Razgovor:Srijemska Mitrovica

Prebačeno sa Srijemska Mitrovica, komentar korisnika User:82.208.206.41:

Ipak i to je bilo nesto, dovoljno da clanak dobije makar minimum kredibiliteta, a onaj koji je napravio odgovarajucu izmenu, makar minimalno postovanje...Ipak, neke stvari nisu u redu i treba ih pojasniti! Istorijski, demografski i kulturno (eto, dovoljno je da procitate bar to sto pise u samom clanku), ime Sremska Mitrovica, se ne moze ni porediti sa svojim ijekavskim derivatom. (dakle to je narodni, u ovom slucaju, hrvatski naziv za grad, sa zvanicnim imenom. (primer Klagenfurt - Celovec) Nigde na Internetu, niti u zvanicnim spisima danas ne postoji naziv Srijemska. Ponavljamo, bez ikakve zelje da se menja sadrzaj clanka (koji je, ruku na srce, relativno dobar i objektivan, ali, ponavljam samo do mesta kada se tekst o istoriji prekida, a to je - 20. vek), jedina prava zamerka je to sto je zvanicno ime jednog grada podredjeno narodnom. To je dozvoljeno, ali pod odgovarajucim uslovima (govorim o uslovima koji su medjunarodnog i opsteg karaktera, a to znaci – isticanje zvanicnog imena grada na odgovarajucem-cim mestu-ima). Nema tu nacionalizma, zelje za nepotrebnom prepirkom, niti neceg slicnog. Ovo je samo opravdano reagovanje jednog danasnjeg normalnog Mitrovcana na jednu, mozda ipak, samo nezlonamernu (slucajnu) nepravdu. A sto se tice price o visevekovnoj istorijskoj ulozi Hrvatske i – naravno, hrvatske politike na ovom prostoru, (upotrebljen je cak i veoma kontraverzan izraz tzv. dosezanje) ona, (hteli, ili ne hteli to da shvatite) ima nazalost samo negativne posledice po ovaj pitomi kraj u kome su svih tih vekova zivele zajedno desetine nacija i zajednica, (kulminacija je tragicni period 1941-5 godine, bilo da je ista oblast, ili grad tretirana kao Srem-, ili Srijem-, desile su se stvari koje ni jedan narod, niti vera ne sme opravdavati) pa se u tome ne smeju traziti ni bilo kakva opravdanja za ovako nesto (nevicno igranje sa imenima i jezikom). Na kraju, imena hrvatskih gradova (na ijekavici, sto je isto tako potpuno prirodno i logicno) u srpskom izdanju Wikipedije su iskljucivo data u svom izvornom obliku... Iskreno se nadam, a sve u svrhu pospesivanja Wikipedije kao savrsenog enciklopedijskog Internet projekta, da tih ostalih oko 8799 clanaka imaju bolje i objektivnije karakteristike od ovog...

Mitrovcanin.

---

Objašnjenje o Sr(ij)emskoj Mitrovici:

1) Molio bih suradnika koji stalno piše komentare na stranici Srijemska Mitrovica da to ubuduće radi ovdje, na stranici za razgovor, na mjestu predviđenom za to.

2) en:Sremska Mitrovica daje imena grada na svim jezicima, dok se sam članak, s obzirom da ne postoji neki posebni engleski naziv za grad, zove onako kako je i službeni naziv - Sremska Mitrovica. No, mađarska wikipedija ima članak sa mađarskim nazivom za grad - hu:Szávaszentdemeter, pa apsolutno ne vidim što to hrvatska wikipedija radi van pravila.

3) komentare o "dosezanju" nema ni smisla komentirati jer autor gornjih redaka u mojem tekstu vidi nešto čega nema i na tome gradi cijelu priču. Ako postoji Srijem i Vukovarsko-srijemska županija, onda mi je sasvim logično da se grad na hrvatskom zove Srijemska Mitrovica.

Odgovor saradniku - suradniku na tzv. objašnjenje o Sremskoj Mitrovici:

1) To mjesto predvidjeno za to nije funkcionisalo, a razlozi za to sigurno nisu u mojoj nadležnosti.

OK. Sad radi. Drago mi je cuti da raspravu nastavljamo ovdje. --Ante Perkovic 08:26, 12. rujna 2005. (CEST)

2) Engleski članak itekako zna koji je naziv službeni i zato ga stavlja na prvo mesto i permanentno koristi kroz ceo tekst, naravno ne zaboravljajući da navede i druga, alternativna, istorijska imena, čega u vašoj, hrvatskoj verziji nema (osim, nepropisno na početku i neopravdano na kraju članka). Tačno je - i madjarska verzija pravi grešku.

Engleski clanak koristi sluzbeno ime grada iskljucivo zato sto ne postoji posebno englesko ime za Sr(ij)emsku Mitrovicu. Tamo gdje postoji engleski naziv grada koji je razlicit od sluzbenog en:Belgrade, en:Florence, koristi se engleski naziv.

Pitanje za Mitrovcanina - ako Madjari grijese, grijesi li i engleska wikipedija (en:Belgrade, en:Florence). Ako ne, molim da mi se argumentirano objasni razlika.--Ante Perkovic 08:26, 12. rujna 2005. (CEST)

3) Baš to čega nema i jeste problem. Dosezanje je tvoja-vasa rec, izgovorena bas zato što ti-vi ne poznajes-te deo istorije, koje u hrvatskom članku namerno, ili slučajno i nema. Da to poznajes-te, znao-li bi koliko je neutemeljena i neopravdana hrvatizacija kako imena grada, tako i istorije ove regije i grada. Zapadni Srijem i Vukovarsko-srijemska županija su administrativni termini Republike Hrvatske. Sremska Mitrovica je grad koji se nalazi u drugoj državi (SCG, R Srbija, AP Vojvodina) i naravno drugoj administrativnoj jedinici (u okviru te države i logično se zove na njenom službenom, dakle srpskom jeziku i kao takvi se koriste u medjunarodnoj geografskoj terminologiji). Tu mislim na Sremski okrug (čije se ime po internacionalnom pravu ne menja!). Treba napraviti kompromis i dobro razmisliti kada je ispravno koristiti koje ime (zvanično, ili narodno).

OK, priznajem da sam potpuno nepotrebno spomenio drzavne granice kroz povijest. Nije mi ni na kraj pameti prekrajati nikakve granice i nemam nikakvih pritizbi na sadasnje granice. Takodjer, kad smo vec kod toga, kad sam spomenio granice, mislio sam prvenstveno na ovo Austro-Ugarska. Nije prvi put da nam netko, kad kazemo "Hrvatska", tumaci kako smo zapravo htjeli reci "NDH". No, dobro, na to smo navikli zadnjih 60 godina. Opet ponavljam, spominjanje granica je bilo nepotrebno i nije mi namjera prekrajati ih. Nadam se da sad mozemo pustiti povijest na miru i vratiti se na jezikoslovlje. --Ante Perkovic 08:26, 12. rujna 2005. (CEST)

4) Dokle god se takve nepravilnosti (ili pre, nepravde) ne otklone, ja ću se kao savesni wikipedijanac, kosmopolita, nenacionalista ali i Mitrovčanin, Sremac, Vojvodjanin i Srbin truditi da ih otklanjam lično.

