WZT
WZT (Wóz Zabezpieczenia Technicznego – oklopno inžinjersko vozilo) je porodica poljskih inžinjerskih vozila. Prve dvije verzije WZT-1 i WZT-2 su razvijene na osnovu podvozja T-55 tenka, WZT-3 na osnovu T-72 tenka, a WZT-3M i WZT-4 na osnovu tenka PT-91 za potrebe malezijske vojske.
WZT-1
[uredi | uredi izvor]WZT-1 | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 3 |
Dužina | 7.10 m |
Širina | 3.27 m |
Visina | 2.1 m |
Težina | 31.5 tona |
Oklop i naoružanje | |
Osnovno naoružanje | 12.7 mm mitraljez DŠK |
Pokretljivost | |
Pogon | V-55 12-cilindarski diesel vodom hlađeni motor 580 KS |
Suspenzija | torzijske poluge |
Brzina na cesti | 50 km/h |
Domet | 580 km |
Tokom ranih pedesetih godina bivši SSSR je započeo razvoj inžinjerskog vozila na osnovu T-55 tenka poznatog kao BTS-1. 1955. vozilo je nadograđeno sa dizalicom i dodatnom preklopnom dizalicom, nova verzija nosi oznaku BTS-2. Krajem 1960tih Poljska i Čehoslovačka su nabavile ovo inžinjersko vozilo, nakon čega ubrzo kreću sa domaćom proizvodnjom. WZT-1 se proizvodio u periodu od 1970. do 1978. godine kada ga u proizvodnji zamijenjuje WZT-2.
WZT-1 su korištene za modernizaciju PVO sistema S-125 Neva koje nose oznaku Newa SC.
Korisnici
[uredi | uredi izvor]WZT-2
[uredi | uredi izvor]WZT-2 | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 4+3 ranjenika |
Dužina | 7.10 m |
Širina | 3.27 m |
Visina | 2.1 m |
Težina | 34 tone |
Oklop i naoružanje | |
Osnovno naoružanje | 12.7 mm mitraljez DŠK |
Pokretljivost | |
Pogon | V-55 12-cilindarski diesel vodom hlađeni motor 580 KS |
Suspenzija | torzijske poluge |
Brzina na cesti | 50 km/h |
Domet | 580 km |
WZT-2 je zasnovan na trupu T-55 tenka za potrebe izvlačenja poljskih T-55 tenkova. Kada je uveden u operativnu upotrebu 1973. predstavljao je najmodernije inžinjersko vozilo u zemljama Varšavskog pakta. WZT-2 se još uvijek nalazi u upotrebi u poljskoj vojsci i zadovoljava NATO standarde, te se koristi za opravljanje T-72, PT-91 i Leopard 2 tenkova, ali ih ne može vući jer su teški preko 40 tona. Koristi se za vuču oklopnih vozila BWP-1 i samohodnih haubica 2S1 Gvozdika.[1]
Korisnici
[uredi | uredi izvor]WZT-3
[uredi | uredi izvor]WZT-3 | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 4 |
Dužina | 8.30 m |
Širina | 3.27 m |
Visina | 2.71 m |
Težina | 42 tone |
Oklop i naoružanje | |
Osnovno naoružanje | 12.7 mm mitraljez NSV |
Pokretljivost | |
Pogon | V-46-6 12-cilindarski diesel motor 780 KS |
Suspenzija | torzijske poluge |
Brzina na cesti | 60 km/h |
Domet | 450 km |
Kada je T-72 ušao u upotrebu u poljskoj armiji 1978. godine odlučeno je da se razvije novo inžinjersko vozilo na osnovu T-72M tenka. Razvijena su dva prototipa u periodu 1986-1988 u sklopu projekta Bizon. Jugoslavija je kupila licencu za proizvodnju 1989. godine, međutim proizvedeni primjerci su prvobitno prodani Kuvajtu, kasnije su ih u proizvodnju uvele Hrvatska i Srbija.
Korisnici
[uredi | uredi izvor]WZT-3M
[uredi | uredi izvor]WZT-3M | |
---|---|
Svojstva | |
Posada | 4 |
Dužina | 8.30 m |
Širina | 3.27 m |
Visina | 2.71 m |
Težina | 42 tone |
Oklop i naoružanje | |
Osnovno naoružanje | 12.7 mm mitraljez NSV |
Pokretljivost | |
Pogon | PZL-Wola S12U 4-cilindarski diesel motor 850 KS |
Suspenzija | torzijske poluge |
Brzina na cesti | 60 km/h |
Domet | 650 km |
Kada je PT-91 uveden u operativnu upotrebu, odlučeno je da postojeće inžinjersko vozilo posjeduje pojedine elemente PT-91 tenka. Nadograđena verzija nosi oznaku WZT-3M. Glavna izmjena je bila motor, umjesto 12- cilindričnog diesel motora od 780 KS, ugrađen je novi motor od 850 KS. Vozilo je uvedeno u operativnu upotrebu 1999. godine.
Korisnici
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 12. 10. 2007. Pristupljeno 16. 4. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)