Ikavski govor: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 14. prosinca 2022. u 00:14

Ikavski govor (ili vlastiti naziv ikavica) jedan je od triju ("četiriju") govora hrvatskog jezika, uz ekavski govor, ijekavski govor te jekavski govor.

Ikavicom se je nekad govorilo i u Trebinju, Nevesinju i Ljubinju, trag čega se danas vidi u toponimima na -šć, a do 16. i 17. st., stanovništvo Popovog polja je uglavnom govorilo ikavicom.^[1]

Neistražen je slučaj današnjih Srba iz sela Azbukovice, među kojima se sačuvao ikavski govor. Pretpostavlja se da su neki stanovnici u prošlosti doselili iz jugozapadne Hrvatske.,^[1] a fenomen je i ikavski odraz jata među crnogorskim muslimanima u Podgorici i Tuzima (o čemu postoje četiri teorije: autohtona pojava, utjecaj bh. ikavskih muslimana, "iz hira" da bi bili i jezično drukčiji od pravoslavnih susjeda, blizina albanskog jezika)^[2] te kod pravoslavnih Crnogoraca u Vraci kod Skadra.^[3]

Bilješke

↑ ^a ^b Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.
↑ (crnogorski) Croatica et slavica iadertina, Zadar, 2009. Adnan Čirgić: "Zamjena jata" u staropodgoričkome govoru
↑ (crnogorski) Almanah br.27-28/2004. Adnan Čirgić: Karakteristike govora podgoričkih muslimana (na osnovu starih rukopisa)

Vanjske poveznice

Glas Dalmacije Zadar: Profesor Lisac o govorima Dalmatinske zagore, 6. ožujka 2009.

Nedovršeni članak Ikavski govor koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[7._neretvanski_skup-1] Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.

[2] (crnogorski) Croatica et slavica iadertina, Zadar, 2009. Adnan Čirgić: "Zamjena jata" u staropodgoričkome govoru

[3] (crnogorski) Almanah br.27-28/2004. Adnan Čirgić: Karakteristike govora podgoričkih muslimana (na osnovu starih rukopisa)