Vidi, nemam nista protiv ljudi s razlicitim misljenjem, dokle god imaju argumente. Ja sam ti gore lijepo naveo primjer sa en:Belgrade. Kad to odgovoris, mozemo nastaviti raspravu.

S druge strane, ako tebi smeta koristenje hrvatskog jezika na hrvatskoj wikipediji, mislim da cemo tu tesko naci kompromis koji ce te zadovoljiti. --Ante Perkovic 08:26, 12. rujna 2005. (CEST)

Koliko sam uspeo da shvatim ti (dakle više nema potrebe da koristim učtivo vi) si izvesni A. Perković, a tvoja svrha na hr.wikipediji je izgleda - astronomija i administracija. Apsurdno. Bez želje da vredjam astronomiju kao nauku, je više ne mogu da sa A. P. vodim iole ozbiljnu polemiku o pitanjima koja se tiču svega, ali ne i astronomije.

Ocito si krivo shvatio, sto nije prvi put da zakljucujes samo na osnovu pretpostavki, a ne dokaza. Na Posebno:Log/protect se jasno vidi da je drugi admin zakljucao stranicu. Pokusaj bit malo manje brzoplet. --Ante Perkovic 08:26, 12. rujna 2005. (CEST)

Čini se da si svoj položaj, izgleda nekakvog večitog wikipedijanca, na potpuno nedoličan način iskoristio i stavio zabranu na editovanje članka, iako sa moje strane, izričito to potvrdjujem, nije došlo do tzv. prostog vandalizma, što je jedini pravi razlog za takav vid zabrane.(videti engleski clanak o zaštiti strane i uslovima za to).

Stranica je, pretpostavljam, zakljucana zato sto si uporno na njoj pisao komentare. Prihvacam da su razlog tehnicki problemi i ne krivim te zbog toga, no to admin nije mogao znati i postupio je sasvim logicno. --Ante Perkovic 08:26, 12. rujna 2005. (CEST)

Bez obzira na sve navedeno, očekujem iole validan i ozbiljan odgovor. Ukoliko se ni to ne desi, ništa me neće sprečiti da kad-tad premostim zabranu i ispravim nepravilnosti.

Evo, odgovor si dobio. Ti si na potezu. --Ante Perkovic 08:26, 12. rujna 2005. (CEST)

Svaki jezik, pa tako i hrvatski ima za neka mjesta u inozemstvu, osobito u blizini matičnog područja, svoje nazive. Trst, Beč, Drač, Budimpešta, Srijemska Mitrovica. Ime na srpskom navedeno je u zagradama, odmah na početku, kao što je to običaj svugdje po Wikiju. Recimo, Mađari imaju za velik broj hrvatskih mjesta svoje, potpuno drugačije nazive, pa mi ne idemo tamo na hu.wikipedia.org i ne vraćamo njihove oblike u naše. --Elephantus (razgovor) 20:00, 11. rujna 2005. (CEST)

+++++++++

Odgovor sam dobio i to poštujem, ali on je zaista samo iole validan i ozbiljan. (ne racunajuci tu tehničke detalje koji se mogu smatrati razrešenim) 1) Ja i dalje stojim kod toga da moj da moj sagovornik mora da poznaje ono o čemu priča (sada mislim na jezički, administrativni i istorijski deo priče). To se nije pokazalo kao tako. 2) Hrvatski jezik mi ne smeta. Do njegovog postojanja došlo se manje ili više veštaćkim odvajanjem, na prostoru koji se po svim kriterijumima kat-tad i morao raspasti, pa za njim ne žalim ni malo. Ево сада пишем матичним писмом, ћирилицом, коју ви (ти и Слон) треба да разумете из истих разлога из којих ја разумем хрватски језик (и његово писмо, латиницу). To su dakle sve posledice života na istom prostoru. 3) Pre suštine (ono što vi nazivate jezikoslovljem, zaista veštačkom rečju, bez drugačijeg značenja od reči jezik) ipak idemo malo u istoriju, jer ti ona svakako fali i za ozbiljniji tok ove rasprave, a naravno i za dovršavanje članka. U toj Austrougarskoj u kojoj su se spletom istorijskih okolnosti našle i Hrvatska i deo današnje Srbije (Vojvodina i sa njom i Srem) 'nikada' nisu imale zajedničku administrativnu (upravnu) vezu. Hrvatska je za svoje odgovarala isključivo madjarskom kralju (jer je od 11. veka do 1918. bila pod isključivom upravom Kraljevine Ugarske, sa manjom ili većom autonomijom hrvatskih vlastelina i kraljeva). Vojvodina je odgovarala austrijskoj kruni (iako prirodno, geografski, uvek pod snažnim ugarskim političkim pritiskom) i imala je najviši stepen autonomije, sličan današnjem (kulturni, administrativni...). Hrvatska nikad dakle nije imala veze sa Sremom (današnjim delom Srema u okviru SCG) niti sa Sremskom Mitrovicom. Do 1941. godine. I zato je potpuno tačno da je jedini period vlasti Hrvatske nad ovom regijom (komletnom, do Save i Dunava) taj za vreme ustaške NDH.(do 1945. i probijanja Sremskog fronta, odnosno pada NDH.). Nepobitno. E, čak i za to vreme Mitrovica nije Srijemska već Hrvatska (što nije naravno ništa bolje u istorijskom, ali je korektnije u jezičkom smislu). (taj naziv stoji i na kraju tog članka, čiji si ti autor ili bar recenzent, ako sam dobro razumeo).Tu dolazimo do pitanja imena grada.

Ovo je gomila gluposti. Srijem je bio u sastavu Vojvodine samo 1848. - 1860. (jer je Vojvodina kao runska zemlja samo tada i postojala), a 1745. - 1848. i 1860. - 1918. dio Slavonije i Hrvatske. Nažalost, Mitrovčanin očito ne pozna dovoljno povijest svoga grada ni svoje zemlje pa se ovdje mora sramotiti.

+++++++

Gluposti(!) su u knjigama iz kojih učite tako nešto. Srem je kao deo Vojne krajine (granice) (odnosno u Sremu većinski narod Srbi, u to doba vojni graničari) odgovarao austrijskom caru, ali su u navedenim periodima (godine su tačne i to pohvaljujem) bili (zbog neposrednog geografskog položaja) u sastavu Kraljevine Ugarske, ali isključivo kao ravnopravne županije.Vojna krajina(autonomna vojna oblast, sa većinskim srpskim stanovništvom doseljenim po nalogu Austrije, pred najezdom Turaka, ostali na tom prostoru današnje Hrvatske sve do 1995.) je i svojim delovima na teritoriji Kraljevine Hrvatske takodje odgovarala samo austrijskom caru. Dakle, nema govora o tome da su bili deo nekakve Slavonije niti Hrvatske.

Čak i da prihvatimo ove teze o Vojnoj krajini (a dalo bi se i o njima raspravljati), ostaju činjenice:

1. Po Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868., čl. 66., Ugarska priznaje kao teritorij Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (između ostalog) "županiju sriemsku" (sic!) i Petrovaradinsku krajišku pukovniju;

2. Čak i po tezi da Vojna krajina nije bila dio Hrvatske (a raspravi o toj tezi ovdje nije mjesto), nakon 1881. nema više nikakvog govora o nekakvoj samostalnosti, nego je čitava županija Srijem (s glavnim gradom Vukovarom) dio Trojedne Kraljevine.

