Idi na sadržaj

Biomasa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Plantaže šećerne trske u Brazilu. Otpaci šećerne trske su vrsta biomase.
Kogeneracijsko postrojenje u Metzu, Francuska. Stanica koristi otpadnu drvnu biomasu kao izvor energije, a proizvodi električnu i toplotnu energije za 30.000 stanova.
Odstranjivanje drvnog otpada, mljevenjam i usitljavanjem štetnih panjeva povećava se mogućnost oporavka šumske biomase.

Biomasa je organska materija izvedena iz živih ili nedavno živih organizama. Biomasa se može koristiti kao izvor energije i najčešće se odnosi na biljke ili materijale na biljnoj bazi koji se ne koriste za ljudsku ili životinjsku hranu, a posebne se zovu lignocelulozna biomasa. Kao izvor energije, biomasa se može koristiti ili direktno preko sagorijevanje za proizvodnju topline, ili posredno nakon pretvaranja u različite oblike biogoriva.[1][2][3][4][5]

Konverzija biomase u biogoriva može se postići različitim metodama, koje su široko svrstati u:

  • termo
  • hemijske
  • biohemijske metode.

Izvori biomase

[uredi | uredi izvor]
Eucalyptus u Brazilu. Ostaci drveta su ponovo koristiti za proizvodnju električne energije.

Historijski gledano, ljudi su iskorištavali energije biomase od vremena kada su počeli spaljivanje drva da vatru. Čak i danas, biomasa je jedini izvor goriva za domaću upotrebu u mnogim zemljama u razvoju. Biomasa obuhvata sve biološki proizvedene materije iz ugljika, vodika i kisika. Procijenjuje se da proizvodnja biomase u svijetu iznosi oko 104,9 petagrama (104,9*1015g – oko 105 milijardi tona). Ugljika se godišnje proizvodi, otprilike pola u moru a pola na kopnu.[6] .[7]

Drvo je i dalje najveći izvor energije biomase danas; primjeri uključuju ostatke šuma (kao što su mrtva stabla, grane i panjevi), dvorištni isječci, drvne treske i komadi, pa čak i komunalni otpad. Drvna energija se proizvodi pomoću lignocelulozne biomase (druge generacije biogoriva), kao gorivo. Posječeno drvo može se direktno koristiti kao gorivo ili prikupljeno od tokova drvnog otpada. Najveći izvor energije iz drva su pulpna pića ili "crna pića," koja se proizvode od otpada iz procesa industrije celuloze, papira i kartona.

U drugom smislu, biomasa uključuje biljne ili životinjske tvari koje se mogu pretvoriti u vlakna ili druge industrijske hemikalije, uključujući i biogorivo. Industrija biomase se može razvijati na temelju uzgoja brojnih vrsta biljaka, uključujući i Miscanthus,[8]slamu, konoplju, kukuruz, topole, vrbe, sirak, šećernu trsku, bambus i razne vrste stabala, u rasponu od eukaliptusa do palminog ulja.

Biogoriva zasnovana na preradi biomase svrstavaju se uglavnom u dvije glavne kategorije. Prva generacija biogoriva je izvedena iz izvora kao što su šećerna trska i kukuruzni škrob. U ovoj biomasi prisutni su je šećeri, koji se fermentiraju za proizvodnju bioetanola, što je alkoholno gorivo koji se može koristiti direktno u ćelijama za proizvodnju električne energije ili služi kao dodatak benzinu. Međutim, koristeći prehrambenih resursa za proizvodnju goriva samo pogoršava problem nedostatka hrane.[9] Druga generacija biogoriva, s druge strane strane, na bazi biomase koristi izvore neprehrambenih proizvoda kao što su poljoprivreda i komunalni otpad. Ova biogoriva uglavnom se sastoje od lignocelulozne biomase, koja nije jestiva i nisko vrijedan otpad za mnoge industrije. Unatoč tome što je omiljena alternativa, ekonomična proizvodnja druge generacije biogoriva još uvijek nije postignuta, zbog tehnoloških problema. Ovi problemi nastaju uglavnom zbog hemijske inertnosti i strukturne rigidnosti lignocelulozne biomase.[10][11]

Postrojenja za ovakvu proizvodnju energije posebno uzgajaju usjeve za korištenje kao goriva, koji nude visoku izlaznost biomase po hektaru, sa niskim unosom energije i troškova. Neki primjeri od ovih biljaka su pšenica, koja obično daje 7,5-8 tona zrna po hektaru i slama, koja, u Velikoj Britaniji obično daje 3,5-5 tona po hektaru .[12] Zrno se može koristiti za tečni transport goriva, a slama se može izrezati za proizvodnju topline ili električne energije. Postrojenja na biomasu mogu pretvarati celulozu u glukozu preko niza hemijskih tretmana, a nastali šećer se zatim može koristiti kao u prvoj generaciji biogoriva.

