Idi na sadržaj

Muntjak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Muntjak
Raspon fosila: Miocen – Sadašnjost
Muntjak
Muntjak
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredMammalia
RedArtiodactyla
PodredRuminantia
PorodicaCervidae
PotporodicaMuntiacinae
PlemeMuntiacini
RodMuntiacus
Areal roda Muntiac
Areal roda Muntiac
Vrste
Vidi tekst

Muntjaci,[1] također poznati kao jeleni koji laju ili rebrasti jeleni su mali jeleni iz roda Muntiacus porijeklom iz južne i jugoistočne Azije. Smatra se da su se muntjaci počeli pojavljivati prije 15–35 miliona godina, a ostaci pronađeni u miocenskim naslagama u Francuskoj, Njemačkoj[2] i Poljskoj.[3] Većina vrsta je navedena u IUCN-ovoj kategoriji najmanja zabrinutost, iako su druge, kao što su crni muntjak, borneanski žuti muntjak i džinovski muntjak, ranjivi, skoro ugroženi i kritično ugroženi.[4][5]

Ime

[uredi | uredi izvor]

Sadašnji naziv je posuđenica latiniziranog oblika holandske rječi muntjak, koji je pozajmljen iz sundskog mēncēk. Latinski oblik se prvi put pojavio kao Cervus muntjac u E.A.W. von Zimmerman|Zimmerman 1780. godine.[6][7] Pogrešan alternativni naziv 'mastreanski jelen' vodi porijeklo iz nestašnog unosa na Wikipediji iz 2011. godine i nije tačan.[8]

Opis

[uredi | uredi izvor]
Glava običnog muntjaka
Lobanja

Današnje vrste su porijeklom iz Azije i mogu se naći u Indiji, Sri Lanki, Mjanmaru, Vijetnamu, indonezijskim otocima, Tajvanu i južnoj Kini. Njihovo stanište uključuje područja guste vegetacije, prašume, monsunske šume i vole biti blizu izvora vode.[9] Također se nalaze u donjim Himalajima (Terai regioni Nepala i Butana).

Invazivna populacija Reevesovog muntjaka postoji u Ujedinjenom Kraljevstvu i u nekim područjima Japana (poluotok Bosō i otok Izu Ōshima).[10] u Ujedinjenom Kraljevstvu, divlji jeleni potekli su od bjegunaca sa imanja Woburn Abbey oko 1925.[11] Muntjaci su se vrlo brzo proširili, a sada su prisutni u većini engleskih okruga, a također su proširili svoj raspon u Walesu, iako su manje uobičajeni na sjeverozapadu. Britansko društvo za jelene koordiniralo je istraživanje divljih jelena u Velikoj Britaniji, između 2005. i 2007. godine i izvijestili su da je jelen muntjak značajno proširio svoj raspon od prethodnog popisa populacije iz 2000. godine.[12] Očekuje se da bi muntjak uskoro mogao postati najbrojnija vrsta jelena u Engleskoj, a možda je i prešao granicu sa Škotskom, a nekoliko primjeraka se čak pojavilo u Sjevernoj Irskoj 2009.; primijećeni su u Republici Irskoj 2010. godine, gdje su skoro sigurno stigli uz neku ljudsku pomoć.

Nastanjeni u tropskim regionima, jeleni nemaju sezonsko tjeranje, a parenje se može odvijati u bilo koje doba godine; ovo ponašanje zadržavaju populacije unesene u zemlje. umjerenih klimata Mužjaci imaju kratke rogove, koji mogu ponovo izrasti, ali imaju tendenciju da se bore za teritoriju svojim "kljovama" (očnjaci okrenuti prema dolje). Prisustvo ovih "kljova" inače je nepoznato kod autohtonih britanskih divljih jelena i može biti identifikacijska karakteristika za razlikovanje muntjaka od nezrelog autohtonog jelena. Vodeni jeleni također imaju vidljive kljove, ali su mnogo manje rasprostranjene.

Hromosomi vrste Muntiacus muntjak

Muntjak je od velikog interesa u evolucijskim studijama zbog njihovih dramatičnih hromosomskih varijacija i nedavnog otkrića nekoliko novih vrsta. Indijski muntjak (M. muntjak) je sisar s najmanjim zabilježenim brojem hromosoma: mužjak ima diploidni broj od 7, a ženka samo 6 hromosoma. Reevesov muntjac (M. reevesi), za poređenje, ima diploidni broj od 46 hromosoma.[13]

Vrste

[uredi | uredi izvor]

Rod Muntiacus ima 12 priznatih vrsta:

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Wells, John (3. 4. 2008). Longman Pronunciation Dictionary (3rd izd.). Pearson Longman. ISBN 978-1-4058-8118-0.
  2. ^ Baynes, T. S.; Smith, W. R., ured. (1884). "Muntjak" . Encyclopædia Britannica. 17 (9th izd.). New York: Charles Scribner's Sons.
  3. ^ Czyżewska, Teresa; Stefaniak, Krzysztof (decembar 1994). "Euprox furcatus (Hensel, 1859) (Cervidae, Mammalia) from Przeworno (Middle Miocene, Lower Silesia, Poland)" (PDF). Acta Zoologica Cracoviensia. 37 (1): 55–74.
  4. ^ "IUCN Red List of Threatened Species: Muntiacus vaginalis". 25. 9. 2015.
  5. ^ "IUCN Red List of Threatened Species: Muntiacus muntjak". 18. 11. 2015.
  6. ^ "muntjac, n.", Oxford English Dictionary, 2003.
  7. ^ Von Zimmerman, Eberhard August Wilhelm (1780), Geographische Geschichte des Menschen, und der Allgemein Verbreiteten Vierfussigen Thiere, II, str. 131.
  8. ^ Smith-Jones, C. (2020), 'Mastreani deer, a very modern hoax', The British Deer Society: Deer Journal Summer 2020 p25
  9. ^ Jackson, Adria. "Muntiacus muntjak (Indian muntjac)". Animal Diversity Web (jezik: engleski). Pristupljeno 20. 7. 2021.
  10. ^ "Reeves's (or Chinese) Muntjac / Invasive Species of Japan". www.nies.go.jp. Pristupljeno 7. 4. 2018.
  11. ^ Whitehead, George Kenneth (1964). The deer of Great Britain and Ireland: an account of their history, status and distribution. London: Routledge & K. Paul. str. &#91, potrebna stranica&#93, .
  12. ^ Deer Distribution Survey 2007 Arhivirano 23. 9. 2015. na Wayback Machine The British Deer Society. Preuzeto 6. septembra 2011.
  13. ^ Wurster, D. H.; Benirschke, K. (1970). "Indian Momtjac, Muntiacus muntiak: A Deer with a Low Diploid Chromosome Number". Science. 168 (3937): 1364–1366. Bibcode:1970Sci...168.1364W. doi:10.1126/science.168.3937.1364. PMID 5444269. S2CID 45371297.
  14. ^ "Fauna of Corbett National Park". Internet Archive. Arhivirano s originala 4. 7. 2014. Pristupljeno 24. 3. 2015.CS1 održavanje: unfit URL (link)
  15. ^ "Muntiacus malabaricus". Mammal Diversity Database. American Society of Mammalogists. Pristupljeno 21. 7. 2021.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Muntjak

}}

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Muntjak&oldid=3605054"