Idi na sadržaj

Sjemenske vezikule

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Verzija za štampanje više nije podržana i može davati greške. Ažurirajte oznake i koristite ugrađenu mogućnost štampanja preglednika.
Sjemenske vezikule
Muška anatomija čovjeka
Prostata sa sjemenskim vezikulama i sjemenskim kanalima, gledano sprijeda i iznad, a oblikovani su nakon prvog prikaza vezikula s susjednom prostatom, Reiner De Graaf 1678.
Detalji
PrekursorWolffov kanal
SistemMokraćni sistem
ArterijaDonja vezikulska arterija, srednja rektumska arterija
LimfaVanjski ilijačni limfni čvorovi, unutrašnji ilijačni limfni čvorovi
Identifikatori
Latinski'Vesiculae seminales, glandulae vesiculosae'
MeSHD012669
TA98A09.3.06.001
TA23631
FMA19386
Anatomska terminologija

Sjemenske vezikule ili vezikulske žlijezde,[1] ili sjemenske žlijezde su par zavojnih cjevastih žlijezda koje leže iza mokraćnog mjehura nekih muških sisara. One izlučuju tekućinu koja dijelom čini sjeme.

Struktura

Sjemenske vezikule su par žlijezda kod muškaraca koji se nalaze ispod mokraćnog mjehura i na kraju vasa deferentia, gdje ulaze u prostatu. Svaka vezikula je zavojita i presavijena cijev, s povremenim ispustima zvanim divertikule u svom zidu.[2] Donji dio cijevi završava se kao ravna cijev koja se naziva "izlučni kanal", koji se spaja s vaskularnim kanalima na toj strani tijela i tvori ejakulatorni kanal. Ejakulatorni kanali prolaze kroz prostatu prije otvaranja odvojeno u verumontanum prostatnog uretera.[2] The vesicles are between 5 – 10 cm in size, 3–5 cm in diameter, and have a volume of around 13 mL.[3]

Opskrba krvlju, limfom i nervima

Vezikule primaju dotok krvi iz vezikulodeferencijalne arterije, a također i iz donje vezikulske arterije. Vezikulodeferencijalna arterija nastaje iz umbilikusnih arterija, koji se granaju izravno iz unutrašnjih ilijačnih arterija.[3] Krv se odvodi u vezikulodeferencijalne vene i dolnji vezikulski pleksus, koji se odvodi u unutrašnje ilijačne vene.[3] Limfne drenaže nastaju duž venskih puteva, ispuštajući se u unutrašnjim ilijačnim čvorovima.[3]

Okolne strukture

Vezikule se nalaze iza mokraćnog mjehura na kraju vasa deferentia. Leže u prostoru između mjehura i rektuma; mokraćni mjehur i prostata su ispred, vrh uretera ulazi u mjehur iznad, i Denonvilliersova fascija i rektum iza.[3]

Razvoj

U razvoju embriona, na zadnjem kraju leži kloaka. To se, u četvrtoi do sedmoj sedmici, dijeli na urogenitalni sinus i početke analnog kanala, sa zidom koji se formira između ova dva dodirna područja koji se nazivaju urorektumska pregrada.[4] Dva kanala formiraju se jedna pored drugog koja se spajaju u urogenitalni sinus; mezonefroski kanal i paramezonefroski kanal, koji nastaju tvoreći reproduktivni trakt muškog, odnosno ženskog spola.[4] Kod muškaraca, pod utjecajem testosterona, mezonefroski kanal se razmnožava, formirajući epididimis, ductus deferens, sa malim ispupčenjem u blizini prostate, odnosno sjemenskih vezikula.[4] Sertolijeve ćelijes luče antimullerovski hormon, koji izaziva regresiju paramezonefroskog kanala.[4] Razvoj i održavanje sjemenskih vezikula, kao i njihova sekrecija i veličina / težina, uveliko su ovisni o androgenima.[5][6] Sjemenske vezikule sadrže 5α reduktazu koja metabolizira testosteron u njegov mnogo moćniji metaboit, dihidrotestosteron (DHT).[6] Otkriveno je i da sjemenske vezikule sadrže receptor luteinizirajućeg hormona, pa se stoga luteinizirajući hormon može regulirati i ligandom ovog receptora.[6]

  • Malo uvećanje mikrografije sjemenskih vezikula, boja H&E .
    Malo uvećanje mikrografije sjemenskih vezikula, boja H&E .
  • Veliko uvećanje mikrografije sjemenskih vezikula, boja H&E .
    Veliko uvećanje mikrografije sjemenskih vezikula, boja H&E .

