Izvorni kod stranice Francuska

{{other uses|Francuska Republika}}
{{Infokutija zemlja
| mikronacija             = 
| konvencionalno_dugo_ime = Francuska Republika
| ime                     = 
| izvorno_ime             = République française
| ime_genitiv             = Francuske
| status             = 
| zastava            = Flag of France (1794–1815, 1830–1974, 2020–present).svg
| alt_flag           = 
| zastava2           = 
| alt_flag2          = 
| grb                = Armoiries république française.svg
| alt_coat           = 
| tip_simbola        = Grb
| geslo              = ''[[Liberté, égalité, fraternité]]''
| geslo_prijevod     = Sloboda, jednakost, bratstvo
| državna_himna      = [[La Marseillaise]]
| kraljevska_himna   = 
| drugi_simbol       = 
| tekst_simbol       = 
| drugi_tip_simbola  = 
| tekst_tipa_simbola = 
| slika_karte  = France (orthographic projection).svg
| loctext      = 
| alt_map      = 
| opis_karte   = 
| slika_karte2 = 
| alt_map2     = 
| opis_karte2  = 
| glavni_grad  = [[Pariz]]
| latd  = | latm  = | latNS  = 
| longd = | longm = | longEW = 
| najveći_grad         = [[Pariz]]
| tip_najvećeg_naselja = najveći grad
| najveće_naselje      = 
| službeni_jezici      = [[francuski jezik]]
| nacionalni_jezici    = 
| regionalni_jezici    = 
| etničke_grupe        = 
| etničke_grupe_godina = 
| religija             = 
| demonim              = 
| org_tip      = 
| članstvo     = 
| tip_vlasti   = [[Unitarna država|Unitarna]] [[polupredsjednički sustav|polupredsjednička]] [[republika|ustavna republika]]
| vođa_titula1 = [[Predsjednik Francuske|Predsjednik]]
| vođa_ime1    = [[Emmanuel Macron]]
| vođa_titula2 = [[Premijer Francuske|Premijer]]
| vođa_ime2    = [[Michel Barnier]]
| vođa_titula3 = 
| vođa_ime3    = 
| vođa_titula4 = 
| vođa_ime4    = 
| vođa_titula5 = 
| vođa_ime5    = 
| vođa_titula6 = 
| vođa_ime6    = 
| vođa_titula7 = 
| vođa_ime7    = 
| vođa_titula8 = 
| vođa_ime8    = 
| vođa_titula9 = 
| vođa_ime9    = 
| zakonodavac  = [[Francuski parlament|Parlament]]
| gornji_dom   = [[Senat (Francuska)|Senat]]
| donji_dom    = [[Narodna skupština (Francuska)|Narodna skupština]]
| suverenitet_tip      = 
| suverenitet_napomena = 
| uspostava_događaj1   = {{nowrap|[[Franačka|Franačko Kraljevstvo]]<br /><small>(ujedinio ga [[Klodvig I|Klodvig]])</small>}}
| uspostava_datum1     = [[486.]]
| uspostava_događaj2   = [[Verdunski sporazum]]
| uspostava_datum2     = [[kolovoz]] [[843.]]
| uspostava_događaj3   = {{nowrap|[[Kraljevina Francuska]]}}
| uspostava_datum3     = [[987.]]
| uspostava_događaj4   = [[Prva Francuska Republika|Prva Republika]]
| uspostava_datum4     = [[22. rujna]] [[1792.]]
| uspostava_događaj5   = [[Ustav Francuske|Aktualni ustav]]<br /><small>([[Peta Francuska Republika|Peta Republika]])</small>
| uspostava_datum5     = {{nowrap|[[4. listopada]] [[1958.]]}}
| uspostava_događaj6   = 
| uspostava_datum6     = 
| uspostava_događaj7   = 
| uspostava_datum7     = 
| uspostava_događaj8   = 
| uspostava_datum8     = 
| uspostava_događaj9   = 
| uspostava_datum9     = 
| uspostava_događaj10  = 
| uspostava_datum10    = 
| uspostava_događaj11  = 
| uspostava_datum11    = 
| uspostava_događaj12  = 
| uspostava_datum12    = 
| površina_km2     = 640,679
| površina_oznaka  = Ukupno
| površina_fusnota = 
| površina_rang    = 43
| vode             = 
| površina_oznaka2 = 
| površina_podaci2 = 
| površina_oznaka3 = 
| površina_podaci3 = 
| stanovništvo_proc         = 66,616,416
| stanovništvo_proc_godina  = [[2014.]]
| stanovništvo_proc_rang    = 19
| stanovništvo_oznaka2      = 
| stanovništvo_podaci2      = 
| stanovništvo_oznaka3      = 
| stanovništvo_podaci3      = 
| stanovništvo_popis        = 
| stanovništvo_popis_godina = 
| stanovništvo_popis_rang   =
| gustoća_stanovništva      = 116
| stanovništvo_gustina_rang = 89
| broj_članica              =
| GDP_PPP                     = $2.333 trilijuna
| GDP_PPP_rang                = 9
| GDP_PPP_godina              = [[2014.]]
| GDP_PPP_per_capita          = $36,453
| GDP_PPP_per_capita_rang     = 24
| GDP_nominal                 = $2.863 trilijuna
| GDP_nominal_rang            = 5
| GDP_nominal_godina          = [[2014.]]
| GDP_nominal_per_capita      = $44,730
| GDP_nominal_per_capita_rang = 20
| Gini          = 32.7
| Gini_ref      =                    
| Gini_rang     = 
| Gini_godina   = 2008
| Gini_promjena = 
| HDI           = 0.893
| HDI_ref       = 
| HDI_rang      = 20
| HDI_godina    = 2013
| HDI_promjena  = increase
| valuta     = [[euro]]
| valuta_kod = EUR
| vremenska_zona     = [[CET]]
| utc_nadom          = +1
| vremenska_zona_DST = [[CEST]]
| utc_nadom_DST      = +2
| DST_napomena       = 
| antipodi           = 
| datum_format       = dd/mm/gggg
| pozivni_broj       = +33
| svetac_zaštitnik   =
| internetski_nastavak = [[.fr]]
| službeni_website     =
| slika_karte3 = 
| širina_karte =
| alt_map3     =
| opis_karte3  =
| fusnota_a = 
| fusnota_b = 
| fusnota_c = 
| fusnota_d = 
| fusnota_e = 
| fusnota_f = 
| fusnota_g = 
| fusnota_h = 
| fusnota_1 = 
| fusnota_2 = 
| fusnota_3 = 
| fusnota_4 = 
| fusnota_5 = 
| fusnota_6 = 
| fusnota_7 = 
| fusnota_8 = 
| komentar  = 
}}
'''Francuska''' ([[francuski jezik|francuski]]: ''France''), službeno '''Francuska Republika''' (francuski: ''République française''), država je u [[Zapadna Evropa|zapadnoj Evropi]] koja uključuje i nekoliko [[Francuski prekomorski departmani i teritorije|prekomorskih departmana i teritorija]]. [[Metropolitanska Francuska]], što je termin koji se koristi za francuski teritorij u [[Europa|Europi]], proteže se, na relaciji sjever-jug, od [[Sredozemno more|Mediterana]] do [[Engleski kanal|La Manchea]] i [[Sjeverno more|Sjevernog mora]], odnosno, na relaciji istok-zapad, od [[Rajna|Rajne]] do [[Atlantik]]a. Francuska je jedna od samo tri zemlje (uz [[Maroko]] i [[Španjolska|Španjolsku]]), koja ima i atlantsku i mediteransku obalu. Zbog svog oblika, za Francusku se često koristi naziv ''l’Hexagone'' ([[srpskohrvatski]]: [[heksagon]]).

Po površini, Francuska je najveća zemlja Zapadne Europe i [[EU|Europske unije]], dok je na europskoj razini ukupno treća. S gotovo 67,000,000 stanovnika, Francuska je druga najmnogoljudnija zemlja [[EU|Europske unije]]. Francuska je [[Unitarna država|unitarna]] [[polupredsjednički sustav|polupredsjednička]] [[republika|ustavna republika]] sa središtem u [[Pariz]]u, koji je najveći grad te kulturno i prometno središte zemlje. Aktualni [[Ustav Francuske|Ustav]], usvojen [[4. listopada]] [[1958.]], definira državu kao sekularnu i demokratsku, uz suverenitet koji proizlazi iz naroda. Nacionalni ideali izneseni su u slavnoj ''[[Deklaracija o pravima čovjeka i građanina|Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina]]'', jednom od najranijih dokumenata o [[ljudska prava|ljudskim pravima]], koja je donesena [[26. kolovoza]] [[1789.]], u jeku [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]].

