Vidi kôd stranice Libanon

{{dz|[[Libanon (gorje)]]|gorje u ovoj državi}}
{{Okvir_zemlje_svijeta |
  ime                         = Libanonska Republika |
  izvorno_ime                 = 
&#1575;&#1604;&#1580;&#1605;&#1607;&#1608;&#1585;&#1610;&#1617;&#1577; &#1575;&#1604;&#1576;&#1606;&#1575;&#1606;&#1610;&#1617;&#1577;<br>
(al-Džumhūrīyâ al-Lubnānīyâ) |
  ime_genitiv                 = Libanona |
  eng_ime                     = Lebanon |
  zastava                     = Flag of Lebanon.svg |
  grb                         =Coat_of_arms_of_Lebanon.svg |
  lokacija                    = Lebanon - Location Map (2012) - LBN - UNOCHA.svg |
  službeni_jezik = [[arapski jezik|arapski]] <sup>1)</sup> |
  glavni_grad                 = [[Beirut]]      |
  predstavnik_države_množina  = Predsjednici |
  predstavnik_države          = Predsjednik |
  predstavnik_države_osoba    = [[Michel Aoun]] (ميشال عون) |
  predsjednik_vlade_osoba     = [[Najib Mikati]] (نجيب ميقاتي) |
  površina_poredak            = 160        |
  površina                    = 10 452 |
  vode                        = 1,6      |
  stanovništvo_poredak        = 123         |
  stanovništvo                = 4 467 000&nbsp;<sup>2)</sup>|
  godina_popisa               = 2003 |
  gustoća_stanovništva        = 358 |
  neovisnost                  = Od [[Francuska|Francuske Republike]], [[22. studenoga]] [[1943.]] |
  valuta                      = [[libanonska funta]] |
  stoti_dio_valute            = 100 piastera<sup>3)</sup> |
  vremenska_zona              = +2 <br> [[UTC]] +3 ljeti         |
  himna                       = <center>[[Datoteka:Lebanese national anthem.ogg]]</center> |
  internetski_nastavak        = .lb         |
  pozivni_broj                = +961 |
  komentar                    = (1) Govori se i [[francuski jezik|francuski]], [[engleski jezik|engleski]] i [[armenski jezik|armenski]].<br>
(2) Procjena iz 2015. godine. Posljednji popis bio je 1932. godine;<br>
(3) Piasteri su već davno izvan uporabe. Prema HNB-u, lira se zapravo zove funta, ali to je netočan naziv.<br>     | 
  moto = 
}}

'''Libanon''', službeno '''Republika Libanon''' ([[Arapski jezik|arapski]]: الجمهورية اللبنانية), [[država]] je u jugozapadnoj [[Azija|Aziji]] na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Nalazi se na obali istočnog [[Sredozemno more|Sredozemlja]], a graniči na sjeveru i istoku sa [[Sirija|Sirijom]], te na jugu s [[Izrael]]om. Libanon nazivaju i ''Švicarskom Srednjega istoka''.<ref>Kadić, Ante. ''Valovi života : putopisi'', Hrvatska dijaspora, Biblioteka ''Dom'', knj. 1, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993., str. 68., {{Citat|To je bilo pred trideset godina, kad sam napustio Libanon, tu "Švicarsku Srednjeg istoka", gdje sam proveo tri godine kao činovnik Ujedinjenih naroda.|Kadić, 1993., 68.}}</ref> Na zapadu je omeđena Sredozemnim morem. Libanon se računa kao dio [[Mašrik|Mašrika]] i [[Levant|Levanta]]. Ondje je 2022. živjelo oko 5,5 milijuna ljudi, od čega gotovo polovica u glavnom gradu [[Beirut|Beirutu]]. Sljedeća dva najveća grada su [[Tripoli, Libanon|Tripoli]] na sjeveru i [[Sidon]] na jugu. 