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 '''Ikavski govor''' (ili vlastiti naziv ''ikavica'') jedan je od triju ("četiriju") govora [[hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], uz [[ekavski govor]], [[ijekavski govor]] te [[jekavski govor]].
-Ikavski govor je nazvan po izgovoru [[jat]]a kao glasa '''i'''. Ikavski u raznim inačicama je najčešći tip materinskog govora kod zapadnog novoštokavskog dijalekta te slavonskog šćakavskog dijalekta, koje većinom govore Hrvati. Izvan Hrvatske i Bosne i Hercegovine ikavica se malim dijelom još nalazi na sjeveru Bačke gdje su zastupljeni bunjevački Hrvati. Osim u hrvatskim govorima sličan se ikavski glas jata još <!-- dijelom izgovara u južnoj Sloveniji (tzv. ''ikavska slovenščina''){{fact}} --> te dijelom u [[češki|češkom]] jeziku i najviše u [[Ukrajina|Ukrajini]], gdje je taj refleks jata danas službeni ukrajinski standard.
-== Zemljopisni pregled ==
-Kao jasan jezični trag najvećeg prostranstva srednjovjekovnoga hrvatskog kraljevstva, raznoliki ikavski (ili bar poluikavski) govori su sve do danas više-manje mozaično rašireni od Trsta pa do Subotice. Veći dio [[Istra|Istre]], istočnog [[Kvarner]]a, [[Lika|Like]], [[Bijela Krajina]]{{fact}}, dio [[Žumberak|Žumberka]], zapadnog Zagorja ([[Sutla]]), veći dio [[Dalmacija|Dalmacije]] (na jugu do doline Neretve uključujući gradove [[Ploče]], [[Opuzen]] i [[Metković]]), [[Zapadna Hercegovina|zapadne Hercegovine]], [[Završje|Završja]]/Tropolja, srednje i zapadne [[Bosna|Bosne]], [[Bosanska Posavina|Bosanske Posavine]], južne i istočne [[Slavonija|Slavonije]], na sjeveru [[Bačka|Bačke]] (među Hrvatima [[Bunjevci]]ma),u podunavlju Bačke Hrvati [[Šokci]] te na područjima tzv. [[Turska Hrvatska|Turske Hrvatske]] ([[Cazinska Krajina]] i [[Bosanska Krajina]]), a ikavski govori zastupljeni su i među hrvatskim iseljenicima u prekomorskim zemljama. Najveća cjelovita prostranstva dominantnih hrvatskih ikavaca pružaju se na jugozapadu od Savudrije pa sve do Neretve i na sjeveroistoku od Gradiške pa do Subotice, također ikavica je dominantna među Hrvatima od Cazinske krajine preko Banjalučke regije sve do srednje Bosne (rijeka Bosna).
 Ikavicom se je nekad govorilo i u [[Trebinje|Trebinju]], [[Nevesinje|Nevesinju]] i [[Ljubinje|Ljubinju]], trag čega se danas vidi u toponimima na -šć, a do 16. i 17. st., stanovništvo [[Popovo polje|Popovog polja]] je uglavnom govorilo ikavicom.<ref name="7. neretvanski skup">Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.</ref>
 Neistražen je slučaj današnjih Srba iz sela [[Azbukovica|Azbukovice]], među kojima se sačuvao ikavski govor. Pretpostavlja se da su neki stanovnici u prošlosti doselili iz jugozapadne Hrvatske.,<ref name="7. neretvanski skup"/> a fenomen je i ikavski odraz jata među crnogorskim muslimanima u [[Podgorica|Podgorici]] i [[Tuzi]]ma (o čemu postoje četiri teorije: autohtona pojava, utjecaj bh. ikavskih muslimana, "iz hira" da bi bili i jezično drukčiji od pravoslavnih susjeda, blizina albanskog jezika)<ref>(crnogorski) [http://hrcak.srce.hr/file/76185 Croatica et slavica iadertina, Zadar, 2009.] Adnan Čirgić: "Zamjena jata" u staropodgoričkome govoru </ref> te kod pravoslavnih Crnogoraca u [[Vraka|Vraci]] kod [[Skadar|Skadra]].<ref>(crnogorski) [http://www.almanah.co.me/Ostale/PDF/casopis/Almanah%2027-28.pdf Almanah br.27-28/2004.] Adnan Čirgić: Karakteristike govora podgoričkih muslimana (na osnovu starih rukopisa) </ref>
-== Ikavica u narječjima ==
-[[Datoteka:Croatian_yat.png|mini|200px|Refleksi jata u hrvatskom jeziku]]
-[[Datoteka:Ikavski govori.png|mini|200px|Razvoj ikavskih govora u hrvatskom jeziku]]
-Ikavski izgovor je više ili manje nazočan u sva tri glavna hrvatska narječja. Takvu ikavsku međunarječnu sintezu prvi su htjeli proširiti hrvatski banovi Zrinski i Frankopani.
-* '''Zapadna štokavština''' (koja se dijeli na ''[[Šćakavizam|šćakavsku]]'' i ''[[Štakavizam|štakavsku]] ikavicu'') obuhvaća pretežno Hrvate isključivo u zapadnim dijelovima Bosne i Hercegovine. Nadasve je raširena diljem [[Lika|Like]], [[Zagora|Zagore]], dalmatinskog priobalja,  srednje i jugozapadne Bosne, Završja, zapadne [[Hercegovina|Hercegovine]], donje [[Posavina|Posavine]], [[Baranja|Baranje]] i na sjeverozapadu [[Bačka|Bačke]] (od ''Sombora'' do ''Subotice'').
-* '''Ikavska čakavština''' je najpoznatiji tip primorskih i otočnih ikavaca koji obuhvaća većinu Hrvata čakavaca. Ikavski ili bar poluikavski (ikavsko-ekavski) glas izgovaraju čakavci zapadne Istre, [[Lošinj]]a, [[Kvarner]]a, [[Gacka (regija)|Gacke]], dalmatinske obale do Cetine i na većini otoka (osim [[Mljet]]a).
-* '''Ikavska kajkavština''' je dosad najmanje proučeni tip ikavaca, a obuhvaća dio Hrvata kajkavaca koji uz ''kaj'' izgovaraju ikavski glas. U Hrvatskoj još slično govore kajkavski ikavci sjeverne Istre (''Mlun, Slum, Brul'' itd.), pa u Gorskom Kotaru [[Fužine]], [[Lokve]], [[Ogulin]] i [[Hreljin]], u Pokuplju [[Severin na Kupi]], [[Ribnik]], [[Ozalj]] i [[Pribić]], u [[Turopolje|Turopolju]] ''Horvati'' i [[Donja Zdenčina|Zdenčina]] (vidi [[seobe Hrvata iz Pounja u Prekokuplje u 16. st.]]), u jugozapadnom Zagorju [[Zaprešić]], [[Brdovec]] i ''Marija Gorica'', uz donji tok rijeke Sutle, u nizinskim selima općine Samobor (Otok, Bobovica i Podvrh) itd. Zanimljivo je iz ranijih stoljeća da su kajkavski ikavci dijelom živjeli i na jugozapadu [[Zagreb]]a, gdje je zapisano više starih ikavizama, npr. ''"Plac pod črišnju"'' odakle nastaje sadašnja [[Trešnjevka]]. Kajkavska ikavica se u inozemstvu još govori u selima srednjeg [[Gradišće|Gradišća]] i manje na jugozapadu [[Slovačka|Slovačke]] gdje su se naselile izbjeglice pred Turcima iz naše [[Kostajnica|Kostajnice]]. Pretpostavlja se da je ova kajkavština nastala doseljavanjem ikavskih govornika iz [[Pounje|Pounja]] i njihovom kajkavizacijom.
 == Bilješke ==