Francuska je bila dominantna svjetska i europska sila još od [[Kasni srednji vijek|kasnog srednjeg vijeka]], a najveći utjecaj imala je u periodu od druge polovice [[19. stoljeće|XIX.]] do sredine [[20. stoljeće|XX. vijeka]], kada je posjedovala [[Francuski kolonijalni imperij|drugi najveći kolonijalni imperij]] u svijetu, iza onog [[Britanski Imperij|britanskog]].<ref>{{cite book|editor=Hargreaves, Alan G.|title=Memory, Empire, and Postcolonialism: Legacies of French Colonialism|publisher=Lexington Books|year=2005|isbn=9780739108215|page=1|url=http://books.google.com/books?id=UX8aeX_Lbi4C&pg=PA1}}</ref> Tokom svoje [[Historija Francuske|duge i bogate povijesti]], Francuska je izrodila cijeli niz uglednih i utjecajnih umjetnika, znanstvenika i mislioca tako da i danas ostaje jedan od globalnih kulturnih centara. Francuska je četvrta u svijetu po broju spomenika na [[Svjetska baština|UNESCO-voj listi svjetske baštine]], a godišnje privlači oko 83,000,000 stranih turista - više nego ijedna druga zemlja u svijetu.<ref name="tourism.stat">{{cite web |publisher= United Nations World Tourism Organization |url=http://dtxtq4w60xqpw.cloudfront.net/sites/all/files/pdf/unwto_highlights13_en_lr.pdf |title=UNWTO Highlights |accessdate=11 September 2013|format=PDF}}</ref>

Francuska zadržava status globalne velesile, vršeći snažan kulturni, ekonomski, vojni i politički utjecaj kako u Europi tako i u svijetu.<ref>{{cite web |url=http://encarta.msn.com/encyclopedia_761590309/Great_Powers.html |title=Great Powers – Encarta. MSN. 2008 |publisher=Webcitation.org |date= |accessdate=22 June 2012 |archive-date=2009-10-31 |archive-url=https://web.archive.org/web/20091031190936/http://encarta.msn.com/encyclopedia_761590309/Great_Powers.html |dead-url=yes }}</ref> Francuska ima peti najveći vojni budžet u svijetu,<ref name="SIPRI Yearbook 2014">{{cite web|url=http://books.sipri.org/product_info?c_product_id=476 |title=http://books.sipri.org/product_info?c_product_id=476 |publisher=Sipri.org |date= |accessdate=20 April 2014}}</ref> treća je po broju [[nuklearno oružje|nuklearnog oružja]]<ref>{{cite web|url=http://www.fas.org/programs/ssp/nukes/nuclearweapons/nukestatus.html |title=Status of World Nuclear Forces |publisher=Federation of American Scientists - Fas.org|quote=France has around 290 active warheads |date=26 May 2013 |accessdate=9 August 2013}}</ref> i druga po broju diplomatskih misija.<ref>{{cite web|url=http://www.diplomatie.gouv.fr/en/ministry_158/embassies-and-consulates_2052/bilateral-embassies_1580.html |title=France-Diplomatie |publisher=Diplomatie.gouv.fr |accessdate=16 July 2011}}</ref> Zahvaljujući svojim prekomorskim posjedima, Francuska uživa drugi najveći [[Eksluzivna ekonomska zona|gospodarski pojas]] u svijetu.<ref name=spiegel-EEZ>{{cite web|url=http://www.spiegel.de/international/world/water-water-everywhere-france-eyes-massive-expansion-of-its-oceans-a-551807.html |title=Water, Water Everywhere: France Eyes Massive Expansion of its Oceans |publisher=Spiegel.de |accessdate=18 January 2014}}</ref> Francuska je razvijena zemlja i peta svjetska ekonomija po [[Nominalni BDP|nominalnom BDP-u]], odnosno sedma po [[Paritet kupovne moći|paritetu kupovne moći]].<ref name="data.worldbank.org">{{cite web|url=http://data.worldbank.org/indicator/NY.GDP.MKTP.PP.CD?order=wbapi_data_value_2012+wbapi_data_value+wbapi_data_value-last&sort=desc |title=GDP, PPP (current international $) &#124; Data &#124; Table |publisher=Data.worldbank.org |date=1943-09-02 |accessdate=2014-01-13}}</ref> Što se tiče situacije po pojedinim domaćinstvima, Francuska je najbogatija zemlja u Europi i četvrta u svijetu.<ref>[http://thewisebuck.com/wp-content/uploads/2010/10/credit_suisse_global_wealth_report1.pdf Credit Suisse 2010's Global Wealth Report] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110427015348/http://thewisebuck.com/wp-content/uploads/2010/10/credit_suisse_global_wealth_report1.pdf |date=2011-04-27 }} "In euro and USD terms, the total wealth of French households is very sizeable. Although it has just 1% of the world's adults, France ranks fourth among nations in aggregate household wealth – behind China and just ahead of Germany. Europe as a whole accounts for 35% of the individuals in the global top 1%, but France itself contributes a quarter of the European contingent."</ref> Ima istocnu geografsku širinu i severnu geografsku dužinu.I nalazi se u severnom umerenom toplotnom pojasu.

Francuski građani uživaju visoki životni standard dok se zemlja nalazi na samom vrhu na poljima obrazovanja, zdravstvene skrbi, očekivanog trajanja života, građanskih sloboda i razvoja.<ref>{{cite web|url=http://www.who.int/whr/2000/media_centre/press_release/en/ |title=World Health Organization Assesses the World's Health Systems |publisher=Who.int |date=8 December 2010 |accessdate=16 July 2011}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.un.org/esa/population/publications/wpp2006/WPP2006_Highlights_rev.pdf |title=World Population Prospects – The 2006 Revision |format=PDF |accessdate=27 April 2010|publisher=UN}}</ref> Francuska je jedna od zemalja osnivačica [[UN|Ujedinjenih nacija]] te drži jedno od stalnih mjesta u [[Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija|Vijeću sigurnosti]]. Francuska je, također, članica brojnih međunarodnih organizacija, poput [[Frankofonija|OIF]]-a, [[G8]], [[G20]], [[NATO]]-a, [[OECD]]-a, [[WTO]]-a i [[Latinska unija|Latinske unije]]. Francuska je i jedna od osnivačica i vodećih zemalja [[EU|Europske unije]].

== Etimologija ==

Naziv "Francuska" direktno je deriviran iz [[latinski|latinskog]] izraza ''[[Francia]]'', što u prijevodu znači "država [[Franci|Franaka]]".<ref>{{cite web|url=http://www.discoverfrance.net/France/History/DF_history.shtml |title=History of France |publisher=Discoverfrance.net |accessdate=17 July 2011}}</ref> Postoje brojne teorije o porijeklu naziva "Franci", a jedna od njih pretpostavlja da je naziv deriviran iz [[protogermanski jezik|protogermanskog]] izraza ''frankon'', koji se prevodi kao ''koplje'', što je relevantno jer se franačka sjekira nazivala [[francisca]].<ref>{{cite book |last2=Blair |first2=Claude |last1=Tarassuk |first1=Leonid |url=http://books.google.com/?id=UJbyPwAACAAJ |year=1982 |title=The Complete Encyclopedia of Arms and Weapons: the most comprehensive reference work ever published on arms and armor from prehistoric times to the present with over 1,250 illustrations |page=186 |publisher=[[Simon & Schuster]] |isbn=0-671-42257-X |accessdate=5 July 2011}}</ref>

Prema teoriji [[češka|češkog]] povjesničara [[David Solomon Ganz|Davida Solomoan Ganza]], naziv je potekao od Francija (u nominativu Franci ili Francio), jednog od [[germani|germanskih]] kraljeva plemena [[Sikambri]] koji je vladao oko [[61. pne.]], a čiji se dominion protezao na područja zapadno od [[Rajna|Rajne]], od [[Strasbourg]]a do [[Belgija|Belgije]].<ref>David Solomon Ganz, ''Tzemach David'', part 2, Warsaw 1859, p. 9b (Hebrew); Polish name of book: ''Cemahc Dawid''; cf. J.M. Wallace-Hadrill, ''Fredegar and the History of France'', University of Manchester, n.d. pp. 536-538</ref> Ova je država eksplicitno spomenuta u [[Julije Cezar|Cezarovom]] djelu ''[[Commentarii de bello Gallico]]'', dok je Francio spomenut u [[Pseudofredgarova kronika|Fredgarovoj kronici]].

== Historija ==
{{glavni članak|Historija Francuske}}
=== Prahistorija ===
[[Datoteka:Lascaux painting.jpg|thumb|left|thumb|250px|Slikarije na zidovima spilje [[Lascaux]], oko 12000. pne.]]
Prvi stanovnici Francuske bili su plodni umjetnici. Prije više od 20.000 godina realističnim slikama [[životinje|životinja]] ukrašavali su spilje u [[Lascaux]]u i drugdje. Rezbarili su oblike životinjskih glava iz [[kosti]], [[rog]]ova i [[kamen]]a.

Početak pisane povijesti današnjeg teritorija Francuske nastupa pojavom [[Gali|Gala]] na njenom teritoriju. Ako bismo uzeli u obzir prvobitno ime ovog naroda, oni bi se danas u povjesnim knjigama zvali [[Kelti]]ma jer ih je [[Grčka|grčki]] [[historija|povjesničar]] još [[517]]. godine prije nove ere tako imenovao. S druge strane [[Antički Rim|Rimljani]] su im dali ime Gali, tako da je samo radi imena ovaj negdašnji veliki narod sada podijeljen na one koji su živjeli u današnjoj Francuskoj i one koji su živjeli na britanskim otocima.

Danas zvuči gotovo nevjerojatno da se taj narod bez ikakve centralne uprave i puteva uspio proširiti preko cijele [[Evropa|Europe]] od [[Škotska|Škotske]] do [[Turska|Turske]] gdje jedna pokrajina dobiva ime Galatia zbog velikog broja naseljenih Gala.

=== Antika ===
{{main|Galija (rimska provincija)}}
Između [[58. pne.|58.]] i [[51. pne.]] rimska vojska predvođena [[Julije Cezar|Julijem Cezarom]] zauzela je Francusku. Nova provincija [[Galija (rimska provincija)|Gallija]] bila je jedna od najbogatijih u carstvu. Cvjetala je trgovina, a Rimljani su gradili mnoge ceste i mostove. Uveli su i uzgoj vinove loze.

Prošlo je bilo više od dva i pol stoljeća do trenutka kada su se Rimljani ohrabrili stupiti na teritorij naroda koji im je opljačkao prijestolnicu [[390]]. prije nove ere, ali kada su prvi put tamo stupili više nisu otišli. Konačno osvajanje Francuske početo [[121]]. prije nove ere završava tek [[Gaj Julije Cezar|Julije Cezar]] sedamdeset godina kasnije. Tijekom više od pet stoljeća Rimske vlasti [[Galija (rimska provincija)|Galija]] je bila romanizirana, ali nikad potpuno vjerna [[Rimsko Carstvo|Rimu]].

