Bitka za Midway

Arhipelag Midway

Bitka kod Midwaya odigrala se u lipnju 1942. godine između Japana i SAD-a i smatra se bitkom-prekretnicom na Tihom oceanu u drugom svjetskom ratu.

Uvod

Japanska ofenziva u Pacifiku koja je počela nakon napada na Pearl Harbor u prosincu 1941. godine, bila je usmjerena protiv Britanskih, Nizozemskih i Američkih kolonijalnih teritorija.

Strategija Japana bila je zauzeti velike prostore od Kine do Hawaiiskog otočja i zatim se postaviti u defenzivnu strategiju, dok Saveznicima ne bi ponestalo volje za ratom. Do lipnja 1942. godine, Japan je zauzeo gotovo sve planirane teritorije, osim Port Moresbeya na Novoj Gvineji što su Amerikanci spriječili bitkom u Koraljnom moru.

Midway

Za svoj slijedeći cilj japanske pomorsko-zračne snage odredile su otočje Midway. Japanci su pretpostavljali da su bombarderi B-25 (koji su bombardirali Tokio u travnju 1942.) možda došli upravo s tog otočja (zapravo su uzletjeli s nosača zrakoplova), ali je važniji dio plana bio privući američke nosače (koji su im slučajno izmakli u Pearl Harbouru) te ih uništiti.

Kako bi svoj plan proveli što uspješnije, odlučeno je da se flota podijeli u nekoliko skupina. Sjeverna skupina imala je za zadatak napasti otočje Aleute blizu Aljaske i time odvući najveći dio američkih pomorskih snaga. Ta skupina je u svom sastavu imala manje nosače aviona te je kao dodatni zadatak imala zauzimanje nekih aleutskih otoka. Glavne snage su dakako bile usmjerene prema Midawayu. Glavna udarna snaga bili su 4 velika naosača aviona (Akagi, Hiryu, Kaga i Soryu) kojima je zapovijedao Nagumo. Uz to jedna skupina se sastojala od transportnog brodovlja koja je prevozila vojnike koji su trebali zauzeti otok. Iza tih skupina plovila je još jedna u čijem sastavu je bio najveći bojni brod na svijetu Yamato na kojem je bio glavni japanski stožer s Yamamotom na čelu. Cijelu akciju trebala je pratiti "radijska šutnja" kako Amerikanci ne bi doznali prave namjere Japanaca.

Amerikanci su međutim bili dobro obaviješteni o namjerama svojih neprijatelja, jer su uspjeli dekodirati japanske šifre tipa D (JN-25 po američkoj nomenklaturi) i tako doznati da glavne japanske snage idu prema Midwayu. Amerikanci su zato onamo usmjerili svoju ratnu flotu kojom je zapovijedao admiral Spruance. Glavna snaga tog flotnog sastava bila su tri nosača zrakoplova - USS Enterprise, USS Hornet i USS Yorktown. Amerikanci su mogli računati i na ratne zračne luke na samom Midwayu pa su tako praktički glavne udarne sposobnosti između protivnika bile izjednačene. Plan te flote bio je čekati na daljnoj strani Midwaya, dok se japanske snage ne pokažu i tada udariti svom zračnom snagom na vitalne nosače zrakoplova.

Bitka

Američki napad

4. lipnja 1942. Japanci su zračnim udarima uspjeli teško oštetiti zrakoplovne baze na Midwayu. Međutim, to je bio znak koji je trebao Amerikancima i oni su na japanske nosače poslali torpedne zrakoplove i bombardere za obrušavanje. Japanski lovci Zero A6M2 uspješno su odbili napad i uništili gotovo sve torpedne zrakoplove.

Nagumo je shvatio da su američki nosači blizu Midwaya pa je naredio da njegovi zrakoplovi umjesto bombama u drugom udarnom valu naoružaju torpedima. To se pokazalo fatalnom pogreškom, jer dok su Japanci na palubi opremali zrakoplove torpedima, bombama, streljivom i punili ih gorivom, njihovim nosačima približili su se bombarderi za obrušavanje. Japanci tada nisu posjedovali radar na brodovima, pa nisu bili upozoreni na taj napad.

Neometani od japanskih lovaca američki bombarderi su se obrušili i bombama pogodili tri japanska nosača (Akagi, Kaga i Soryu) čije su palube bile nakrcane zrakoplovima, torpedima, bombama i gorivom. Uslijedio je niz eksplozija na nosačima, koji su tako pretrpjeli teška oštećenja. Hiryu nije pogođen, jer je tada bio udaljen od ostalih triju nosača.

Japanski protuudar

5. lipnja 1942. Nagumo se odlučio za protu-udar protiv dvaju američkih nosača (kako je pretpostavljao). Japanski piloti uspjeli su se probiti do Yorktowna i teško ga oštetili. Nešto kasnije (6. lipnja) američki nosač dokrajčila je torpedima japanska podmornica I-168 potopivši pritom i razarač Hammann.

Amerikanci su ubrzo pronašli Hiryu koji je zasut bombama i torpedima. Preostali japanski piloti su tako morali slijetati u more. Japanci su se tada našli u dvojbi da li ipak pokušati invaziju na Midway, pozvati manje nosače zrakoplova sa sjevera i upustiti se u noćnu bitku s Amerikancima. Yamamoto se ipak odlučio za povlačenje, jer su američki avioni u slučaju nastavka bitke mogli potapati japanske brodove bez zaštite zrakoplovstva. Japanci su morali sami potopiti nosače Akagi i Hiryu kako ne bi pali u ruke Amerikancima. Izgubili su i tešku krstaricu Mikumu koju su potopili američki zrakoplovi.

Posljedice

Gubitci Japanaca	Gubitci Saveznika
nosač Akagi	nosač Yorktown
nosač Kaga	jedan razarač
nosač Hiryū	-
nosač Sōryū	-
jedna krstarica	-
oko 300 zrakoplova	98 zrakoplova
4.800 poginulih	307 poginulih

Bitka je završila uvjerljivom pobjedom američkih snaga, o čemu je japanska javnost upoznata tek po završetku rata. Na sjeveru su Japanci osvojili otoke Kisku i Attu. Japanci su izgubili oko 250 zrakoplova i oko 120 pilota. Poginulo je i više od 2000 mornara i mehaničara za održavanje zrakoplova. Amerikanci su izgubili oko 150 zrakoplova i nešto više pilota od Japanaca.

Većina povjesničara smatra da se ovom bitkom "slomila kralježnica" japanskim pomorsko zračnim snagama te da Japanci više nikada nisu ostvarili pobjedu u Drugom svjetskom ratu. To, dakako, nije točno jer su Japanci još 1942. ostvarili nekoliko značajnih pobjeda u pomorsko-zračnim bitkama oko Guadalcanala (npr. bitka kod Santa Cruza). Zrakoplovstvo japanske kopnene vojske također je još uvijek bilo netaknuto.

Bitkom za Midway završilo je razdoblje velikih japanskih prodora, no rat se nastavio nesmiljenom žestinom.