Vidi kôd stranice Republika Srpska

{{NPOV/provjeriti}}
{{Nesamostalni teritorij
|ime                  = Republika Srpska
|izvorno_ime          = Република Српска
|ime_genitiv          = Republike Srpske
|eng_ime              = Republika Srpska/Republic of Srpska
|zastava              = Flag of the Republika Srpska.svg
|grb                  = Seal of the Republika Srpska.svg
|moto                 = 
|himna                = [[Moja Republika]]<br/><center>[[Datoteka:Moja republika.ogg]]</center>
|mapa                 = Republika Srpska in Bosnia and Herzegovina (wo Brcko District).svg
|službeni_jezik       = [[srpski jezik|srpski]], [[bosanski jezik|bosanski]] i [[hrvatski jezik|hrvatski]] [[jezik]]
|glavni_grad          = ''de iure'' [[Sarajevo]]<br>''de facto'' [[Banja Luka]]
|vrsta vladavine      = entitet sa samoupravom
|imena upravitelja    = [[Željka Cvijanović]]<ref>{{sr icon}} [http://www.predsjednikrs.net/новоизабрана-предсједница-републике/?lang=sr Novoizabrana predsjednica Republike Srpske svečano preuzela dužnost]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }}, predsjednikrs.net, pristupljeno 19. studenoga 2018.</ref>
|naslovi upravitelja  = Predsjednik
|površina_poredak     = 
|površina             = 24&nbsp;525.5{{fusg|b1}}
|vode                 = 
|stanovništvo_poredak = 
|stanovništvo         = {{Gubitak}}1.228.423
|godina_popisa        = 2013
|gustoća_stanovništva =
|pripadnost           = [[Bosna i Hercegovina]]
|status               = Entitet Bosne i Hercegovine
|valuta               = [[konvertibilna marka]]
|stoti_dio_valute     = 
|vremenska_zona       = +1
|internetski_nastavak = 
|pozivni_broj         = 
|komentar             = 
}}

{{Politika Bosne i Hercegovine}}
'''Republika Srpska''' ({{srp.|Република Српска}}), jedan je od dva [[Bosna i Hercegovina#Upravna podjela|entiteta Bosne i Hercegovine]], pored [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]]. Nalazi se na [[sjever]]u i [[istok]]u države. Najveći grad i administrativni centar je [[Banja Luka]], koji leži na rijeci [[Vrbas]]u. Stanovništvo Republike Srpske pretežno čine etnički [[Srbi Bosne i Hercegovine|Srbi]] (rezultat etničkog čišćenja bosanskih muslimana od strane bosanskih Srba tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995.godine). 

Prvotno je osnovana [[9. siječnja]] [[1992.]] godine kao ''Republika Srpska Bosna i Hercegovina'' odlukom Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini,<ref>{{cite web |title=Fotomonografija Narodne skupštine Republike Srpske |url=http://www.narodnaskupstinars.net/sites/default/files/upload/dokumenti/fotomonografija/cir/NSRS_1991-2011.pdf |work=Narodna skupština Republike Srpske |publisher=Narodna skupština Republike Srpske}}</ref> kao reakcija na odluku [[Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine|o neovisnosti]] [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina|Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine]] od [[SFRJ|SFR Jugoslavije]]. Dana [[7. travnja]] [[1992.]] je proglašeno odcjepljenje Republike Srpske Bosna i Hercegovina od Bosne i Hercegovine i ostanak u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]]. Kada su, međutim, [[27. travnja]] 1992. godine Crna Gora i Srbija osnovale [[Savezna Republika Jugoslavija|Saveznu Republiku Jugoslaviju]], ostala je Republika Srpska Bosna i Hercegovina izvan sastava te nove države,<ref>{{cite web |url=http://www.republikasrpska.net/istorija/ |title=Istorija |publisher="Republika Srpska"|language=srpski|accessdate=11. siječnja 2022.}}</ref> čija je pomoć međutim bila ključna za opstanak RSBH u već započetom i vrlo teškom [[Rat u Bosni i Hercegovini|Ratu u Bosni i Hercegovini]].

U Republici Srpskoj živjelo je 2013. godine 81,51 posto Srba, 2,41 posto Hrvata i 13,99 posto Bošnjaka;<ref>[https://www.slobodnaevropa.org/a/popisni-rezultati-nakon-25-godina-u-federaciji-vecina-bosnjaci-u-rs-srbi/27830387.html "Bošnjaci polovina bh. stanovništva, entiteti etnički homogeni"], Marija Arnautović, "Slobodna Europa", 30. lipnja 2016.</ref> ukupno je u RS te godine imala 1.170.342 stanovnika.<ref>[https://www.republikasrpska.net/2017/03/22/u-srpskoj-zivi-1-170-342-stanovnika/ "U Srpskoj živi 1.170.342 stanovnika"], "Republika Srpska", 22. ožujka 2017.</ref> Godine 1991. prije Rata u Bosni i Hercegovini, na tom je području od ukupnih 1.608.994 stanovnika bilo 872.648 Srba (što je predstavljalo 68,04% svih Srba koji su tada živjeli u BiH); do promjene u etničkom sastavu stanovništva došlo je uslijed ratnih zbivanja.<ref>[https://hrcak.srce.hr/clanak/166697 "ETNIČKA STRUKTURA PROSTORA POD KONTROLOM REPUBLIKE SRPSKE, HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE I ARMIJE BOSNE I HERCEGOVINE PREMA POPISU STANOVNIŠTVA IZ 1991. GODINE"], Saša Mrduljaš, Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira , Vol. XVI No. 31, 2013.</ref>

Nakon potpisivanja [[Daytonski sporazum|Daytonskoga sporazuma]] 1995. godine, Republika Srpska međunarodno je priznata kao jedan od dva entiteta Bosne i Hercegovine (pored [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]]) i zauzima 48 % njezinog područja. [[Narodna skupština Republike Srpske]] vrši ustavotvornu i zakonodavnu vlast, i čine je 83 zastupnika koji se biraju na izborima svake četvrte godine. [[Vlada Republike Srpske]] vrši izvršnu vlast. Predsjednik Republike Srpske se bira na neposrednim izborima svake četvrte godine. Razine vlasti su općina, odnosno grad, i entitet.