=== Franačka ===
{{main|Franačka}}
[[Datoteka:Charlemagne Notre Dame.jpg|thumb|320px|[[Karlo Veliki]] bio je, neupitno, najmoćniji evropski vladar svoga vremena. Njegova vladarska sposobnost omogućila je ekspanziju franačkog teritorija, a odnosi s crkvom donijeli su mu brojne privilegije. Karlo Veliki je, s druge strane, bio i jedan od rijetkih kulturno osviještenih vladara svoga doba, iako sam nije znao čitati ni pisati.]]
[[Germani|Germanska]] plemena izvršila su značajan utjecaj na stvaranje francuske države. [[Franci]], jedno od tih plemena, svoje središte imali su u tadašnjoj sjevernoj [[Galija|Galiji]], ali će pod vladavinom [[Klodvig I|Klodviga I.]] steći većinu okolnih kraljevstava. Klodvig je bio zaslužan za ujedinjenje Franaka i osnivanje Franačke Kraljevine, koja će pod vladavinom dinastije [[Merovinzi|Merovinga]], biti najdominantnija europska država u ranom srednjem vijeku. Krajem [[5. stoljeće|V. vijeka]], Klodvig uspostavlja čvrste odnose s Katoličkom crkvom, a njegovim krštenjem [[498.]] godine, Franačka je iz [[izborna monarhija|izborne]] i [[sekularizam|sekularne]] pretvorena u [[nasljedna monarhija|nasljednu]] monarhiju čiji su kraljevi vladali s [[Božansko pravo kraljeva|božanskim pravom]]. Središte države bilo je u [[Pariz]]u.

Vladavina Merovinga bila je višestoljetna, a svoj postepeni krah doživljava u prvoj polovici [[8. stoljeće|VIII. vijeka]], kada merovinški vladari gube moć u odnosu na svoje dvorske namjesnike, [[majordom]]e. Jedan od tih majordoma, [[Karlo Martel]], bio je zaslužan za zaustavljanje [[Arapi|arapskog]] pohoda preko [[Pirineji|Pirineja]] kada ih je porazio [[Bitka kod Poitiersa|kod Poitiersa]] [[732.]] godine. Iskoristivši svoj tadašnji utjecaj, Karlo Martel je došao na prijestolje i započeo novu fazu u razvoju franačke države.

Njegov sin, [[Pipin Mali]], smatra se ocem [[Karolinzi|karolinške dinastije]], a svoj je ugled izgradio preko pomoći Katoličkoj crkvi u sukobu s [[Langobardi]]ma. Uspješni vojni pohodi omogućili su mu da Katoličkoj crkvi [[756.]] godine preda osvojene teritorije, što je postala jezgra srednjovjekovne [[Papinska Država|Papinske Države]]. Zauzvrat, rimski papa je dao svoj blagoslov Pipinu kao kralju. Pipina su nasljedili njegovi sinovi, [[Karlo Veliki|Karlo]] i [[Karloman]], no potonji je ubrzo umro pod sumnjivim okolnostima tako da je kao samostalni vladar ostao [[Karlo Veliki]]. Karlo Veliki će svojim uspješnim vojnim pohodima i tijesnim vezama s Papinskom Državom izgraditi neupitni autoriet koji će ga učiniti najmoćnijim europskim vladarom svoga perioda. Njegova ideja o "ognju i maču" donijela je Franačkoj masovnu teritorijalnu ekspanziju, a njegov protekcionizam prema crkvi brojne povlastice. Dana [[25. prosinca]] [[800.]] godine, papa [[Lav III (papa)|Lav III.]] proglasio je Karla [[car]]em, čime je osnovano [[Franačko Carstvo]].

Karlov sin, [[Luj I Pobožni|Ludovik I. Pobožni]] nije se pokazao jednako sposobnim te je nakon njegove smrti došlo do [[feudalna anarahija|feudalne anarhije]] koja će [[843.]] godine, potpisivanjem [[Verdunski sporazum|Verdunskog sporazuma]], kulminirati trodiobom velike franačke države. Na teritoriju tadašnje [[Zapadna Franačka|Zapadne Franačke]] postepeno će nastajati jezgra buduće francuske države, koja će biti formirana [[987.]] godine, kada je [[Hugo Capet]] postao francuski kralj.

=== Razvijeni i kasni srednji vijek ===

Nasljednici [[Hugo Capet|Huga Capeta]] - dinastije [[Capet]], [[Valois]] i [[Bourbon]] - izmjenjivale su se na vlasti i postepeno doprinosile širenju teritorija i konsolidaciji moći [[Kraljevina Francuska|Kraljevine Francuske]]. Nova država službeno je proglašena [[1190.]] godine od strane [[Filip II., kralj Francuske|Philippea II. Augustea]]. Utjecaj Francuske, ipak, počeo je još tokom [[11. stoljeće|XI. vijeka]], čemu svjedoči i izbor Gerberta d'Aurillaca za [[papa|papu]] Katoličke crkve. Papa [[Silvestar II (papa)|Silvestar II.]] bio je, tako, prvi papa francuskog porijekla.

Francuska je imala znakovitu ulogu i tokom [[Križarski ratovi|Križarskih ratova]], no najznačajnija zbivanja bila tokom [[13. stoljeće|XIII. vijeka]] ipak su bile teritorijalne ekspanzije. Francuska u ovom periodu još uvijek ima oblik [[feudalizam|feudalne]] države. Kada [[1328.]] godine [[Karlo IV., kralj Francuske|Charles IV. Lijepi]] umire bez muških nasljednika, a [[salijsko pravo]] nije dozvoljavalo da prijestolje nasljedi žena, na prijestolje je došla nova dinastija, ona [[Valois]]a, čiji je predstavnik, inače Charlesov rođak, postao novi kralj po imenu [[Filip IV., kralj Francuske|Philippe IV. Lijepi]]. Pod njegovom vladavinom, Francuska je postala centralizirana država, formirano je narodno predstavništvo, a zemlja će ubrzo ostvariti vrhunac svoje srednjovjekovne moći. 
[[Datoteka:Joan of arc miniature graded.jpg|thumb|left|220px|Iako simbol francuskog junaštva u [[Stogodišnji rat|Stogodišnjem ratu]], [[Ivana Orleanska]] je svoj život okončala kao [[hereza|heretik]] te je, u konačnici, spaljena na lomači u [[Rouen]]u.]]
Ipak, [[14. stoljeće|XIV. vijek]] je bio izrazito turbulentan za Francusku, ponajviše zbog zategnutih odnosa s [[Engleska|Engleskom]]. Naime, engleski kralj [[Edvard III.|Edward III.]], koji je bio pretendent na francusko prijestolje, izazvao je Philippea IV. te je [[1337.]] godine, u jeku prvog velikog vala [[Kuga|Crne smrti]], započeo rat s Francuskom koji će u historiji ostati zapamćen kao [[Stogodišnji rat]]. U prvom godinama rata, Englezi su imali velikog uspjeha te su osvojili dobar dio francuskih posjeda na kontinentu, no kako su ratne godine odmicale, uz pomoć karizmatičnih vođa poput [[Ivana Orleanska|Ivane Orleanske]], Francuzi su uspjeli preoteti gotovo sve engleske kontinentalne posjede i [[1453.]] godine odnijeti konačnu pobjedu. Uspješno vođenje rata i kaos izazvan Crnom smrću ojačao je autoritet kralja u Francuskoj, što će biti uvertira za razvoj [[apsolutizam|apsolutizma]] u narednim vijekovima.

Francuski utjecaj bio je vidljiv i kroz djelovanje Katoličke crkve. Naime, francuska je političkim igrama uspjela, [[1305.]] godine, preseliti sjedište rimskog pape iz [[Rim]]a u [[Avignon]]. [[Avinjonsko papinstvo]] trajalo je kroz gotovo cijeli XIV. vijek, do [[1378.]] godine, a njegovim je završetkom ''de facto'' započeo novi raskol unutar crkve, ovoga puta između katolika i protestanata.

=== Renesansa, apsolutizam i prosvjetiteljstvo ===

Dolazak [[renesansa|renesanse]] u Francuskoj obilježio je vladavinu [[François I od Francuske|Françoisa I. Valoisa]], koji u povijesti ostaje zapamčen kao veliki društevni reformator. Dok će njegova vanjska politika uglavnom biti obilježena vojnim neuspjesima protiv znatno moćnijeg [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karla V. Habsburga]] tokom iscrpljujućih [[Talijanski ratovi|Talijanskih ratova]], te neuspjelim savezništvom s [[Henrik VIII.|Henryjem VIII. Tudorom]], odnosno uspješnim savezništvom sa [[Sulejman Veličanstveni|Sulejmanom Veličanstvenom]], François I. je donio cijeli niz kulturnih i društvenih reformi koje su Francusku uskladile sa suvremenim tekovinama europskih renesansnih kretanja. [[Protestantizam]] je postajao sve dominantniji, a umjetnost je cvjetala. Istovremeno, Francuska započinje sa svojim prvim valom kolonizacije, za kojeg glavne zasluge pripadaju uspješnim ekspedicijama [[Jacques Cartier|Jacquesa Cartiera]], kojim je na teritoriju [[Novi svijet|Novog svijeta]] stvorena [[Nova Francuska]].

