Vidi kôd stranice Josif Staljin

{{Infookvir političar 
| ime             = Josif Visarionovič Džugašvili "Staljin"<br><small>Ио́сиф Виссарио́нович Джугашвили "Сталин"<br>'''''იოსებ (სოსო) ჯუღაშვილი'''''
| datum rođenja   = [[18. prosinca]], [[1878.]]
| mjesto rođenja  = [[Gori]] [[Gruzija]]
| datum smrti     = [[5. ožujka]], [[1953.]]
| mjesto smrti    = [[Moskva]], [[Rusija]]
| malaslika       =
| opis male slike = 
| slika           = Stalin Image.jpg
| veličina        =
| opis slike      = Staljin 1937. godine
| potpredsjednik  =
| potpremijer     =
| zamjenik        =
| stranka         = [[Komunistička partija SSSR-a|KP SSSR]]
| potpis          =
| supruga         = 1. [[Ekaterina Svanidze]] 1 sin (Jakov)<br>2. [[Nadežda Allilujeva]] 2 djece (Vasilij i Svetlana)<br>3. Roza Kaganovič (nevjenčana)
| djeca           = Jakov Džugašvili (1907. – 1943.) iz prvog braka, Vasilij Džugašvili (1921. – 1962.) i Svetlana Džugašvili (1926. – 2011.) iz drugog braka, Konstantin Kuzakov (1911. – 1996.) iz vanbračne veze
| položaj         = [[Vođe Sovjetskog Saveza|vođa SSSR-a]]
| čin2            = [[premijer Sovjetskog Saveza]]
| čin3            = generalni sekretar Komunističke partije Sovjetskog Saveza|Generalni<br>prvi sekretar Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog Saveza]]
| zanimanje       =
| fusnote         =
| nasljednik      = [[Georgij Maljenkov]]
| prethodnik      = [[Vladimir Lenjin]]
| prethodnik2     = [[Vjačeslav Molotov]]
| nasljednik2     = [[Georgij Maljenkov]]
| prethodnik3     = ''nitko (pozicija stvorena)''
| nasljednik3     = [[Nikita Hruščov]]
| mandat_start    = [[24. siječnja]] [[1924.]] 
| mandat_kraj     = [[5. ožujka]] [[1953.]]
| mandat_start2   = [[6. svibnja]] [[1941.]]
| mandat_kraj2    = [[5. ožujka]] [[1953.]]
| mandat_start3   = [[3. travnja]] [[1922.]]
| mandat_kraj3    = [[5. ožujka]] [[1953.]]
| vjera           = [[ateizam]] ([[pravoslavlje]])
}}

'''Josif Visarionovič Staljin''', ili '''Iosif Besarion (Soso) Džugašvili''' ([[gruzijski]]: ''Iosseb (Soso) Besarionis dze Džugašvilii'', ''იოსებ  (სოსო) ბესარიონის ძე ჯუღაშვილი'', [[ruski]]: ''Иосиф Виссарионович Сталин'') ([[Gori]], [[Gruzija]], [[18. prosinca]] [[1878.]] – [[Moskva]], [[5. ožujka]] [[1953.]]), bio je [[Sovjetski savez|sovjetski]] političar, državnik te [[Komunizam|komunistički]] diktator.