U tom i takvom Sremu živeli su, po prirodi stvari i ravnopravno sa drugima Hrvati i tu i danas, verujte mi, žive mnogo bolje od Srba u današnjoj Hrvatskoj. Oni su svoj grad zvali, a i danas ga zovu Sremska Mitrovica. Moj grad i njegovu istoriju poznajem bolje od svakog ovde, neka se sramote oni koji govore i pišu onakve stvari, a na svoju zemlju i grad mogu da budem samo ponosan. Zašto, to se vidi ako pažljivo pročitate članak. Naravno ako već brzo zaboravljate ćirilicu, onda bar onaj engleski. A pošto ovo ne vodi tamo gde treba, u demokratsku i ravnopravnu raspravu, moje prisustvo na hr.wikipediji (koje je ovde, uzgred bilo samo spletom slučajnih oklonosti) je bez odgovarajućih sagovornika suvišno.

4) Svi navedeni primeri su tačni i zaista će se u wikipediji na srpskom jeziku npr. koristiti Beč, a ne Wien. To je prirodno nastala (dakle vremenom, kroz vekove) jezička zamena vlastite imenice na drugom jeziku. Ono što konstantno ostaje problem je veštačka kovanica Srijemska, koja se, duboko sam ubedjen, veštački forsira možda tek ni punu deceniju. Postavimo to ovako. Za vreme te bivše zajedničke države u kojoj se i jezik nazivao zajedničkim imenom српскохрватски (ili hrvatskosrpski) govorilo se i pisalo kao i danas. (odnosno, govor naših roditelja se nije razlikovao od našeg današnjeg, s tim što se na svakom posebnom području, govorio određeni dijalekat, ili narečje tog zajedničkog jezika). Danas činjenično govorimo istim onim dijalektima, na istom onom prostoru, ali sa dva jezika, ili tri sa bosanskim, ili kako ga već zovu.)U tom zajedničkom govornom području uvek se za ovaj (moj) grad govorilo Sremska Mitrovica. Dakle, Hrvati, ravnopravan, konstitutivan narod SFRJ, govorio je Sremska Mitrovica. Svaki vojnik JNA iz Hrvatske, Hrvat koji je služio vojsku u Sremskoj Mitrovici, reći će da je služio u Sremskoj, nikako u Srijemskoj. Moj otac je po istom sistemu vojsku zaista i služio u Rijeci, i nikada nije ni spomenuo u govoru Reku. U SM ima oko 7-10% Hrvata , danas je Srba u Osijeku isti broj (ili je bar bio). Prema tome obe su manjinske zajednice u svom gradu. To nije dakle argumentovan razlog da dodje do promene izvornog imena mesta. Tako Srbi u Srbiji i danas grad na Dravi zovu Osijek. Hrvati medjutim, eto sada vrše ijekavizaciju i hrvatizaciju imena grada Sremska Mitrovica. Bez istorijske (demografske, tj. nacionalne osnove). Ako pravdate istu jezikom, e onda je taj jezik veštački (dakle na silu pravite jezik drugačiji od onog kojim govore vaši rodjeni roditelji). Bez ikakve želje da uvredim jedan jezik i ljude koji njim govore (kao što sam ranije i rekao) hrvatski jezik se od 1991. do danas veštački preobličava, takvom progresijom da dolazi do zapanjujućih jezičkih formi kao što je i veštačka promena imena mog grada (podsetiću das se danas najbrže menjaju najveći jezici, engleski na prvom mestu). Koji je onda razlog da i novostvoreni hrvatski (koji govori 4-5 miliona ljudi) ima istu progresiju kao engleski. Demografski i istorijski nisu, a ako je jezički, onda se čine greške koje smetaju onima na koje se odnose. (ovde, konkretno, većinske stanovnike jednog grada). Nemam ništa protiv ako kažete da vaš jezik, danas, zahteva tako nešto. Na to imate pravo, jer ga vi zapravo sada i stvarate (kao i svaka druga živuća generacija na planeti). Upozoravam, još jednom, to onda činite veoma pogrešno, a posledice toga su u najmanju ruku da sutra možda nećete razumeti ni svoju decu. Ako ne razumete ni ovo što vam ja govorim, onda je svaki razgovor suvišan.

$) На крају, рећи ћу и то да сам потпуно случајно притиснуо линк на хрватски чланак о мом граду, али нипошто се нисам случајно задржао на њему (пошто сам видео све неправилности) и написао и ове силне редове. Без жеље за даљом непотребном дискусијом која троши и време и разум, користим слободну википедију, да вам сугеришем на грешке, али и да вам пожелим успешан рад на поспешивању ваше википедије.

$) На основу свих претходно изнетих аргумената, чије је изношење тражено, ставка 4. из претходног одговора остаје да важи.

Митровчанин.

• Cirilicu nisam citao od 3. osnovne, pa ne zelim sad zamarat mozak s njom. Cirilica, kinesko pismo i egipatski hijeroglifi ne spadaju ovdje
• Povijest, ko sto sam vec napisao, ne zelim vise komentirati jer je pitanje jezicno
• ko sto ja nisam strucnjak za povijest tvog grada, tako ni ti nisi strucnjak za hrvatski jezik.

--Ante Perkovic 11:54, 12. rujna 2005. (CEST)

P.S.

Ako si toliko uvjeren da si u pravu, idi na en:Sremska Mitrovica i pokusaj njih tamo uvjerit da maknu hrvatski naziv grada. --Ante Perkovic 11:56, 12. rujna 2005. (CEST)

+++++++

Sada već mogu da kažem, na žalost.... Istorija je suštinski uzrok svega, pa naravno i tog jezičkog problema... Ono što sam ja dobio kao odgovor ne zadovoljava ni minimalne kriterijume ozbiljne diskusije...

Ukoliko već ti nisi mogao da razumeš gore navedeni tekst (pitanje da li si ga i pročitao kako treba uopšte) onda se brinem za wikipediju na hrvatskom jeziku sa tobom kao nekakvim administratorom.

Veruj mi, kineski jezik i pismo danas, i hijeroglifi u davnoj prošlosti imaju mnogo više značaja od bilo kakve hrvatske latinice, ili srpske ćirilice...To potcenjivanje tudjeg i precenjivanje svog je i dovelo do velike greške koja je napravljena.

To da nisi stručnjak za istoriju mog grada odmah se moglo videti (ako su i ostali tu takvi stručnjaci, neka se drže svojih struka, a članke iz oblasti koje ne poznaju, ne treba ni da pišu, ili bi bar mogli da konsultuju verzije članka na drugim jezicima, ukoliko, naravno nisu ograničeni nepoznavanjem jezika i pisma)..., a oni ozbiljniji, koji budu čitali moje pisanje, videće da je deo o hrvatskom (odnosno i srpskohrvatskom i srpskom jeziku) nepristrasno napisan (a ako i nije, onda je makar objektivniji od vašeg pisanja).