Rastući sukob između protestantizma i katolicizma u Europi imao je poseban odjek u Francuskoj, tako da su interni vjerski sukobi obilježili ostatak vladavine dinastije [[Valois]]. Najznačajniji utjecaj na [[hugenoti|hugenote]], francuske protestante, izvršen je preko učenja [[Jean Calvin|Jeana Calvina]], koji je već ranije zbog svojih učenja protjeran iz [[Švicarska|Švicarske]]. Ti su vjerski sukobi udaljili Francusku s globalne scene, s obzirom da nije bilo prostora za simultano balansiranje unutrašnje i vanjske politike. Dolazak [[Henrik IV., kralj Francuske|Henrija IV.]] na vlast u Francuskoj donio je cijeli niz pozitivnih promjena. Naime, njegovim dolaskom na vlast dokončana je vladavina dinastije Valois, koju su zamijenili dugovječni [[Bourbon]]ci, a kako je sam kralj bio protestant, bilo je logično da će doći do vidnih pomaka na polju vjerske tolerancije. [[Nanteski edikt|Nanteskim ediktom]] iz [[1598.]] godine, Henri IV. dozvolio je protestantima slobodu vjeroispovjesti, što je bila nužna reakcija na krvavu [[Bartolomejska noć|Bartolomejsku noć]] [[1572.]] godine, tokom koje je došlo do krvavog masakra francuskih protestanata. Smrću Henrija IV. od ruke [[atentator]]a [[1610.]] godine, na prijestolje je došao [[Louis XIII. Bourbon]], čija će glavna preokupacija biti uspostavljanje vanjskopolitičke ravnoteže. Zajedno sa svojim prvim ministrom, [[Kardinal Richelieu|kardinalom Richelieuom]], zaslužnim i za osnivanje [[Francuska akademija|Francuske akademije]], Louis XIII. je uspješno vodio [[Tridesetogodišnji rat]] i uspio osujetiti dominaciju [[Habsburg]]ovaca. 
[[Datoteka:Louis XIV of France.jpg|thumb|220px|[[Luj XIV.|Louis XIV. Bourbon]] obilježio je francusku, ali i europsku politiku tokom svoje 72 godine neosporive vladavine Francuskom.]]
Smrću Loisa XIII., na vlast je došao najdugovječniji francuski vladar, [[Luj XIV.|Louis XIV. Bourbon]], koji će u 72 godine vladavine postati jedan od najznačajnijih europskih vladara. Uz pomoć svog prvog ministra, [[Jules Mazarin|kardinala Mazarina]], Louis XIV. je uspješno dokončao Tridesetogodišnji rat i [[Westfalski mir|Westfalskim mirom]] [[1648.]] godine uspostavio balans moći na europskom kontinentu. Daljnji vanjskopolitički potezi bili su usmjereni prema uspješnoj kolonizaciji [[Karibi|Kariba]], [[Louisiana|Louisiane]] i [[Senegal]]a, čime je uspješno nastavljena politika kralja Françoisa I. S druge strane, unutrašnja politika Louisa XIV. dovest će do ideološkog oblikovanja onoga što će postati čvrsti, centralizirani dvorski [[apsolutizam]]. Louis XIV. je svu moć centrirao u vlastitim rukama, postavši tako apsolutni vladar cjelokupne države. Njegova vlastita izjava, "''L'État, c'est moi''" ([[srpskohrvatski|sh.]] ''Država, to sam ja'') postala je sinonim za cijeli jedan vladarski sustav koji će obilježiti europski kontinentalni monarhizam sve do pojave [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljskih]] ideja. S druge strane, raskošni apsolutizam uzeo je svoj danak tako da su pretjerane dvorske investicije (poput gradnje [[Versailles]]a) gotovo u potpunosti ispraznile državnu blagajnu. Njegov nasljednik, [[Luj XV., kralj Francuske|Louis XV. Bourbon]], nije pokazao jednaku razinu političke odlučnosti, dok je na polju unutrašnje politike nastavio primjenu pretjeranog trošenja koja je ruinirala državnu blagajnu i bacila zemlju u financijsku krizu. Kardinalnim neuspjehom u [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjem ratu]] te u događajima koji će uslijediti, Francuska će izgubiti gotovo sve svoje dotadašnje kolonije.

Sredina [[18. stoljeće|XVIII. vijeka]] donijela je rađanje novih ideja, zasnovanih na racionalnom upravljanju države i demokratskim idealima. [[Prosvjetiteljstvo]] je bio filozofsko-umjetnički pokret koji je izvršio drastičan utjecaj na političko-društvenu svijest francuskog naroda, dok je u nekim drugim europskim zemljama imao odjeka i među samim vladarima, izrodivši [[prosvijećeni apsolutizam]]. Pod utjecajem [[Jean-Jacques Rousseau|Rousseauovih]] ideja o [[društveni ugovor|društvenom ugovoru]], [[Montesquieu]]ove ideje o [[trodioba vlasti|trodiobi vlasti]], [[Voltaire]]ovih kritika državne vlasti te [[Denis Diderot|Diderotovog]] pokreta koji je izrodio ''[[Enciklopedija|Enciklopediju]]'', Francuska drušvena svijest ući će u novu etapu koja će izroditi ideje koje će direktno utjecati na [[Francuska revolucija|Francusku revoluciju]] [[1789.]] godine.

=== Revolucija i Francusko carstvo ===
{{main|Francuska revolucija|Napoleonski ratovi}}
[[Datoteka:Prise de la Bastille.jpg|thumb|left|320px|[[Pad Bastille]] imao je naglašen simbolički karakter među revolucionarima, s obzirom da se zloglasni zatvor smatrao simbolom apsolutističke tiranije i političkih progona. Ipak, na dan pada u zatvoru je bilo tek sedam zatvorenika, od kojih nijedan politički, tako da je, ultimativno, simbolika događaja bila promašena.]]
Krajem [[18. stoljeće|XVIII. vijeka]], Francuska je bila u ozbiljnim problemima. Indolentna rastrošnost [[apsolutizam|apsolutističkih]] vladara i nedodirljivi kult nepogrešivosti [[Burbonci|Bourbonaca]] doveo je do kulminacije nezadovoljstva među narodom, koji jest imao brojčanu nadmoć, ali ne i mogućnost da ju realizira. Naime, sustav glasovanja u skupštini išao je u korist prvom i drugom staležu, dok je treći stalež, iako brojčano nadmoćniji, bio u manjini. [[Luj XVI|Louis XVI.]] je od svog oca naslijedio zemlju u jako lošem stanju, što se ponajviše odražavalo na financijskom planu, gdje su porezne reforme ministara [[Jacques Necker|Neckera]] i [[Anne-Marie Turgot|Turgota]] doživjele krah. Neuspjele financijske reforme i očigledna diskriminacija trećeg staleža kulminirale su nezadovoljstvom i organiziranjem naroda koje je [[14. srpnja]] [[1789.]] godine dovelo do [[Pad Bastille|upada u zatvor Bastille]], simbol apsolutističke opresije. Tim je događajem započela [[Francuska revolucija]], koja će u kratkom periodu dovesti do svrgavanja Bourbonaca ([[Luj XVI|kralj]] i [[Marija Antoaneta|kraljica]] su pogubljeni) i uspostave [[Prva Francuska Republika|Prve Republike]]. Iako zasnovana na plemenitim idealima, revolucija će ubrzo, što je bio rezultat internih političkih konflikata (posebice između [[žirondinci|žirondinaca]] i [[jakobinci]]), "jesti vlastitu djecu" pa će tako doći do eliminacije brojnih revolucionarnih vođa. Kao pobjednik tih internih sukoba izašao je [[Maximilien Robespierre]], čiji će [[Komitet javnoga spasa]] postati krvava strahovlada i utjelovljenje eliminacije političkih oponenata. Tokom deset godina revolucije, Francuska je pokazala brojne probleme u praktičnoj realizaciji revolucionarnih ideja, koje je, tada još uvijek, monarhistička Europa vidjela kao prijetnju vlastitim poretcima. Stabilizaciju nije donio ni kratkotrajni [[Direktorij (Francuska)|Direktorij]], a tek će se pojavom generala Bonapartea situacija u Francuskoj donekle stabilizirati. 
[[Datoteka:Jacques Louis David - Bonaparte franchissant le Grand Saint-Bernard, 20 mai 1800 - Google Art Project.jpg|thumb|220px|[[Napoleon Bonaparte]] je od mnogih viđen kao spasitelj revolucionarnih ideala i utjelovljenje pobjede istih nad apsolutističkom tiranijom. Međutim, u samo nekoliko godina, Napoleon se transformirao u onog vladara protiv kakvih se načelno borio po dolasku na vlast. Iz istog je razloga [[Ludwig van Beethoven]] prekrižio posvetu Napoleonu sa svoje [[Simfonija br. 3 (Beethoven)|''Eroice'']].]]
Nakon uspješnog vojnog udara, najmlađi general u francuskoj vojsci, [[Napoleon Bonaparte]], godine [[1799.]] dolazi na vlast i uspostavlja [[Konzulat]]. Napoleonova čvrsta ruka donijela je određenu stabilizaciju u Francuskoj, a mladog generala ispunjenog revolucionarnim idealima mnogi su vidjeli kao konačnog spasitelja revolucionarnih ideala. Ipak, Napoleon je ubrzo počeo preuzimati sve veće ovlasti te se [[1804.]] godine samovoljno proglasio carem, čime je utemeljeno [[Prvo Francusko Carstvo|Prvo Carstvo]]. Napoleonova megalomanija do izražaja je došla preko njegovog ambicioznog plana [[Napoleonski ratovi|osvajanja Europe]]. Iako je u svojim pohodima bio prilično uspješan, Napoleon je doživio konačni krah u [[Rusko Carstvo|Rusiji]], gdje se, nakon poraza [[Bitka kod Borodina|kod Borodina]], njegova vojska pokazala nespremnom za zimske uvjete u Rusiji. Napoleon je konačno dotučen na povratku u Francusku, [[Bitka kod Leipziga|kod Leipziga]], čime je njegova vladavina došla do svog efektivnog kraja. Napoleon je ubrzo izgnan na [[Elba|Elbu]], no nastavio je djelovati iza kulisa te je ubrzo orkestrirao svoj povratak na vlast. Njegova "Stodnevna vladavina" kulminirala je konačnim [[Bitka kod Waterlooa|porazom kod Waterlooa]], [[18. lipnja]] [[1815.]] godine, gdje su ga zajedničkim snagama porazili britanski [[Arthur Wellesley, vojvoda od Wellingtona|vojvoda od Wellingtona]] i pruski zapovjednik [[Gebhard von Blücher]]. Napoleon je ponovno izgnan, ovoga puta na otok [[Sveta Helena|Svetu Helenu]], gdje je i umro [[1821.]] godine.