== Povijest ==
=== Nastanak ===
:''Događaji, koji su prethodili događajima u donjim podnaslovima, opisani su u članku '''[[Raspad SFRJ]]'''. U donjim podnaslovima, opisano je političko djelovanje Srba u Bosni i Hercegovini od općih izbora do početka rata u Bosni i Hercegovini.

Republika Srpska osnovana je u jasno deklariranom nastojanju da se osigura da u kontekstu raspada SFR Jugoslavije ostanu sva područja nastanjena Srbima u jednoj državi, uz uporabu oružane sile. Svi glavni osnivači, tj. političke i vojne vođe Republike Srpske u vrijeme njenoga nastanka - [[Radovan Karadžić]], [[Biljana Plavšić]], [[Ratko Mladić]] i drugi osuđeni su na [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]], za zločin protiv čovječnosti, istrebljenje, ubojstva, ubojstvo kao kršenje zakona ratovanja, deportaciju, nehumana djela i prisilno premještanje, širenje terora, protupravne napade na civile, kršenja pravila rata i uzimanje talaca.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.icty.org/x/cases/plavsic/cis/en/cis_plavsic_en.pdf|title="BOSNIA AND HERZEGOVINA” (IT-00-39 & 40/1), BILJANA PLAVŠIĆ, CASE INFORMATION SHEET|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=ICTY|accessdate=11. siječnja 2022.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.icty.org/x/cases/mladic/cis/en/cis_mladic_en.pdf|title=(IT-09-92)RATKO MLADIĆ  CASE INFORMATION SHEET|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=ICTY|accessdate=11. siječnja 2022.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.icty.org/x/cases/karadzic/cis/en/cis_karadzic_en.pdf|title=(IT-95-5/18) RADOVAN KARADŽIĆ CASE INFORMATION SHEET|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=ICTY|accessdate=11. siječnja 2022.}}</ref> [[Slobodan Milošević]], glavna politička figura [[Srbija|R Srbije]] u vrijeme nastanka Republike Srpske, je pred istim sudom bio - među raznim drugim zločinima koji su se odnosili na ratovanje u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Kosovo|Kosovu]] - također i za zločine koje su se u nastojanju za formiranje i uspostavu granica Republike Srpske dogodili u BiH: optužnica je obuhvaćala istrjebljivanje i ubojstva ne-Srba, u prvom redu Bošnjaka i Hrvata koji su živjeli na području Banja Luke, Bihaća, Bijeljine, Bileće, Bosanske Krupe, Bosanskog Novog, Bosanskog Šamca, Bratunca, Brčkog, Čajniča, Doboja, Foče, Gackog, Sarajeva (Ilijaš), Ključa, Kalinovika, Kotor Varoši, Nevesinja, Sarajeva (Novi Grad), Prijedora, Prnjavora, Rogatice, Sanskog Mosta, Srebrenice, Teslića, Višegrada, Vlasenice i Zvornika; stavljanje tisuća civila u zatvore u uvjetima koji su bili sračunati na njihovo fizičko uništenje pomoću neadekvatne prehrane, teškog rada, nedostatne medicinske skrbi, te stalnih fizičkih i psihičkih zlostavljanja, uskratu građanskih prava Bošnjacima i Hrvatima na području pod srpskom kontrolom i njihovo prisilno iseljavanje s tog područja. Suđenje nije okončano zbog Miloševićevog samoubojstva u pritvoru u [[Hag|Haagu]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/cis/en/cis_milosevic_slobodan_en.pdf|title=“KOSOVO, CROATIA & BOSNIA” (IT-02-54) SLOBODAN MILOŠEVIĆ CASE INFORMATION SHEET|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=ICTY|accessdate=11. siječnja 2022.}}</ref>

==== Raspad Jugoslavije  ====
Uz mnogobrojne političke mitinge i vjersko-političke manifestacije, uz politizaciju srpskih žrtava iz [[Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini|Drugoga svjetskog rata]], u Sarajevu je 12. srpnja 1990. osnovana [[Srpska demokratska stranka (Bosna i Hercegovina)|Srpska demokratska stranka]] (SDS).<ref>Uz svakodnevne napise o srpskim žrtvama Drugoga svjetskog rata, izišlo je i nekoliko posebnih publikacija o srpskim žrtvama i ustaškim zločinima u Hercegovini. Tako je tijekom 1991. izišla brošura Gospa međugorska a jame srpske. Posebno izdanje Politike tiskano je u 50.000 primjeraka.</ref> Za predsjednika Inicijativnog odbora izabran je [[Radovan Karadžić]].<ref>Dragan RADIŠIĆ, Hronologija događaja na prostoru prethodne Jugoslavije, Glas srpski, Banja Luka, 2002., 32.</ref> SDS BiH osnovan je kao "svesrpski nacionalni pokret",<ref>Božo KIJAC, Zašto Momčilo Krajišnik nije kriv, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo, 2003., 38.</ref> pod utjecajem kninskog SDS-a i njegovoga predsjednika [[Jovan Rašković|Jovana Raškovića]].<ref>[[Nikica Barić]], ''Srpska pobuna u Hrvatskoj : 1990-1995.'', Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005., str. 193.</ref> Radovan Karadžić je predstavio SDS kao socijaldemokratsku stranku i rekao da ga je na njezino čelo izbacila rečenica: "Srbi, uprkos svim progonima, pokoljima, pritiscima i stradanjima, još uvijek postojite i smijete da budete Srbi".<ref>“Učimo Srbe da budu Srbi“, Stranke programi ličnosti, Oslobođenje, Sarajevo, listopad 1990., 27.-29.</ref> 

