SlideShare a Scribd company logo

Petar II Petrovic Njegos

•Download as PPTX, PDF•
•
Petko Vukovic
Petko Vukovic
1 of 32
Downloaded 26 times
Petr II Petrović Njegoš (1813 – 1851) VLADAR PJESNIK ČOVJEK
Porijeklo – postojbina
Po jednom narodnom predanju krajem XV vijeka iz hercegovačkuh gudura ispod planine zvane Njegoš stigao je u Crnu Goru na visoravan iznad Kotora i Boke rodonačelnik porodice i loze Petrovića. Ta ista loza podariće ovoj zemlji slavne vladare, junake I narodne vođe, darovite pripovjedače i pjesnike, a među njima i velikog našeg pjesnika Petra II Petrovića - Njegoša. Pomislivši da je možda stigao na vrh svijeta, on izabra to mjesto za svoje životno stanište i nazva ga Njeguši po planini sa koje ovdje stigao. Tu i danas postoji jedna duga seljačka kuća bez svodova i podruma, srasla s kamenom iz koga je nikla
Petar II Petrovic Njegos
Djetinjstvo Rada Tomova - Sin Lovćena
Petar II Petrovic Njegos
... Djetinjstvo je proveo na lovćenskim visinama dje ima prostranih delova i brda; ima urvina i šuma; ima i pećina i dubokih provala, u kojima vječiti sneg stoji. Zimi, rijetko ko izlazi na Lovćen, ljeti rijetko ko silazi sa Lovćena... Tu je Rade proveo one dane što se u svakom životu broje među srećne. Puška mu je bila prva zabava, a gusle prvi učitelj...“
Petar II Petrovic Njegos
ŠKOLOVANJE - ĐAK SAMOUK
Tek što bješe zakoračio u jedanaestu godinu života, njegov stric vladika Petar I Petrović pozove dječaka u cetinjski manastir da se školuje. Odlazak Rada Tomovog iz roditeljske kuće u Njegušima u cetinjski manastir bio je prva velika i sudbonosna prekretnica u njegovom životu. Teško je padalo saznanje Vladike Petara I „što svoga najboljega i najdičnijega plemenika otkida i od veselja, što ga dovodi među hladne manastirske zidine, što osuđuje njegovu lepu mladost na samoću, a samoća je tamnica. Znao je dobro kako mu malo daje za ono što mu oduzima...“
Petar II Petrovic Njegos
Rade je ostao na Cetinju da se knjizi uči... Odmah s početka čitanje mu se dopalo i vrlo ga zanimalo. Pored sve svoje žive i nestašne mladosti pročitao je sve knjige što su u manastirskoj riznici bile. Za kratko vrijeme znao je onoliko, koliko su znali i oni što su ga učili...“
Petar II Petrovic Njegos
UČITELJ MU JE BIO SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA. „ Simina škola“, pisao je kasnije Ljubomir Nenadović, „nije imala označenog časa i mjesta. Njegova nauka, kao i vasceli njegov život, nijesu imali nikakve sisteme. On je svoje učenike učio šetajući po zelenim livadama i u hladovinio ispod drveća. Katkad u deset minuta govorio je: o grčkim bogovima, o sejanju krompira... i o Hajduk Veljku...“
„Samouk sam, ako štogod znadem: po bukvici učio sam knjigu, po ljudima učio sam svijet, po zvijezdama i bogosloviju“.
GOSPODAR CRNE GORE– ZAVLADIČENJE PRETRGNUTA MLADOST
PETAR I
„ „A ja na moje mjesto nasljednikom, upraviteljem i čuvateljem od svega mojega i crkvenoga činim i ostavljam sinovca mojeg Rada Tomova Petrovića, u kojeg se nadam da će biti čovjek od posla i razuma...“
...
Stihovi iz pjesme Mladost (Njegoš) Ti si, o mladosti, upravo cvijetak ljudskoga života; kad se čovjek stobom rastane, razdvoji. tad sve brige teške, nepostojne, svjetske, na glavu prifati; u sindžir se sveže, svobodu izgubi: nuždom se pokora i svakoj tegoti...