Iako se na vlasti zadržao razmjerno kratko u odnosu na neke vladare, Napoleonov utjecaj na francusku povijest je zapravo vitalan. Napoleon je bio veliki reformator, a najznačajnija ostavština njegovih etatističko-juridičkih reformi svakako je epohalni ''[[Code civil]]'' iz [[1804.]] godine, prvi moderni [[građanski zakonik]]. Njegova reforma prava nije stala samo na tome, a posebno valja istaknuti ''[[Code d’instruction criminelle]]'' iz [[1808.]] godine, jedan od prvih modernih zakona o kaznenom postupku, kojim je u praksu uveden [[kazneni postupak|mješoviti kazneni postupak]], na kojemu se temelji kazneno procesno pravo kontinentalne Europe. Uz praktične reforme, Napoleon je izvršio i snažan utjecaj na svijest o pogibeljnosti autokratske vlasti koja će biti osnova cijelog niza revolucionarnih pokreta u Francuskoj tokom narednih godina.

=== Period nemira ===
[[Datoteka:Révolution de 1830 - Combat devant l'hôtel de ville - 28.07.1830.jpg|thumb|left|250px|Slikar Jean Victor Schnetz prikazao je sukob ispred pariške gradske vijećnice, jednog od brojnih sukoba tokom [[Julska revolucija|Julske revolucije]].]]
Konačni Napoleonov krah i zaključci reakcionarskog [[Bečki kongres|Bečkog kongresa]] doveli su do ponovne uspostave kraljevine u Francuskoj i [[Burbonska restauracija|restauracije dinastije Bourbon]]. Načelu države tako se našao [[Louis XVIII. Bourbon]], a država je ideološki vraćena u predrevolucionarno razdoblje krutog monarhizma. Ipak, posljedice revolucije su se osjetile, makar u svijestu francuskih građana, tako da se vrlo brzo pojavio novi otpor monarhističkoj tiraniji, koji je kulminirao novom revolucijom za vladavine [[Karlo X., kralj Francuske|Charlesa X.]], brata Louisa XVIII. Naime, Charles X. je želio vratiti apsolutizam u svom izvorom obliku i gotovo u cijelosti dokinuti politički utjecaj demokratskih institucija i predstavničkih tijela. Bijesan zbog takve politike, narod je ponovo ustao te je [[1830.]] godine izbila [[Julska revolucija]] koja je dovela do svrgavanja Charlesa X., ali ne i kraha monarhije. Na čelo države došao je [[Louis-Philippe I.]] iz pobočne loze [[Bourbon]]aca, a revolucija je ugašena. Direktna posljedica Julske revolucije bilo je i osamostaljivanje [[Belgija|Belgije]], koja je dotad bila dio Nizozemske, a kojoj je Francuska pomogla u [[Belgijska revolucija|borbi za nezavisnost]].

Ipak, narod u Francuskoj i dalje nije bio u potpunosti zadovoljan, unatoč znatno liberalnijem pristupu novoga kralja. [[Julska Monarhija]] bila je obilježena vladavinom atipičnom za jednog konzervativnog monarha, kojega su nazivali "Kralj-građanin" zbog enormne potpore [[buržoazija|buržoazije]] koju je uživao, no ipak ne po mjeri naroda. Iako Louis-Philippe nije trošio raskošno kao i svojih prethodnici te iako njegova konzervativna vladavina doista nije bila toliko konzervativna, nauspjeh na vanjskoj politici, financijski problemi i pogoršanje uvjeta života radničke klase doveli su do novog vala nezadovoljstva. U jeku [[Proljeće naroda|Proljeća naroda]] [[1848.]] godine, u Francuskoj je izbila nova revolucija kojom je Louis-Philippe bio prisiljen [[abdikacija|abdicirati]] s vlasti. Nakon njegove abdikacije održani su, po prvi puta u Francuskoj, izbori za [[predsjednik]]a republike, na kojima su kandidati bili favorizirani [[Louis-Eugène Cavaignac]] i [[Napoleon III|Louis Bonaparte]], Napoleonov nećak. Louis Bonaparte pobijedio je na izborima i tako postao prvi predsjednik Francuske, koja tim činom ulazi u period [[Druga Francuska Republika|Druge Republike]].
[[Datoteka:BismarckundNapoleonIII.jpg|320px|thumb|[[Napoleon III.]] <small>(lijevo)</small> u razgovoru s [[Otto von Bismarck|Ottom von Bismarckom]] <small>(desno)</small> nakon što njegova zarobljivanja tokom [[Bitka kod Sedana (1870)|bitke kod Sedana]]. Poraz kod [[Sedan]]a bio je konačni krah Napoleona III., čija je odluka da ratuje s Pruskom dočekana s izrazito negativnim reakcijama.]]
Nova republika trajala je tek četiri godine, kada je Louis Bonaparte proglasio [[Drugo Francusko Carstvo|Drugo Carstvo]], a sebe carem po imenu [[Napoleon III.]], a sve to nakon uspjelog državnog udara [[1851.]] godine i referenduma na kojemu je dobio gotovo jednoglasn podršku za svoje državne reforme. Kao car, Napoleon III. je proveo cijeli val modernizacije na polju unutrašnje politike, dok mu je vanjska politika bila obilježena pokušajima da Francusku vrati na poziciju svjetske velesile. Tu je imao dvojakog uspjeha, formiravši blisko partnerstvo s [[UK|Britanijom]] i novoujedinjenom [[Kraljevina Italija|Kraljevinom Italjiom]], ali istovremeno doživjevši debakl u [[Meksiko|Meksiku]] i u odnosima s [[Pruska|Pruskom]]. Napoleon III. nije bio zagovornik [[Unifikacija Njemačke (1871)|unifikacije Njemačke]] i nije bila tajna kako se protivio pokušajima kancelara [[Otto von Bismarck|Bismarcka]]. Godine [[1870.]], Napoleon III., bez saveznika i s inferiornom vojskom, ulazi u [[Francusko-pruski rat|rat s Pruskom]] gdje doživljava težak poraz, posebice nakon [[Bitka kod Sedana (1870)|kraha kod Sedana]]. Po završetku rata, Napoleon III. je pobjegao u Britaniju, a [[Otto von Bismarck]] je [[18. siječnja]] [[1871.]] godine, usred palače [[Versailles]], proglasio osnivanje ujedinjenog [[Njemačko Carstvo|Njemačkog Carstva]], što će biti velik udarac na francuski nacionalni ponos.

Krajem [[1870.]] godine, kada je poraz od Pruske već bio evidentan, [[Léon Gambetta]] je proglasio ukidanje Drugog Carstva i formiranje [[Treća Francuska Republika|Treće Republike]], čiji je prvi predsjednik postao [[Adolphe Thiers]]. Suočena s potpunim poslijeratnim kaosom, nestabilnošću političkih instutucija, krahom nacionalnog morala, ali i socijalnim nemirima, Treća Republika našla se u velikim problemima, koje je dodatno pojačavala činjenica da država nije imala [[ustav]] koji bi formirao temeljno ustrojstvo države. Skupina [[komunizam|komunistički]] orijentiranih prosvjednika [[1871.]] godine proglasila je [[Pariška komuna|Parišku komunu]], prvu državnu tvorevinu zasnovan na [[Karl Marx|Marxovim]] idejama. Dvomjesečna komuna, koju je predvodio [[Louis Auguste Blanqui]], nije naišla na odobravanje središnje vlasti tako da je Thiers naredio njezino krvavo gušenje, koje se konačno dogodilo u svibnju [[1871.]] godine. [[Ustav Francuske (1875)|Ustav]] je konačno donesen [[1875.]] godine, nakon čega je Treća Republika ušla u stabilizacijski period koji će konsolidirati središnju državnu vlast u narednim godinama. Doista, stabilizacija je imala odjeka i omogućila je značajan unutrašnjopolitički prosperitet, posebice na polju kulture, pa se razdoblje od [[1871.]] do [[1914.]] godine u Francuskoj povijesti naziva ''[[Belle Époque]]''.

[[Francuski kolonijalni imperij]] u [[Novi svijet|Novom svijetu]] izgubljen je još tokom i nakon [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjeg rata]] tako da je Francuska bila kolonijalno inferiorna početkom XIX. vijeka. Ipak, počevši od [[1830.]] pa nadalje, Francuska je preusmjerila svoje kolonijalne pretenzije na jug i istok te je uspjela obnoviti svoj kolonijalni imperij posjedima na sjeveru i zapadu [[Afrika|Afrike]], na [[Madagaskar]]u, u [[Indokina|Indokini]] i u [[Polinezija|Polineziji]]. Neke od tih kolonija vodit će oštre oslobodilačke ratove u XX. vijeku.

=== Suvremena historija ===
[[Datoteka:J accuse.jpg|thumb|left|220px|[[Dreyfusova afera]] imala je enorman utjecaj na francusku svakodnevnicu te do danas ostaje jedan od najkontroverznijih događaja u povijesti Francuske, ali i kaznenog prava. Medijska popraćenost bila je enormna, a potakla je angažman brojnih intelektualaca i kulturnih djelatnika, među kojima je bio i slavni pisac [[Émile Zola]], koji je u [[1898.]] godine u časopisu ''[[L’Aurore]]'' objavio svoje slavno pismo ''[[J’accuse...!]]''.]]
Početak [[20. stoljeće|XX. vijeka]] Francuska dočekuje kao [[Treća Francuska Republika|Treća Republika]] poljuljana unutarnjim nemirima zbog zloglasne [[Dreyfusova afera|Dreyfusove afere]]. Kada je već bilo izvjesno da će Europa ući u ratni sukob, Francuska se svrstala na stranu država [[Antanta|Antante]], zajedno s [[UK|Ujedinjenim Kraljevstvom]] i [[Rusko Carstvo|Ruskim Carstvom]]. Zajedno s Britancima, Francuska je činila osovinu otpora [[Njemačko Carstvo|Njemačkom Carstvu]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] te je bila jedna od najzaslužnijih za konačnu pobjedu Antante. Posebno se ističe velika francuska pobjeda [[Bitka za Verdun|kod Verduna]] [[1916.]] godine koja, iako je odnijela enormne žrtve na obje strane, danas ostaje jedna od prekretnica rata i osnova onoga što će u međuratnom periodu postati [[Maginotova linija]]. Njemačka kapitulacija potpisana je upravo u francuskim [[Ardeni]]ma [[11. studenog]] [[1918.]] godine, a [[Pariška mirovna konferencija 1919|poslijeratna mirovna konferencija]] održana je u [[Pariz]]u, gdje je Francusku predstavljao [[Georges Clemenceau]]. [[Versajski sporazum]] donio je Francuskoj kontrolu nad rudama bogatim [[Saarland]]om, a na simboličkoj je razini označio njezin položaj globalne sile i dominaciju nad Njemačkom, svojevrsnu osvetu za proglađenje Njemačkog Carstva u [[Versailles]]u [[1871.]] godine.