Na [[Opći izbori u Bosni i Hercegovini 1990.|prvim demokratskim izborima]], 18. studenog 1990., SDS je odnio pobjedu u svim općinama s većinskim srpskim stanovništvom, osim u Derventi, Modriči i Kotor Varošu, gdje je pobijedio HDZ. Iz redova SDS-a, izbrana su dva srpska člana Predsjedništva SRBiH [[Nikola Koljević]] i [[Biljana Plavšić]]. U Skupštini SRBiH, SDS je osvojio 30 % zastupničkih mjesta, a [[Momčilo Krajišnik]] je postao njenim predsjednikom.

Zastupnici nacionalnih stranaka (SDA, SDS, HDZ) sukobili su se već na prvim sjednicama Skupštine i to najprije zbog jezika, pisma (identiteta) i sadržaja Svečane izjave. Srpski zastupnici tražili su radne materijale [[srpski jezik|tiskane na ćirilici]], hrvatski zastupnici na [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]], a muslimanski na latinici "[[bošnjački jezik|s poštovanjem bosanskohercegovačke specifičnosti]]".<ref>Tarik HAVERIĆ, Ethnos i demokratija, Rabic, ECLD, Sarajevo, 2006., 101.-110.</ref> Prilikom usuglašavanja Svečane izjave srpski zastupnici htjeli su naglasiti državnost [[SFRJ|Jugoslavije]] i vezanost BiH za nju. Hrvatski zastupnici su bili protiv toga, dok su muslimanski zastupnici bili spremni na kompromis. Srpski zastupnici zalagali su se za što jaču [[SFRJ|Jugoslaviju]], hrvatski zastupnici bili su uglavnom protiv bilo kakve Jugoslavije, dok su se muslimanski zastupnici izjašnjavali za Jugoslaviju u kojoj bi [[Bosna i Hercegovina]] imala isti status kao i druge republike, prije svega [[Srbija]] i [[Hrvatska]]. Anketa provedena 1990. u [[SRBiH]] pokazala je da je 69,3 % stanovništva bilo za federativno uređenje Jugoslavije, a tek 30,7 % za konfederalno uređenje, što je podrazumijevalo i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu, ali i vjerojatan raspad Jugoslavije.<ref>Mehmedalija BOJIĆ, Historija Bosne i Bošnjaka, TKD Šahinpašić, Sarajevo, 2001., 285.</ref>

==== Suprostavljeni politički koncepti ====
[[Datoteka:Breakup of Yugoslavia-TRY2 hr.gif|mini|Grafički prikaz [[raspad SFRJ|raspada SFRJ]] tijekom 1991. i 1992. godine: 
{{legenda|#b62c2c|[[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavija]] (1943. – 1992.)}}
{{legenda|#ef6363|[[Hrvatska]] (1991. –)}}
{{legenda|#d89d9d|[[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|HZ Herceg-Bosna]] (1991. – 1994.)}}
{{legenda|#474a80|[[Savezna Republika Jugoslavija|SR Jugoslavija]] (1992. – 2006.)}}
{{legenda|#696cae|[[Republika Srpska]] (1992. – 1995.)}}
{{legenda|#9e9fcd|[[Republika Srpska Krajina|okupirani teritoriji RH-samoproglašena "RSK"]] (1991. – 1995.)}}
{{legenda|#d3d3d3|[[Republika Bosna i Hercegovina|Rep. Bosna i Hercegovina]] (1992. – 1995.)}}
{{legenda|#e1995b|[[Makedonija]] (1991. –)}}
{{legenda|#a1c893|[[Slovenija]] (1991. –)}}]]
Srpski nacionalisti su osjećali da je njihov položaj ugrožen. Do 1990. godine posve su [[Rat u BiH#Raspad Jugoslavije|ovladali partijom i državom u SR Srbiji]], ali nisu mogli ostvariti svoje interese i ambicije unutar postojećih jugoslavenskih institucija i u sklopu zadanih ustavnopravnih rješenja. Za to su im bile potrebne nove i drukčije institucije na federalnoj razini, pa su želju za čvršćom i "jedinstvenom" federacijom pokušali ostvariti rušeći njezinu dotadašnju ustavnu konstrukciju. Pri tome su zagovarali politiku "građanske države" ili su se pozivali na "pravo naroda na samoopredjeljenje". Na taj način samo su ubrzali proces [[Raspad SFRJ|raspada federacije]], koji je tekao paralelno s procesom raspada i ostalih komunističkih ideoloških konstrukcija. Za razliku od ostalih istočnoeuropskih i srednjoeuropskih
zemalja, jugoslavenski vojno-partijski vrh zadugo nije napuštao komunističku
ideologiju niti je prihvaćao rješenja, koja su dovodila u pitanje "jedinstvo države". Kako je vrijeme odmicalo, bivalo je sve jasnije da se jugoslavenska kriza neće razriješiti mirnim putem. Događaji koji su istaknuli su svu nemoć novoizabrane bosanskohercegovačke vlasti, odnosno neodrživost koalicije suprotstavljenih političko-nacionalnih programa.