Ćirilicu sam koristio da bih ukazao na nešto što ti po svemu sudeći, ipak ne možeš da shvatiš... Baš takvi kao ti (koji brzo zaboravljaju i ne traže kruncijalne uzroke su i pomerili taj hrvatski jezik od svojih osnova (pa su sad hrvatski jezik tvojih roditelja i tvoj hrvatski jezik dva sveta, a ja i danas govorim čist srpskohrvatski isto kao i moj deda, ili pradeda). A moj pokušaj da to makar i malo pojasnim kod tebe je izazvao potrebu samo za par poprilično banalnih odgovora. To nisam očekivao.

Moji su uljudni pokušaji za razgovorom i svaka poseta hr.wikipediji, osim dole navedenog slučaja sada i definitivno završeni

...Uz nadu da će uz gore pročitano mudri, ili bar mudriji ljudi, razumeti: Dokle god se takve nepravilnosti (ili pre, nepravde) ne otklone, ja ću se kao savesni wikipedijanac, kosmopolita, nenacionalista ali i ponosni i čestiti Mitrovčanin, Sremac, Vojvodjanin i Srbin truditi da ih otklanjam lično i kad-tad ispravim

Evo: Leksikon Minerva, izdan u Zagrebu 1936. godine, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, stranica 1319, spominje se samo Srijem, Srijemska Mitrovica, Srijemski Karlovci. Dakle, očito nije odnedavno. --Elephantus (razgovor) 13:40, 12. rujna 2005. (CEST)

---

Mitrovčan odgovara onom gore Mitrovčanu

Vidim da je ovdje se zahuktala rasprava glede naziva područja gdje sam ja rođen i gdje sam odrastao. Dakle, Srijem/Srem... Ajmo krenuti ab initio - područje između Save i Dunava ime je dobilo po rimskom gardu Sirmiju - Sirmium (Sirmivm). Moguće da je etimološki išlo u smjeru - Sirmium -> Sirm -> Srim -> Srijem/Srem Original je ipak Srim. To je moja teorija. E sad, ono "i" u nazivu Srim se vremenom pretvorilo u Srijem tj. Srem jer je to u slavenskom jeziku bilo - jat! Kao što je mlijeko/mleko/mliko tako možemo mijenjati Srijem/Srem/Srim. OK, ajmo se sada pitati koji izričaj bi trebao biti službeni i vaćžeći za sve. Stara hrvatsko-ugarska Srijemska županija/Varmegye je obuhvaćala područje od Vinkovaca, Vukovara i Županje sve do Zemuna. To područje je u zapadnom dijelu naseljeno uglavnom Hrvatima i pripada Hrvatskoj - to je sada Vukovarsko-srijemska županija. Taj zapadni Srijem jest službano Srijem. No, istočni Srijem jest uglavnom naseljen Srbima, službano je Sremski okrug u Republici Srbiji. No, Srijem/Srem jest TRANSGRANIČNA regija koja zapadnim dijelom pripada Hrvatskoj, a istočnim dijelom Srbiji. Stoga možemo reći i Srijem i Srem to MORA biti ekvivalentno i jednakovrijedno. Ja sam nekoć bio ekevac, sad sam ijekavac, pa ću pisati Srijem. Što se tiče kulturološko-civilizacijskog odredišta Srijem je oduvijek bio jedan kulturno civilizacijski prostor - arhitektura, tonalitet govora, gastronomija, običaji, narodna nošnja, muzika - sve je to isto na području od Vinkovaca do Zemuna. Dominacija jedne nacije se mijenja idući od zapada prema istoku, ali... Srijem/Srem je isti... Do polovice 80-tih godina u Sremskoj Mitrovici se nikada nije govorilo "bre". To je bilo karakteristično za Beograd i užu Srbiju. Bilo je više sličnosti između Vinkovaca i Rume nego između Rume i Valjeva. No u proteklih 20 godina Istočni dio Srijema je znatno srbiziran pa se u svakodnevnom govoru na ulicama Sremske Mitrovice bez problema može čuti "bre". To je samo detalj kako je područje istočnog Srijema znatno balkanizirano i na neki način izašlo iz panonskog kulturno civilizacijskog prostora. Zanimljivo je da su stanovnici Mačve sve stanovnike Sriejam zvali - Šokci. I to posprdno. A Srijemci su Mačvane zvali "Geaci". Kada sam bio u srednoj školi tamo, jednom je stanovita Anita nazvala stanovitog Stojadina iz Mačve "geakom". A on je nju - šokicom! Zanimljivo zar ne? Hrvata u istočnom srijemu je bilo puno - Vašica, Gibarac, Šid, Morović, Kukujevci, Erdevik, Irig, Mitrovica, Ruma, Golubinci, Hrtkovci, Nikinci, Platičevo, Beška, Karlovci, Beočin, Slankamen, Banovci, Surčin, Zemun... da još nabrajam? Hrvati su iz istočnog Srijema sustavno iseljavani, a pogotovo iza drugog svjetskog rata kada je više pobijeno nego iseljeno. Samo u Sremskoj Mitrovici je pobijeno oko 3000 Hrvata kao odmazda za zločin počinjen prema Srbima tijekom Drugog sv. rata. Dragi zemljače, uzmi lopatu pa odi kopati pored i oko stadiona FK Srema. Sve što ćeš naći jesu kosti ubijenih mitrovačkih Hrvata. A da ne bi došlo do totanog pokolja SVIH Hrvata Mitrovice 1945 je Tito uputio jednu Dalmatinsku partizansku brigadu u Mitrovicu da čuvaju preostale Hrvate od osvetničkog pokolja Srba. Nekoć su cijele ulice i kvartovi u Mitrovici bili hrvatski (Palanka, Strossmayerova, Kuzminska, Jalija), a nakon 1945 nije bilo kuće u Palanci koja nije izgubila makar jednog muškog člana svoje obitelji. Što se tiče zločina koji se dogodio na sadašnjem Spomen Groblju to je naredio i sproveo zločinac Viktor Tomić koji NIJE bio Mitrovčan a Mitrovački Hrvati nikako nisu odobravali to zlodjelo čak su predosjećali da će se to itekako prelomiti na njihovim plećima. Što se tiče šovinističkih divljanja mitrovačkih Srba nad sugrađanima hrvatske nacionalnosti tijekom devedesetih o tome bih mogao napisati popriličnu knjigu jer sam ih osobno proživio. Hrvatima u Mitrovici sada definitivno nije bolje nego Srbima u Hrvatskoj. Imaj to na umu. Srbi su 1991 pokušali u potpunosti uzeti cijeli Srijem Hrvatskoj ali, znamo, to im nije uspjelo. Znate li tko je od poznatih Hrvata iz Sremske Mitrovice? Zlatko Tomčić, nekadašnji predsjednik HSS-a i Hrvatskog Sabora, odrastao je u hrvatskoj ulici Palanka. Poznata pijanistica Pavica Gvozdić je isto Mitrovčanka, kći mitrovačkog odvjetnika Petra Gvozdića, ubijenog 1944-te godine. I što je isto zanimljivo, general Franjo Feldi, jedan iz generalskog trijumvirata Agotić-Feldi-Tus koji je u jesen 1991 obranio Hrvatsku je Mitrovčan iz ulice Palanka. Srbi moraju znati, pogotovo sada kada im odlazi Kosovo - onoliko koliko je Kosovo srpsko toliko je cijeli Srijem do Zemuna hrvatski. Onoliko koliko je Kosovo albansko toliko je Srijem srpski. I u konačnici - srednjevjekovni grb grada Civitas Sanctii Demetri tj. Mitrovice sadržava šesterokraku zvijezdu i polumjesec iste one elemente koje ima i grb grada Zagreba, a i grb Republike Hrvatske.--Pavlemocilac 02:34, 30. ožujak 2007. (CEST)

"VJERA"

NE ZNAM KO JE UREDJIVAO OVAJ CLANAK ALI TAJ NEKO JE, NAMERNO ILI SLUCAJNO, IZOSTAVIO JEDNU VEOMA BITNU CINJENICU A TO JE DA U MITROVICI VECINU STANOVNISTVA CINE PRAVOSLAVCI, PREKO 80%.OVDE SE GOVORI SAMO O GRKOKATOLICIMA I KATOLICIMA.

