Prijeđi na sadržaj

Merala

Izvor: Wikipedija
Merala
Merala A. ovalis u cvatu
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Rosales
Porodica:Rosaceae
Potporodica:Amygdaloideae
Tribus:Maleae
Podtribus:Malinae
Rod:Amelanchier
Medik.
Baze podataka
Amelanchier alnifolia

Merala (krušvica, kozja jabučica; lat. Amelanchier), ime je za biljni rod niskih listopadnih grmova iz porodice ružovki (Rosaceae). Merala je rasporstranjena po brdskim područjima sjeverne polutke s umjerenom klimom. U Hrvatskoj je rasprostranjena vrsta Amelanchier ovalis. Postoje brojne odlike (oko 100) koje se koriste u hortikulturi, te kao voće ( u SAD, Rusiji i Kanadi - Amelamchier alnifolia sorte "Balerina", "Forestburg", "Honeywood", "Krasnojarskaja", "Mandam"). Prvo spominjanje uzgoja merale kao voćke javlja se još 1596. godine.[1]

Merala je malo listopadno drveće ili grmovi s atraktivnim bijelim proljetnim cvjetovima koje daje jestive plodove. Postoji prekooko 20 vrsta ovog roda u potporodici jabučastog voća porodice ružovki (usko su povezane s jabukama), a sve osim nekoliko njih potječu iz Sjeverne Amerike. Svi imaju male, ovalne ili eliptične listove, s fino nazubljenim rubovima i spuštenom donjom stranom.[2]

Većina vrsta Amelanchier ima upadljive, ali kratkotrajne cvjetove formirane u terminalnim grozdovima koji mogu biti uspravni ili viseći. Svaki cvijet ima pet latica koje okružuju mnogo prašnika. Latice su općenito bijele, ali neki kultivari mogu imati ružičaste do žute latice. Cvjetovi traju samo oko tjedan dana ili manje ako je toplo ili vjetrovito.[2]

Nakon cvjetova slijede ljubičasti jabučasti plodovi od ¼ do ½ inča koji imaju okus donekle poput borovnice kad sazriju. Plodovi su spremni za berbu 2 do 3 mjeseca nakon cvatnje. Sićušni jestivi plodovi popularni su među pticama i malim životinjam a. Ovo voće također su koristili američki Indijanci i rani doseljenici, a čak i danas se neke vrste uzgajaju kao voćke, osobito u područjima gdje druge vrste voćaka ne uspijevaju dobro. Mogu se koristiti u želeima, kolačima, pitama, muffinima, kolačima od kave ili kao preljevi za deserte. Plodove daju 2 do 3 godine nakon sadnje.[2]

Amelanchier su uglavnom šumske biljke koje više vole puno sunca nego djelomičnu sjenu. Sklone su istim štetočinama i bolestima kao jabuke i kruške, uključujući plamenjaču.[2]

Latinsko ime roda Amelanchier dolazi od grč. melon (jabuka) i agchein (skupljati), misli se na grlo zbog plodova koji imaju opor okus. [3]

U Hrvatskoj na području Istre raste vrsta Amelanchier ovalis ili jajolika merala.[4]

Vrste

[uredi | uredi kôd]
  1. Amelanchier alnifolia (Nutt.) Nutt. ex M.Roem.
  2. Amelanchier arborea (F.Michx.) Fernald
  3. Amelanchier asiatica (Siebold & Zucc.) Endl. ex Walp.
  4. Amelanchier bartramiana (Tausch) M.Roem.
  5. Amelanchier canadensis (L.) Medik.
  6. Amelanchier embergeri (Favarger & Stearn) Landolt
  7. Amelanchier humilis Wiegand
  8. Amelanchier interior E.L.Nielsen
  9. Amelanchier laevis Wiegand
  10. Amelanchier nantucketensis E.P.Bicknell
  11. Amelanchier obovalis (Michx.) Ashe
  12. Amelanchier ovalis Medik.
  13. Amelanchier pallida Greene
  14. Amelanchier parviflora Boiss.
  15. Amelanchier pumila (Torr. & A.Gray) Nutt. ex M.Roem.
  16. Amelanchier ramosissima (Nutt.) J.F.Morales
  17. Amelanchier sanguinea (Pursh) DC.
  18. Amelanchier sinica (C.K.Schneid.) Chun
  19. Amelanchier stolonifera Wiegand
  20. Amelanchier turkestanica Litv.
  21. Amelanchier utahensis Koehne
  22. Amelanchier ×intermedia Spach
  23. Amelanchier ×lamarckii F.G.Schroed.
  24. Amelanchier ×neglecta Eggl. ex K.R.Cushman, M.B.Burgess, E.T.Doucette & C.S.Campb.
  25. Amelanchier ×quinti-martii Louis-Marie
  26. Amelanchier ×spicata (Lam.) K.Koch

Sastav plodova

[uredi | uredi kôd]

Plodovi sadrže do 10% šećera,do 1% organskih kiselina,te do 40 mg% vitamina C.[5]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Sinonimi

[uredi | uredi kôd]
  • Peraphyllum Nutt. ex Torr. & A.Gray; N. Amer. Fl. 1: 474 (1840)
  • Xeromalon Raf.; New Fl. Am. 3: 11 (1836) p. p.

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Grlić, Lj. 1980. Samoniklo jestivo bilje. Zagreb.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Geschichte des felsenbirnenanbaus und aktuelle entwicklungen Pristupljeno 7.09.2015.
  2. a b c d Wisconsin Horticulture, pristupljeno 12. kolovoza 2024.
  3. Plantea, pristupljeno 12. kolovoza 2024.
  4. FCD Pristupljeno 4. lipnja 2022.
  5. http://www.domovest.ru/zemlay/sad/irga.htmlArhivirana inačica izvorne stranice od 30. srpnja 2010. (Wayback Machine) Ирга — медоносное плодовое и декоративное растение семейства розоцветные. Ягодные растения.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]