Najveći doprinos za otpadnu energiju daju komunalni otpad, proizvodnja otpada i deponijski plin. Predviđa se da će, između 2000. i 2020. godine, energije koja je dobijena iz biomase, u SAD-u, biti najveći ne-hidroelektranski obnovljivi izvor električne energije Biomasa se može pretvoriti i u druge upotrebljive oblike energije poput metana ili automobilskih goriva kao što su etanol i biodizel. Truljenje smeća i poljoprivrednog i ljudskog otpada, oslobađa metana, koji se naziva deponijski plin ili bioplin. Usjevi kao što su kukuruz i šećerna trska mogu se fermentirati za proizvodnju transportnog etanolskog goriva. Biodizel, drugo transportno gorivo, može se proizvoditi od ostataka prehrambenih proizvoda, kao što su biljna ulja i životinjske masti.[13][14][15][16]

Postoje i istraživanja koja uključuju alge ili njihove izvedenice, kao biomasu. Kako ovaj resurs nije hrana može se proizvoditi u pet do deset puta većim stopama od drugih vrsta korištenja poljoprivrednog zemljišta, kao što su uzgoj kukuruza i soje. Nakon berbe, može se fermentirti za proizvodnju biogoriva, kao što su etanol, butanol i metan, kao i biodizel i vodik. Ulažu se napori da se utvrdi koje vrste algi su najpogodnije za proizvodnju energije. Pristupi genetičkog inženjerstva također se mogu koristiti za poboljšanje mikroalgi, kao izvora biogoriva.[17] Biomasa za proizvodnju električne energije varira po regionima. Šumski nusproizvodi, kao što su ostaci drveta, su česti u Sjedinjenim Američkim Državama. Korištenje poljoprivrednog otpada je uobičajeno u Mauricijusu (ostaci šećerne trske) i jugoistočnoj Aziji (ljuska riže). Stočarski ostaci, kao što su prostirka peradarskih legala, česti su u UK.[18] Also, biomass-to-liquids (called "BTLs") and cellulosic ethanol are still under research.[19][20]

Od 2015. godine, pokrenut je novi oblik bioenergije otpadnih voda, u zemljama u razvoju. Omni Procesor je samoodrživi proces koji koristi kanalizacijske čvrste materije kao gorivo u procesu pretvaranja otpadne vode u vodu za piće, uz višak električne energije koja se generira za izvoz.[21][22]

Poređenje prinosa postrojenja na biomasu (suha osnova)

[uredi | uredi izvor]

Svjetski resursi

[uredi | uredi izvor]

Ako ukupna godišnja primarna proizvodnje od biomase je nešto više od 100 milijardi (1.0E + 11) tona ugljika, a rezerva energije po metričkoj toni biomase je između oko 1.5E3 - 3E3 kilovatsatu s (5E6 - 10E6 BTU),[23] ili prosječno 24,8 TW, biomasa bi mogla u načelu dati 1,4 puta veću od približne godišnje 150E3 Terrawatt/sati potrebnih za tekuću svijetsku potrošnju energije.[24] Za referencu, ukupna solarna energija na Zemlji je 174 KTW. Ekvivalent biomase u odnosu na solarnu energiju je 143 ppm (dijelova na milion), s obzirom na trenutnu pokrivenost živim sistema na Zemlji. Najbolja u klasi efikasnosti solarnih ćelija je 20-40%. Osim toga, domaća proizvodnja Zemljine radioaktivne energije, uglavnom iz vulkanske aktivnosti, kontinentalni drift, itd, u istom su opsegu snage, 20 TW. Uz oko 50% sadržaja mase ugljika u biomasi, u godišnjoj proizvodnji, to odgovara oko 6% atmosferskog sadržaja ugljika u CO2 (za tekućih 400 ppm).