Skupština [[SRBiH|SR Bosne i Hercegovine]] izabrala je na Trećoj zajedničkoj sjednici vijeća, održanoj 30. i 31. siječnja 1991., predsjednika Vlade, tri potpredsjednika i 17 članova Vlade.<ref>Skupština Republike Bosne i Hercegovine, Zapisnici zajedničkih sjednica Skupštine Republike Bosne i Hercegovine 1990.-1996., Sarajevo, 1996., 30.-32.</ref> Time su stvorene osnovne pretpostavke da nova koalicijska vlast, sastavljena od SDA, SDS-a i HDZ-a, počne preuzimati ovlasti. ''Deklaracija o državnoj suverenosti i nedjeljivosti Republike Bosne i Hercegovine'' je dva puta skinuta s dnevnog reda u veljači jer su zastupnici SDS-a zatražili upućivanje Deklaracije na razmatranje Savjetu za pitanje ostvarivanja ravnopravnosti naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine.<ref>Magnetofonska snimka Četvrte zajedničke sjednice obaju vijeća Skupštine SR BiH, održane 27. veljače 1991., 43/2.-43/3. Deklaraciju vidjeti: Miroslav TUĐMAN, Istina o Bosni i Hercegovini dokumenti 1991.-1995., Slovo M, Zagreb, 2005., 53.-54.</ref> Stajalište zastupnika SDS-a o Deklaraciji iznesen je u vidu Saopštenja Savjeta SDS-a.<ref>“Saopštenje“ je imalo šest točaka, a u sklopu Izjave SDS-a o Deklaraciji pročitao ga je dr. Aleksa Buha. Vidjeti: Magnetofonska snimka 44/2.-45/2. Usporediti: “Saopštenje Savjeta SDS BiH Deklaracija neprihvatljiva“, Muslimanski glas (Sarajevo), 20. veljače 1991., 1.</ref> Rasprava o Deklaraciji u Skupštini Bosne i Hercegovine otvorila je uz pitanje Jugoslavije i pitanje [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]]. 
[[Datoteka:Evstafiev-Radovan Karadzic 3MAR94.jpg|mini|[[Radovan Karadžić]], vođa Srba u BiH]]
Tvrdnja da je BiH "Jugoslavija u malom", koja se ranije često isticala u vidu poželjne patriotske parole, postala je zlokobna prijetnja središnjoj jugoslavenskoj republici. Predsjednik Kluba srpskih zastupnika rekao je da Deklaraciju s takvim nazivom i sadržajem treba skinuti, ne samo s ove, nego i sa svake druge sjednice. U javnost su izišle sve suprotnosti između stranaka koalicije, odnosno predstavnika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno za kakve političke koncepte se zalažu, ali i kolika je stvarna politička snaga svake od njih. [[Alija Izetbegović]] je kritizirao izjavu [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]] da "ovlašćuje predsjednika SR Srbije [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] da zastupa interese Srba iz BiH u Jugoslaviji". Karadžić mu je odgovorio da je "za srpski narod suverenitet Jugoslavije prvenstveni suverenitet", te da je izjavio kako u slučaju raspada Jugoslavije ovlašćuje Miloševića, a u slučaju da se [[Jugoslavija]] čuva i gradi, tada on ovlašćuje Izetbegovića.

Rasprava o Deklaraciji potvrdila je ideološke pozicije i političke programe sudionika. Sama Deklaracija, kao i svi kasniji politički zahtjevi [[Stranka demokratske akcije|SDA]] određivali su BiH formalno kao građansku, što je u biti značilo unitarnu centralističku državu. Bila je to forma preko koje je SDA, u skladu s mnogobrojnim javno iznesenim stajalištima stavovima svojih čelnika htjela izgraditi svoju, muslimansku nacionalnu državu. Svaki oblik unutarnjeg preustroja BiH čelnici SDA, kao i većina pripadnika muslimanske političke elite, proglašavali su "miješanjem susjednih država u unutarnje stvari, podjelom zemlje i agresijom". 

U skupštinskim polemikama zastupnici SDA i SDS-a iznosili su svoja stajališta, postavljajući u prvi plan [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], odnosno Jugoslaviju. Argumenti koje su nudili bili su raznovrsni, od iznošenja pseudohistorijskih konstrukcija o "tisuću godina kontinuiteta BiH", ili o njoj kao "vjekovnoj srpskoj zemlji", do preoblikovanih politoloških teorija odnosno poželjnih ustavnopravnih rješenja.

==== Naoružavanje srpskog naroda ====
[[Datoteka:Emblem of the Army of Republika Srpska.svg|mini|[[Vojska Republike Srpske]] (VRS) nastat će nakon deklarativnog povlačenja jedinica JNA iz BiH, u svibnju 1992. Zapovijed o osnivanju VRS-a izdata je iz Generalštaba [[Vojska Jugoslavije|Vojske Jugoslavije]] od strane [[Blagoje Adžić|Blagoja Adžića]] 10. svibnja 1992.]]
Na zaoštravanje političke situacije, SDA je reagirala organizacijom skupa pod nazivom "Patriotska liga za BiH", koji je održan u [[Bihać]]u 10. veljače 1991. Na skupu je govorio [[Alija Izetbegović]], koji je ponovno upozorio na mogućnost "obrane oružjem", te rekao da "Bosna i Hercegovina neće biti sastavni dio Velike Srbije".<ref>“Bosna i Hercegovina jedina naša domovina“, Muslimanski glas, 20. 2. 1991., 5.</ref> Njegov govor izazvao je reakciju [[Srpska demokratska stranka (BiH)|Srpske demokratske stranke]], u čijem glasilu je objavljen tekst u kojem su Izetbegoviću posebno zamjerili izjavu kako je "dužnost muslimanskog naroda kao većinskog naroda u Republici čuvati svoje susjede Srbe i Hrvate". Odgovoreno je da su "Srbi sami sebi garancija" i da su "spremni nositi puške".<ref>“Srbi su sebi garancija“, Javnost (List SDS BiH), broj 18., 16. 2. 1991.</ref> 

