Prijeđi na sadržaj

Velika loža Jugoslavije

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o modernoj velikoj loži. Za veliku ložu osnovanu 1919. pogledajte članak Velika loža "Jugoslavija".
Za druga značenja pogledajte Velika loža Srbije.
Velika loža Jugoslavije
Велика ложа Југославије
Skraćenica VLJ
Utemeljena 23. lipnja 1990.
Prestala postojati 2003.
Tip velika loža
Sjedište Beograd
Lokacija SR Jugoslavija

Velika loža Jugoslavije (srp. Велика ложа Југославије), skraćeno VLJ, bila je slobodnozidarska velika loža koja je djelovala od 1990. do 2003. godine. Prva je velika loža osnovana na području socijalističke Jugoslavije nakon demokratskih promjena i ukidanja zabrane slobodnozidarskog organiziranja.

Iako je prestala djelovati kao velika loža prije više od 20 godina, udruga i danas postoji pod nazivom Velika loža starih i prihvaćenih slobodnih zidara Srbije.[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Obnova djelovanja srpskih slobodnih zidara započela je s demokratskim promjenama kada je stvoren teren za njihov rad. U ožujku 1989. godine registriraju se tri lože u Beogradu: "Pobratim", "Sloga, rad i postojanstvo" i "Maksimilijan Vrhovac". Ubrzo dolazi i do osnivanja velike lože koja je osnovana 23. lipnja 1990. godine kao Velika loža Jugoslavije unošenjem svjetla od strane Ujedinjene velike lože Njemačke. Osnivač i prvi velik majstor ove velike lože bio je Zoran Nenezić.[2][3]

Krajem 1992. godine Velika loža Jugoslavije je uspostavila Veliku ložu Bugarske.

Godine 1993. veliki dio članstva se izdvaja i osniva Regularnu veliku ložu Jugoslavije (današnja Regularna velika loža Srbije),[2][4] koju će nekoliko godina kasnije priznati Ujedinjena velika loža Engleske.

Loža "Ivanjski vijenac" osnovana je u Srijemskoj Mitrovici u studenom 1994. godine, dok je Loža "Mitropolit Stratimirović" osnovana u listopadu 1995. godine u Novom Sadu. Loža "Đorđe Weifert" osnovana je u proljeće 1996. godine u Beogradu, dok je Loža "Njegoš" osnovana u siječnju 1997. godine u Kotoru.[2]

Godine 1997. veliki dio članstva se izdvaja i osniva Veliku nacionalnu ložu Jugoslavije (današnja Velika nacionalna loža Srbije),[2][4] koju će nekoliko godina kasnije priznati Velika loža Francuske.

Godine 2003. oko stotinu članova prelazi u Regularnu veliku ložu Jugoslavije. U to vrijeme dolazi i do raspuštanja Velike lože Jugoslavije.[3]

Ustroj

[uredi | uredi kôd]

Sjedište Velike lože Jugoslavije bilo je u Beogradu.[5]

Raspadom državne zajednice Srbije i Crne Gore udruga mijenja naziv u Velika loža starih i prihvaćenih slobodnih zidara Srbije (srp. Велика ложа старих и прихваћених слободних зидара Србије). Nakon smrti Nenezića 2021. godine vođenje udruge je preuzeo Aleksandar Bogdanić.[5]

Lože

[uredi | uredi kôd]

Pod okriljem Velike lože Jugoslavije radile su sljedeće masonske lože u Beogradu, Srijemskoj Mitrovici, Novom Sadu i Kotoru:[3]

