Prijeđi na sadržaj

Razarač klase Zumwalt

Izvor: Wikipedija
Razarač klase Zumwalt
Future USS Zumwalt's first underway at sea.jpg
Pregled klase
Graditelji:Bath Iron Works, Ingalls Shipbuilding
Operateri:Ratna mornarica SAD-a
Cijena:4,24 USD milijarde po jedinici
Ukupno izgrađeno brodova:3
Ukupno planirano brodova:32
Ukupno otkazano brodova:29
Karakteristike klase
Deplasman:15 907 t
Dužina:190 m
Širina:24,6 m
Gaz:8,4 m
Brzina:30 čvorova (56 km/h)
Posada:147
Radari i sonari:AN/SPY-3 višenamjenski radar (MFR) (X-pojas)
Naoružanje:20 × MK 57 VLS modula, 4 ćelije po modulu, ukupno 80 lansirnih ćelija

Svaka ćelija može sadržavati:

4 × RIM-162 Evolved Sea Sparrow projektila (ESSM)

1 × raketu Tomahawk

1 × Protupodmorničku raketu s vertikalnim lansiranjem (ASROC)

2 × 155 mm (6 in)/62 napredni topovski sustav (funkcionalno neispravan; postoji samo nominalna zaliha streljiva)

2 × 30 mm Mk 46 Mod 2 Gun Weapon System
Ukrcani zrakoplovi:1 × SH-60 LAMPS ili helikopter MH-60R 3 × MQ-8 Fire Scout VT-UAV

Razarač klase Zumwalt klasa je od tri razarača Ratne mornarice Sjedinjenih Američkih Država s navođenim projektilima. Osmišljeni su kao nevidljivi brodovi s fokusom na kopneni napad s primarnom ulogom pomorske vatrene potpore i sekundarnom ulogom površinskog i protuzračnog ratovanja. Dizajn klase proizašao je iz programa DD-21 razarača za kopnene napade i trebao je preuzeti ulogu bojnih brodova u ispunjavanju misije Kongresa SAD-a za pomorsku vatrenu potporu.[1] Brod je dizajniran oko svoja dva napredna topovska sustava (AGS), kupolama sa spremnicima od 920 metaka i jedinstvenim streljivom za projektile dugog dometa.[2] Nabava streljiva je otkazana, što je oružje učinilo neupotrebljivim,[2] pa je mornarica prenamijenila brodove za površinsko ratovanje.[3] Počevši od 2023. mornarica će ukloniti AGS s brodova i zamijeniti ih hipersoničnim projektilima.[4]

Iako su klasificirani kao razarači, puno su veći od bilo kojih drugih aktivnih razarača ili krstarica u američkoj mornarici.[5] Prepoznatljiv izgled plovila proizlazi iz zahtjeva dizajna za niskim radarskim udarnim presjekom (RCS). Klasa Zumwalt ima oblik trupa koji probija valove, čije se stranice naginju prema unutra iznad vodene linije, dramatično smanjujući RCS vraćanjem mnogo manje energije od konvencionalnog oblika trupa. Izgled se uspoređuje s izgledom povijesnog USS Monitora[6] i njegovog poznatog antagonista CSS Virginia.[7][5]

Glavni brod nazvan je Zumwalt po admiralu Elmou Zumwaltu i nosi broj trupa DDG-1000. Izvorno su bila planirana 32 broda, s 9,6 milijardi dolara troškova istraživanja i razvoja za klasu. Kako su troškovi premašili procjene, količina je smanjena na 24, zatim na 7 i na kraju na 3. Ovo je značajno povećalo trošak po brodu na 4,24 milijarde dolara (7,5 milijardi dolara uključujući troškove istraživanja i razvoja).[8][9] U srpnju 2008. mornarica je zatražila od Kongresa da prestane s nabavom Zumwalta i vrati se na izgradnju više razarača Arleigh Burke. U travnju 2016. ukupni trošak programa iznosio je 22,5 milijarde dolara.[10][11]

Dizajn

[uredi | uredi kôd]

Stealth

[uredi | uredi kôd]

Unatoč tome što je 40 % veći od razarača klase Arleigh Burke, radarski presjek (RCS) sličniji je onom ribarskog broda. Trup i kompozitna palubna kućica smanjuju odziv radara, a fasetirana građa čini ga "50 puta težim za uočavanje na radaru od običnog razarača". Akustični potpis usporediv je s onim podmornica u klasi iz Los Angeles.