Međuratni period u Francuskoj obilježen je brojnim političkim turbulencijama i pretjerano čestim izmjenama vlada. Naime, vlade u Francuskoj su prosječno trajale oko godinu dana, a kao najsnažnije stranke isprofilirale su se [[Radikalna stranka (Francuska)|radikali]] i konzervativni demokrati, uz povremena uplitanja socijalističkih stranaka. Ključne političke figure bili su višestruki premijer i predsjednik, [[Raymond Poincaré]], te njegov politički oponent, socijalist [[Aristide Briand]]. Briand je izrazito značajan i na globalnoj razini zbog potpisivanja [[Briand-Kelloggov pakt|Briand-Kelloggovog pakta]], prvog međunarodnog dokumenta koji je izričito zabranjivao rat. Održavanje svjetskog mira i politički ''status quo'' svakako su bili u političkom interesu Francuske u tom periodu s obzirom na žrtve koje je Francuska pretrpjela u Prvom svjetskom ratu, ali i ugleda kojeg je u danom trenutku uživala na globalnoj sceni. Stoga, nije nimalo čudno što se francuska konzervativna struja tokom 30-ih godina priklonila [[UK|Britaniji]] u [[politika popuštanja|politici popuštanja]] u odnosu na rastuću opasnost [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] u [[Treći Reich|Trećem Reichu]]. Francuski premijer [[Édouard Daladier]] bio je jedan od supotpisnika kontroverznog [[Münchenski sporazum|Münchenskog sporazuma]] kojima su Reichu predani [[Sudeti]]. 
[[Datoteka:De Gaulle-OWI.jpg|thumb|220px|[[Charles de Gaulle]] se profilirao još kao mladi zapovjednik tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], a dana se, unatoč brojnim kontroverzama tokom njegove vladavine, smatra najutjecajnijom lišnošću moderne francuske politike.]]
Kada je [[1. rujna]] [[1939.]] godine Hitler započeo [[Drugi svjetski rat]], Francuska i Britanija bile su prve zemlje koje su objavile rat njemačkom diktatoru. Francuzi su se osjećali prilično sigurnima zbog dobro fortificirane [[Maginotova linija|Maginotove linije]], no Hitler ih je iznenadio napadom preko [[Belgija|Belgije]] tako da su Francuzi, ''de facto'', njemački napad dočekali naspremni. Nakon sramotne [[Bitka kod Dunkerquea|evakuacije kod Dunkerquea]], Hitlerova [[Bitka za Francusku|invazija Francuske]] bila je brza i efikasna tako da je Francuska pala u nešto više od mjesec dana. Sjever zemlje potpao je pod direktnu njemačku upravu, dok je u južnom dijelu uspostavljena kolaboracionistička [[Višijevska Francuska]], čije su glavne figure bili maršal [[Philippe Pétain]] i [[Pierre Laval]]. Višijevska Francuska dosljedno je provodila Hitlerovu politiku [[Holokaust]]a tako da je velik broj francuskih [[Židovi|Židova]] stradao tokom Drugog svjetskog rata. Na području njemačke okupacije djelovao je [[Francuski pokret otpora|pokret otpora]], pod nazivom [[Slobodna Francuska]], a u čijem su radu sudjelovali i brojni intelektualci i mislioci, poput [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paula Sartrea]] i [[Albert Camus|Alberta Camusa]]. Kao čelnik pokreta otpora isprofilirao se mladi general [[Charles de Gaulle]], koji će ubrzo postati jedna od ključnih figura francuske politike. Oslobođenje Francuske uslijedilo je nakon uspješne [[Operacija Overlord|Operacije Overlord]], a kompletirano je slavodobitnim ulaskom francuskih trupa u oslobođeni Pariz. Nakon njemačke kapitulacije [[8. svibnja]] [[1945.]], Francuska se ponovo našla u poziciji pobjednika te je bila jedna od predvodnica poslijeratnih mirovnih pregovora.

Poslijeratnu obnovu Francuske, koja se našla u ozbiljnoj političkoj krizi, predvodio je upravo de Gaulle, koji je postao dominantna ličnost francuske politike. Nakon što je prvo predvodio poslijeratnu Provizionalnu vladu, a onda kao premijer dokončao [[Četvrta Francuska Republika|Četvrtu Republiku]], de Gaulle je [[1959.]] godine postao prvi predsjednik aktualne [[Peta Francuska Republika|Pete Republike]]. Njegovo čvrsto političko vodstvo zacementiralo je ideologiju [[golizam|golističkog]] pokreta, koji će desetljećima biti dominantna politička struja u Francuskoj. Nakon neuspjelog referenduma o reformi državnih tijela, de Gaulle se [[1968.]] godine povukao s mjesta predsjednika i otišao u mirovinu, ali njegova je ostavština bila enormna. Novu drastičnu promjenu na francuskoj političkoj sceni donio je socijalist [[François Mitterrand]], čiji je izbor [[1981.]] godine bio prvi izbor nekog socijalista za predsjednika od [[1957.]] godine. Mitterrandovo predsjedništvo bilo je obilježeno brojnim kontroverzama, a na čelu države, nakon 14 godina, zamijenio ga je golist [[Jacques Chirac]] koji je bio predsjednik države od 1995. do 2007. On je odbio sudjelovati u [[Rat u Iraku|inavziji Iraka]]. 2003., Francuska je bila središte iznimno teškog [[Toplotni udar u Europi 2003.|toplotnog udara širom Europe]].<ref>{{cite web| author=BBC News| url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/3150097.stm| title=French heat deaths 'up to 3,000'| date=14.8. 2003}}</ref> Sveukupno je u Francuskoj umrlo 15.000 osoba tog ljeta.<ref>{{Cite journal| title=Excess mortality related to the August 2003 heat wave in France| year=2006| issn=1432-1246| doi=10.1007/s00420-006-0089-4| publisher=Springer| author=A. Fouillet, G. Rey, F. Laurent, G. Pavillon, S. Bellec, C. Guihenneuc-Jouyaux, J. Clavel, E. Jougla, Denis Hémon}}</ref>

Suvremena Francuska danas igra značajnu ulogu na globalnoj sceni, a posebice unutar [[EU|Europske unije]] i [[UN|Ujedinjenih nacija]], gdje je jedna od stalnih članica [[Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija|Vijeća sigurnosti]].

== Geografija ==
{{main|Geografija Francuske}}
[[Datoteka:France cities.png|thumb|250px|Fizička mapa Francuske s najvećim gradskim centrima.]]
Francuska se u cijelosti nalazi u zapadnoj Europi. Na sjeveroistoku graniči s [[Belgija|Belgijom]] i [[Luksemburg]]om, s [[Nemačka|Njemačkom]] i [[Švajcarska|Švicarskom]] na istoku, na jugoistoku s [[Monako]]m i [[Italija|Italijom]] te sa [[Španija|Španjolskom]] i [[Andora|Andorom]] na jugu. Sjeverne i zapadne obale Francuske izlaze na [[Atlantski ocean]] (odnosno [[Biskajski zaljev]] i kanal [[La Manche]]), a južne na [[Sredozemno more]] ([[Lionski zaljev]] i [[Ligursko more]]). U sastavu Francuske je i otok [[Korzika]] u Sredozemnom moru te više od 20 [[Francuski prekomorski departmani i teritorije|prekomorskih departmana i zavisnih teritorija]].

=== Reljef ===

[[Datoteka:Usson JPG01.jpg|thumb|220px|Selo u Centralnom masivu u podnožju ugaslog [[vulkan]]a.]]
U Francuskoj postoje reznovrsni oblici reljefa. Na jugu, Francuska je od [[Pirinejski poluotok|Pirinejskog poluostrva]] odvojena planinskim lancem [[Pirineji|Pirineja]], dok se na jugoistoku zemlje nalaze [[Alpe]], koje čine prirodnu granicu sa [[Švicarska|Švicarskom]] i [[Italija|Italijom]]. [[Mont Blanc]], visok 4,807 m, najviši je vrh [[EU|Europske unije]],<ref>Mont Blanc je, prema određenom broju geografa, najviši vrh Europe općenito. Ipak, gorje [[Kavkaz]] sadrži cijeli niz vrhova koji su viši od Mont Blanca, no kako se Kavkaz može svrstati i u [[Azija|Aziju]], ne postoji jasan konsenzus oko najvišeg vrha europskog kontinenta.</ref> koji se nalazi na granici s Italijom. Rijeke su na ovom području stvorile duboke doline, a [[ledenjak|glečeri]] koji su ih ispunjavali tokom ledenog doba su ih dodatno proširili i produbili. Za razliku od Alpa, Pirineji u ledenom dobu nisu bili toliko podložni [[glacijacija|glacijaciji]], pa tu nema velikih glečera, jezera i dolina koji su karakteristični za Alpe. Zbog visine Pirineja, putevi između Španjolske i Francuske su vrlo ograničeni. Alpe se prema sjeveru nastavljaju na [[Jura (planine)|gorje Jura]] koje su granica prema [[Švajcarska|Švicarskoj]]. U centralnom dijelu Francuske nalazi se [[Centralni masiv]], valovita visoravan visoka prosečno od 800 do 1,000 metara, s koje se mjestimično uzdižu vrhovi ugašenih [[vulkan]]a visine do 1,900 m. Doline rijeka [[Rhone]] i [[Saône]] odvajaju ove gromadne planine od Alpa. Druga grupa starih [[gromadne planine|gromadnih planina]] su [[Vogezi]], čija visina ide do 1,200 m. Dolina [[Rajna|Rajne]] dijeli Vogeze od [[Schwarzwald]]a u Njemačkoj.