Izvorno zemlja [[Feničani|Feničana]], u antičko doba Libanon je, kao i cijeli Levant, postao dio carstva [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]], kasnije [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] i, tijekom islamsko-arapske ekspanzije između 634. i 640. godine, postaje dijelom arapskog svijeta kojeg je dio i danas. Libanonsko stanovništvo govori [[Arapski jezik|arapskim jezikom]] i pripada raznim [[Islam|islamskim]] i [[Kršćanstvo|kršćanskim]] vjeroispovijestima, pri čemu je kršćanska populacija posebno visoka u usporedbi s onom u drugim arapskim zemljama (procjenjuje se na polovicu nakon osnutka libanonske države 1943., danas oko trećine ukupnog stanovništva).{{Nedostaje izvor}} 

Nacionalni pakt iz 1943. uspostavio je politički sustav u kojem su određeni položaji i službe dodijeljeni različitim vjerskim skupinama prema fiksnom ključu raspodjele (vjerski omjer). Nakon gospodarskog procvata koji je zemlji dao reputaciju ''Švicarske Bliskog istoka'', stalne napetosti između skupina stanovništva izbile su 1975. u [[Libanonski rat 1982.|građanski rat]] koji je trajao do 1990., tijekom kojeg su dvije susjedne države, [[Sirija]] i [[Izrael]], okupirale dijelove zemlje. Unutarnje libanonske bitke vodile su se između kršćana, [[Sunizam|sunita]], [[Šijizam|šijita]], [[Druzi|Druza]] i [[Palestinci|Palestinaca]], te između [[Politička desnica|desničarskih]] i [[Politička ljevica|ljevičarskih]] snaga. Izraelske trupe povukle su se iz Libanona 2000. godine, a posljednje sirijske trupe 2005. godine. Obnova zemlje od tada je ometana njezinim neizravnim sudjelovanjem u većim sukobima u regiji, kao što su veze libanonskih šijita sa Sirijom i [[Iran|Iranom]] i veze libanonskih sunita sa [[Saudijska Arabija|Saudijskom Arabijom]]. Nekadašnja kršćanska dominacija oslabila je kao rezultat iseljavanja, ali je posljednjih godina porastao utjecaj islamističkog [[Hezbollah|Hezbollaha]] kojeg sponzorira Iran.{{Nedostaje izvor}}

== Zemljopis ==
Zemlja se sastoji od nekoliko regija koje se pružaju paralelno s obalom: uska obalna ravnica koja se proširuje oko gradova [[Tripoli, Libanon|Tripoli]]ja, [[Beirut]]a, Sidona i [[Tir]]a (Sura), zatim gorje [[Libanon (gorje)|Libanon]] po kojem je zemlja dobila ime (najviša točka Qurnat as-Sawda' 3.088 m), [[dolina Bekaa]], te gorje [[Anti-Libanon]] koje čini granicu sa Sirijom. Libanonska planina se na sjeveru i jugu proteže u brda.

== Povijest ==
{{glavni|Povijest Libanona}}
[[Datoteka:Ruines of Baalbek.jpg|230px|lijevo|thumb|Ostaci [[Baalbek]]a.]]
Područje današnjeg Libanona imalo je burnu povijest, u starijim hrvatskim djelima često nazivano ''Liban''. Tu su se smjenjivala babilonska, asirska, egipatska, hetitiska, perzijska, rimska i bizanstka carstva. Područje današnjeg Libanona vidjelo je i makedonska, arapska te konačno križarska osvajanja. U Libanonu ima ostataka svih tih kultura. Izvorno stanovništo današnjeg Libanona vuku korijenje od Feničana i Kaananita, što je dokazano genetskim istraživanjima.
Ipak, najveći trajni utjecaj su imala arapska osvajanja, tako da u Libanonu prevladava arapska kultura.
Osim toga, na području današnjeg Libanona formirala se fenička država, čija se kultura i danas djelomično održava na moderni Libanon. Upravo je fenička država ono što je povijesno i zemljopisno izdvaja Libanon od ostatka regije. Fenička država bila je sastavljena od relativno nezavisnih gradova država, slično kao i u Grčkoj, a propala je za osvajanja Aleksandra Makedonskoga.