Samo nekoliko dana kasnije, [[23. veljače]] 1991., SDS je dovršio povjerljivi dokument, u kojem je razmatreno poduzimanje određenih akcija ako se BiH odluči na nezavisnost, odnosno, ako vojska izvede udar. U tom dokumentu predviđeno je da će vlasti, u općinama u kojima vlada SDS, suspenzijom republičkih zakona osigurati primjenu federalnih zakona. Izazivanjem sukoba nadležnosti htjeli su izazvati političku krizu i osigurati uvjete za angažiranjem [[JNA]] i Saveznog sekretarijata za narodnu obranu. Klub zastupnika SDS-a usvojio je ovu politiku i ona je postala javna u dokumentu od 10. lipnja 1991.<ref>ICTY, Presuda Momčilu Krajišniku, točka 51., stranica 27.</ref>

Pred policijskom postajom u [[Istočna Hercegovina|istočnohercegovačkom]] gradiću [[Bileća|Bileći]] se u večernjim satima okupilo oko tisuću građana srpske nacionalnosti. Provalili su u postaju i zahtijevali da im podijele oružje. To je i učinjeno. Formalno su registrirani kao pripadnici pričuvnog sastava policije i naoružani. Nakon toga muslimansko stanovništvo u okolnim selima organiziralo je straže, a glasilo SDA Muslimanski glas objavilo je na naslovnoj stranici tekst: "Podjela oružja Srbima uznemirila Muslimane".<ref>“Podjela oružja Srbima uznemirila Muslimane“, Muslimanski glas, 5. 3. 1991., 1.</ref> Bio je to početak sustavnog naoružavanja [[Srbi Bosne i Hercegovine|pristaša SDS-a]] u Bosni i Hercegovini.<ref>“SR BiH MUP Izvještaj radne grupe povodom događaja u Bileći 24. 5. 1991. godine.“</ref>

==== Srpske autonomne oblasti ====
Oružje je, po svemu sudeći, trebalo poslužiti za provedbu SDS-ove politike "regionalizacije" Bosne i Hercegovine. Unatoč SDA-ovim stajalištima i parolama na skupštini u Čelincu je 25. travnja 1991. konstituirana zajednica četrnaest "srpskih" [[Bosanska krajina|krajiških općina]].<ref>“Srbi formiraju krajinu“, Muslimanski glas, 3. 5. 1991., 2.</ref> 8. lipnja 1991., po uhodanom scenariju miniranja efekta sastanaka republičkih vođa, oko 200 milicionara [[SAO Krajina|SAO Krajine]] iz Knina ušlo je u [[Drvar]] i [[Bosansko Grahovo]], gdje su održali smotru. Na taj način demonstrirali su nepriznavanje granice između "[[SAO|srpskih krajina]]" i upozorili na namjeru ujedinjenja tog prostora u neku "novu Jugoslaviju".

U [[Podrinje|istočnobosanskom]] gradiću [[Novo Goražde|Ustiprači]] kraj Goražda, policija je 9. travnja 1991. zaustavila tri kamiona [[JNA]] s 1119 automatskih pušaka. Kamioni nisu bili zapečaćeni, a dokumentacija je bila neispravna.<ref>“Poslije transporta oružja kroz Bosnu. Ostale zakulisne radnje“, Muslimanski glas, 26. travnja 1991., 6.</ref> Umjesto da objasni o čemu se radi, ili da se nekako pokuša opravdati, vojska je podnijela kaznene prijave protiv čelnih ljudi bosanskohercegovačke policije. Ako nekome tada i nije bilo jasno kome ide oružje, sve je postalo jasnije 24. svibnja 1991. kada je na ulazu u [[Bileća|Bileću]] iz smjera [[Nikšić]]a policija zaustavila kamion s naoružanjem u kojem je bio i Dušan Kozić, zastupnik SDS-a u Skupštini SR BiH.