ZGRADA HRVATSKOG DOMA

OVAJ OBJEKAT JE VRACEN KATOLICKOJ CRKVI.

Mitrovčan svim Mitrovčanima

Pročitao sam članak, pročitao sam komentare... Ostao zapanjen i poprilično u neverici zbog načina na koji su se pisci i komentatori ovog članka ophodili prema njemu. I prema mom voljenom i rodnom gradu. Toliko puno ideologije i nepotrebnog nacionalizma i tolika površnost!

Na stranu ona priča o jeziku. Tačno je da celu reč Sr(ij)em možemo posmatrati dvojezično. Radi se o dva jezika u dve države. Nema sumnje. O jednoj regiji u dve države u kojoj se govore dva jezika. Ali je i nedvosmisleno nepobitno da svi Mitrovčani svoj grad, bez obzira na naciju zovu - Sremskom. Uključujući tu i mog bivšeg sugrađanina hrvatske narodnosti. Danas je možda zove i Srijemskom, Hrvatskom, ili Svazilendskom. To je lično pravo, kao i uostalom pravo hrvatske vikipedije da hrvatizira svako moguće vlastito ime odavde pa do Japana. To je u prirodi svakog jezika, valjda. Čitaoci članka će prosuditi po svojoj logici. Ali nije to više tema...

Druge stvari su veliki moralni i činjenični promašaji. Sledeći delovi, tzv. Povijest, Stanovništvo, Vjera, Administracija graniče se sa provokacijom, namernim neznanjem i namernom selektivnošću istorijskih i demografskih činjenica, i čini se, vode se krajnjim namerama. Nikako vikipedijanskom objektivnošću. Da li je moguće da se istorija grada završi u 18. i 19. veku??? Da li je moguće ne spomenuti svetske ratove, međuratni period, posleratni period druge Jugoslavije, zašto da ne i period poslednjih 20-ak godina? Da li je moguće ne spomenuti ni jednom rečju većinsku naciju i religiju? Šta je sa stradanjem većinskog srpskog naroda? U oba rata i to od strane istog etno korpusa. (Nemci, Hrvati, Austrijanci, Mađari) Da li je moguće u cilju objektivnog informisanja ne spomenuti period 1941-1945, kada je grad bio i službenog imena Hrvatski. Znate li koliko desetina, ili stotina puta je veći broj mučenih i ubijenih Srba i drugih nepodobnih u istom onom zatvoru u kome se u odeljku Administracija govori kao hrvatskom koncentracionom logoru i ni reči više?? Gde su podaci o stanovništvu tokom veka? Brojevi? Procenti? Kako grad može postati grad sa imenom manjinskog naroda? Gde je u tekstu taj ponositi hrvatski narod u Mitrovici, koji je do broja od apsolutne većine prihvatio ustašku vlast oberučke? Nisu ni morali da uzmu oružje. Dovoljno je da su bili deo sistema. I bili su. I stradali su posle rata, to ne poričem i o tome sam i ja slušao od starijih. Broj je veliko pitanje. Priča o više pobijenih nego odseljenih jednostavno nije tačna. Iseljavanje nije bilo nasilno, ali je bilo prećutno podsticano zbog nadolazećeg doseljavanja i promene demografske slike cele Vojvodine. To stoji. Broj koji je ovde naveden (3000?!) prvi put čujem i daleko premašuje i najveće procene, ukoliko se radi uopšte radi o civilima, a ne o zarobljenim vojnicima, ili kolaboratorima okupacionih vlasti. Ženevska konvencija zabranila bi, razumljivo, i tako nešto, slažem se, ali ko se sme usuditi da se pozove na tu konvenciju, posle 4 godine rata i stradanja van ikakavih konvencija. Ne opravdavam, samo podvodim u realan (i verovatno neizbežan) istorijski tok. Potrebna je veoma ozbiljno istraživanje i dokazivanje da bi se tvrdilo tako nešto. Za priču o titu i navodnoj dalmatinskoj brigadi ne znam. Ne poričem, niti potvrđujem. Moglo bi se, u tom smislu, zemljače, dosta kopati po našoj Mitrovici. Ne sumljam da bi ti za spomenuto Spomen-groblje i događaje koji su mu prethodili (o kojima, uzgred, u članku nema ni najmanje naznake!) trebalo bar par ašova više nego za stadion... Sećaš se ti sigurno one ploče i natpisa na njoj. Vodili su te kao pionira... Pisalo je i još piše 7.847... Žrtava... Tomić nije Mitrovčan. Mnogi sa prstima na obaračima na tom pravoslavnom groblju 1942. g. SU BILI. Ali za razliku od Srba koji su napustili svoju zemlju i gradove u Hrvatskoj, ovde su neki predsednici Sabora, Tuđmanovi generali i ostali glazbenici napuštali svoje ulice u Mitrovici. Veseli i debeli, sa svim dlakama na glavi, što kažu Sremci. Pa zar je to uporedivo? Broj izbeglih hrvatskih Srba i broj izbeglih vojvođanskih Hrvata? I način na koji su (ste) izbegli? Kakvi eksplozivi u hrvatskim kućama? Svega da je bilo, toga NIJE! Bar ne u Mitrovici. Eksplozija u Mitrovici je bilo valjda tri-četiri one famozne '99 i onomad kad se neki klinac igrao sa plinskim bocama. I onda 60 godina pre toga u bici za oslobađanje grada. I to oslobođenje ne od nekih Nemaca i ustaša s Marsa, iz Zagreba, ili ko zna odakle... Bili su tu glavom i bradom i mnogi mitrovački Hrvati. Moji preci su ovde živeli i doživeli sve to. Da. Mitrovačkog Hrvata, docnije deklarisanog i uniformisanog ustašu, kojeg je svakog dana, četiri godine, gledao moj deda kao dete iz kuće prekoputa, dok je išao na posao streljali su partizani te '44. Nemoj misliti da je onaj Gvozdić bacao bele golubove okolo u toku rata... Zna se i njegova priča. I sad eto neko želi da mi ispriča priču tipa sve što niste znali, a niste smeli da pitate o mom rođenom gradu, o kojem vi sad pišete ko zna odakle sve??