( 1.0E + 11 tona biomase godišnje proizvodi oko 25 TW)
Godišnji svijetski energetski ekvivalent biomase = 16,7-33,4 TW.
Godišnja svijetska potrošnja energije = 17.7. U prosjeku, proizvodnja biomase je 1,4 puta veća od svjetske potrošnje energije.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  2. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ Sofradžija A., Berberović Lj., Hadžiselimović R. (2003): Biologija za 2. razred opće gimnazije: 39-41. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-581-0.
  5. ^ Biomass Energy Center Arhivirano 8. 10. 2006. na Wayback Machine. Biomassenergycentre.org.uk. Retrieved on 2012-02-28.
  6. ^ [1] Retrieved on 2012-04-12.
  7. ^ Field, C. B.; Behrenfeld, M. J.; Randerson, J. T.; Falkowski, P. (1998). "Primary Production of the Biosphere: Integrating Terrestrial and Oceanic Components". Science. 281 (5374): 237–240. doi:10.1126/science.281.5374.237. PMID 9657713.
  8. ^ http: // www. realworldenergy.com/what-is-biomass-renewable-energy/|website=Real World Energy
  9. ^ T.A. Volk, L.P. Abrahamson, E.H. White, E. Neuhauser, E. Gray, C. Demeter, C. Lindsey, J. Jarnefeld, D.J. Aneshansley, R. Pellerin and S. Edick (October 15–19, 2000). "Developing a Willow Biomass Crop Enterprise for Bioenergy and Bioproducts in the United States". Proceedings of Bioenergy 2000. Adam's Mark Hotel, Buffalo, New York, USA: North East Regional Biomass Program. OCLC 45275154. Zanemaren tekst "http://bioenergy.ornl.gov/papers/bioen00/volk.html" (pomoć); Upotreblja se zastarjeli parametar |booktitle= (pomoć); |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. ^ http://www.renewableenergyworld.com/rea/news/article/2009/03/ieas-report-on-1st-to-2nd-generation-biofuel-technologies Arhivirano 29. 11. 2014. na Wayback Machine.
  11. ^ http://www.biofuelstp.eu/fuelproduction.html Arhivirano 17. 4. 2016. na Wayback Machine biofuelstp.eu evropskih Biogoriva] Preuzeto na 2012-03-31.
  12. ^ "Energy crops". crops are grown specifically for use as fuel. BIOMASS Energy Centre. Arhivirano s originala, 10. 3. 2013. Pristupljeno 6. 4. 2013.
  13. ^ Martin, Marshall A. (1. 11. 2010). "First generation biofuels compete". New Biotechnology. 27 (5): 596–608. doi:10.1016/j.nbt.2010.06.010. PMID 20601265.
  14. ^ Naik, S.N.; Goud, Vaibhav V.; Rout, Prasant K.; Dalai, Ajay K. (2010). "Production of first and second generation biofuels: A comprehensive review". Renewable and Sustainable Energy Reviews. 14 (2): 578–597. doi:10.1016/j.rser.2009.10.003.
  15. ^ Renewable Energy World Arhivirano 29. 11. 2014. na Wayback Machine Retrieved on 2012-03-31.
  16. ^ http://www.biofuelstp.eu/fuelproduction.html Arhivirano 17. 4. 2016. na Wayback Machine biofuelstp.eu European Biofuels] Retrieved on 2012-03-31.
  17. ^ "Biomass for Electricity Generation, http://www.eia.gov/oiaf/analysispaper/biomass/". capacity of about 6.7 gigawatts in 2000 to about 10.4 gigawatts by 2020. U.S. Energy Information Administration (EIA). Vanjski link u parametru |title= (pomoć); Parametar |url= nedostaje ili je prazan (pomoć); |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)
  18. ^ Energy Kids. Eia.doe.gov. Retrieved on 2012-02-28.
  19. ^ "Fuel Ethanol Production: GSP Systems Biology Research". U.S. Department of Energy Office of Science. 19. 4. 2010. Arhivirano s originala|archive-url= zahtijeva |url= (pomoć), 28. 10. 2010. Zanemaren tekst "http://genomicscience.energy.gov/biofuels/ethanolproduction.shtml" (pomoć); Parametar |url= nedostaje ili je prazan (pomoć); |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)
  20. ^ "Breaking the Biological Barriers to Cellulosic Ethanol: A Joint Research Agenda; http://genomicscience.energy.gov/biofuels/2005workshop/2005low_lignocellulosic.pdf". juni 2006. Vanjski link u parametru |title= (pomoć); Parametar |url= nedostaje ili je prazan (pomoć); |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)
  21. ^ {{cite web http://janickibioenergy.com/s100.html Arhivirano 9. 1. 2015. na Wayback Machine.
  22. ^ http://www.bbc.co.uk/ News / technology-30709273 | title = BBC News.
  23. ^ http: //bioenergy.ornl .gov /works / misc / energy_conv.html SAD DoE.
  24. ^ https://yearbook.enerdata.net/ Enerdata

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Logo Commonsa
Logo Commonsa
Biomass na Wikimedia Commonsu.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Biomasa&oldid=3605022"