Kompozitna palubna kućica obuhvaća mnoge senzore i elektroniku.[12] Godine 2008. Defense News izvijestio je da je bilo problema s brtvljenjem kompozitnih građevinskih ploča na ovom području, Northrop Grumman je to negirao.[13]

Periferni sustav vertikalnog lansiranja

[uredi | uredi kôd]

Periferni sustav vertikalnog lansiranja Mk 57 (PVLS, Peripheral Vertical Launch System) pokušaj je izbjegavanja upada u središnji prostor trupa čime se smanjuje rizik od gubitka cijele raketne baterije ili broda u eksploziji spremnika. Sustav se sastoji od skupina ćelija vertikalnog lansirnog sustava raspoređenih oko vanjske oplate broda, s tankom čeličnom vanjskom oplatom i debelom unutarnjom oplatom. Dizajn usmjerava snagu svake eksplozije prema van, a ne u brod.[14]

Radar

[uredi | uredi kôd]

Primarni radar u X-pojasu, AN/SPY-3, radar je s aktivnim elektroničkim skeniranjem i spojen je s Lockheed Martinovim S-pojasnim radarom za volumensko pretraživanje AN/SPY-4. Raytheonov višenamjenski radar SPY-3 u X-pojasu (MFR) nudi vrhunske performanse na srednjim i velikim nadmorskim visinama, a njegove uske zrake daju izvrsnu sposobnost fokusiranja na ciljeve. SPY-3 će biti primarni radar koji će se koristiti za raketne napade.[15]

Sonar

[uredi | uredi kôd]

Za otkrivanje mina i podmornica koristi se dvopojasni sonar kojim upravlja visokoautomatiziran računalni sustav. Tvrdi se da je bolji od sonara klase Arleigh Burke u priobalnom području, ali manje učinkovit u područjima plave vode/dubokog mora.[16]

Pogonski i energetski sustav

[uredi | uredi kôd]

Brodovi koriste integrirani sustav napajanja (IPS), modernu verziju turboelektričnog pogonskog sustava. IPS je dvostruki sustav, pri čemu se svaka polovica sastoji od plinske turbine izravno spojene na električni generator, koji daje snagu za električni motor koji pokreće propelersko vratilo. Sustav je "integriran" jer turbogeneratori daju električnu energiju svim brodskim sustavima, a ne samo pogonskim motorima. Sustav daje više raspoložive električne energije nego što je dostupno na drugim vrstama brodova.[17]

DDX je predložio korištenje motora s trajnim magnetima (PMM, permanent magnet motor) unutar trupa, što je napušteno u korist konvencionalnijeg indukcijskog motora. PMM se smatrao još jednim tehnološkim skokom i bio je, uz radarski sustav, razlog zabrinutosti Kongresa. Kao dio faze projektiranja Northrop Grumman je dizajnirao i proizveo s DRS Technologies najveći motor s permanentnim magnetom na svijetu.[18] Ovaj prijedlog je odbačen kada PMM motor nije na vrijeme bio spreman za ugradnju.

Električnu energiju osiguravaju dvije plinske turbine Rolls-Royce MT30 (svaka snage 35,4 MW) koje pokreću električne generatore Curtiss-Wright.[19]

Automatizacija i protupožarna zaštita

[uredi | uredi kôd]

Automatizacija je smanjila veličinu posade na ovim brodovima, pa je posada razarača klase Zumwalt 130 manje od polovine posade sličnih ratnih brodova. Manje posade smanjuje značajnu komponentu operativnih troškova. Streljivo, hrana i ostale zalihe nalaze se u spremnicima koji se mogu pospremiti pomoću automatiziranog sustava za rukovanje teretom.

Sustavi s raspršivanjem vode ili vodene maglice za protupožarnu zaštitu predloženi su za postavljanje u razarače klase Zumwalt, ali elektronički prostori ostaju problematični dizajnerima. Sustavi s halonom/dušikom poželjni su, ali ne rade kada je prostor ugrožen probojem trupa.[20]

Računalna mreža

[uredi | uredi kôd]

Total Ship Computing Environment Infrastructure (TSCEI) temelji se na računalima PPC7A i PPC7D s jednom pločom od General Electric Fanuc Embedded Systems [21] koja pokreću LynuxWorksov LynxOS RTOS.[22] Oni su sadržani u 16 elektroničkih modularnih kućišta zaštićenih od udara, vibracija i elektromagnetskog zračenja.[23] Zumwalt nosi 16 unaprijed sastavljenih IBM-ovih blade poslužitelja.[24] Mreža omogućuje besprijekornu integraciju svih sustava na brodu, npr. spajanje senzora i olakšavanje operacija i planiranje misije.[25]

Kapacitet projektila

[uredi | uredi kôd]

Prvobitni dizajn DD-21 trebao je primiti između 117 i 128 ćelija vertikalnog lansirnog sustava.[26] Konačni dizajn DDG-1000 ima samo 80 ćelija.[27] Zumwalt koristi ćelije Mk 57 Peripheral Vertical Launching System (PVLS) koje su veće od ćelija Mk 41 koje se nalaze na većini američkih razarača.

Pojedina ćelija VLS-a može biti četverostruko opremljena s RIM-162 Evolved Sea Sparrow raketama (ESSM). To daje maksimalno teoretsko opterećenje od 320 ESSM projektila. ESSM se smatra lokalnim obrambenim oružjem koje se općenito ne koristi za obranu područja za flotu.