„Smrt je varalica, ali eto najzad dođe i strika više nema... Sirota sam ja sad u ovom okolu od kamena... Kako ću, s kim ću? Ni na moru mosta, ni u kamenu mozga...“ A ja što ću, ali sa kime ću? Malo rukah, malena i snaga, Jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez igđe ikoga!“ Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja, nada mnom je nebo zatvoreno, ne prima ni pla;a ni molitve, U ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi. crni dani, o crna sudbino
„ !
Položaj mladog gospodara bio je odveć težak“, „Nije se imao ni na koga osloniti do na svoju braću Crnogorce, koji su opet rečenijem smutnjama bili podijeljeni na dvije protivničke stranke. Mladi gospodar niti imaše novaca, niti vojske da savlada ove velike nevolje...“ „da je igđe brata u svijetu da požali, ka da bi pomoga. pomračina nada mnom caruje, mjecec mi je sunce zastupio“.
Crna Gora će, zahvaljujući njegovoj odlučnosti i upornosti, imala prvi svoj Senat u kome će 16 plemenskih glavara upravljati zemljom; u zemlji je bila osnovana Gvardija, neka vrsta policije koja će miriti zavađene i hvatati lupeže i prestupnike; a uz Njegoša uvijek će biti i od njega se nikad neće rastavljati tridesetak njegovih „ perjanika“, odabranih junaka i delija, kojima po junaštvu i ratničkoj vještini ne bješe ravnih.
Svoje prve stihove napisao je u dvanaestoj godini . Poznata Njegoševa djela su: Gorski vijenac, Luča mikrokozma , Glas kamenštaka, Lažni car Šćepan Mali
Razbolio se vladika Rade. Tupa i spora smrt je prilazila vladici Radu u obliku dugotrajne grudne bolesti. Često je mijenjao klimu i boravio najčešće u Italiji. U njoj je učio, više no sve drugo, a uman čovjek uči svud i vazda, i umirući. Kad god je odlazio uvijek se pribojavao da to ne bude konačni rastanak c Crnom Gorom. Tamo u tuđini čežnja je još jača, pjevuši uvijek jednu te istu pjesmu, dva-tri reda narodne crnogorske pjesme. ,,Oj javore, zelen bore, Blago tebe usred gore…
VLADIKA JE TEŠKO BPLESTAN I "Hvala ti Gospodi, jer si me na brijegu jednoga tvojega svijeta udostojio izvesti, i zrakah jednoga tvojega svijeta, divnoga sunca, blagovolio napojiti. hvala ti Gospodi, jer si me na zemlji nad milionima i dušom i tijelom ukrasio. PIŠE TESTAMENT
Koliko je patio, koliko bolovao govori nam pjesma Dušana Kostića “U Napulju”. Vraća se u Crnu Goru i dovikuje Lovćenu i sebi: “Nećemo se nikad više rastaviti”. Pohrlio je u njen posljednji kameni zagrljaj.
" “Đe je zrno klicu zametnulo Tu neka plodom i počine”
LUČ A MIKROKOZMA „ Ako istok sunce svetlo rađa, ako biće vri u luče sjajne, ako zemlja priviđenje nije-duša ljudska jeste besamrtna! Mi smo iskra u smrtnu prašinu! Mi smo luča tamom obuzeta! GORSKI VIJENAC „Ne trebuje carstvo neljudima , nako da se pred svijetom ruže. Divlju pamet, a ćud otrovanu divlji vepar ima, a ne čovjek. Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještom. IDEJE I STVARALAŠTVO „...Tvrd je orah voćka čudnovata, Ne slomi ga al zube polomi...“ „ Al tirjanstvu stati nogom za vrat, Dovesti ga k poznaniju prava – To je ljudska dužnost najsvetija!...“ "...Spuštavah se ja na vaše uže umalo se uže ne pretrže..."