U doba njegove vladavine Sovjetski Savez se razvio iz nazadne poljoprivredne zemlje u svjetsku silu. Unatoč napredovanju Sovjetskog Saveza, on je bio odgovoran za smrt oko 8,7 do 9 milijuna ljudi od čega je oko 6 milijuna namjerno ubijeno.<ref name=":0">{{Citiranje časopisa |author=Steven Rosefielde |title=Stalinism in post‐communist perspective: New evidence on killings, forced labour and economic growth in the 1930s |url=https://doi.org/10.1080/09668139608412393 |date=1996-09-01 |journal=Europe-Asia Studies |volume=48 |issue=6 |pages=959–987 |id=10.1080/09668139608412393 |accessdate=2021-01-23}}</ref><ref>{{Citiranje knjige |title=Bloodlands: Europe between Hitler and Stalin |first=Timothy |last=Snyder |date=2011-08-31 |url=https://books.google.ba/books?id=BQ1HKmG9xZ8C&dq=isbn:9781407075501&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwjq1_eRy7LuAhUwpIsKHepVAT0Q6AEwAHoECAAQAg |language=en |pages=384 |publisher=Random House |isbn=978-1-4070-7550-1}}</ref>   Napravio je mnoge čistke u [[Crvena armija|Crvenoj armiji]] i time joj smanjio borbenu moć.<ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.kansaspress.ku.edu/reesta.html |title=Stalin's Reluctant Soldiers |archive-url=https://web.archive.org/web/20121115224018/http://www.kansaspress.ku.edu/reesta.html |archive-date=15. studenoga 2012. |access-date=28. lipnja 2012.}}</ref> Kao ključni partner [[Hitler|Nacionalsocijalističke Njemačke]] kroz [[Pakt Hitler-Staljin]],<ref>{{cite web |url=http://www.history.com/this-day-in-history/soviet-union-invades-poland |title=Soviet Union invades Poland |publisher=History.com |accessdate=2012-06-25}}</ref><ref>{{cite web |author=Davor Gjenero |title=Sjećanje na sve žrtve totalitarizama kao ishodište europeizma |url=http://www.vjesnik.hr/Kom.aspx?ID=870E088B-C58D-40D2-8A84-E9B4C500DCB3 |publisher=Vjesnik |accessdate=2012-06-25 |quote='''Ovaj je ugovor otvorio vrata početku Drugog svjetskog rata jer je tek nakon njega Hitler započeo napad na Poljsku (1. rujna), a već 17. rujna Sovjetski Savez zauzeo je istočni dio Poljske'''. Podjela Poljske, otvaranje puta za aneksiju baltičkih republika – Estonije, Latvije i Litve – te dogovor o prepuštanju Besarabije i Bukovine Staljinu trebali su biti »konačno rješenje problema što proizlaze iz kolapsa poljske države i temelj trajnog mira u Istočnoj Europi«, kako su strane ugovornice zapisale 28. rujna 1939. godine u Njemačko-sovjetskom ugovoru o prijateljstvu, suradnji i razgraničenju. Njime su Ribbentrop i Molotov dopunili i konačno oblikovali svoj početni dogovor o raspodjeli interesnih zona u Istočnoj i Srednjoj Europi. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110823190219/http://www.vjesnik.hr/Kom.aspx?ID=870E088B-C58D-40D2-8A84-E9B4C500DCB3 |archivedate=23. kolovoza 2011.}}</ref> a kasnije kao partner zapadnih saveznika imao je odlučujući utjecaj na početak i tijek [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] te poslijeratno oblikovanje [[Europa|Europe]]. Tijekom njegove vladavine, ubijeno je 1.5 do 1.7 milijuna ljudi u [[Gulag|gulazima]]<ref>{{Citiranje časopisa |author=Dan Healey |title=Golfo Alexopoulos. Illness and Inhumanity in Stalin’s Gulag. |url=https://academic.oup.com/ahr/article/123/3/1049/5025385 |date=2018-06-01 |journal=The American Historical Review |volume=123 |issue=3 |pages=1049–1051 |id=10.1093/ahr/123.3.1049 |language=en |accessdate=2020-12-07}}</ref> i tijekom političkih progona [[Totalitarizam|diktatorske]] vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske politike. Glavni je krivac za [[Holodomor]], u kojem je isplaniranim genocidom, ubio od tri do pet milijuna [[Ukrajinci|Ukrajinaca]]. Izjava „''Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna- statistika''” se često krivo pripisuje njemu, iako ju je zapravo izrekao pisac [[Erich Maria Remarque]].<ref>{{cite web |url=http://quotations.tastefulwords.com/erich-maria-remarque/the-death-of-one-man-is-a-tragedy/ |title=The death of one man is a tragedy. The death of millions is a statistic |accessdate=2012-06-25}}</ref><ref>{{cite news |url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2011/03/14/AR2011031404776.html |author=Ricard Choen |publisher=Washinton Post |title=Gaddafi has a long history as a killer – and must be stopped |accessdate=2012-06-25}}</ref>