Ostatak Francuske čine nizine. Na sjeveru se nalazi [[Pariški bazen]], u kojem se nalazi privredno i populacijsko središte Francuske. Parišku kotlinu okružuju Armorikanski masiv, Centralni masiv, Vogezi i [[Ardeni]]. Oko [[Pariz]]a postoji sistem koncentričnih grebena, koji razdvajaju uske ravnice. Na jugozapadu, u podnožju Pirineja, nalazi se [[Akvitanska nizina]], koja se široko otvara prema moru. Akvitanska nizina je ravnica sa plodnim zemljištem.

=== Klima ===

Klimatske prilike u Francuskoj su vrlo raznovrsne. Za zapad i sjever države svojstvena je [[oceanska klima]], koja je najviše izražena u [[Bretanja|Bretanji]]. Prosječna srpanjska temperatura je oko 16&nbsp;°C, a siječanjska oko 7&nbsp;°C. Temperaturne razlike se povećavaju prema istoku, uz više vedrih i hladnih zimskih dana, ali su i ljeta prilično vedra i vruća, s malo padavina, koja su ravnomjerno raspoređena u svim godišnjim dobima. Planinski krajevi imaju oštriju klimu s dugim, snježnim zimama. Južno od Alpa, klima je izrazito [[mediteranska klima|sredozemna]].
{{-}}
<gallery mode="packed">
File:Aiguille1.jpg|Brdoviti predijeli [[Normandija|Normandije]], blizu [[Étretat]]a
File:Lavender field.jpg|[[Sredozemno more|Mediteranska]] vegetacija ([[lavanda]]) i [[Provansa|Provansi]]
File:Beauce 3.jpg|Poljane regije [[Beauce]]
File:Aiguille du Dru 3.jpg|[[Alpska klima]] u [[Francuske Alpe|Alpama]]
File:Verdon Trescaire.jpg|[[Kanjon Verdon]] u Provansi
File:Weinberg Cote de Nuits.jpg |[[Vinograd]]i u regiji [[Côte de Nuits]], [[Burgundija]]
File:Lac Vert de Fontanalbe.jpg|[[Alpska klima]] u [[Nacionalni park Mercantour|Nacionalnom parku Mercantour]]
File:Bora Bora - Mt Otemanu.jpg|[[Tropska klima]] na otoku [[Bora Bora]] ([[Francuska Polinezija]])
File:Pointe du van.jpg|[[Pointe du Van]], zapadna [[Bretanja]]
File:PassesBassin.JPG|[[Oceanska klima]] i pješčane plaže [[Zaljev Arcachon|zaljeva Arcachon]]
File:Piana Dardo dans les Calanche.jpg|Polusuha klima na [[Korzika|Korziki]]
</gallery>

=== Vode ===
[[Datoteka:VillequierSeine.JPG|thumb|Donji tok rijeke [[Seine]]|220px]]
Rijeke Francuske pripadaju dvama slivovima - onom [[Atlantski ocean|Atlantskog oceana]] i onom [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]]. Većina njih izvire iz Centralnog masiva, Alpa ili Pirineja. Najduže rijeke su:

* [[Seine]] (775&nbsp;km) — ravničarska rijeka koja ima široko razgranat sliv s velikim pritokama [[Marne (rijeka)|Marne]] i [[Oise]]. Protječe kroz [[Pariz]], a ulijeva se u [[La Manche]].
* [[Garonne]] (575&nbsp;km) — ima izvor u španjolskom dijelu Pirineja, protječe kroz [[Toulouse]] i [[Bordeaux]], a pri ušću u Atlantski ocean obrazuje široki [[estuarij]] rijeke [[Gironde (rijeka)|Gironde]]. Glavne pritoke su [[Tarn (rijeka)|Tarn]], [[Lot]] i [[Dordogne (rijeka)|Dordogne]].
* [[Rhône]] (812&nbsp;km) — najplovnija rijeka Francuske, izvire u švicarskim Alpima iz [[Ledenjak Rhône|ledenjaka Rhône]] i protječe kroz [[Ženevsko jezero]]. Kod [[Lyon]]a prima rijeku [[Saône]], a druge veće pritoke su [[Durance]] i [[Isère]]. Utječe u [[Sredozemno more]] u delti [[Camargue]], u kojoj se nalazi najniža točka Francuske od -2 m.
* [[Loire]] (1,020&nbsp;km) — najduža rijeka Francuske, izvire u Centralnom masivu. Prima više pritoka, od kojih su najpoznatije [[Allier]], [[Cher (rijeka)|Cher]], [[Indre]] i [[Vienne (rijeka)|Vienne]].

Najveće jezero je [[jezero Léman|Léman]] (drugo ime: [[Ženevsko jezero]], 582&nbsp;km²), kojeg Francuska dijeli sa Švicarskom.

== Politika ==
[[Datoteka:Declaration of Human Rights.jpg|thumb|[[Deklaracija o pravima čoveka i građanina]] iz [[1789]].]]
Francuska je [[Unitarna država|unitarna]] [[polupredsjednički sustav|polupredsjednička]] republika s dugogodišnjom demokratskom tradicijom.<ref>{{cite web |url=http://www.democracyweb.org/limits/france.php |title=Comparative studies in Freedom – France |publisher=Democracy Web |date= |accessdate=30 September 2013 |archivedate=2015-03-21 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20150321022455/http://www.democracyweb.org/limits/france.php |deadurl=yes }}</ref> [[Ustav Francuske|Ustav Pete Republike]] je usvojen na referendumu [[28. rujna]] [[1958.]] godine.<ref>[http://www.oecd.org/home/0,3305,en_2649_201185_1_1_1_1_1,00.html France: Fifth Republic] – [http://flagspot.net/flags/index.html Flags of the World]</ref> Novi ustav značajno je ojačao izvršnu vlast u odnosu na onu legislativnu. Egzekutiva je bicefalna: [[Lista predsjednika Francuske|Predsjednik Republike]] (trenutno [[Emmanuel Macron]]), koji je šef države i bira se direktono na izborima na mandat od 5 godina (prethodno 7 godina),<ref>{{fr icon}} [http://www.ladocumentationfrancaise.fr/dossiers/quinquennat/chronologie.shtml Le quinquennat : le référendum du 24 Septembre 2000]</ref> i [[Vlada Francuske|Vlada]], na čijem je čelu premijer kojeg imenuje predsjednik. Aktualni premijer je [[Jean Castex]].

[[Francuski parlament|Parlament]] je dvodoman i sastoji se od [[Narodna skupština (Francuska)|Narodne skupštine]], koja ima 577 neposredno biranih zastupnika, i posredno izabranog [[Senat (Francuska)|Senata]], koji ima 348 zastupnika.<ref>[https://web.archive.org/web/20081205055025/http://www.assemblee-nationale.fr/english/synthetic_files/file_4.asp The National Assembly and the Senate – General Characteristics of the Parliament]. Official Site of the French National Assembly</ref> Zastupnici Narodne skupštine predstavljaju jedinice lokalne samouprave te se izabiru na mandat od 5 godina.<ref>[https://web.archive.org/web/20110704054719/http://www.assemblee-nationale.fr/english/election.asp#election Election of deputies]. Official Site of the National Assembly</ref> Skupština ima pravo raspustiti Vladu, što znači da sastav Vlade i osoba mandatara ovisi o tome koja stranka drži većinu u Narodnoj skupštini. Zastupnike u Senatu bira izborni kolegij na mandat od 6 godina (ranije 9 godina), s tim da se, od rujna [[2008.]], svake tri godine bira polovica zastupnika.<ref>[https://web.archive.org/web/20110615001205/http://www.senat.fr/lng/en/election_senateurs.html The senatorial elections]. Official Site of the Senate</ref> Zakonodavne ovlasti Senata uvelike su ograničene i u slučaju neslaganja među dva doma, prednost uvijek ima Narodna skupština.<ref>{{fr icon}} [http://www.politique.net/2007081801-le-role-du-senat.htm Le role du Sénat]</ref> Vlada ima velik utjecaj na određivanje dnevnog reda Parlamenta.

Politiku Francuske odlikuju dva suprotstavljenja bloka: lijevi blok okupljen oko [[Socijalistička partija (Francuska)|Socijalističke partije]] i desni, prethodno okupljen oko stranke [[Okupljanje za republiku]], a danas oko njenog nasljednika, [[Unija za narodni pokret|Unije za narodni pokret]].<ref>{{fr icon}} {{cite book |title=La France vers le bipartisme ? : La présidentialisation du PS et de l'UMP|last=Grunberg |first=Gérard |year=2007 |isbn=2-7246-1010-5|url=http://www.pressesdesciencespo.fr/fr/livre/?GCOI=27246100617740}}</ref>

=== Administrativna podjela ===

Francuska je do [[2016.]] godine podjeljena na 27 [[regioni Francuske|regija]], koje su dalje podijeljene na 101 [[departmani Francuske|departman]]. Dvadesetdvije regije nalazile su se u kontinentalnoj Francuskoj ([[Metropolitanska Francuska]]), koja obuhvaća i otok [[Korzika|Korziku]]. Preostalih pet regija bilo je izvan Europe; to su [[Gvadalupa|Guadeloupe]], [[Martinik|Martinique]], [[Francuska Gvajana]], [[Mayotte]] i [[Réunion]]. [[Francuske prekomorske teritorije|Francuski prekomorski teritoriji]] organizacijski nisu dio ovog sustama, uglavnom nisu dio [[Evropska unija|Europske unije]] i u njima samo djelomično važe francuski zakoni.