Na kraju bih, bez obzira na sve, pozdravio svog prethodnika. Žalim zbog toga što si otišao, razlozi za to su verovatno višestrani i komplikovani, bez sumnje. Hrvati danas u Mitrovici dele sudbinu svakodnevice svih ostalih. Rade, a možda su i bez posla (kao i veliki broj Srba), idu u školu, u crkvu. Dvojica su moji prijatelji, pre neki mesec jedan mi je bio instruktor vožnje. Sjajan tip. Mnogi su kolege i poznanici mojih poznanika. I mojih roditelja. Da je danas 1991. ja bih ih prvi branio od bilo kakavog napada. Nije im bilo lako 1991. Ni 1944. Kome je i bilo lako u bilo kojem ratnom i posleratnom vremenu? Ali su svaka poređenja sa Srbima u Hrvatskoj neumesna i jednostavno netačna.

I rećiću da se skoro potpuno slažem sa prvim delom teksta, do dela: ...Hrvati su iz istočnog Srijema sustavno iseljavani, a pogotovo iza drugog svjetskog rata kada je više pobijeno nego iseljeno...

Rećiću ti i da ja, sremski i mitrovački Srbin u čijem telu teče između ostalih i hrvatska krv, ni danas ne govorim bre , kao ni oni u mojoj okolini. Ne poričem da mnogi govore to bre već možda decenijama. Taj kulturološko-civilizacijski okvir Sr(ij)ema je velika stvar. Ja i danas verujem u taj više nego u bilo kakav drugi. Pa i nacionalni. Pa ipak, 20. vek je izgleda na ovim prostorima, protekao u razračunavanju i rešavanju nekih drugih okvira. To je naša nesreća, zemljače. Red tih okvira pobrkao se davno. Možda baš onda kad su Hrvati počeli da tvrde da je Sr(ij)em njihov, više nego ugarski, avarski, turski, srpski, ili bilo čiji drugi... Lep zadatak za vašu vikipediju je da, recimo, napravite podčlanak o doseljavanju hrvatskog etnosa i varijacijama njegovog broja kroz različita vremena na ovom prostoru. Objektivno dokumentovati sve tvrdnje o njegovoj prisutnosti i odsutnosti. To bi bilo mnogo moralnije i potrebnije za valjanost ovakvog članka. U tom smislu, niko ne spori nameru da se na hrvatskoj vikipediji članku prirodno pridodaju elementi vezani za hrvatsku kulturu i narod u gradu.

Do tada molim sve vas tu, Tebe zemljače pogotovo, da se najbrže moguće ispravi i dopuni članak makar do granice minimalne objektivnosti, pošto je trenutno zaista i najiskrenije - skaradan.

PS. Ovo je drugi put da postujem ovaj tekst. Prvi je obrisan odmah po postavljanju na stranicu. Najlepše molim administratora da mi objasni zašto! Ukoliko je neki tehnički razlog ispraviće se bez problema. — Prethodni nepotpisani komentar {{subst:GENDER:79.101.173.112|napisao|napisala}} je [[{{subst:GENDER:79.101.173.112|Suradnik|Suradnica}}:79.101.173.112|79.101.173.112]] (razgovor • doprinosi)

Ovdje gore ima previše slova, a neka od njih nemaju veze s Wikipedijom. Molim neprijavljenog suradnika da se suzdrži od velikih riječi (kao što su posrnuće, pogotovo moralno), a da više truda uloži u konstruktivne prijedloge kako članak poboljšati (ili da to sam učini), ukoliko zna hrvatski jezik, i ima pri ruci vjerodostojne izvore koji će članak obogatiti.

Zbog nedavnog rata mnogi susjedi dolaze na ovu Wikipediju prazniti svoje frustracije, ali ljude koji su spremni pomoći nitko nema prava niti želju tjerati. Sve što se traži je poznavanje hrvatskog jezika i pridržavanje encikopedijskog stila. Zahvaljujem! SpeedyGonsales 22:13, 5. ožujak 2008. (CET)

Članak je itekako moralno posrnuo. To nije uvreda, niti frustracija. Ne treba se plašiti velikih reči, one ne bi ni postojale da nemaju svoje značenje i pritom su upućene krajnje dobronamerno. Pitanja koja sam pokrenuo, a koja traže pažljivo čitanje pre svega, najkonstruktivniji mogući su predlozi za sve urednike vaše vikipedije, a koji se tiču vraćanja članka u razuman vikipedijski okvir. Pošto govorim i pišem srpskim, ili srpskohrvatskim jezikom (koji vi ne govorite i ne pišete, ali svakako dobro razumete, kao što je uostalom i moj slučaj sa hrvatskim jezikom) i pošto se članak tiče informacija o mom gradu, a upućen je širokom krugu hrvatskih čitaoca, itekako sam obavezan da skrenem pažnju na sve greške. Namerne i slučajne. Ipak, nemam pravo da se upuštam u pisanje članka na jeziku koji, pre svega, ne pišem. Po tom pitanju sam maksimalno objektivan. Mada je moje nepoznavanje hrvatskog jezika najmanji problem ovde. Nema većih nacionalnih i ratnih frustracija, od napisanih redova i cele koncepcije ovog članka, a koje sam ranije vrlo jasno i uljudno objasnio. O izvorima koji su meni na raspolaganju, a koji bi vam eventualno bili potrebni, ako imate iskrenu želju da članak ozbiljno doradite, možete mi se slobodno obratiti. Pozdrav iz Sremske Mitrovice.

Dobrodošli na wikipediju! Drago mi je da ste zainteresirani za temu. No, skrećem pažnju da su stranice za razgovor namijenjene raspravi vezanoj uz članak, a ne za opću raspravo u toj temi tog članka. Hvala na razumijevanju.

--Ante Perkovic 01:18, 6. ožujak 2008. (CET)

Potpisani Mitrovčan opet odgovara onom nepotpisanom Mitrovčanu

Pročitao sam članak, pročitao sam komentare... Ostao zapanjen i poprilično u neverici zbog načina na koji su se pisci i komentatori ovog članka ophodili prema njemu. I prema mom voljenom i rodnom gradu. Toliko puno ideologije i nepotrebnog nacionalizma i tolika površnost!

OK, slažem se da je članak o Mitrovici poprilično loš i prorijeđen, definitivno treba novi. Objektivan izbalansiran. Jer ne postoje dvije istine istina je samo jedna, ostalo su prešićivanja. A taj nesetni grad, srpski Amsterdam, kako mu neki sada tepaju (zna se i zbog čega), definitivno zasluzuje vise poštovanja i pijeteta. Zrtve su zrtve, bez obzira. Sto se tiče jezika, mislim da smo to apsolvirali, na hr wikipediji bit će "Srijemska Mitrovica" a na srpskoj "Sremska Mitrovica", uz dužno usputno spominjanje obije verzije, plus mađarski i njemački naziv. Pa nek se zna da Mitrovica ima bogatu tradiciju.

Citiram:

Druge stvari su veliki moralni i činjenični promašaji. Sledeći delovi, tzv. Povijest'

u pravu si... treba puno više od svemu - Rimska povjest Sirmiuma, to je najbitnije, jer ta je povjest SM-e i najslavnija. A onda i srednji vijek, pa doba AU monarkije, definitivno spomenuti i Ćiru Milekića, i u konačnici spomenuti i nesretno XX stoljeće. Ali.... reći lijepo sve... ne prešutjeti ništa! Svaka rečenica mora biti pokrijepljena kvalitetnim dokumentom, ali mislim da je tu problem. Problem je jer su nam istoričari/povjesničari uglavnom neobjektivni "vojnici". Primjerice:

se ti sigurno one ploče i natpisa na njoj. Vodili su te kao pionira... Pisalo je i još piše 7.847... Žrtava... Tomić nije Mitrovčan. Mnogi sa prstima na obaračima na tom pravoslavnom groblju 1942. g. SU BILI.