  • Loža "Pobratim", Beograd – nosila naziv po beogradskoj loži utemeljenoj 1891. godine.
  • Loža "Sloga, rad i postojanstvo", Beograd – nosila naziv po beogradskoj loži utemeljenoj 1883. godine.
  • Loža "Maksimilijan Vrhovac", Beograd – nosila naziv po zagrebačkom biskupu i masonu Maksimilijanu Vrhovcu, kao i po zagrebačkoj loži utemeljenoj 1913. godine.
  • Loža "Šumadija", Beograd – nosila naziv po beogradskoj loži utemeljenoj 1910. godine.
  • Loža "Ivanjski vijenac", Srijemska Mitrovica – nosila naziv po vijencu napravljenom od Ivanjskog cvijeća kojeg pravoslavni Srbi po običaju stavljaju na Ivanjdan na vrata svojih kuća.
  • Loža "Mitropolit Stratimirović", Novi Sad – nosila naziv po karlovačkom metropolitu i masonu Stefanu Stratimiroviću, kao i po novosadskoj loži utemeljenoj 1924. godine.
  • Loža "Đorđe Weifert", Beograd – nosila naziv po bankaru i masonu Đorđu Weifertu, prvom velikom majstoru Velike lože "Jugoslavija".
  • Loža "Njegoš", Kotor – nosila naziv po crnogorskom državnom i crkvenom poglavaru, književniku i masonu Petru II. Petroviću Njegošu.

Uprava

[uredi | uredi kôd]

Velikom ložom Jugoslavije upravljao je veliki majstor koji se birao na trogodišnje razdoblje. Veliki majstori bili su:[3]

  1. Zoran Nenezić (1990. – 1996.)
  2. Milan Lajhner (v.d., 1996 – 1997.)[a]

Obredi

[uredi | uredi kôd]

Primarni slobodnozidarski obred Velike lože Jugoslavije bio je Schröderov obred. Velika loža upravlja simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i delegira upravljanje visokim stupnjevima na dodatna tijela i redove.

Pridružena tijela i redovi

[uredi | uredi kôd]

Upravljanje visokim masonskim stupnjevima Velika loža Jugoslavije provodila je kroz pridružena tijela i redove od kojih svaki predstavlja jedan obred a na temelju potpisanih konkordata.

Škotski red

[uredi | uredi kôd]

Vidi još: Škotski red u Srbiji

Vrhovni savjet Škotskog reda Jugoslavije bio je dodatni red nadležan za visoke stupnjeve Škotskog obreda. Uspostavljen je 1991. godine u Pragu pod pokroviteljstvom Vrhovno vijeće SAD južne jurisdikcije.[6][7]

Veliki zapovjednici (suvereni komanderi) Vrhovnog savjeta Jugoslavije bili su:[6][8][3]

  1. Zoran Nenezić (1991. – 1996.)
  2. Lazar Ristovski (1996. – 1997.)
  3. Ivan Draškoci (1997. – ?)

Poznati članovi

[uredi | uredi kôd]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Lajhner je kasnije bio i veliki majstor Velike nacionalne lože Jugoslavije, od 1997. do 2001. godine.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Велика Ложа старих и прихваћених слободних зидара Србије. velikalozasrbije.rs (srpski). Pristupljeno 10. studenoga 2024.
  2. a b c d Hronologija srpskog slobodnog zidarstva (PDF). Mason - nezavisni glasnik balkanskih slobodnih zidara. 9: 44–46. 2016
  3. a b c d e Lopušina, Marko. 2010. Masoni u Srbiji. Knjiga komerc. Beograd. ISBN 978-86-7712-261-4
  4. a b Ikonić, Slobodan. 5. srpnja 2012. Posvađana braća. nin.rs. Pristupljeno 7. travnja 2024.
  5. a b Aгенција за привредне регистре [Agencija za privredne registre]. apr.gov.rs (srpski) – Velika loža starih i prihvaćenih slobodnih zidara Srbije (Велика ложа старих и прихваћених слободних зидара Србије) registrirana je udruga upisana u Regisar udruženja pri Agenciji za privredne registre Republike Srbije pod brojem 07551525 od 7. srpnja 1990. godine sa sjedištem na adresi Mačvanska 42, Općina Vračar, Beograd.
  6. a b Kratka istorija Vrhovnog Saveta Srbije. sirijus.rs. Pristupljeno 16. travnja 2024.
  7. Nenezic, Zoran D. Freemasonry in Yugoslavia, 1764–1992. skirret.com (engleski). Pristupljeno 18. listopada 2024.
  8. Porodica Draškoci i širenje svetlosti u Braničevskom okrugu. dekalog.rs. Pristupljeno 16. travnja 2024.
  9. Prva otvorena ofanziva hrvatske masonerije!. freemasonry-croatia.org. Pristupljeno 5. travnja 2024.