Prijeđi na sadržaj

Administrativna podjela Crne Gore

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Upravna podjela Crne Gore)

Upravna podjela Crne Gore je upravno-prostorna razdioba države Crne Gore, kako je postojala tijekom stoljeća.

Crna Gora je ustrojena po općinama, crnog. opština, bez hijerarhijski viših prostornih jedinica. Danas postoje 24 općine:

Zemljovid upravne razdiobe Crne Gore

Najmlađa općina je Petnjica, ponovo ustrojena u svibnju 2013. godine[1] (nakon što je bila ukinuta 1957.).[2]

Kotarevi

[uredi | uredi kôd]
Crnogorski kotarevi (1957.)

U Narodnoj Republici Crnoj Gori opstojali su kotarevi, crnog. srez.

Imali su sjedišta na Cetinju, Ivangradu (danas Berane), u Nikšiću, Pljevljima i Titogradu (danas Podgorica).

Kotarevi su ukinuti Zakonom o osnovama društvenog i političkog uređenja Narodne Republike Crne Gore od 22. srpnja 1957., i prestali postojati 1. siječnja 1958. godine.

Povijest ustroja

[uredi | uredi kôd]

Za Kraljevstva Crne Gore je opstojalo 10 oblasti i 56 kapetanija (1910.).

Do 1921. opstojali su i okruzi, kao niži dijelovi razdiobe.

Početkom Drugoga svjetskog rata na područjima pod nadzorom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Crne Gore i Boke i partizana opstojalo je i oko 20 seoskih te 15 općinskih narodnooslobodilačkih odbora (NOO), koji su radili u tajnosti. Građanske sporove rješavali su u prvome stupnju seoski NOO-i, a njihova je odluka bila izvršna ako vrijednost spora nije prjelazila 3000 talijanskih lira. Izvršna tijela NOO-a su bila pretežno sačinjena od članova Komunističke partije Jugoslavije, koja se u to doba zalagala za uspostavu Crne Gore kao suverene federalne države u sklopu „nove“ Demokratske Federativne Jugoslavije.

U Beranama je 21. srpnja 1941. osnovan prvi narodnooslobodilački odbor u Novoj Jugoslaviji i Crnoj Gori. Prvi predsjednik odbora je bio protojerej Aleksandar Bojović.[3]

Početkom travnja 1944. u Crnoj Gori opstoje 11 kotarskih, 50 općinskih i nekoliko stotina seoskih NOO, a opstojalo je još i nekoliko kotarskih te općinskih NOO koji su u ilegali djelovali na zaposjednutomu području.

Nakon rata opstojali su mjesni, općinski i kotarski NOO-i. Broj općinskih i kotarskih NOO-a se temeljem Zakona o područjima srezova i opština u NR Crnoj Gori (»Službeni list NR Crne Gore«, br. 16 od 9. srpnja 1955.) smanjivao do prestanka rada kotareva (1. siječnja 1958.), dok se mjesni NOO-i preoblikuju u mjesne zajednice i njihov se broj povećava.

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Lejlić, Šemsudin. Društveno-ekonomski položaj opštine u političkom sistemu Jugoslavije : doktorska disertacija, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka „Veljko Vlahović“, Sarajevo, 1977., (COBISS.BH), (COBISS.CG)
  • Šećković, Damjan. Opština – samoupravna i osnovna društveno-politička zajednica, Centar za marksističko obrazovanje Opštinske konferencije Saveza komunista, Titograd, 1982., (COBISS.CG)
  • Zakon o uređenju varoškijeh opština : s Pravilnikom varoškijeh opština, 2. izd., Kr. cr. državna štamparija, Cetinje, 1914., (COBISS.CG)
  • Đorđević, Vesna (prir.) Pregled promena administrativno-teritorijalne podele kod opština : 1991-2002, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 2002., ISBN 86-7479-050-X, (COBISS.CG)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. www.vijesti.meArhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2016. (Wayback Machine), "Skupština je odlučila da Petnjica bude opština, kako je predviđeno izmjenama Zakona o teritorijalnoj organizaciji. ", Dražen Đurašković, objavljeno 28. svibnja 2013., pristupljeno 4. srpnja 2013.
  2. www.pobjeda.me, "Nedovoljno utemeljenom reformom lokalne samouprave iz 1957. godine, opština Petnjica je, međutim, suprotno volji građana ukinuta i administrativno pripojena opštini Berane.", objavljeno 28. svibnja 2013., pristupljeno 4. srpnja 2013.
  3. Petešić, Ćiril; Bilandžić, Dušan (predgovor) Katoličko svećenstvo u NOB-u : 1941-1945., Vjesnikova press agencija – VPA & ČGP Delo, OOUR Globus, Zagreb, 1982., str. 25.
    »Spomenuo sam osnivanje prvog narodnooslobodilačkog odbora na području Jugoslavije, u Beranama 21. srpnja 1941.«
    (Petešić, 1982., 25.)

Vidi i

[uredi | uredi kôd]