“Blago tome ko dovijek živi. Imao se rašta i roditi…”
RADILI: BOLJEVIĆ BALŠA VELIČKOVIĆ NEMANJA VLAHOVIĆ ĐORĐE OŠ.“JUGOSLAVIJA“ BAR

More Related Content

Petar II Petrovic Njegos

  • 1. Petr II Petrović Njegoš (1813 – 1851) VLADAR PJESNIK ČOVJEK
  • 3. Po jednom narodnom predanju krajem XV vijeka iz hercegovačkuh gudura ispod planine zvane Njegoš stigao je u Crnu Goru na visoravan iznad Kotora i Boke rodonačelnik porodice i loze Petrovića. Ta ista loza podariće ovoj zemlji slavne vladare, junake I narodne vođe, darovite pripovjedače i pjesnike, a među njima i velikog našeg pjesnika Petra II Petrovića - Njegoša. Pomislivši da je možda stigao na vrh svijeta, on izabra to mjesto za svoje životno stanište i nazva ga Njeguši po planini sa koje ovdje stigao. Tu i danas postoji jedna duga seljačka kuća bez svodova i podruma, srasla s kamenom iz koga je nikla
  • 5. Djetinjstvo Rada Tomova - Sin Lovćena
  • 7. ... Djetinjstvo je proveo na lovćenskim visinama dje ima prostranih delova i brda; ima urvina i šuma; ima i pećina i dubokih provala, u kojima vječiti sneg stoji. Zimi, rijetko ko izlazi na Lovćen, ljeti rijetko ko silazi sa Lovćena... Tu je Rade proveo one dane što se u svakom životu broje među srećne. Puška mu je bila prva zabava, a gusle prvi učitelj...“
  • 10. Tek što bješe zakoračio u jedanaestu godinu života, njegov stric vladika Petar I Petrović pozove dječaka u cetinjski manastir da se školuje. Odlazak Rada Tomovog iz roditeljske kuće u Njegušima u cetinjski manastir bio je prva velika i sudbonosna prekretnica u njegovom životu. Teško je padalo saznanje Vladike Petara I „što svoga najboljega i najdičnijega plemenika otkida i od veselja, što ga dovodi među hladne manastirske zidine, što osuđuje njegovu lepu mladost na samoću, a samoća je tamnica. Znao je dobro kako mu malo daje za ono što mu oduzima...“
  • 12. Rade je ostao na Cetinju da se knjizi uči... Odmah s početka čitanje mu se dopalo i vrlo ga zanimalo. Pored sve svoje žive i nestašne mladosti pročitao je sve knjige što su u manastirskoj riznici bile. Za kratko vrijeme znao je onoliko, koliko su znali i oni što su ga učili...“
  • 14. UČITELJ MU JE BIO SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA. „ Simina škola“, pisao je kasnije Ljubomir Nenadović, „nije imala označenog časa i mjesta. Njegova nauka, kao i vasceli njegov život, nijesu imali nikakve sisteme. On je svoje učenike učio šetajući po zelenim livadama i u hladovinio ispod drveća. Katkad u deset minuta govorio je: o grčkim bogovima, o sejanju krompira... i o Hajduk Veljku...“
  • 15. „Samouk sam, ako štogod znadem: po bukvici učio sam knjigu, po ljudima učio sam svijet, po zvijezdama i bogosloviju“.
  • 16. GOSPODAR CRNE GORE– ZAVLADIČENJE PRETRGNUTA MLADOST
  • 18. „ „A ja na moje mjesto nasljednikom, upraviteljem i čuvateljem od svega mojega i crkvenoga činim i ostavljam sinovca mojeg Rada Tomova Petrovića, u kojeg se nadam da će biti čovjek od posla i razuma...“
  • 19. ...
  • 20. Stihovi iz pjesme Mladost (Njegoš) Ti si, o mladosti, upravo cvijetak ljudskoga života; kad se čovjek stobom rastane, razdvoji. tad sve brige teške, nepostojne, svjetske, na glavu prifati; u sindžir se sveže, svobodu izgubi: nuždom se pokora i svakoj tegoti...