Razarač klase Zumwalt nema borbeni sustav Aegis. Umjesto toga koristi integrirani sustav misije zvan Total Ship Computing Environment Infrastructure (TSCEI) koji je jedinstven u klasi.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Section 1011 of the National Defense Authorization Act for Fiscal Year 1996 (Public Law 104-106; 110 Stat. 421)
  2. ↑ a b LaGrone, Sam. 11. siječnja 2018. No New Round Planned For Zumwalt Destroyer Gun System; Navy Monitoring Industry. USNI News. U.S. Naval Institute. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2018. Pristupljeno 2. ožujka 2018.
  3. ↑ Eckstein, Megan. 4. prosinca 2017. New Requirements for DDG-1000 Focus on Surface Strike. USNI News. U.S. Naval Institute. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2018. Pristupljeno 2. ožujka 2018.
  4. ↑ LaGrone, Sam. 16. ožujka 2022. Latest Zumwalt Hypersonic Missile Installation Plan Calls For Removing Gun Mounts. USNI News. Pristupljeno 8. svibnja 2022.
  5. ↑ New Zumwalt-Class Destroyer Is Not Your Father's Tin Can. Los Angeles Times. 5. srpnja 2000. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. svibnja 2011.
  6. ↑ Jalopnik.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2019. Pristupljeno 5. travnja 2019.
  7. ↑ 109th Congress :Department of Defense Appropriations Act, 2007. (109–289) US Government Printing Office. 29. rujna 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2009. Pristupljeno 11. listopada 2008.
  8. ↑ Cutting-edge Navy warship being built in Maine. Fox News. 12. travnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. travnja 2012. Pristupljeno 12. travnja 2012.
  9. ↑ The US Navy's budget request for two Virginias in fiscal year 2016 (FY2016) was $5,376.9 million, including $2,030.4M for advance funding from previous years.
  10. ↑ RL32418, Navy Virginia (SSN-774) Class Attack Submarine Procurement: Background and Issues for Congress (PDF). Congressional Research Service. 27. svibnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 6. listopada 2016. Pristupljeno 17. listopada 2016.
  11. ↑ Zumwalt Class Destroyer Integrated Composite Deckhouse & Apertures (IDHA). Raytheon Company. 22. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2009.
  12. ↑ Cavas, Christopher P. 12. rujna 2008. Will DDG 1000 Produce Any Ships at All?. Defense News |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  13. ↑ Zumwalt Class Destroyer Peripheral Vertical Launch System (PVLS) Advanced VLS. Raytheon Company. 22. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2009.
  14. ↑ The US Navy's Dual Band Radars. Defenseindustrydaily.com. 11. kolovoza 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2010. Pristupljeno 27. prosinca 2011.
  15. ↑ McCullough, Vice Adm. Barry; Stiller, Allison. 31. srpnja 2008. Statement on Surface Combatant Requirements and Acquisition Strategy (PDF). House Armed Services Committee. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 14. listopada 2008.
  16. ↑ DDG 1000 Zumwalt Class – Multimission Destroyer. naval-technology.com. Pristupljeno 29. prosinca 2021.
  17. ↑ DRS Technologies Introduces New Line of High-Performance Permanent Magnet Motors for Industrial Applications. businesswire.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2017. Pristupljeno 15. veljače 2017.
  18. ↑ GAO-05-752R Progress of the DD(X) Destroyer Program. U.S. Government Accountability Office. 14. lipnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2008. Pristupljeno 11. listopada 2008.
  19. ↑ Zumwalt Class Destroyer Autonomic Fire Suppression System (AFSS). Raytheon Company. 22. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. siječnja 2009.
  20. ↑ GE Fanuc Embedded Systems Selected By Raytheon For Zumwalt Class Destroyer Program. GE Fanuc Intelligent Platforms. 25. srpnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2013.
  21. ↑ GE Fanuc Embedded Systems Selected By Raytheon For Zumwalt Class Destroyer Program. Lynuxworks. 25. srpnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2007.
  22. ↑ Gallagher, Sean. 18. listopada 2013. The Navy's newest warship is powered by Linux. arstechnica.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. listopada 2013. Pristupljeno 18. listopada 2013.
  23. ↑ Kamath, Maya. 6. veljače 2015. Linux used to build US Navy's most powerful destroyer yet. techworm.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2015. Pristupljeno 19. rujna 2015.
  24. ↑ Navy Approves Raytheon's Zumwalt Total Ship Computing Environment Infrastructure. Raytheon. 30. listopada 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2017. Pristupljeno 10. svibnja 2016.
  25. ↑ DD-21 Zumwalt. globalsecurity.org. 27. travnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. svibnja 2006. Pristupljeno 1. studenoga 2006.
  26. ↑ DDG 1000 Flight I Design. Northrop Grumman Ship Systems. 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2007.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Razarač_klase_Zumwalt&oldid=6975305"