Od početka 15. stoljeća do kraja [[prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]] Libanon je bio dio [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]]. Već od 17-og stoljeća lokalni vođe u libanonskim planinama imale su praktičnu nezavisnost od turskog carstva i dobre veze s Francuskom. Nekoliko većih pokušaja buna u drugim dijelovima današnjeg Libanona je ugušeno. Pod pritiskom zapadnih zemalja Porta je u drugoj polovici 19. stoljeća ([[1861.]]) dala autonomiju Libanonu u kojem je tada većinu činilo [[kršćanstvo|kršćansko]] maronitsko stanovništvo. Nakon raspada Carstva [[Liga naroda]] dodijelila je Libanon [[Francuska|Francuskoj]] kao mandatno područje. Na nagovor libanonskih maronita, a prema ideji da se ujedine sva plemena koja žive na tom području, Francuzi izdvajaju područje današnjeg Libanona iz Sirije. Vrhovno vijeće Lige naroda stvara dva odvojena francuska mandata — Libanon i Siriju.<ref>{{Citat|Britanija i Francuska su odmah reagirale. Objavivši da ne priznaju »Rezoluciju iz Damaska«, zatražile su sastanak Vrhovnog vijeća Lige naroda, koje je 5. svibnja 1920. objavilo svoje odluke iz San Rema: Velika Sirija će se podijeliti u dva francuska mandata — Libanon i Siriju — i britanski mandat Palestinu, a Irak će ostati samostalan kao britanski mandat.|Baletić, 1982., 221.}}</ref> [[1. rujna]] [[1920.]] uspostavljen je Veliki Libanon. Te granice<ref>{{Citat|Francuska shema je bila ― stvoriti jak i prostran Libanon kao bazu za svoje srednjoistočnu politiku. Dekretom generala Gouradoua od 31. kolovoza 1920. godine bivšem autonomnom sandžaku Libanon dodaju se gradovi uz obalu od Tripolija na sjeveru, Sidon i Tyre na jugu i ravnice Bekeana na istoku. Veliki Libanon je tako formiran 1. rujna 1920. godine, a republikom je proglašen u srpnju 1926.|Baletić, 1982., 222.}}</ref> General Gouradoua je protjerao (u srpnju 1920.) kralja Fajsala.<ref>Popov, Čedomir. ''Od Versaja do Danciga'', Biblioteka ''Istorija'', Nolit, Beograd, 1976., str. 269., {{COBISS.SR|id=100373511}}, {{Citat|U julu 1920. general Guro je osvojio Damask i otuda proterao kralja Fejsala. Guro je odvojio Siriju od Libana. Liban je formiran kao politički jedinstvena, a Sirija kao federativna država...|Popov, 1976., 269.}}</ref> Bio je to jedan od neuspješnih pokušaj osnivanja Ujedinjenoga kraljevstva Sirije, pod vladavinom iračkoga kralja Fajsala (koje je trebalo okupiti Siriju, Libanon i Palestinu).<ref>{{Citat|Tada je Lawrence, po nalogu Churchilla s kojim je dijelio uzajamne simpatije, poslan u Džedu da smiri starca i uvjeri ga da su Sirija, Libanon i Palestina izgubljeni za njegovu obitelj. Husein je odbio da potpiše takav dogovor, i papir na kome je bio britanski prijedlog bijesno je vratio emisaru.|Baletić, 1982., 225.}}</ref> Prvi ustav donesen je pod francuskim mandatom [[23. svibnja]] [[1926.]] godine. Po popisu stanovnika, Libanon je [[1932.]] imao 793.000 žitelja.

Nakon [[drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] Libanon je postao neovisna republika. Posljedica rata iz [[1948.]] postaje naseljavanje 100,000 Palestinaca u Libanon. U 1960-ima država doživljava gospodarsku ekspanziju sa snažnim financijskim sektorom i turizmom usredotočenim u [[Beirut]]u. Kada je pokušaj PLOa da preuzme vlast u Jordanu propao, Egipat je "nagovorio" Libanon da primi vrhušku palestinaca u svoju zemlju i da potpuna prava upravljanja nad 300.000 Palestinaca u Libanonu stvarajući tako državu u državi. Osim dolaska Palestinaca, i demografske promjene će dovesti do zahtjeva za promjenom ustava kojim je regulirano da predsjednik mora biti kršćanin.

