Idi na sadržaj

Ebu Davudov Sunen

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sunen Ebu Davud (Arapski سُنن أبو داوود‎) je jedna od šest najvažnijih hadiskih zbirki, sabrane od Sulejmana ibn Ašat el-Azadi el-Sidžistanija koji je poznatiji kao Ebu Davud.

Broj Hadisa

[uredi | uredi izvor]
Original pisma Ebu Davuda, upućenog ibn Hanbelu, Oktobar 879. god.

Sunen je njegovo najznačajnije djelo. On je, kako i sam kaže, iz pola miliona hadisa koje je zabilježio od poslanika Muhammeda, izabrao 4.800 hadisa i uvrstio ih u ovu svoju zbirku.[1]

Međutim, u stavljanju brojeva pored svakog hadisa koje je izvršio Muhamed Muhjudin u svojoj knjizi, broj hadisa dostiže cifru od 5.274. Razlika u broju hadisa je, vjerovatno, u tome što Ebu Davud nije u prethodnu cifru uračunao 600 mursel-predaja i neke predaje koje se više puta ponavljaju u njegovoj zbirci.[2]

Njegov Sunen se ubraja među šest najpoznatijih hadiskih zbirki, tzv. "El-Kutubu site". U njemu autor, uglavnom, navodi hadise koji tretiraju šeriatsko-pravna pitanja, što nije slučaj sa ostalim hadiskim zbirkama nazvanih "Sunen". Većina hadiskih stručnjaka ovaj Sunen preferiraju u odnosu na druge Sunene i svrstavaju ga odmah nakon Sahiha imama Buharija imama Muslima.[3] Inače, njegov Sunen sadrži 35 cjelina i 1.871 poglavlja. Nakon završetka ove zbirke Ebu Davud je daje čuvenom Ahmedu ibn Hanbelu na jednu vrstu recenzije, koji je, nakon detaljnog analiziranja, izuzetno pohvaljuje i smatra izvanredno vrijednom. Ebu Davud radeći na ovoj zbirci dugo vremena, izdvajajući hadise u njoj iz mnoštva hadisa koje je zabilježio ili zapamtio, primjećuje: Četiri su hadisa čovjeku dovoljna za njegovu vjeru:

  1. "Djela se vrednuju prema namjerama".
  2. "Od ljepote Islama jednog čovjeka, spada da se kloni onoga što ga ga se ne tiče".
  3. "Vjernik neće dostići stepen pravog vjernika sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi."
  4. "Halal je jasan, i haram je jasan, a između njih stoje sumnjive stvari, ko se kloni sumnjivih stvari, sačuvao je svoj iman".

Karakteristike Sunena

[uredi | uredi izvor]

Brojne su specifičnosti koje karakteriziraju ovo djelo:

  1. Imam Ebu Davud uvrštava u ovu svoju zbirku vjerodostojne predaje ili predaje koje su slične njima.
  2. Ako navede hadis koji ima poprilično slab lanac prenosilaca, on to obavezno naglasi i pojasni.
  3. On navodi slabu predaju samo onda kada za određeno pitanje ili tematiku ne nađe jaču predaju, obzirom da on i slabu predaju preferira u odnosu na mišljenja ljudi.
  4. Tekstu hadisa koji tretira fikhska pitanja daleko više obraća pažnju nego senedu (lancu prenosilaca).
  5. Ni u jednom poglavlju ove svoje zbirke ne spominje mnogo hadisa. Izabire samo one neophodne na temelju kojih se može pronaći argument za dotični šeriatsko-pravni propis.
  6. Ne ponavlja hadise u istom poglavlju, izuzev ako donosi hadis sa daleko dužim tekstom ili ako taj hadis sadrži bitne promjene u odnosu na već spomenuti.
  7. Isuviše duge hadise pokušava skratiti, tako što navodi najbitniji dio vezan za argumentiranje nekog šeriatsko-pravnog pitanja.
  8. Ako nije spomneo prilikom citiranja hadisa neki nedostatak ili slabost koju u sebi sadrži, onda ga, ocjenjujući ga, upotrebljava termin "salih".
  9. On u svom Sunenu ne navodi mišljenja ashaba i tabiina kojima jača neko šeriatsko-pravno pitanje, već to čini sa hadisima, navodeći i upoređujući i tako jača neki fikhski propis.[4]

Komentari Sunena

[uredi | uredi izvor]

Brojni su komentari na ovaj Sunen, neki od njih su:

  1. "Mealimu sunen", od imama El-Hatabija (umro 1010. god.),
  2. "El Adul mevdud", od hafiza El-Munzirija (1278. god.),
  3. Komentar Kutbudina El-Jemenija Eš-Šafija (1374. god.),
  4. Komentar od El-Belkinija (1427. god.),
  5. Komentar, od El-'Ajnija (1477. god.),
  6. Mirkatu-s-su'ud, od imama Sujutija (1533. god.)[5]

Skraćene verzije Sunena

[uredi | uredi izvor]

Poznate skraćene verzije ove poznate zbirke su:

  1. "El-Mudžteba" od hafiza El-Munzirija (umro 1278. god.),
  2. "El-Muhtesaru" od Muhameda ibn Hasana El-Belhija (XIII st.),
  3. "Tehzibu Sunen Ebi Davud" od Ibn Kajima El-Dževzije (1373. god.)[6]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Tarihul Bagdad" Hatib El-Bagdadi
  2. ^ "Buhusun fi tarihi sunetil mušerefeti" Dr. Ekrem Dija El-Umeri
  3. ^ "Mustalehul hadisi ve rudžaluhu"Dr. El-Makbuli
  4. ^ "Mealimul suneti nebevije" Dr. Abdurahman Itr
  5. ^ "Sekafe daije" Dr.Jusuf El-Karadavi
  6. ^ "El Sunetu ve mekanetuha fil tešri'l islam" Dr. M. Es-Sibai

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ebu_Davudov_Sunen&oldid=3177767"