Funkcija

Sjemenske vezikule izdvajaju značajan udio tekućine koja u konačnici postaje sjeme.[7] Tečnost se izlučuje iz ejakulatornih kanala vezikula u vas deferens, gdje postaje dio sjemena. Zatim prolazi kroz mokraćnu cijev, gdje se ejakulira za vrijeme seksualnog odgovora.

Oko 70-85% sjemenske tekućine u muškaraca potiče iz sjemenskih vezikula.[8] Tekućina se sastoji od hranjivih sastojaka uključujući fruktozu i limunsku kiselinu, prostaglandin i fibrinogen.[7] Hranjive tvari pomažu spermu do događanja oplodnje; prostaglandini mogu također pomoći omekšavanjem sluznice grlića maternice i izazivanjem obrnutih kontrakcija dijelova ženskog reproduktivnog trakta, kao što je jajovod, kako bi se osigurala vjerovatnoća da će se spermatozoidi izbace.[7]

Dodatne slike

  • Sjeminske vezikule vidljive na MRI snimku kroz karlicu. Veliko područje cijan boje je mjehur, a lobulirane manje strukture ispod njega su vezikule.
    Sjeminske vezikule vidljive na MRI snimku kroz karlicu. Veliko područje cijan boje je mjehur, a lobulirane manje strukture ispod njega su vezikule.
  • Sjemenske vezikule koje se vide u uzorku kadavera odozgo, s mjehurom na dnu slike, a na vrhu rektuma. Može se vidjeti njihov položaj u blizini sjemenovoda.
    Sjemenske vezikule koje se vide u uzorku kadavera odozgo, s mjehurom na dnu slike, a na vrhu rektuma. Može se vidjeti njihov položaj u blizini sjemenovoda.
  • Fundus mokraćnog mjehura sa sjemenim vezikulama
    Fundus mokraćnog mjehura sa sjemenim vezikulama

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Rowen D. Frandson; W. Lee Wilke; Anna Dee Fails (2009). "Anatomy of the Male Reproductive System". Anatomy and Physiology of Farm Animals (7th izd.). John Wiley and Sons. str. 409. ISBN 978-0-8138-1394-3. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  2. ^ a b Michael H. Ross; Wojciech Pawlina (2010). "Male Reproductive System". Histology: A Text and Atlas, with Correlated Cell and Molecular Biology (6th izd.). str. 828. ISBN 978-0781772006. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)
  3. ^ a b c d e Standring, Susan, ured. (2016). "Seminal vesicles". Gray's anatomy : the anatomical basis of clinical practice (41st izd.). Philadelphia. str. 1279–1280. ISBN 9780702052309. OCLC 920806541.
  4. ^ a b c d Sadley, TW (2019). "Genital ducts". Langman's medical embryology (14th izd.). Philadelphia: Wolters Kluwer. str. 271–5. ISBN 9781496383907.
  5. ^ B. Fey; F. Heni; A. Kuntz; D. F. McDonald; L. Quenu; L. G. jr. Wesson; C. Wilson (6. 12. 2012). Physiologie und Pathologische Physiologie / Physiology and Pathological Physiology / Physiologie Normale et Pathologique. Springer Science & Business Media. str. 611–. ISBN 978-3-642-46018-0.
  6. ^ a b c Gonzales GF (2001). "Function of seminal vesicles and their role on male fertility". Asian J. Androl. 3 (4): 251–8. PMID 11753468.
  7. ^ a b c Hall, John E (2016). "Funtion of the seminal vesicles". Guyton and Hall textbook of medical physiology (13th izd.). Philadelphia: Elsevier. str. 1024. ISBN 978-1-4557-7016-8.
  8. ^ Kierszenbaum, Abraham L.; Tres, Laura (2011). "Chapter 21: Sperm Transport and Maturation". Histology and Cell Biology: An Introduction to Pathology (3rd izd.). St. Louis [u.a.]: Mosby. str. 624. ISBN 978-0323078429. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)

Vanjski linkovi

Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Sjemenske vezikule
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sjemenske_vezikule&oldid=3555687"