Građanski rat u Libanonu je počeo [[1975.]] godine, iako je teren pripreman godinama prije. Osjetljiva međunacionalna ravnoteža narušena je u 70-ima nakon što je [[Palestinska oslobodilačka organizacija]] (PLO) premjestila svoj stožer u Libanon. Od 1975. do 1990.<ref name="Kadić">Kadić, Ante. ''Valovi života : putopisi'', Hrvatska dijaspora, Biblioteka ''Dom'', knj. 1, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993., str. 72., {{Citat|Čuvena je arapska nesloga; ona je bila i ostaje njihovim prokletstvom. Ali, da će dragi Maroniti do te mjere podleći osjećaju osvete, zbog sveg onog što su pretrpjeli pod palestinskim nasiljem unutar vlastite kuće, te da će danas surađivati s osvajačem, to ne shvaćam i ne odobravam. Zar oni doista misle, kad bi Begin i njemu slični mogao ostvariti svoje želje, da bi on napustio Libanon te ne bi prisvojio i taj teritorij (već decenijima Izraelci pričaju kako im je potrebna rijeka Litani) kao što je učinio sa sirijskom visoravni Golan.<br>Dok su u zapadnom Beirutu kuće porušene, mrtvaci leže po ulicama, a oni koji su još na životu, žeđaju za kapljicom vode i mrvicom hrane te se skrivaju u jamama, jer ne znaju kad će izraelski vojnici opet dobiti naređenje da ruše i pale, dotle u istočnom (kršćanskom) Beirutu dućani su otvoreni, banke rade, mladost ide na plažu (Junie), a djevojke ljubakaju s izraelskim osvajačem.|Kadić, 1993., 72.}}</ref> trajao je građanski rat u kojem su sudjelovale islamske i kršćanske frakcije (najznačajnije su bile kršćanska Falanga, te palenstinski PLO te Druzi) povremeno potpomognute susjedima Sirijom i Izraelom koji će [[Libanonski rat 1982.|1982. pokrenuti opću invaziju na Libanon]] koristeći Palestince kao ispriku za invaziju. Naravno, pravi ciljevi invazije i okupacije su otimanje izvora vode. Od ulaska židovske vojske počinje pokret otpora koji tjera židovsku vojsku na povlačenje, prvo na tzv. sigurnosnu zonu a 2000. i skoro s cijelog teritorija. Vrlo brzo [[Hezbollah]] preuzima vodstvo u pokretu otpora. Tijekom okupacije, židovska vojska počinila je mnoge masakre, od kojih je najgori [[masakr u Sabri i Šatili|onaj u Sabri i Shatili]] (1600-1700 civila).
Građanski rat završio je sporazumom po kojem su svi ratni vođe pristali predati oružje i tako ponovno formirati policiju i vojsku (osim Hezbollaha, koji je i za vrijeme građanskoga rata bio usmjeren na borbu protiv okupacije).

Početkom 90-ih uspostavljena je politička stabilnost, te se država počela obnavljati pod vodstvom kasnije ubijenog premijera Harririja. [[Južnolibanonski sukob 1982. – 2000.|Okršaji s izraelskom vojskom nastavili su se do povlačenja 2000.]], a najžešći je bio [[1996.]] Sirijska vojska je iz Libanona izašla 2006., nakon masovnih demonstracija.

{{Glavni|Izraelsko-libanonski rat 2006.}}
[[12. srpnja]] [[2006.]] započeo je novi [[Izraelsko-libanonski rat 2006.|Izraelsko-libanonski sukob]], nakon što je poket otpora (krivo zvan vojno krilo Hezbolaha) upao u još uvijek okupirani dio južnog Libanona te ubio 8 i zarobio 2 izraelska vojnika. U nemogućnosti da napravi bilo kakav vojni uspjeh, Izrael je počeo uništenje libanonskih javnih objekata te neselektivno bombardiranje civila. U samo 33 dana rata Izrael će uništiti 640 km cesti, 73 mosta, međunarodni aerodrom u Beirutu, elektrane, uređaje za pročiščavanje vode, 900 trgovina i trgovačkih centara, 350 škola i 15,000 domova. Ali, doživjet će i pravi vojni poraz, pogotovo zadnje dane rata.

Iduća velika kušnja potresla je Libanon u kasno proljeće i ljeto [[2007.]] Sunitski ekstremisti iz Saudijske arabije uspostavili su bazu u palenstinskom izbjegličkom logoru Nahr-al-Bared na sjeveru Libanona te su počeli pljačkati i napadati libanonsku vojsku. Borbe s ekstremistima u logoru trajale su 3 mjeseca, uz mnoge nevine palestinske žrtve.

