Porez na dodatu vrijednost

Porez na dodatu vrijednost (PDV) jeste najrasprostranjeniji sistem oporezivanja prometa roba (dobara) i usluga u svijetu. Primjenjuje se u preko 120 država svijeta, a u nekim od njih se javlja i pod drugačijim nazivima naprimjer u Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Novom Zelandu ili Singapuru gdje je poznat kao porez na dobra i usluge (eng. goods and services tax (GST)), dok je u Japanu poznat kao porez na konzumiranje.

Porez na dodatu vrijednost je indirektni porez, što znači da se ne prikuplja direktno od lica koje je porezni obveznik, već od lica koja se smatraju krajnjim potrošačima. S obzirom da je PDV zamišljen kao porez na konzumiranje, izvoz (koji se, po definiciji, konzumira vani) nije predmet oporezivanja.

PDV je izumio francuski ekonomista Maurice Lauré (Moris Lore) 1954. godine. On je bio direktor francuske porezne službe koja je 10. aprila 1954. uvela taxe sur la valeur ajoutée (TVA). Ovaj porez je isprva uveden kao opterećenje za velike kompanije, ali je vremenom njegovo djelovanje prošireno na sve oblasti poslovanja. U Francuskoj je PDV najznačajniji izvor javnog finansiranja i procjenjuje se da donosi oko 45% prihoda.

Karakteristike

Za njega treba reći da je neto svefazni porez. Svefazni jer se obračunava u svakoj fazi prometa dobara i usluga podložnih oporezivanju, a neto, jer se ne obračunava na ukupnu prodajnu vrijednost u svakoj od faza, već samo na dodatu vrijednost, nastalu u konkretnoj fazi. On u velikoj mjeri onemogućava različite oblike prevara, ali je i meta brojnih kritika zbog toga što je to regresivni porez.

Sistem poreza na dodatu vrijednost državi omogućava veće javne prihode, naročito u zemljama koje su u klasičnim sistemima imale mnogo problema sa prikupljanjem poreza. Mnogo je manja mogućnost različitih utaja, mada se na razvijenijim tržištima svi ovi efekti pomalo gube zbog mnogo širih mogućnosti za malverzacije. Kako je izvoz oslobođen plaćanja PDV-a, to je oblast za koju se najveći broj utaja i veže.

Primjer

Ukoliko neko preduzeće vrši nabavku u iznosu od 10.000 KM, dobavljač će mu obračunati PDV od 17% (tj. 1.700 KM). Dakle, preduzeće će platiti dobavljaču 11.700 KM od čega je 1.700 KM tzv. ulazni porez. Kada preduzeće dalje proda istu robu, recimo po cijeni od 12.000 KM, ono će također obračunati 17% na tu cijenu (2.040 KM). Ukupna cijena koju će platiti kupac je 14.040 KM, a dodatnih 2.040 KM je za preduzeće tzv. "izlazni porez". Ukupan iznos PDV-a koji ide državi (u ovom slučaju) jeste 2.040 KM. Razlika između izlaznog i ulaznog poreza od 340 KM je porezna obaveza preduzeća prema državi, ostatak je obaveza njegovog dobavljača, ali će im to sve biti nadoknađeno (tj. nije im trošak poslovanja) jer je konačno opterećenje na krajnjem potrošaču koji će to platiti kroz cijenu.

Kritike

Osnovna kritika je vezana za činjenicu da stvarni teret oporezivanja snose krajnji potrošači. Naročito su time pogođeni siromašniji slojevi društva. Iz tog razloga su u mnogim državama uvedene umanjene stope poreza na dodatu vrijednost, negdje čak i nulta stopa. Tim, nižim stopama su uglavnom obuhvaćene osnovne namirnice, lijekovi, knjige, ortopedska pomagala i slično.

PDV u Bosni i Hercegovini

U Bosni i Hercegovini, porez na dodatu vrijednost (PDV) se počeo primjenjivati 1. januara 2006. godine i to sa samo jednom jedinstvenom stopom od 17%.

Porezni obveznici su sva zakonom definisana lica koja vrše poslovnu djelatnost na teritoriji Bosne i Hercegovine. Zakon o porezu na dodatu vrijednost kao uslove ističe da su to sva pravna i fizička lica koja imaju godišnji promet od preko 50.000 KM, te poljoprivredna domaćinstva čiji katastarski prihod od poljoprivrednog zemljišta i šumarstva svih članova domaćinstva prelazi 15.000 KM. Ostala lica nisu zakonski obveznici, ali se mogu dobrovoljno prijaviti što bi im u nekim slučajevima moglo donijeti određene koristi. Međutim, na njima je samim da sagledaju svoj položaj i procijene da li bi im to bilo povoljno ili ne.

PDV u Evropskoj Uniji

Porezni sistem Evropske Unije je označen serijom direktiva od kojih je za PDV najznačajnija Šesta direktiva. Iako postoje osnovne smjernice, neke države su uspjele stvoriti različite stope za određene regije i teritorije. Naprimjer, Kanarska Ostrva, Ceuta i Melilla (Španija), Gibraltar (Velika Britanija), Åland (Finska) su svi izvan EU sistema poreza na dodatu vrijednost. Azorska Ostrva i Madeira (Portugal), pak, imaju nešto nižu stopu nego je to u kontinentalnom dijelu Portugala.