== Djetinjstvo ==
[[Datoteka:Stalin 1894.jpg|mini|lijevo|Staljin kao dijete (1894.)|294x294px]]

Otac mu je bio postolar Visarion Ivanović ([[gruzijski]]: '''''ბესარიონ ჯუღაშვილი'''''), rodom iz grada Gori u Tifiliskoj guberniji, a podrijetlom seljak iz sela Didi-Dilo, a mati [[Ekaterina Geladze]] (gruzijski: ''ეკატერინე გელაძე''), iz kmetovske obitelji Geladzea iz sela [[Gambareuli]]ja, bila je [[Gruzijci|Gruzijka]] po nacionalnosti.

Gruzijski revolucionarni marksist (kasnije je sam dodao Visarionovič imenu oca) i poslije doživotni diktator [[SSSR]]-a ([[1928.]] – [[1953.]]) rođen je [[18. prosinca]] 1878. godine u mjestu [[Gori]]ju (Tifilska gubernija) kao sin postolara i bivšeg kmeta. Oba roditelja nisu govorila [[ruski jezik]],<ref name="znanje">http://www.znanje.org/i/i26/06iv11/06iv1102/BIOGRAFIJA.htm</ref><ref name="moljac">{{Citiranje časopisa |url=http://www.moljac.hr/biografije/staljin.htm |title=Arhivirana kopija |archive-url=https://web.archive.org/web/20110511184337/http://www.moljac.hr/biografije/staljin.htm |archive-date=11. svibnja 2011. |access-date=12. rujna 2010.}}</ref> ali ga je Staljin naučio dok je pohađao višu vjersku školu u rodnom mjestu.<ref name="moljac"/> Bio je i student teologije u pravoslavnom sjemeništu u [[Tbilisi]]ju iz kojeg je izopćen [[1899.]] godine jer se godinu dana ranije ([[1898.]]) pridružio ilegalnoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci. Za pohađanje sjemenišne škole Soso (to mu je bio nadimak u školi) dobio je stipendiju kao najbolji učenik u cijeloj školi.

== Revolucionar ==
Karijeru revolucionara započeo je kao propagandist među željezničarskim radnicima u [[Tbilisi]]ju. Policija ga je [[1902.]] godine uhitila u [[Batumi]]ju da bi proveo više od godine dana u zatvoru, nakon čega je protjeran u [[Sibir]] odakle je pobjegao [[1904.]] godine. Da ne bismo nabrajali sva njegova uhićenja, spomenut ćemo da je između [[1902.]] i [[1913.]] godine Staljin uhićen osam i protjerivan sedam puta, a ukupno šest puta uspio je pobjeći. Njegov zadnji izgon dogodio se [[1913.]] godine i trajao je sve do [[1917.]] godine. Po povratku iz [[Sibir]]a [[1904.]] godine Staljin se vjenčao. Njegova prva supruga Jekaterina Svanidze umrla je [[1910.]] godine. Druga supruga [[Nadežda Alilujeva]], s kojom se oženio [[1919.]] godine počinila je samoubojstvo [[1932.]] godine.

