Prijeđi na sadržaj

Vlastimirovići

Izvor: Wikipedija
Inačica 2948046 od 8. lipnja 2011. u 09:53 koju je unio SavoRastko (razgovor | doprinosi)
Vlastimirović
Datoteka:Seal of Prince Strojimir mirrored.png
Biljeg pečata iz IX. stoljeća koji se pripisuje Strojimiru, sinu Mutimirovome
prva srpska dinastija
Država Srbija
Titule Knez1 Srbije
Utemeljenje prije prve polovice VII. stoljeća
Utemeljitelj nepoznat
Izumiranje sredina X. stoljeća
Posljednji predstavnik Knez Časlav
slavensko, srpsko

Vlastimirovići (također Višeslavići) je naziv koji je znanost pridodala prvoj poznatoj dinastiji srednjovjekovne srpske države. Mitološkog porijekla, od vladara koji su Srbe predvodili još prije doseljavanja Slavena u jugoistočnu Evropu, na u sjevernim prostorima slavenske postojbine, vladali su Srbijom najranijih početaka, prve polovice VII. stoljeća, do sredine X. stoljeća, kada nestaju u vrijeme bizantske rekonkviste Balkana.

Ime

Stručna literatura je vladarskoj poridici Vlastimirovića nadijenula ime po njenom značajnom predstavniku, za kojeg postoje konkretni povjesni podaci, po knezu Vlastimiru. Drugi naziv, po prvom poznatom članu porodice - Višeslavu - javlja se vrlo rijetko u upotrebi.

Porijeklo

Vlastimirovići, odnosno Višeslavići, po legendarnoj pripovijesti koju prenosi DAI, vode porijeklo od nekog nepoznatog kneza (ustaljeni prijevod titule koja se nalazi u izvorima, arhont) koji je doveo tzv. Bijele Srbe na Balkanski poluotok.

Prvi vladari

Neimenovani arhont koji je preselio srpsko pleme u nove zemlje na jugu je vladao do svoje smrti; umro je prije dolaska Bugara na Balkan, što će reći prije 680. godine[1]. Prema jedinom dostupnom narativnom povjesnom izvoru, prvoga vladara srpskoga je naslijedio njegov sin, koga je opet pak naslijedio njegov sin, odnosno unuk prvog kneza. Obojica su, isto kao i prvi vladar Srbije, nepoznati[2].

Dinastički redosljed nasljeđivanja je bio nastavljen prenošenjem vlasti sa oca na sina; sin i nasljednik trećega po redu srpskoga vladara je i prvi čije ime znamo, Višeslav. Višeslava je po dotadašnjem principu naslijedio Radoslav, a njega pak Prosigoj[3]. Međutim, gotovo ništa se ne zna o detaljima vladavine prvih imenovanih srpskih vladara. Svakako se u njihovu vladavinu datira[4] pripovijest iz Anala samostana Lorš iz početka IX. stoljeća, poznatijim kao Velikim anala Franačkog kraljevstva o bjekstvu panonskoga kneza Ljudevita Posavskoga, koji poslije tri godine pružanja otpora nadolazećim Francima pobijegao iz Siska k Srbima, vjerovatno negdje u zapadne krajeve tadašnje srpske države2. Tu je na prevaru ubio nekog lokalnog srpskog župana3 (pijevod; u izvoru jednog od srpskih duces) koji mu je pružio azil i za kratak vremenski period ga i smijenio sa vlasti, međutim vrlo brzo je prešao u dalmatinsku kneževinu (Hrvatsku).

No, iako povjesna vrela gotovo da šute o prvoj trojici poznatih članova dinastije Vlastimirovića, čini se da su oni vladali dosta veliki prostranstvima, tj. većim dijelom nekadašnje rimske Dalmacije, koja se prostirala od jadranskoga primorja skoro do rijeke Save na sjeveru u kontinentalnoj unutrašnjosti i Ibra na istoku; u istom izvoru koji prenosi avanturu kneza Ljudevita, piše da[5]:

 »..Srbi drže veliki dio Dalmacije..«
(Anali samostana Lorš, prva polovica IX. st.)

Popis

  • Nepoznat (???-prije 680. godine)
  • Nepoznat
  • Nepoznat
  • Višeslav
  • Radoslav
  • Prosigoj
  • Vlastimir
  • Mutimir
  • Pribislav
  • Petar
  • Pavle
  • Zaharija
  • Časlav

Izvori

Tradicija

Nema mnogo narativnih povjesnih vrela koji pružaju podatke o Vlastimirovićima ili bar posredno pomažu rekonstrukciji pojedinih povjesnih činjenica. Gotovo sva saznanja o njima se oslanjaju na djelo bizantskoga cara-kroničara Konstantina VII. Porfirogeneta iz Makedonske dinastije Spis o narodima, možda znatno poznatiji kao De Administrando Imperio (sačuvan kroz nekoliko prijepisa, najstariji od kojih je iz XI. stoljeća). Porfirogenetova pripovijest o najranijoj srpskoj vladajućoj porodici predstavlja srž na osnovu koje se vrši rekonstrukcija povijesti Vlastimirovića. Kao usamljenom izvoru, nije se isuviše mnogo značaja pripisivalo, sve do otkrića komplementarnih podataka koji vijesti dopunjuju i potvrđuju. DAI ostaje jedini povjesni izvor koji redom imenuje članove dinastije Vlastimirovića i glavni izvor za rekonstrukciju njihove povjesnice.

Tu je ulogu odradio prvenstveno jedan kontroverzni neimenovani izvor čije je datiranje dosta upitno, a najčešće se ubificira u svršetak XII. stoljeća - Barski rodoslov, u znanosti dosta poznatiji pod pogrešnim nazivom Ljetopis popa Dukljanina. Par podataka za najupitniji, najraniji period, može se indirektno izvući iz Velikih franačkih anala koju bili pisani krajem VIII. i početkom IX. stoljeća.

Ostaci

Prednemanjićka Srbija još uvijek predstavlja jednu veliku nepoznanicu, zato što je broj materijalnih ostataka vrlo oskudan, ili se i dalje dovodi u pitanje. Značajan pomak je napravljen nedavnim otkrićem pečata iz IX. stoljeća koji je navodno pripadao Strojimiru, sinu kneza Vlastimira.

Od stranih materijalnih izvora, najpoznatije je pismo pape Ivana VIII. iz druge polovice IX. st. u kojem on poziva kneza Mutimira da Crkvu u svojoj državi podredi panonskoj dijecezi, u kojoj je Metod bio predvodio slavensku misiju.

Literatura

Vidjeti još

Vanjske poveznice

Napomene

1 u originalnom izvoru stoji arhont
2 trebalo bi naglasiti da svakako postoji i izdvojeno mišljenje da nisu u pitanju Srbi, već grad Srb u Hrvatskoj (v. N. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, 211, nap. 115)
3 lokalni dinasti manjih teritorijalnih jedinica u srpskim i drugim zemljama, upravljali su župama

Reference

  1. ↑ Историја српског народа. Књига прва. Од најстаријих времена до Маричке битке (1371), ур. С. Ћирковић, Српска књижевна задруга, Београд 2000, 147. (Obrazovanje srpske države, S. Ćirković)
  2. ↑ ibid.
  3. ↑ ibid.
  4. ↑ ibid.
  5. ↑ Ibid.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vlastimirovići&oldid=2948046"