[[Adil Zulfikarpašić]] je uz pomoć Muhameda Filipovića i u dogovoru s Izetbegovićem 16. srpnja 1991. pokrenuo razgovore sa srpskim političkim vrhom. Cilj je bio postići sporazum i izbjeći rat. Sporazum je i postignut, najprije između Zulfikarpašića i [[Radovan Karadžić|Karadžić]], a zatim i s [[Slobodan Milošević|Miloševićem]], koji je u znak dobre volje obećao odmah za zapovjednike korpusa JNA, koji se nalaze u BiH, imenovati Muslimane. Vođe Muslimanske bošnjačke organizacije prihvatili su ostanak BiH u "krnjoj Jugoslaviji", a vođe SDS-a odustali su od kantonizacije, odnosno regionalizacije BiH.<ref>“Zajednički život u zajedničkoj državi“, Politika (Beograd), 31. 7. 1991., 1. i 12.</ref> [[Alija Izetbegović|Izetbegović]] i SDA, su ipak, odbili prihvatiti ''historijski sporazum'', koji je ponovno narušio odnose i unio dodatno nepovjerenje između Muslimana i Hrvata.
[[Datoteka:JNA offensive plan 1991 - hr.svg|mini|[[Operacija Lipanjske zore#Stanje prije bitke|Napadi na Hrvatsku su planirani iz Bosanske Posavine, dubrovačkog zaleđa i dolinom Neretve na srednju Dalmaciju]]]]
[[Predsjedništvo SFRJ]] je 18. srpnja 1991. donijelo odluku o povlačenju [[JNA]], odnosno dislokaciji vojnih kapaciteta iz Slovenije u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru.<ref>Veljko KADIJEVIĆ, Moje viđenje raspada vojska bez države, Politika, 1993., 121. Usporediti: “Potpisan Brijunski sporazum“, Kronologija rata, 1998., 75.</ref> Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine je bila zadovoljna ovakvim razvojem događaja. Više su polagali na snagu vojske nego na preciznost definicija naroda i nacije i tumačenje njihovih prava. Općinski odbor SDS-a iz [[Mostar]]a izdao je priopćenje kojim je dao "punu podršku opredjeljenju da se 14. korpus JNA iz Slovenije stacionira u područje Hercegovine i Mostara".<ref>SDS BiH OO SDS Mostar, broj: 01-42/91., Saopštenje, Mostar, 1. 8. 1991.</ref> U dijelovima Mostara s većinskim srpskim stanovništvom organizirane su vojne snage i akcija zavedena  "Ljeto 1991.".<ref>Nakon povlačenja srpskih snaga iz Mostara, pronađeni su dokumenti klasificirani najvećim stupnjem tajnosti i označeni kao dio dokumentacije iz akcije Ljeto 1991. Nastali su “na položaju“ u selu Raštanima.</ref>

Općinski odbor [[SDS (BiH)|Srpske demokratske stranke]] iz Mostara, zajedno sa Savezom komunista-pokretom za Jugoslaviju i Socijaldemokratskom partijom (SDP), organizirao je 3. rujna 1991. "miting podrške JNA i Federativnoj Jugoslaviji".<ref>Srpska demokratska stranka BiH, Opštinski odbor SDS Mostar, Broj: 01-53/91. Mostar, 3. 9. 1991. godine.</ref> Dok su srpske i (pro)jugoslavenske političke snage iskazivale potporu vojsci, koja je pristizala iz Slovenije, među hrvatskim stanovništvom raslo je nezadovoljstvo. Vojska je pokrenula ofenzivu na Republiku Hrvatsku, ali i na Hrvate općenito. 20. rujna 1991., u Hercegovinu su ušli [[Operacija Lipanjske zore#Stanje prije bitke|dijelovi Užičkog (37.) i Titogradskog (2.) korpusa JNA]], popunjeni rezervistima iz Srbije i Crne Gore.

Sjednica Skupštine SRBiH nastavljena je 14. listopada 1991. Najžešća i najzanimljivija rasprava vodila se oko Memoranduma o suverenitetu. [[Radovan Karadžić]] je tijekom rasprave rekao da on i SDS ne kreiraju nego tumače volju srpskog naroda. Da srpski narod hoće ostati u Jugoslaviji, a oni koji ga žele silom odvesti iz Jugoslavije vode Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, "jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje". Odgovorio mu je [[Alija Izetbegović]], koji je rekao da izrečene prijetnje ne služe na čast srpskom narodu, te da muslimanski narod neće nestati. Zastupnici SDS-a su u ranim jutarnjim satima 15. listopada 1991. demonstrativno napustili Skupštinu SR BiH, a zastupnici SDA i HDZ-a su s još nekolicinom manjih stranaka usvojili SDA-ovu Platformu o položaju BiH u budućem ustroju jugoslavenske zajednice, kao i Memorandum, koji je izveden iz Platforme.

<gallery>
 Srpske autonomne oblasti u Bosni i Hercegovini.png|[[SAO|Srpske autonomne oblasti]] u rujnu 1991.: Bosanska krajina, Sjeverna Bosna, Semberija, Romanija, (Istočna) Hercegovina
 Srpske autonomne oblasti u Bosni i Hercegovini u studenome 1991.png|Srpske autonomne oblasti u studenom 1991.: Bosanska krajina, Sjeverna Bosna (Ozren-Posavina), Sjeveroistočna Bosna (Semberija), Romanija, Hercegovina.
</gallery>

==== Srpska Republika BiH ====
Srpski zastupnici u Skupštini [[SR BiH]] su još 24. listopada 1991., nakon neuspjelog sporazuma i političkog razlaza sa SDA, osnovali [[Narodna skupština Republike Srpske|Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini]].<ref>Franjo BORAS, Bosanskohercegovački kaos 1990. - 1996., Matica hrvatska, Mostar, 2006., 101.</ref> Ta skupština je objavila da sve općine, mjesne zajednice, i naseljena mjesta gdje je više od 50 % stanovnika glasalo da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji, postaju dijelom "[[SAO|srpskih autonomnih oblasti]]". Uz to su najavili i plebiscit srpskog naroda u BiH za 10. studenoga 1991. Srbi su bili pozvani izjasniti se za ostanak u Jugoslaviji.<ref>Uputstvo o provedbi plebiscita srpskog naroda koji će se održati dana 10. novembra 1991. godine, Sarajevo, 23. oktobra 1991., Komisija za sprovođenje plebiscita, predsjednik Petko Čančar. Usporediti: “Najavljen je plebiscit Srba u tzv. AR Bos. Krajina“, Muslimanski glas, 25. 10. 1991., 2. Usporediti: B. KIJAC, 2003., 76.-84.</ref> SDA je reagirala zakazivanjem referenduma za "neovisnost [[Sandžak]]a".<ref>“Volja muslimanskog naroda“, Muslimanski glas, 18. listopada 1991., 12. Referendum je podržalo i Udruženje Sandžaklija BiH.</ref> [[Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine|Predsjedništvo SR BiH]] je 20. prosinca 1991. zatražilo od Europske zajednice priznanje neovisnosti Bosne i Hercegovine, protiv čega su bili srpski članovi Predsjedništva. Srpski politički predstavnici donijeli su sutradan 21. prosinca 1991. Odluka o ustroju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koja je provedena u djelo 9. siječnja 1992., kada je uspostavljena '''Srpska Republika Bosna i Hercegovina'''.