Strana uplitanja eskalirala su kroz 2007. mnogim političkim ubojstvima te naročito u petom mjescu 2008. kad su iskorištene netrpeljivosti koje vuku iz građanskog rata. Ipak, uz zajedničku akciju vojske, policije i Hezbollaha, građanski rat je spriječen. Uz posredovanje zaljevskih emira, ratni vođe su se ponovno mirili te omogućili izbor predsjednika. Posljednji izbori održani su u ljeto 2009. a nakon višemječnog natezanja, formirana je vlada nacionalnog jedinstva, koja je u nikad mirnoj političkoj situaciji ubrzo pala i formirala se nova. Trenutno je vlada u ostavci, a veliki broj izbjeglica iz Sirije te podjele po pitanju podrške Sirijskom predsjedniku čine situaciju jako nestabilnom

== Administrativna podjela ==
=== Provincije ===
[[Datoteka:Beirutcity.jpg|mini|Pogled na Beirut iz zraka]]
Libanon je podjeljen u 6 guvernatorata (provincija) u kojima se nalazi 25 distrikata.
Predstojnik provincije je guverner (استاندار: ostāndār).

*1. Beirut
*2. Libanonska planina
*3. Sjeverni Libanon 
*4. Bekaa 
*5. Nabatea
*6. Južni Libanon

== Stanovništvo ==
Libanon je vjerski i etnički jako heterogen, sastavljen od mnogih plemena, od kojih mnoga imaju svoj identitet a neka se smatraju dijelom arapske nacije, uz nekih 200-300 tisuća Armenaca. Pitanje udjela pojedinih vjera i naroda u ukupnom stanovništvu politički je osjetljivo pa službenih popisa stanovništva nije bilo od 1932. Pretpostavlja se da većinu čine [[Arapi]] [[Islam|muslimani]], a među [[Kršćanstvo|kršćanima]] najznačajniji su [[Maroniti]], povezani s [[Katoličanstvo|Katoličkom crkvom]], ali s vlastitim patrijarhom i liturgijom. Brojni su i [[Druzi]] čija je religija bliska Islamu i koji sebe smatraju Arapima.
U posljednjih pola stoljeća velik broj Libanonaca, naročito kršćana, emigrirao je u zemlje Zapada.
Među muslimanima, najbrojniji su Suniti i Šijiti, ali na sjeveru zemlje ima i manje poznatih vjerskih skupina. U Libanonu ima osamnaest vjerskih skupina, bez izrazite većinske skupine.<ref>Đilas, Aleksa. ''Kraj veka : sukobi među narodima i demokratija u 1996. i 1997. godini'', ''Nova'', Nezavisna izdanja – Slobodan Mašić, Beograd, 1998., str. 38., {{COBISS.SR|id=145957383}}, {{Citat|U Libanu ima ukupno osamnaest različitih verskih grupa, a nijedna nema većinu. Glavne su četiri: hrišćani maroniti, koji su katolici ali imaju poseban crkveni ritual i svog patrijarha, zatim muslimani suniti i muslimani šiiti i, na kraju, Druzi, čija se religija razvila iz šiitskog islama, a sadrži u sebi primese drugih verskih učenja.|Đilas, 1998., 38.}}</ref>

== Gospodarstvo ==
Uslužni sektor (financije i turizam) tradicionalno igra najveću ulogu u libanonskom gospodarstvu. 
Osim toga, Libanon proizvodi hranu, što u dolini Bekaa, što u morskom pojasu (agrumi, kaktusi, banane).
Zemlja vodi politiku gospodarskog otvaranja prema inozemstvu, ali opterećuju je proračunski manjkovi, visoki vanjski dug i nezaposlenost. BDP je u 2003. bio 4.800 [[američki dolar|USD]] po stanovniku mjereno PPP-om.

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
;Sestrinski projekti
{{WProjekti
|commons      = لبنان
|commonshr    = Libanon
|commonscat   = Lebanon
|commonscathr = Libanon
|wječnik      = Libanon
}}

{{Azija}}
{{Arapska liga}}
{{OIK}}
{{Frankofonija}}

[[Kategorija:Libanon| ]]
[[Kategorija:Države članice Arapske lige]]