Različite stope postoje i unutar nekih drugih država Evropske Unije. Uobičajena stopa je 20%, ali ponegdje postoje i snižene do 5%, ali i povišene gdje je maksimum 25%. Konačno, iako nije predviđeno Šestom direktivom, neke države za izvjesna dobra i usluge imaju "nultu stopu". Važna napomena je da to nije isto što i oslobađanje od poreza na dodatu vrijednost.

Šesta direktiva zahtijeva da određena dobra budu oslobođena od PDV-a. Naprimjer, poštanske usluge, medicinska njega, osiguranje i bankarske usluge i drugo). Također, za određene vrste usluga važe specifična pravila o mjestu oporezivanja i, kao i kod nas, neophodno je sagledati propise kako bi se znao njihov status.

PDV u Sjedinjenim Američkim Državama

U Sjedinjenim Američkim Državama, porez na dodatu vrijednost je prisutan samo u državi Michigan gdje postoji tzv. Single Business Tax. Usvojen je 1975. godine.

PDV u svijetu

Zemlje EU

Stanje: 30. decembar 2014.

Država	Stopa
	Standardna	Umanjena
Austrija	20%	10%
Belgija	21%	12%, 6% i 0%
Bugarska	20%	0% i 9%
Češka	21%	15%
Danska	25%	0%
Estonija	20%	9%
Finska	24%	14% i 10%
Francuska	20%	5,5%, 2,1% i 7%
Grčka	23%	13% i 6,5% (na ostrvima posebne stope)
Holandija	21%	6% i 0%
Hrvatska	25%	13% i 5%
Irska	23%	13,5%; 9%; 4,8% i 0%
Italija	22%	10% i 4%
Kipar	19%	5% (8% za taksi i autobuski prevoz)
Latvija	21%	12% i 0%
Litvanija	21%	9% i 5%
Luksemburg	15%	12%, 9%, 6% i 3%
Mađarska	27%	18% i 5%
Malta	18%	5% i 0%
Njemačka	19%	7% i 0%
Poljska	23%	8%, 5% i 0%
Portugal	23%	13% i 6% (na Madeiri i Azorima posebne stope)
Rumunija	24%	9% i 5 %
Slovačka	20%	10%
Slovenija	22%	9,5%
Španija	21%	10% i 4% (na Kanarskim ostrvima posebne stope)
Švedska	25%	12%, 6% i 0%
Ujedinjeno Kraljevstvo	20%	5% i 0% (na Kanalskim ostrvima 0%)

Druge zemlje

Država	Stopa		Lokalni naziv
	Standardna	Umanjena
Albanija	20%	10%	TVSH = Tatimi mbi Vleren e Shtuar
Argentina	21%	10,5% i 0%	IVA = Impuesto al Valor Agregado
Australija	10%	0%	GST = Goods and Services Tax
Bosna i Hercegovina	17%	nema	PDV = porez na dodatu vrijednost
Bolivija	13%	nema
Crna Gora	21%	7% i 0%	PDV = porez na dodatu vrijednost
Čile	19%	nema	IVA = Impuesto al Valor Agregado
Dominikanska Republika	16%	12% i 0%
Ekvador	12%	nema	IVA = Impuesto al Valor Agregado
El Salvador	13%	nema	IVA = Impuesto al Valor Agregado
Filipini	12%	nema
Island	25,5%	7%	VASK = Virðisaukaskattur
Indija	12,5%	4%, 1% i 0%
Izrael	18%	0%	Ma'am = מס ערך מוסף
Jersey (UK)	3%	nema	GST = Goods and Services Tax
Japan	8%	nema	消費税
Južnoafrička Republika	14%	0%
Kanada	5%	4,5%	GST = Goods and Services Tax, Taxe sur les produits et services
Kazahstan	13%	nema	Қосымша салық құны
Kolumbija	16%	nema	IVA = Impuesto sobre el Valor Agregado
Kosovo	16%	nema	TVSH = Tatimi mbi Vleren e Shtuar
Liban	10%	nema
Makedonija	18%	5% i 0%	ДДВ = Данок на додадена вредност
Malezija	10%	nema
Meksiko	16%	0%	IVA = Impuesto al Valor Agregado
Moldavija	20%	8%, 5% i 0%	TVA = Taxa pe Valoarea Adăugată
Novi Zeland	15%	nema	GST = Goods and Services Tax
Norveška	25%	15%, 8% i 0%	MVA = Merverdiavgift (neformalno moms)
Paragvaj	10%	5%	IVA = Impuesto al Valor Agregado
Peru	16+2%	nema	IGV = Impuesto General a la Ventas
Rusija	18%	10% i 0%	НДС = Налог на добавленную стоимость
Srbija	20%	10% i 0%	ПДВ = Порез на додату вредност
Singapur	9%	nema	GST = Goods and Services Tax
Šri Lanka	12%	nema
Švicarska	7,6%	3,6% i 2,4%	MWST = Mehrwertsteuer
Tajland	7%	nema	ภาษีมูลค่าเพิ่ม
Turska	18%	8% i 1%	KDV= Katma deger vergisi
Ukrajina	20%	0%	ПДВ= Податок на додану вартість
Venecuela	12%	11%	IVA = Impuesto al Valor Agregado

Vanjski linkovi

• Šta je PDV?: Pregled (na engleskom jeziku) Arhivirano 24. 5. 2011. na Wayback Machine
• Konsolidovana verzija Šeste direktive (398k pdf)
• Real Estate Tax Attorney resources