Dok su hrvatski i bošnjački čelnici komentirali očekivanja i rezultate [[Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine|referenduma o neovisnosti Bosne i Hercegovine]], srpsko političko vodstvo okupilo se 29. veljače 1992. u Banskim dvorima u [[Banja Luka|Banjoj Luci]], na zasjedanju Skupštine [[SAO#Bosna i Hercegovina |Autonomne regije Bosanska krajina]]. Ispred zgrade okupilo se nekoliko tisuća građana srpske nacionalnosti. Raspravljalo se treba li proglasiti Srpsku Republiku Krajinu ili Srpsku Republiku BiH.<ref>“Sudar različitih opcija“, Oslobođenje, 1. ožujka 1992., 4.</ref> Dvojba je riješena drugi dan zasjedanja, donošenjem Ustava Srpske Republike BiH.<ref>“Raskoli ili pomirenje“, Oslobođenje, 2. ožujka 1992., 2.</ref> Tako je završio sukob unutar srpske zajednice, onaj međunacionalni tek se razbuktavao.

[[Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine|Prvi dan referenduma]], [[29. veljače]] 1992. donio je ljudske žrtve. Na cesti između [[Turbe]]ta i Komarna, nedaleko od [[Travnik]]a ubijena su dvojica ljudi, a jedan je teško ranjen, nakon što su se pokušali probiti automobilom kroz barikadu koju su postavili mještani srpske nacionalnosti. Barikada je navodno postavljena kao odgovor na blokadu u [[Novi Travnik|Novom Travniku]], gdje su mještani Hrvati onemogućili transport oružja iz tvornice Bratstvo. Apsurdno je da su oba poginula također bili [[Srbi]].<ref>"Smrt sa barikada", Oslobođenje, 29. veljače 1992., 1.</ref>

U nedjeljno rano poslijepodne, [[1. ožujka]] 1992, drugog dana referenduma, u središtu Sarajeva dogodio se težak zločin. Nekoliko osoba muslimanske nacionalnosti pucali su u svatove pod srpskom zastavom. Jednog čovjeka su ubili, a drugog teško ranili. Pripadnik [[Zelene beretke (BiH)|Zelenih beretki]], Ramiz Delalaić, ubio je pucnjem iz pištolja mladoženjinog oca Nikolu Gardovića i ranio svećenika [[SPC|Srpske pravoslavne crkve]], Radenka Mikovića, ispred Stare crkve na [[Baščaršija|Baščaršiji]], što je prema srpskom shvaćanju početak rata. 

Priopćenjem se oglasila [[SDS (BiH)|SDS]], koja je ustvrdila da se ne radi samo o ugrožavanju života ljudi, nego je to napad na dostojanstvo i integritet cijelog [[Srbi|srpskog naroda]].<ref>"Počelo pucanjem na svadbi", Oslobođenje, 2. ožujka, 1992., 2.</ref> Malo prije ponoći, blokirano je [[Sarajevo]]. Na svim važnijim raskrižjima postavljene su barikade. Barikade su postavljene i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini: [[Bosanski Brod|Bosanskom Brodu]], [[Bosanski Šamac|Bosanskom Šamcu]], [[Derventa|Derventi]] i [[Odžak]]u. SDS se oglasila priopćenjem iz kojega je bilo jasno da je ona organizator.<ref>"Barikade protiv Sarajeva", Oslobođenje, 2. ožujka 1992., 1.</ref> Prve noći na barikadama je ubijeno troje, a ranjeno četvero.<ref>"Troje mrtvih, četvero povrijeđenih", Oslobođenje, 2. ožujka 1992., 3.</ref> Na barikadama u Sarajevu je bilo i po nekoliko tisuća maskiranih osoba, uglavnom Srba.<ref>"Na kozijoj ćupriji 2000 ljudi", Oslobođenje, 2. ožujka 1992., 3.</ref> Bila je to generalna proba [[Rat u BiH|rata]]. 

Kada je Bosna i Hercegovina [[5. travnja]] [[1992.]] godine proglasila neovisnost - koju su priznale sve članice [[EU|EZ]], potom i [[SAD]], Srpska Republika Bosna i Hercegovina proglašava [[7. travnja]] [[1992.]] godine odvajanje od Bosne i Hercegovine i ostanak u Jugoslaviji. Ipak, kada su Srbija i Crna Gora kao jedine ''de facto'' preostale jugoslavenske republike, [[27. travnja]] [[1992.]] godine proglasili [[Savezna Republika Jugoslavija|Saveznu Republiku Jugoslaviju]], Republika Srpska i [[Republika Srpska Krajina]] su same po sebi izdvojene iz granica federacije.

=== Rat u Bosni i Hercegovini ===
:''Gornji podnaslovi, napisani su kako bi se čitatelju objasnio nastanak i postojanje Republike Srpske (ime promijenjeno 12. kolovoza 1992.) do početka rata u Bosni i Hercegovini. Vojno i političko djelovanje iste, opisano je u članku o '''[[Rat u Bosni i Hercegovini|ratu u Bosni i Hercegovini]]'''.''