  • 21. „Smrt je varalica, ali eto najzad dođe i strika više nema... Sirota sam ja sad u ovom okolu od kamena... Kako ću, s kim ću? Ni na moru mosta, ni u kamenu mozga...“ A ja što ću, ali sa kime ću? Malo rukah, malena i snaga, Jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez igđe ikoga!“ Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja, nada mnom je nebo zatvoreno, ne prima ni pla;a ni molitve, U ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi. crni dani, o crna sudbino
  • 22. „ !
  • 23. Položaj mladog gospodara bio je odveć težak“, „Nije se imao ni na koga osloniti do na svoju braću Crnogorce, koji su opet rečenijem smutnjama bili podijeljeni na dvije protivničke stranke. Mladi gospodar niti imaše novaca, niti vojske da savlada ove velike nevolje...“ „da je igđe brata u svijetu da požali, ka da bi pomoga. pomračina nada mnom caruje, mjecec mi je sunce zastupio“.
  • 24. Crna Gora će, zahvaljujući njegovoj odlučnosti i upornosti, imala prvi svoj Senat u kome će 16 plemenskih glavara upravljati zemljom; u zemlji je bila osnovana Gvardija, neka vrsta policije koja će miriti zavađene i hvatati lupeže i prestupnike; a uz Njegoša uvijek će biti i od njega se nikad neće rastavljati tridesetak njegovih „ perjanika“, odabranih junaka i delija, kojima po junaštvu i ratničkoj vještini ne bješe ravnih.
  • 25. Svoje prve stihove napisao je u dvanaestoj godini . Poznata Njegoševa djela su: Gorski vijenac, Luča mikrokozma , Glas kamenštaka, Lažni car Šćepan Mali
  • 26. Razbolio se vladika Rade. Tupa i spora smrt je prilazila vladici Radu u obliku dugotrajne grudne bolesti. Često je mijenjao klimu i boravio najčešće u Italiji. U njoj je učio, više no sve drugo, a uman čovjek uči svud i vazda, i umirući. Kad god je odlazio uvijek se pribojavao da to ne bude konačni rastanak c Crnom Gorom. Tamo u tuđini čežnja je još jača, pjevuši uvijek jednu te istu pjesmu, dva-tri reda narodne crnogorske pjesme. ,,Oj javore, zelen bore, Blago tebe usred gore…
  • 27. VLADIKA JE TEŠKO BPLESTAN I "Hvala ti Gospodi, jer si me na brijegu jednoga tvojega svijeta udostojio izvesti, i zrakah jednoga tvojega svijeta, divnoga sunca, blagovolio napojiti. hvala ti Gospodi, jer si me na zemlji nad milionima i dušom i tijelom ukrasio. PIŠE TESTAMENT
  • 28. Koliko je patio, koliko bolovao govori nam pjesma Dušana Kostića “U Napulju”. Vraća se u Crnu Goru i dovikuje Lovćenu i sebi: “Nećemo se nikad više rastaviti”. Pohrlio je u njen posljednji kameni zagrljaj.
  • 29. " “Đe je zrno klicu zametnulo Tu neka plodom i počine”
  • 30. LUČ A MIKROKOZMA „ Ako istok sunce svetlo rađa, ako biće vri u luče sjajne, ako zemlja priviđenje nije-duša ljudska jeste besamrtna! Mi smo iskra u smrtnu prašinu! Mi smo luča tamom obuzeta! GORSKI VIJENAC „Ne trebuje carstvo neljudima , nako da se pred svijetom ruže. Divlju pamet, a ćud otrovanu divlji vepar ima, a ne čovjek. Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještom. IDEJE I STVARALAŠTVO „...Tvrd je orah voćka čudnovata, Ne slomi ga al zube polomi...“ „ Al tirjanstvu stati nogom za vrat, Dovesti ga k poznaniju prava – To je ljudska dužnost najsvetija!...“ "...Spuštavah se ja na vaše uže umalo se uže ne pretrže..."
  • 31. “Blago tome ko dovijek živi. Imao se rašta i roditi…”
  • 32. RADILI: BOLJEVIĆ BALŠA VELIČKOVIĆ NEMANJA VLAHOVIĆ ĐORĐE OŠ.“JUGOSLAVIJA“ BAR