Rak debelog crijeva
Rak debelog crijeva ili kolorektalni karcinom jedna je od najčešćih zloćudnih bolesti kod oba spola. Većina bolesnika je oko 60 godine života ili starija, uzrok nastanka nije točno poznat, ali je epidemiološkim istraživanjima uočena viša pojavnost u visokociviliziranih naroda u čijoj je prehrani visok udio životinjske masti, a malo biljnih vlakana.
Povećani rizik razvoja raka debelog crijeva imaju bolesnici s ulceroznim kolitisom (rizik se povećava s trajanjem bolesti) i obiteljskom polipozom. Oko četvrtina bolesnika s kolorektalnim karcinomom ima u obiteljskoj anamnezi barem jednog člana s istom bolesti.
Otkrivanjem raka debelog crijeva u ranoj fazi, mogu se spasiti životi. Tada je liječenje vrlo uspješno, jer se rak razvija sporo. Time se smanjuje potreba za operativnim zahvatima. Osobe starije od 50 godina trebale bi otići na testiranje svake godne, a najmanje svake treće godine. Gvajakovim testom testira se nevidljiva krv u stolici. Ako se utvrdi, to je prvi znak raka, polipa ili drugih bolesti debelog crijeva. Digitorektalnim pregledom otkriva se rak u predjelu završnog crijeva i rak prostate. Kolonoskopskim pregledom može se pregledati cijelo debelo crijevo, kao i rendgetskim pregledom. Rak se može uspješno liječiti kemoterapijom ili radijacijom.
Zaštita protiv raka debelog crijeva je umjerena tjelesna aktivnost, povrće i voće s puno vlakana (kupus, kelj, cvjetača, limun, grejp, naranča, mekinje itd). Treba izbjegavati masnu, jako prženu, dimljenu i suhomesnatu hranu. Redovito pražnjenje stolice pomaže u prevenciji.
U Hrvatskoj je 2002. godine oboljelo 2663 osoba, a godinu dana kasnije umrlo je 1622 pacijenta od raka debelog crijeva. [1]
Izvori
- ↑ Ebling Z., Samija M., Strnad M.: Rak debelog crijeva, rano otkrivanje spašava život, Gradska liga protiv raka Osijek