U zadnjim godinama carske Rusije od [[1905.]] do [[1917.]] godine Staljin je bio više sljedbenik nego vođa. Uvijek je podržavao boljševičku frakciju unutar stranke, ali njegov je doprinos bio više praktični nego teoretski. Usprkos svojoj odanosti Lenjinu, smatrao je pomirenje s [[menjševici]]ma vrlo važnim za ostvarenje [[Marksizam|marksističke]] revolucije, zbog čega je nekoliko puta došao u sukob s Lenjinom i [[Lav Trocki|Trockim]].<ref>S.Sebag Montefiore, "Mladi Staljin". str. 350. – "U dalekoj Švicarskoj Lenjin je uzaludno napadao privremenu vladu, tražeći da odmah sklopi mir s Njemačkom, dok su '''''u Petrogradu Staljin i Kamenjev skrenuli udesno i zalagali se za pomirenje, nadajući se da će u Partiju uspjeti primamiti radikalne internacionalističke menjševike'''''..." "...Kamenjev i Staljin su, prezirno je primijetio Trocki, pretvorili boljševike u zakulisnu parlamentarnu grupu za pritisak na buržoaziju."</ref> Godine [[1907.]] pomogao je u organizaciji prepada banke u Tbilisiju da bi izvlastili fondove. Vođa boljševika [[Lenjin]] u to vrijeme kooptirao ga je u boljševički Centralni komitet. Naredne godine nakratko je bio urednik partijskog lista Pravda (hrv. Istina), a na Lenjinov poticaj napisao je svoje prvo veliko djelo: ''Marksizam i nacionalno pitanje''. Nakon ruske revolucije u veljači [[1917.]] godine Staljin se vratio u [[Petrograd]] (sada: Sankt Peterburg), gdje je nastavio uređivati partijski list. Zajedno s Levom Kamenevim Staljin je dominirao pri donošenju partijskih odluka, sve do Lenjinova dolaska u travnju. Politiku suradnje s privremenom vladom koju su njih dvojica vodili, Lenjin je odbacio.

== Uspon na vlast ==
[[Datoteka:Lenin and stalin.jpg|mini|Lenjin i Staljin 1922. godine. Neki povjesničari ovu sliku smatraju kasnijom fotomontažom jer su Stalljin i Lenjin nakon revolucije došli u sukob.]]

Iako bez osobite uloge u pripremi Oktobarske revolucije ušao je u sovjetsku vladu kao komesar za neruske narodnosti te postao član [[Politbiro]]a Komunističke partije [[1917.]] godine. Zajedno s Jakovom Sverdlovim i Leonom Trockim pomogao je Lenjinu riješiti sva goruća pitanja u teškim vremenima građanskog rata. Staljin je u građanskome ratu sudjelovao i kao zapovjednik na nekoliko bojišnica. Godine [[1922.]] postao je generalni sekretar Komunističke partije. Nakon [[Lenjin]]ove smrti Staljin je sa Zinovjevim i Kamenevim vodio zemlju. S tim privremenim saveznicima Staljin je napao Trockog, kandidata s najviše šansi da naslijedi Lenjina. Kada je uklonio Trockoga, Staljin je promijenio smjer udružujući se s Nikolajem Buharinom i Aleksejem Rikovim protiv Zinovjeva i Kameneva. Do svoga pedesetog rođendana [[1929.]] godine Staljin je učvrstio svoj položaj na mjestu Lenjinova nasljednika.

=== Industrijalizacija ===
[[Datoteka:Joseph Stalin and Maxim Gorky, 1931.jpg|mini|lijevo|Staljin s pjesnikom [[Maksim Gorki|Maksimom Gorkim]].]]

Kritike koje padaju na račun Staljina dolaze prije svega zbog milijuna ubijenih stanovnika Sovjetskog Saveza između razdoblja kasnih dvadesetih i kasnih tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Prvu rundu tih pokolja čini postupak ubrzane [[Industrijalizacija|industrijalizacije]]. Budući da Sovjetski Savez nije imao financijskih sredstava za gradnju industrije, Staljin naređuje oduzimanje ljetine od seljaka nakon čega bi se ona prodavala na svjetskom tržištu da bi se skupio novac za kupnju tvorničkih strojeva. Tijekom tih događaja koji počinju [[1928.]] godine, ali se događaju prije svega u razdoblju [[1931.]] – [[1934.]] godine procjenjuje se da je umrlo prije svega od gladi deset milijuna ljudi, jer toliki ih broj nedostaje na popisu stanovništva iz [[1937.]] godine Ukrajinci su to crno razdoblje, kad ih je umrlo od gladi 3.5 milijuna, nazvali [[Gladomor]]. Da je situacija u južnom [[SSSR]]-u postala očajna, vlada u Moskvi znala je još [[1933.]] godine kada izdaje naređenje da se spriječi odlazak ljudi iz toga područja u druge dijelove zemlje zbog širenja "proturevolucionarnih" laži. Ipak, pravo iznenađenje dolazi iz popisa stanovništva [[1937.]] godine kad, čuvši rezultat, Staljin izražava realni užas i naređuje vršenje novog popisa koji će prikazati povoljniji rezultat za državu.

