Prijeđi na sadržaj

Herkulanej: razlika između inačica

Koordinate: 40°48′N 14°21′E / 40.800°N 14.350°E / 40.800; 14.350
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 47: Redak 47:
[[Kategorija:Rimski gradovi u Italiji]]
[[Kategorija:Rimski gradovi u Italiji]]
[[Kategorija:Svjetska baština u Italiji]]
[[Kategorija:Svjetska baština u Italiji]]
[[Kategorija:Rimski arheološki lokaliteti u Italiji]]
[[Kategorija:Talijanske turističke atrakcije]]
[[Kategorija:Talijanske turističke atrakcije]]
[[Kategorija:Herkulanej| ]]
[[Kategorija:Herkulanej| ]]

Inačica od 8. lipnja 2023. u 11:18

Arheološke lokacije Pompeji, Herkulanej i Oplontis
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država Italija
Godina uvrštenja1997. (21. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv, v
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:829
Koordinate40°48′N 14°21′E / 40.800°N 14.350°E / 40.800; 14.350
Herkulanej na zemljovidu Italije
Herkulanej
Herkulanej
class=notpageimage|
Lokacija Herkulaneja u Italiji

Herkulanej (latinski: Herculaneum) je antički grad u Napuljskome zaljevu koji je stradao kad i Pompeji, Stabiae i Oplontis, od erupcije Vezuva 79. godine.

Dan 22. studenog 1738. godine se smatra za rođendan klasične arheologije jer su tada započela iskapanja Harkulaneja. Voditelj iskopavanja bio je Rocque Joaquin de Alcubierre, a nadgledao ga je markiz Marcelo Venuti koji je boravio u Cortoni gdje je 1732. god. osnovao prvo arheološko društvo, Academia Etrusca. God. 1749. Venuti je napisao prvu knjigu o otkrićima u Herkuleju i Pompejima.[1]

Od kada je otkriven 1981. god., u Herkulaneju su pronađeni ostaci samo 150 ljudi i vjeruje se da je evakuacija izvršena na vrijeme te da se većina stanovnika spasila. Pronađeno je mnogo umjetnina, ali i knjižica s mnogobrojnim tekstovima grčkih filozofa.

Svi dokazi potvrđuju daje Herkulanej bio ekskluzivno obalno odmorište i odiše posve drukčijom atmosferom od Pompeja. Ljudi su tamo dolazili uživati ili pak ponuditi usluge onima koji su na odmoru. Forma je bila važna rimskim posjetiteljima koji su bili lagodni, ali ne i bogati. Primjerice, mnogi stupovi bili su načinjeni od opeke, a onda prilagođeni kako bi nalikovali izdubljenom mramoru pravih stupova u Pompejima.[2] Svi dućani i kuće koristili su jarko obojene, bogate mozaike i freske kako bi stvorili atmosferu ladanja, a mnogi među njima su preživjeli.

Od 1997. god. nalazi se na UNESCOvom popisu zaštićenih spomenika svjetske baštine.

  • Skulptura pijanog Satira iz Vile papirusa
    Skulptura pijanog Satira iz Vile papirusa
  • Skulptura sjedećeg Hermesa iz Vile papirusa
    Skulptura sjedećeg Hermesa iz Vile papirusa
  • Zidni mozaik Neptuna i Afrodite u kući br. 22
    Zidni mozaik Neptuna i Afrodite u kući br. 22
  • Ova kuća je znakovita po brojnim mozaicima
    Ova kuća je znakovita po brojnim mozaicima
  • Kuće za brodove u kojima je pronađena većina ljudskih ostataka
    Kuće za brodove u kojima je pronađena većina ljudskih ostataka
  • Kosturi iz kuće brodova
    Kosturi iz kuće brodova
  • Popločana ulica u Herkulaneju
    Popločana ulica u Herkulaneju
  • Zidne slike prvog stila
    Zidne slike prvog stila
  • Mramorni popločani pod
    Mramorni popločani pod

Izvori

  1. ↑ Klasična arheologija[neaktivna poveznica]
  2. ↑ Herkulanej na zemljopis.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2010. (Wayback Machine) Preuzeto 12. ožujka 2012.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Herkulanej
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Herkulanej&oldid=6656263"