Da, zemo, ne sjecam se ploče, vodili su me kao pionira, sa skolom (Jovan Popović!) ne znam na koji dan, ali sve je bilo puno nas mularije.... iskreno, brojke se ne sjeća... sjećam se samo Vladislave iz VII2... šta ćeš... (prva je ljubav došla tiho, nezvana sama)... Ali brojka od 7847... znas mi ti u HR više ne vjerujemo u partizanske brojke, preuveličane, ne samo da bi se nešto htjelo reci, nego i zbog toga da se dobiju veće reparacije od Njemačke, tvrdi pazar je Jugoslavija tih godina igrala.... Stoga, brojka od 7847 neće stojat. A ne može stojat ni 3000 Hrvata. Za kojeg ni mi baš nemamo kvalitetnih dokaza osim eventualno kazivanja subjektivnih baba. Uostalom, dizanje broja pobijenih je teška morbidnost.... manimo se zle krvi... suvise smo mladi za to... Ali za tvrdnju: "Mitrovački Hrvati su povlačili obarač"... mislim.... gle... molim imena, ako ćemo tako... mislim da SVE zločince treba imenovati i dokazati, sud povjesti. Ako vec nisu imali formalni sud... problem je da tijekom II Sv. rata nitko nije imao pošten sud - ni Srbi, ni Hrvati ni Nijemci. Sto je moj deda prije rekao: "Život tada nije vrijedio pišljiva boba, svatko je ubijao svakoga, svaka je strana podsticala cikluse zločina i osvete".

"Većinsku naciju i religiju?"

Apsolutno DA! Istaknuti zaslužne mitrovačke Srbe, poznate u nacionalnom i medjunarodnim mjerilima, navesti sve gradonačelnike, ali isto tako istaknuti poznate i zaslužne mitrovačke Hrvate, Mađare, Nijemce, Židove, Rusine. Tražim li previše? Mitrovica je klasični srednjoeuropski grad austrougarske multikulture (Poput Praga, Bratislave, Vukovara, Osijeka, Novog Sada, Maribora, Subotice, da ne nabrajam sad opet...)

Da li je moguće u cilju objektivnog informisanja ne spomenuti period 1941-1945, kada je grad bio i službenog imena Hrvatski

Mora se spomenuti, ali bojim se da ćemo godinu dana provesti usuglašavajući tekst. Dakako, bilo bi dobro ako bismo napisali nekakav tekst koji bi bio dovoljno objektivan i neutralan da zadovolji obije strane.

hrvatskom koncentracionom logoru

Činjenica je da se u Hrvatskoj S. Mitrovica spominje isključivo u kontekstu KPDoma i njegove uloge u peroidu 1991-1992. Što je tragedija, ali Srbija službeno nikada nije priznala tu činjenicu.... a morat će...

Kako grad može postati grad sa imenom manjinskog naroda?

Može jarane, viđe Foče, Bosanskog Novog i da ne nabrajam....

koji je do broja od apsolutne većine prihvatio ustašku vlast oberučke? Nisu ni morali da uzmu oružje. Dovoljno je da su bili deo sistema. I bili su.

A sto su mogli? Jel si ti bio dio sistema Slobodana Miloševića? Jesu li tvoji roditelji bili dio tog sistema? Da se sporazumijemo - ako se u nekom gradu nametne fašistička/staljinističa diktatura, vjeruj mi, konformizan čini da većina ljudi iz straha prihvati tu vlast.... I neki su morali uzeti oružje. Kao što je i B. P. Pinki, taj mulac, uzeo oružje... a nije morao... mogao je naganjati krpenu loptu po avliji...

I stradali su posle rata, to ne poričem i o tome sam i ja slušao od starijih. Broj je veliko pitanje.

Broj je pitanje i to nedokazivo pitanje. Jednostavno, osveta je činjena neselektivno, bez obzira na uniformu, bez obzira na sve...

Iseljavanje nije bilo nasilno

Ako ti ubiju komšiju onda šta ćeš više nasilja, sakriješ se u kuruze, a onda s prvim mrakom daš petama vjetra prema Vinkovcima...

prećutno podsticano zbog nadolazećeg doseljavanja i promene demografske slike cele Vojvodine. To stoji.

Naseljavanje je poslije došlo... i nije povezano s osvetničkim progonom Hrvata i Nijemaca, jer kad su atari i avlije već upražnjene, zašto ne popuniti....

Broj koji je ovde naveden (3000?!) prvi put čujem i daleko premašuje i najveće procene, ukoliko se radi uopšte radi o civilima, a ne o zarobljenim vojnicima, ili kolaboratorima okupacionih vlasti.

Ženevska konvencija zabranila bi, razumljivo, i tako nešto, slažem se, ali ko se sme usuditi da se pozove na tu konvenciju, posle 4 godine rata i stradanja van ikakavih konvencija. Ne opravdavam, samo podvodim u realan (i verovatno neizbežan) istorijski tok.

Ženevska konvencija???? .. kakva Ženevska konvencija u II Sv. ratu... to nije postojalno ni na jednoj strani... na obije strane bila je slična zločinačka diktatorska ideologija (i fašizam i boljševizam imaju isti način rasprave s neistomišljenicima: ubi ga!) a udruženo s balkanskim mentalitetom dovelo je do strahote - što više pobit, mučit, iskasapit, zaklat, silovati... P.S. Najveći silovatelji II Sv. rata bili su sovjetski vojnici....

Potrebna je veoma ozbiljno istraživanje i dokazivanje da bi se tvrdilo tako nešto.

Potrebne su zajedničke objektivne komisije.... zajednička iskapanja... ali nema volje za tim... jer nekome je izgleda u interesu da se mržnja nastavlja... Jebote... živim u stanu s Nijemicom i Francuskinjom... Jedna je rodom iz Triera a druga iz Nancyja... njihovi djedovi, pradjedovi su možda pucali jedan na drugog, a vidi njih dvije, najbolje frendice... nikad ih nisam ulovio da raspravljaju o tome kako se piše i izgovara Strasbur/Štrazburg

Ali za razliku od Srba koji su napustili svoju zemlju i gradove u Hrvatskoj, ovde su neki predsednici Sabora, Tuđmanovi generali i ostali glazbenici napuštali svoje ulice u Mitrovici. Veseli i debeli, sa svim dlakama na glavi, što kažu Sremci.

Ne bih se složio... Tomčićev tata je na kraju ubijen... naravno da je namješteno e kako bi izgledalo ko nesretan slučaj... Pavici je tata mučki ubijen, a i Feldika ima svoju priču...

Pa zar je to uporedivo?

Je. U potpunosti.

Broj izbeglih hrvatskih Srba i broj izbeglih vojvođanskih Hrvata?

