Hermelin

Hermelin
Hermelin
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Mammalia
Red	Carnivora
Porodica	Mustelidae
Potporodica	Mustelinae
Rod	Mustela
Vrsta	M. erminea
Dvojno ime
	Mustela erminea; Linnaeus, 1758
	; Rasprostranjenost hermelina u svijetu

Hermelin (latinski: Mustela erminea) je mali sisar iz porodice kuna.

Fizičke osobine

Hermelini mogu porasti do dužine od oko 30 cm, pri čemu su mužjaci obično dosta veći od ženki.

Hermelini su dugački i vitki, što je malo čudno s obzirom da žive u sjevernim područjima zemaljske kugle. Naime, takav oblik vodi ka nesrazmjerno velikom odnosu površine i zapremine tijela, što uzrokuje ubrzano gubljenje tjelesne toplote. Prednost ovog oblika je, međutim, što hermelini tako mogu pratiti svoj plijen do u samo njihovo sklonište u zemlji ili drugim šupljinama. Također, svoj vitki oblik hermelini nadoknađuju kratkim nogama, malim ušima, brzim metabolizmom i, u zimu, debelim krznom.

Krzno hermelina je bogate smeđe boje, sa izuzetkom stomaka koji je bijele boje i vrha repa koji je uvijek crn. U zimu, krzno je gušće i duže, a u regionima gdje snijeg potraje bar četrdesetak dana i bude dubine više od 3 cm krzno hermelina postepeno dobija sniježno bijelu boju. Ovakav sniježno bijel hermelin je u umjetnosti često predstavljao čistost i nevinost. U isto vrijeme, to krzno je kroz historiju bilo jako cijenjeno i koristilo kao dio garderobe bogatih slojeva zapadne Evrope.

Rasprostranjenost

Hermelini se mogu naći na skoro svakom dijelu sjevernog umjerenog, podarktičkog i arktičkog pojasa Evrope, Azije i Sjeverne Amerike.

Većinu prostora gdje žive, hermelini dijele sa manjim lasicama. Tamo gdje nema lasica, hermelini su manjih dimenzija (oko 70 grama težine).

Ishrana

Hermelini su mesožderi. Jedu insekte, zečeve, glodare kao što su miševi, pacovi, i dr. zatim druge male sisare, ptice, ptičija jaja i mladunce, ponekad ribu, guštere, vodozemce i beskičmenjake.

Hermelini su u stanju da ubiju i mnogo veće životinje od sebe. Kada se nađe u situaciji da ima više plijena nego što može pojesti, hermelin često ubija i preko mjere da bi hranu ostavio za kasnije. Kada se to dogodi, hermelin obično samo polomi vrat žrtvi, bez povrjeđivanja tijela, vjerovatno da bi se meso teže pokvarilo tokom vremena. Kao i druge kune, i oni najčešće ubijaju plijen zadajući ugrize u centar lobanje da bi trenutno zaustavili glavne moždane funkcije poput disanja. Ponekad, međutim, najprije zadaju ugrize po drugim tijelovima tijela. U predjelima gdje dijele isti region sa lasicama, hermelini obično hvataju veći a vidre manji plijen. Također, mužjaci se hrane većim plijenom nego ženke.

Hermelini, međutim, predstavljaju izvor hrane za vukove, lisice, mačke i jazavci.

Razmnožavanje

Hermelini obilježavaju svoju teritoriju i ne podnose druge jedinke na istom, naročito ako su istog pola. Na svojoj teritoriji hermelini imaju po nekoliko gnijezda, koje obično preuzimaju od životinja koje ugrabe. Putuju uglavnom sami, osim u periodima parenja ili kada majka ide sa mladuncima. Razmnožavaju se jednom godišnje, koteći po nekoliko mladih. Sistem parenja je promiskuitetni, tj. jedna ženka biva oplođena po nekoliko puta za vrijeme iste sezone. Ženke same podižu mlade, bez pomoći mužjaka.

Skotnost ženki hermelina traje, uprkos činjenici da su relativno mali sisari, jako dugo — 11 mjeseci. Razlog tome je duga implantacija, odnosno embrionalna diapauza, u kojoj se oplođeno jaje smiješta u matericu nekoliko mjeseci nakon oplodnje. „Prava“ skotnost ženki traje mnogo kraće. Razlog za ovakav tip oplodnje možda leži u čestim promjenama vremenskih prilika u regionima gdje žive.

Simboličnost

Krzno hermelina je bilo jako cijenjeno i dobro prodavano za proizvodnju krznene odjeće. U Evropi to krzno je predstavljalo simbol bogatstva; ceremonijalna garderoba u engleskoj Palati lordova je sadržala krzno hermelina, a danas se koristi vještačko krzno. Isto tako, krzno hermelina je u Evropi simbolisalo čistotu i nevinost, u nordijskim zemljama ljubopitljivost i hitrost, a u Japanu i dan-danas sreću.