Staljin je realno znao da će doći do gladi, ali ne takvog pomora, što ga ipak ne oslobađa odgovornosti. Koju godinu kasnije u svom, na zapadu poznatom, govoru tvrdi:
"''Smrt jednog čovjeka je tragedija, smrt milijuna – statistika''".

Njegov drugi govor na početku prve petoljetke kraljem dvadesetih godina dvadesetog stoljeća pokazao se potpuno istinit:
"''U deset godina mi moramo dostići Europu ili nas neće biti.''"

Ovom ubrzanom industralizacijom Sovjetski Savez uvećao je industrijsku proizvodnju za nekoliko tisuća posto. Država koja je [[1922.]] godine posjedovala samo 13 posto industrijskih kapaciteta zaostale carske Rusije, [[1941.]] godine druga je svjetska industrijska sila. Bez toga bi [[SSSR]] izgubio [[Drugi svjetski rat]].

=== Partijske čistke ===
[[Datoteka:Stalin.gif|mini|Josif Staljin]]

Staljinov razlog za ciljane čistke u tridesetim godinama možemo naći u partijskom kongresu koji se dogodio tijekom siječnja [[1934.]] godine. Tijekom tadašnjeg glasovanja o kandidatima za Centralni komitet, Staljin je dobio najviše negativnih glasova od svih kandidata. Osoba koja na ovom zasjedanju dobiva najmanje kritike u tajnom glasovanju jest [[Sergej Kirov]] koji na ovaj način postaje konkurent za vlast. Smrt popularnog Kirova u atentatu [[1. prosinca]] [[1934.]] godine dovodi do početaka čistki "proturevolucionarnih" elemenata. Proći će više od godine dana prije nego što ove početne čistke stignu do razine masovnih uhićenja i likvidacija koje se događaju između [[1936.]] – [[1939.]] godine. Prvobitna oštrica ovih akcija bila je usmjerena na članove partijskog kongresa iz [[1934.]] godine (pogubljeno njih 90 posto) i bivše, sada već umirovljene političke protivnike (Zinovjev, Kamenev, Tomski, Rikov, Buharin), ali ona je tamo ostala. Najveći je broj žrtvi na kraju izazvala [[tajna služba]] uredbama da se u svakoj općini mora naći i uhititi točno određeni broj "narodnih izdajnika". Većina tako privedenih ljudi bila je potpuno nevina za zločine zbog kojih su osuđeni. Procjenjuje se da je ukupan broj žrtava u ove kratke 3 godine bio 2 milijuna. Bez obzira na ovaj masovni broj smaknutih ljudi, dugotrajnu najveću štetu donijelo je likvidiranje rukovodećih vojnih kadrova (Tuhačevski, Bliher i dr.) što prouzročuje katastrofalne posljedice u vrijeme početka rata.