==== Ratni zločini ====
[[Datoteka:Srebrenica2007.jpg|mini|desno|[[Pokolj u Srebrenici|Dio posljedica pokolja u Srebrenici (Potočari, 2007.)]]]]
U vrijeme [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] došlo je do protjerivanja većeg broja nesrpskog pučanstva. Najteži ratni zločin dogodio se u srpnju 1995. kada je ubijeno između 7 i 8 tisuća bošnjačkih muškaraca na području [[Srebrenica|srebreničke enklave]] što je zabilježeno kao [[genocid u Srebrenici]].

[[Etničko čišćenje|Etničkim čišćenjem]] tijekom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]] s teritorija Republike Srpske protjerano je nekoliko stotina tisuća Hrvata iz Bosanske Posavine i Bosanske krajine, te Bošnjaka, iz Bosanske krajine i Podrinja. Broj Hrvata je smanjen za 135 386, a broj Bošnjaka za 434 144. Do danas, 35% Bošnjaka i samo 8,5 % Hrvata vratilo se u Republiku Srpsku, dok se 24 % Srba, koji su napustili svoje domove u područjima pod kontrolom Bošnjaka ili Hrvata vratilo na svoje predratne adrese.<ref>{{citiranje www |dan=26. veljače 2004. |naslov=Written statement submitted by the Society for Threatened Peoples to the Commission of Human Rights; Sixtieth session Item 11 (d) of the provisional agenda |page=2 |rad=United Nations |url=http://www.unhchr.ch/Huridocda/Huridoca.nsf/0/116959be7b8cf279c1256e5a003b5e6b?Opendocument}}</ref>

=== Današnja Republika Srpska ===
Rat u Bosni i Hercegovini je završen potpisivanjem [[Daytonski sporazum|Daytonskog sporazuma]], 21. studenoga 1995. Taj je nadnevak u Republici Srpskoj neradni dan. Republika Srpska je međunarodno priznata kao jedan od dva entiteta, koji čine [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] (drugi entitet je [[Federacija Bosne i Hercegovine]]). Republika Srpska je priznata na 49 % teritorije Bosne i Hercegovine, a Federacija Bosne i Hercegovine na 51 %. Arbitražnom odlukom o statusu Brčkog, te uspostavljanjem [[Brčko distrikt]]a 2000., veličina Republike Srpske je smanjena za 1 % na 48 % BiH. Istočni dio Republike Srpske uzima 50,8 % njezinog teritorija dok zapadni dio uzima 49,2 %. 

[[Narodna skupština Republike Srpske]] sastoji se od jednog doma 83 zastupnika koji se biraju na izborima svake četvrte godine. Parlament ima zakonodavnu vlast. [[Vlada Republike Srpske]] ima izvršnu vlast. Predsjednik Republike Srpske se bira na neposrednim izborima svake četvrte godine. Razine vlasti su općina, odnosno grad te republika. Glavni je grad Republike Srpske po Ustavu [[Sarajevo]] (de jure),<ref>[http://www.republikasrpska.net/ustav Ustav Republike Srpske]</ref> no glavno je upravno središte [[de facto]] [[Banja Luka]].'' 

Republika Srpska ima svoju [[Vlada Republike Srpske|vladu]], [[Grb Republike Srpske|grb]], [[Zastava Republike Srpske|zastavu]], himnu, predsjednika, skupštinu, vladu, poštanski sustav i policiju. [[Vojska Republike Srpske]] integrirana je u sustav [[Oružane snage Bosne i Hercegovine|Oružanih snaga Bosne i Hercegovine]] kao 3. pješadijski (Republika Srpska) puk. Tijekom proteklih godina, neke ingerencije Republike Srpske izričito definirane Daytonskim sporazumom i njegovim aneksima su prenesene na nivo Bosne i Hercegovine (carinska i granična služba, vojska, pravosuđe - osnivanjem Suda BiH i Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, itd.).

== Unutarnje poveznice ==
{{col-begin}}
{{col-2}}
* [[Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina]]
* [[Opći izbori u Bosni i Hercegovini 1990.]]
* [[Srpska demokratska stranka (BiH)|Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine]]
* [[SAO|Srpske autonomne oblasti]]
* [[Hrvatska zajednica Herceg-Bosna]]
* [[Referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine]]
{{col-2}}
* [[Antiratni prosvjedi u Sarajevu 1992.]]
* [[Republika Bosna i Hercegovina]]
* [[Rat u Bosni i Hercegovini]]
* [[Vojska Republike Srpske]]
* [[Daytonski sporazum]]
* [[Bosna i Hercegovina]]
{{col-end}}

== Vanjske poveznice ==
{{commonscat|Republika Srpska}}
*'''za daljnje čitanje:''' [[Ivica Lučić]], [http://hrcak.srce.hr/27111 Bosna i Hercegovina od prvih izbora do međunarodnog priznanja] - za razumijevanje početka rata u BiH
* [http://www.rzs.rs.ba Statistika 2009. Republika Srpska - Republički zavod za statistiku]

== Bilješke ==
* {{fusd|b1}} Privremeni podatak o površini entiteta Bosne i Hercegovine, entiteta Republike Srpske ne uključuje dio [[Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine|Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine]].

==Izvori==
{{izvori|30em}}

{{BiH}}
{{Bosna i Hercegovina}}

[[Kategorija:Administrativna podjela Bosne i Hercegovine]]
[[Kategorija:Republika Srpska| ]]