Feriduddin Attar

Feriduddin Attar
Feriduddin Attar
Rođenje	1145.; Nišapur, Perzija
Smrt	19. novembar 1220 (74–75 godina); Nišapur, Perzija
Druga imena	Abū Ḥamīd bin Abū Bakr Ibrāhīm
Zanimanje	pjesnik

Abū Ḥamīd bin Abū Bakr Ibrāhīm (perzijski: ابو حامد بن ابوبکر ابراهیم) poznatiji kao Feriduddin Attar je bio sufijski učitelj i pjesnik. Spada među najznačajnije pjesnike klasične perzijske književnosti.

Biografija

Rođen je 1145. godine u Nišapuru, Perzija. Nakon općeg obrazovanja preuzima travarsku radnju koju je držao njegov otac. Odatle mu i potječe nadimak Attar, što znači trgovac biljem ili apotekar. Tokom mnogobrojnih putovanja širom islamskog svijeta susretao se s brojnim sufijskim učiteljima; s vremenom se u potpunosti posvetio duhovnome životu i postao čuveni sufijski šejh.^[1]

Attar za svog života nikada nije pisao hvalospjeve lokalnim vladarima, tako da su sva njegova djela izraz iskrenog stvaralačkog impulsa i stvarni odraz pjesnikovih duhovnih stanja. Sam pjesnik o toj činjenici veli:

Nikad nikom hvalospjeve nisam pjevao
Za biserjem ovog svijeta nisam tragao.

Attar se nikada nije zarad duhovnog puta odrekao posla travara. Također, odrastavši u religioznom ozračju, Attar je još od djetinstva bio naklonjen tesavvufu, te tako u uvodu djela Spomenica dobrih kazuje: Ljubav prema ovoj skupini (sufijama) još od djetinstva talasala je moju dušu, a njihovi riječi radovale su moje srce. Na drugom mjestu kaže: Razlog što sam se prihvatio ovog posla jeste i to što mi je srce takvo da ga osim riječi evlija ništa drugo ne zanima.

Premda je, upoznao mnoge sufijske šejhove svog vremena, nije izvjesno kojem tarikatu je pripadao niti ko je bio njegov šejh. Attar je mnogo utjecao na sufije koje su došle poslije njega. Tako u jednom svom gazelu Dželaludin Rumi kaže:

Attar bijaše duh, a Senai dva oka njegova
mi slijedimo Attara i Senaija.