=== Drugi svjetski rat ===
Napad Njemačke na Sovjetski Savez prouzročio je na svom samom početku kratki živčani slom kod Staljina koji se desetak dana isključio od svijeta. U trenutku kada su se napokon Molotov, Berija i drugi dužnosnici usudili doći u njegovu sobu, on ih je samo pitao jesu li ga došli pogubiti zbog štete nanesene domovini. Prvi javni nastup [[Staljin]] je imao [[3. srpnja]] [[1941.]] godine. Razloge takvomu razmišljanju nije teško uočiti. Veliki početni njemački uspjesi, prije svega u zraku, posljedica su toga što se sovjetske zračne snage nisu nalazile u svojim napadačkim pozicijama prema protivniku, jer je savezništvo SSSR-a i Njemačkoga Reicha bilo na snazi do [[22. lipnja]] [[1941.]] godine. To je u prijevodu značilo da [[Treći Reich|njemačko]] zrakoplovstvo može napasti i uništiti sovjetske zračne baze. Rezultat toga bilo je gotovo potpuno uništenje sovjetskih zračnih snaga.

Sreća se u ratu na kraju okrenula na stranu Staljina jer je on, za razliku od [[Hitler]]a, slušao savjete svojih generala. Tipična razlika koja donosi pobjedu između njih dvojice nalazila se u pristupu. Staljin bi na sastanku s vojnim rukovodstvom izdao naređenje i onda ga povukao ako bi se njemu suprotstavili generali. [[Hitler]] je smatrao da je uvijek u pravu. Tijekom vođenja ovog rata velik broj politički postavljenih generala već je do [[1942.]] godine bio smijenjen sa svoje dužnosti i zamijenjen možda manje politički podobnima, ali sposobnijim vojnicima. Nijedan nesposoban general na kraju nije ostao na svom prvobitnom položaju, bez obzira na prijateljstvo s vođom Sovjetskog Saveza. 
Tijekom rata ovaj vođa svjetskog komunizma nikoga nije štedio, tako da mu je i sin poginuo za domovinu.

Kraj rata nalazi Sovjetski Savez teritorijalno proširen sa skupom satelitskih država između sebe i kapitalističkog zapada. Odgovoran je za masovne zločine počinjenje od strane crvene armije, a kao najgori i najodvratniji zločini spadaju masovno silovanje najmanje 2 milijuna njemačkih žena tijekom kraja rata i poslije rata, te odluka o prisilnom radu Nijemaca nakon kraja rata. Od 1944. – 1956. godine milijun Nijemaca i Njemica izgubili su svoje živote na prisilnom radu u koncentracijskim logorima diljem Staljinovog carstva. Za te zločine do dana današnjeg nitko nije odgovarao.

S druge strane, u ratu je poginulo oko 16 milijuna sovjetskih civila te još najmanje 10 milijuna vojnika, što na frontu, što u zarobljeničkim logorima.
Kraj rata [[Sovjetski Savez|SSSR]] je dočekao s oslabljenom industrijom i gotovo uništenom poljoprivredom u zapadnim područjima, što je jedan od uzroka gladi [[1946.]] godine, zajedno s ponovnom prisilnom kolektivizacijom.

== Zadnje godine ==
Zbog nastojanja da svojoj politici podredi nove socijalističke zemlje i njihove komunističke stranke te time nametne svoju volju cijelom komunističkom pokretu, izazvao je [[1948.]] godine sukob s jugoslavenskim komunistima (tzv. [[Rezolucija Informbiroa]] protiv KP Jugoslavije). To je prouzročilo udaljavanje Jugoslavije od komunističkog bloka i približavanje Zapadu.

Posljednje godine svoje vladavine, u siječnju [[1953.]] godine naredio je uhićenja mnogih moskovskih liječnika, uglavnom Židova, javno ih optužujući za zavjeru s [[SAD]]-om da ubiju vrhušku Komunističke partije. Perpetuirala se i paranoja o nuklearnom napadu SAD-a na Moskvu. Činilo se kako se sprema repriza Velikog terora iz sredine tridesetih godina 20. stoljeća jer je Kremlj u veljači naredio izgradnju četiriju velikih zatvoreničkih logora, po svemu sudeći za građane židovskog podrijetla za koje se vjerovalo da po nalogu SAD-a žele ubiti njega i uništiti Sovjetski Savez.<ref name=":1">{{Citiranje novina|last=Wines|first=Michael|date=2003-03-05|title=New Study Supports Idea Stalin Was Poisoned|language=en-US|work=The New York Times|url=https://www.nytimes.com/2003/03/05/world/new-study-supports-idea-stalin-was-poisoned.html|url-status=live|access-date=2022-06-24|archive-url=https://web.archive.org/web/20220510000601/https://www.nytimes.com/2003/03/05/world/new-study-supports-idea-stalin-was-poisoned.html|archive-date=2022-05-10|issn=0362-4331}}</ref>