Brojke nisu bitne, u konačnici i jedan i drugi narod su bili izloženi nestajanju tijekom II sv. rata ... P.S. Vojvođanski Hrvati nisu uzeli puške u jednu ruku, zastavu u drugu, stavili balvan između Rume i Šapca ili na autocestu kod Beške, napisali na zid "U" i "Ovo je Hrvatska"... stavili tablu "HAO ISTOČNI SRIJEM" i protjerivali Srbe iz Rume... alo... jel to usporedivo???? I oni koji su maximalno bili lojalni skoro da su bili izbačeni s vrećicom 1995.

I način na koji su (ste) izbegli? Kakvi eksplozivi u hrvatskim kućama? Svega da je bilo, toga NIJE! Bar ne u Mitrovici.

Pa, evo, meni je bilo dovoljno to što mi je tata poznat kao pošteni, priprosti, mitrovački vodoinstalater (vodovodzija) ni kriv ni dužan, zavrsio u zatvoru na jedan dan... dovoljno... i kad ti je mama ostala bez posla... i kad te svaku noć zovu neke spodobe i prijete da će ti silovati sestru, zapaliti kuću, poklati...dovoljno... i kad te po kvartu (Blok B) svaki dan tuku razni malobosančerosi, Kuridze, Antići, da ne nabrajam... i kad znas da je bačena bomba na dvorište Zvonimira Gele u Strossmayerovoj ulici. Evo, sad znaš... A i kako bi znao, pa bio si mali mulac... sta ti je bilo na pameti? Kad će Slava Kurava drugarski i tebi dati one stvari?

Mitrovačkog Hrvata, docnije deklarisanog i uniformisanog ustašu, kojeg je svakog dana, četiri godine, gledao moj deda kao dete iz kuće prekoputa, dok je išao na posao streljali su partizani te '44.

Mog pradjedu Ivana Močilca iz Platičeva i njegovog brata ubili su partizani 44-te. On jest bio pripadnik ustaša do 1943-će (poslije se ipak ostavio ćorava posla i druženja s lošim društvom), ali nikad nije počinio nikakav zločin. Čak štoviše, kada su njemački vojnici odlučili pola sela (Srba) odvesti kao taoce i strijeljati, on je izvukao SVE NEVINE (dokazane komuniste nije mogao) koje je vratio kućama. Poslije je skinuo uniformu i okanuo se toga jer je uvidio da neće se dobro završiti. Nije bježao 44-te jer se nije ničega bojao, znao je da nije ništa kriv. Ali ono spašavanje suseljana nije smetalo Platičevcima da ga ubiju, kao i njegovog brata kao i njihovog oca Josipa, starog djeda koji je bio gadno mučen. Eto. Moj djed Tomo prezivio je jer je sticajem okolnosti se našao daleko na području Osijeka... Između njega i sela bio je srijemski front. Nije mogao kući, a nije ni smio...

Nemoj misliti da je onaj Gvozdić bacao bele golubove okolo u toku rata... Zna se i njegova priča. I sad eto neko želi da mi ispriča priču tipa sve što niste znali, a niste smeli da pitate o mom rođenom gradu, o kojem vi sad pišete ko zna odakle sve??

Ajd pričaj Gvozdićevu priču... imam vremena.

Na kraju bih, bez obzira na sve, pozdravio svog prethodnika. Žalim zbog toga što si otišao, razlozi za to su verovatno višestrani i komplikovani, bez sumnje.

Hvala kume, pozdravljam i ja tebe, imaš pivu kad navratim u SM (Palanka)... samo ne znam kd će to biti, malo ću duze biti tu di sada jesam u Irskoj.... a ti se potpiši koji put, vjerujemda si hrabar koliko si pošten.

Hrvati danas u Mitrovici dele sudbinu svakodnevice svih ostalih. Rade, a možda su i bez posla (kao i veliki broj Srba), idu u školu, u crkvu. Dvojica su moji prijatelji, pre neki mesec jedan mi je bio instruktor vožnje. Sjajan tip. Mnogi su kolege i poznanici mojih poznanika. I mojih roditelja.

Znam... bilo je krasno zivjeti u SM do 1990, 91.. puno je prijatelja bilo.... za naciju niko pitao nije... a onda.. odjednom smo se u školi, peti šesti razred, morali izjasniti... Dobar dio prijatelja više nas nije poznavao... uključujući kumove.

Da je danas 1991. ja bih ih prvi branio od bilo kakavog napada. Nije im bilo lako 1991. Ni 1944. Kome je i bilo lako u bilo kojem ratnom i posleratnom vremenu?

Jao, kume, pa di si bio 1991... ne brini se imao sam ja svoje "anđele čuvare" kao što je bio jedan moj dobar prijatelj... OK... samo malo vas je bilo...

Ali su svaka poređenja sa Srbima u Hrvatskoj neumesna i jednostavno netačna.

Slazem se. Mi, srijemski Hrvati nismo otišli u SUP, oteli oružje i stavili tablu "HAO Hrvatska Mitrovica", minirali most i preventivno pobili "četnike" iz Male Bosne... A šta je bilo u Glini? Srbi izgleda broje godine od 1995. Mislim da ti tvoji prijatelji nisu ispričali sve...

I rećiću da se skoro potpuno slažem sa prvim delom teksta, do dela:

...Hrvati su iz istočnog Srijema sustavno iseljavani, a pogotovo iza drugog svjetskog rata kada je više pobijeno nego iseljeno...

OK

Taj kulturološko-civilizacijski okvir Sr(ij)ema je velika stvar. Ja i danas verujem u taj više nego u bilo kakav drugi. Pa i nacionalni.

Pohvalno.

Pa ipak, 20. vek je izgleda na ovim prostorima, protekao u razračunavanju i rešavanju nekih drugih okvira. To je naša nesreća, zemljače. Red tih okvira pobrkao se davno.

Da. Nazalost... Možda baš onda kad su Srbi počeli da tvrde da je Sr(ij)em njihov, više nego ugarski, avarski, turski, hrvatski, ili bilo čiji drugi...

Do tada molim sve vas tu, Tebe zemljače pogotovo, da se najbrže moguće ispravi i dopuni članak makar do granice minimalne objektivnosti, pošto je trenutno zaista i najiskrenije - skaradan.

OK, slazem se ajmo zajedno napisati. OK? Ajmo nas dvojica biti prva ad hoc demokratsko-europski nastrojena, medjunarodna, biletaralna, srpsko-hrvatska komisija za multikulturalnu Mitrovicu i pomirenje Mitrovčana, pa nećemo se valjda ponašati ko ovi ovdje necivilizirani Irci i Englezi... mi smo ipak miroljubivi Panonci.. jesmo? :-)

PS. Ovo je drugi put da postujem ovaj tekst. Prvi je obrisan odmah po postavljanju na stranicu. Najlepše molim administratora da mi objasni zašto! Ukoliko je neki tehnički razlog ispraviće se bez problema. — Prethodni nepotpisani komentar {{subst:GENDER:79.101.173.112|napisao|napisala}} je [[{{subst:GENDER:79.101.173.112|Suradnik|Suradnica}}:79.101.173.112|79.101.173.112]] (razgovor • doprinosi)

Pa potpiši se, brate, zar je to toliko teško, evo i ja ću pa me možeš naći i na Facebooku... --Pavlemocilac (razgovor) 01:08, 29. svibanj 2008. (CEST)