Hrvatsko narodno pozorište u Zagrebu

1836. godine Zagreb dobiva prvu profesionalnu pozorištnu ustanovu i zgradu, koju novcem dobivenim na bečkoj lutriji, gradi veletrgovac Kristofor Stanković na Markovu trgu, na zemljištu darovanom od gradskog magistrata.

Uz gostujuće strane pozorištne družine, na toj je sceni 1840. godine prikazan prvi pozorištni komad na hrvatskome jeziku, Kukuljevićeva junačka igra, Juran i Sofija ili Turci pod Siskom, u izvedbi Domorodnog teatralnog društva, a godine 1846. i prva hrvatska opera Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Na pozornici ovog gornjogradskog teatra započinje svojim radom današnje Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1860. godine, u početku samo kao dramsko pozorište, koje je Hrvatski sabor u pozorištnom zakonu, donešenom već sljedeće godine - jednom od prvih u Europi, proglasio zemaljskim zavodom.

Širenjem grada, potreba za novim scenskim prostorom postaje nužna, i nakon desetak godina razmišljanja, odlučena je izgradnja novog nacionalnog pozorišta na prostranom trgu u donjem dijelu grada, urbanističkim planom predviđenim kulturnim središtem.

Nacrti za izgradnju zgrade naručeni su od poznatih bečkih arhitekata Ferdinanda Fellnera i Hermana Helmera, autora još četrdesetak europskih pozorištnih zgrada. Nakon samo šesnaest i pol mjeseci radova, pozorište je dovršeno tačno prema planu, i svečano otvoreno 14. septembra 1895. godine, uz prisustvo kralja Franje Josipa I, koji je izveo simbolični završni udarac na balkonskoj ogradi iznad glavnog ulaza srebrnim čekićem, koji je izradio kipar Robert Frangeš Mihanović.

Neobarokna zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu okružena je brojnim zgradama visoke spomeničke vrijednosti, koje reprezentiraju hrvatsku arhitekturu s kraja 19. i početka 20. stoljeća.