Plan o masovnom zatvaranju prekinula je Staljinova smrt 5. ožujka. Višednevna agonija počela je kada je nađen bez svijesti u kasno jutro 1. ožujka, a nakon cjelonoćne večere s četvoricom drugova iz Politbiroa: [[Lavrentij Berija|Berijom]] (šefom tajne policije), [[Georgij Maljenkov|Maljenkovom]] (Staljinovim izravnim nasljednikom), [[Nikita Hruščov|Hruščovom]] (budućim predsjednikom) i [[Nikolaj Bulganjin|Bulganjinom]]. Prvi su liječnici pozvani na daču tek dan poslije. Analizom dokumenata iz tog doba, nekih poprilično ''uljepšanih'',  zapadni povjesničari i liječnici zaključili su da su želučano krvarenje i moždani udar mogli biti posljedica trovanja [[Antikoagulansi|antikoagulansom]] [[varfarin]]om. Kao mogućeg izvršitelja navodi se Beriju koji je, prema memoarima Hruščova iz 1970. godine, Molotovu, također članu Politbiroa, izjavio da ga se on riješio i tako ih sve spasio.<ref name=":1" /><ref>{{Citiranje weba|last=Sudakov|first=Dmitry|date=2005-12-29|title=Secret documents reveal Stalin was poisoned|url=https://english.pravda.ru/history/9457-stalin/|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20070926225546/http://english.pravda.ru/main/18/90/363/16693_Stalin.html|archive-date=2007-09-26|access-date=2022-06-24|website=PravdaReport|language=en}}</ref>

Liječnik Aleksander Mijasnikov, koji je bio kraj Staljina na njegovoj samrtnoj postelji, tvrdi da je nakon obdukcije otkrio da je diktator bolovao od "teškog slučaja [[ateroskleroza|ateroskleroze]] u mozgu", te da je ova bolest, koja se razvijala godinama, "utjecala na njegovo zdravlje, karakter i odluke koje je donosio."<ref>{{cite news |url=http://www.jutarnji.hr/staljin-je-imao-tesko-mozdano-oboljenje/940877/ |publisher=Jutarnji list |title=Tajna liječničkog kartona: Staljin je zbog oboljenja mozga izgubio osjećaj za dobro i zlo |author=Goran Andrijanić |date=2011-04-22 |accessdate=2012-06-25 |archive-date=26. travnja 2011. |archive-url=https://web.archive.org/web/20110426113713/http://www.jutarnji.hr/staljin-je-imao-tesko-mozdano-oboljenje/940877 |url-status=dead}}</ref>

Tri godine nakon Staljinove smrti [[Nikita Hruščov]] ga je na 20. partijskom kongresu optužio za zločine protiv Partije i izgradnju kulta ličnosti.

== Nasljednici ==
Neočekivana Staljinova smrt bacila je vrh komunističke partije u rasulo jer je njegov određeni nasljednik [[Andrej Ždanov]] umro još [[1948.]] godine. U borbi za vlast učinilo se na prvi pogled da je pobjedu ostvario [[Georgij Maksimilijanovič Maljenkov]] koji [[1953.]] godine ima podršku [[KGB]]-a, ali već dvije godine kasnije on gubi svoj položaj u korist [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]] koji ga smjenjuje, uz pomoć protustaljinističkih snaga.

Glavna osoba tijekom desetogodišnje borbe za nasljedstvo Staljina koja potom usljeđuje postaje [[Mihail Suslov]]. Moć koju posjeduje [[1953.]] godine na svojoj poziciji šefa propagande on koristi za kadrovske promjene na svim razinama. Budući da nije posjedovao ambicije za izravno vladanje državom, on prvo pomaže [[Nikita Hruščov|Nikiti Hruščovu]] da stupi na vlast, samo da bi [[1964.]] godine postao pokretač njegova smjenjivanja i postavljanja na čelo države [[Leonid Brežnjev|Leonida Brežnjeva]] na čelo države. Do svoje smrti [[1982.]] godine Suslov je glavni, nedodirljivi ideolog komunističke partije Sovjetskog Saveza što ga čini Staljinovim nasljednikom. [[Jurij Andropov]] i [[Mihail Gorbačov]], koji su bili njegovi ljudi, postaju vođe Sovjetskog Saveza nekoliko godina nakon [[Mihail Suslov|Suslove]] smrti.

{{Redoslijed|
|prethodnik     =[[Vladimir Lenjin]]  
|gl_članak_funkcija=[[Vođe Sovjetskog Saveza|Vođa Sovjetskog Saveza 1924. – 1953.]]   
|nasljednik =[[Georgij Malenkov]]  
}}{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Vjačeslav Molotov]] 
|gl_članak_funkcija = [[Premijer Sovjetskog Saveza|Premijer Sovjetskog Saveza 1941. – 1953.]]
|nasljednik=[[Georgij Malenkov]] 
}}

== Izvori ==
{{izvori|30em}}

== Vanjske poveznice ==
{{commons|Joseph Stalin}}
*[https://web.archive.org/web/20070926225546/http://english.pravda.ru/main/18/90/363/16693_Stalin.html O Staljinovoj smrti] "Tajni dokumenti otkrivaju da je Staljin otrovan" – studija časopisa ''Pravda'' {{Ru icon}}
*[http://www.marxists.org/archive/trotsky/works/1936-rev/index.htm Lav Trocki: Izdana revolucija] {{eng oznaka}} {{eng oznaka}}
*[http://users.erols.com/mwhite28/warstat1.htm#Stalin Smrtna kazna u Staljinovo vrijeme – procjenjivanje] {{eng oznaka}}
*[http://www.fordham.edu/halsall/mod/1946stalin.html Modern History Sourcebook: Staljinov odgovor Churchillu 1946.] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140915163343/http://www.fordham.edu/halsall/mod/1946stalin.html |date=15. rujna 2014. }} {{eng oznaka}}
*[http://www.historyguide.org/europe/cult.html Staljin i kult ličnosti] {{eng oznaka}}
*[https://web.archive.org/web/20030504204526/http://www.mltranslations.org/US/TP/tp2.htm Staljinistovo pobijanje Hruščovljeva Tajnog govora, 1956.] {{eng oznaka}}
*[https://web.archive.org/web/20070523090917/http://www.spartacus.schoolnet.co.uk/RUSstalin.htm Spartacus Educational: Staljinova biografija] {{eng oznaka}}
*[http://images.library.pitt.edu/cgi-bin/i/image/image-idx?c=stalinka Stalinka: digitalna staljinska knjižnica]. {{eng oznaka}}

{{Vođe Sovjetskog Saveza}}
{{Osobe hladnoga rata}}
{{Komunizam}}

{{GLAVNIRASPORED:Staljin, Josif Visarionovič}}
[[Kategorija:Antisemiti]]
[[Kategorija:Vojni zapovjednici u Ruskom građanskom ratu]]
[[Kategorija:Sovjetski političari]]
[[Kategorija:Predsjednici vlada]]
[[Kategorija:Komunisti do 1945.]]
[[Kategorija:SSSR u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Političari u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]
[[Kategorija:Sovjetski vojni zapovjednici u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Gruzijski političari]]
[[Kategorija:Ruski komunisti]]
[[Kategorija:Hladni rat]]
[[Kategorija:Heroji Sovjetskog Saveza]]