Ipak, [[2016.]] godine je provedena opsežna administrativna reforma preko koje je broj regija smanjen s 27 na 18. Pet prekomorskih regija zadržalo je svoj status, međutim 22 kontinentalne su spojene tako da je njihov broj smanjen na 13. Ispod donosimo novu regionalnu podjelu, dok je stara dostupna u [[Regioni Francuske|posebnom članku]]. Broj departmana je ostao isti.

==== Metropolitanska Francuska ====

{{small|'''Napomena:''' ''Regije su nakon formiranja dobile privremene nazive koji su, zapravo, bili složenice nastale od naziva spojenih, prijašnjih regija. Regionalni parlamenti imali su dužnost donijeti odluku o novim nazivima regija, koju je kasnije potvrđivalo Državno vijeće.''}}

{| class="wikitable" style="font-size:90%;" width="100%"
|-
! Regija
! Departmani
! Središte
|-
| [[Grand Est]]
| [[Ardennes]] • [[Aube (departman)|Aube]] • [[Bas-Rhin (departman)|Bas-Rhin]] • [[Haute-Marne]] • [[Haut-Rhin]] • [[Marne]] • [[Meurthe-et-Moselle]] • [[Meuse]] • [[Moselle]] • [[Vosges]] 
| '''[[Strasbourg]]'''
|-
| [[Nova Akvitanija]]
| [[Charente]] • [[Charente-Maritime]] • [[Corrèze (departman)|Corrèze]] • [[Creuse (departman)|Creuse]] • [[Deux-Sèvres]] • [[Dordogne]] • [[Gironde]] • [[Haute-Vienne]] • [[Landes (departman)|Landes]] • [[Lot-et-Garonne]] • [[Pyrénées-Atlantiques]] • [[Vienne]]
| '''[[Bordeaux]]'''
|-
| [[Auvergne-Rhône-Alpes]]
| [[Ain]] • [[Allier (departman)|Allier]] • [[Ardèche]] • [[Cantal]] • [[Drôme (departman)|Drôme]] • [[Haute-Loire]] • [[Haute-Savoie]] • [[Isère (departman)|Isère]] • [[Loire (departman)|Loire]] • [[Puy-de-Dôme]] • [[Rhône (departman)|Rhône]] • [[Savoie]]
| '''[[Lyon]]'''
|-
| [[Bourgogne-Franche-Comté]]
| [[Côte-d'Or]] • [[Doubs (departman)|Doubs]] • [[Haute-Saône]] • [[Jura (departman)|Jura]] • [[Nièvre]] • [[Saône-et-Loire]] • [[Territoire de Belfort]] • [[Yonne (departman)|Yonne]]
| '''[[Dijon]]'''
|-
| [[Bretanja|Bretagne]]
| [[Côtes-d'Armor]] • [[Finistère]] • [[Ille-et-Vilaine]] • [[Morbihan]]
| '''[[Rennes]]'''
|- 
| [[Centre-Val de Loire]]
| [[Cher (departman)|Cher]] • [[Eure-et-Loir]] • [[Indre (departman)|Indre]] • [[Indre-et-Loire]] • [[Loir-et-Cher]] • [[Loiret]]
| '''[[Orléans]]'''
|-
| [[Korzika|Corse]]
| [[Haute-Corse]] • [[Corse-du-Sud]]
| '''[[Ajaccio]]'''
|-
| [[Île-de-France]]
| [[Essonne (departman)|Essonne]] • [[Hauts-de-Seine]] • [[Pariz]] • [[Seine-Saint-Denis]] • [[Seine-et-Marne]] • [[Val-de-Marne]] • [[Val-d'Oise]] • [[Yvelines]]
| '''[[Pariz]]'''
|-
| [[Occitanie]]
| [[Ariège]] • [[Aude (departman)|Aude]] • [[Aveyron]] • [[Gard (departman)|Gard]] • [[Gers]] • [[Haute-Garonne]] • [[Hautes-Pyrénées]] • [[Hérault (departman)|Hérault]] • [[Lot (departman)|Lot]] • [[Lozère]] • [[Pyrénées-Orientales]] • [[Tarn]] • [[Tarn-et-Garonne]]
| '''[[Toulouse]]'''
|-
| [[Hauts-de-France]]
| [[Aisne (departman)|Aisne]] • [[Nord (departman)|Nord]] • [[Oise (departman)|Oise]] • [[Pas-de-Calais]] • [[Somme (departman)|Somme]]
| '''[[Lille]]'''
|-
| [[Normandie (regija)|Normandie]]
| [[Calvados]] • [[Eure (departman)|Eure]] • [[Manche]] • [[Orne]] • [[Seine-Maritime]]
| '''[[Rouen]]'''
|-
| [[Pays de la Loire]]
| [[Loire-Atlantique]] • [[Maine-et-Loire]] • [[Mayenne (departman)|Mayenne]] • [[Sarthe]] • [[Vendée]]
| '''[[Nantes]]'''
|-
| [[Provence-Alpes-Côte d'Azur]]
| [[Alpes-de-Haute-Provence]] • [[Hautes-Alpes]] • [[Alpes-Maritimes]] • [[Bouches-du-Rhône]] • [[Var (departman)|Var]] • [[Vaucluse]]
| '''[[Nice]]'''
|}

==== Prekomorske regije ====

{| class="wikitable" style="font-size:90%;"
|-
! Ime
! Ustavni status
! Središte
|-
| {{Flag|Francuska Gvajana|local}}
| Prekomorska regija (''régions d'outre-mer'') i istovremeno prekomorski departman (''département d'outre-mer'' ili DOM)
! [[Cayenne]]
|-
| {{Flag|Guadeloupe|local}}
| Prekomorska regija (''régions d'outre-mer'') i istovremeno prekomorski departman (''département d'outre-mer'' ili DOM)
! [[Basse-Terre]]
|-
| {{Flag|Martinique|local}}
| Prekomorska regija (''régions d'outre-mer'') i istovremeno prekomorski departman (''département d'outre-mer'' ili DOM)
! [[Fort-de-France]]
|-
| {{Flag|Mayotte|local}}
| Prekomorska regija (''régions d'outre-mer'') i istovremeno prekomorski departman (''département d'outre-mer'' ili DOM)
! [[Mamoudzou]]
|-
| {{Flag|Réunion|local}}
| Prekomorska regija (''régions d'outre-mer'') i istovremeno prekomorski departman (''département d'outre-mer'' ili DOM)
! [[Saint-Denis, Réunion|Saint-Denis]]
|}

==== Prekomorski teritoriji i kolektiviteti ====

{| class="wikitable" style="font-size:90%;"
|-
! Ime
! Ustavni status
! Središte
|-
| {{Flag|Clipperton}}
| Privatno vlasništvo države kojim direktno upravlja [[Ministar za prekomorsku Francusku|Vlada]]
! ''Nenastanjen''
|-
| {{Flag|Francuska Polinezija}}
| Određena kao prekomorska zemlja (''pays d'outre-mer'' ili POM), što je identično sa statusom prekomorskog kolektiviteta.
! [[Papeete]]
|-
| {{Flag|Francuski južni i antarktički teritoriji}}
| Prekomorski teritorij (''territoire d'outre-mer'' ili TOM)
! [[Port-aux-Français]]
|-
| {{Flag|Nova Kaledonija|local}}
| Kolektivitet ''[[sui generis]]''
! [[Nouméa]]
|-
| {{Flag|Saint Barthélemy|local}}
| Prekomorski kolektivitet (''collectivité d'outre-mer'' ili COM)
! [[Gustavia, Saint Barthélemy|Gustavia]]
|-
| {{Flag|Saint Martin}}
| Prekomorski kolektivitet (''collectivité d'outre-mer'' ili COM)
! [[Marigot, Saint Martin|Marigot]]
|-
| {{Flag|Saint Pierre i Miquelon|local}}
| Prekomorski kolektivitet (''collectivité d'outre-mer'' ili COM). Još uvijek se naziva ''collectivité territoriale''.
! [[Saint-Pierre, Saint Pierre and Miquelon|Saint-Pierre]]
|-
| {{Flag|Wallis i Futuna|local}}
| Prekomorski kolektivitet (''collectivité d'outre-mer'' ili COM). Još uvijek se naziva ''territoire''.
! [[Mata-Utu]]
|}

== Stanovništvo ==
{{main|Popis gradova u Francuskoj}}
S procijenjenih  66,000,000 stanovnika u srpnju [[2013.]] godine, Francuska je 21. najmnogoljudnija zemlja u svijetu te treća u [[Europa|Europi]]. Iako su [[Francuzi]] povijesno [[Kelti|keltskog]], [[Latini|latinskog]], [[Germani|germanskog]] i [[Akvitanci|akvitanskog]] porijekla, danas su oni blend cijelog niza etničkih skupina, što je posljedica masovne imigracije u modernom dobu.

Godine [[2004.]], provedena studija procijenila je kako je 51,000,000 Francuza bijele rase (85%), 6,000,000 su bili iz [[Sjeverna Afrika|Sjeverne Afrike]] (10%), 2,000,000 su bili crne rase (3.5%), a 1,000,000 su bili iz [[Azija|Azije]] (1.5%).<ref>[[Yazid Sabeg]] et Laurence Méhaignerie, [http://www.conventioncitoyenne.com/documents/oubliesdelegalite.pdf Les oubliés de l'égalité des chances], [[Institut Montaigne]], January 2004</ref><ref>{{cite news|url=http://www.economist.com/node/13377324 |title=France's ethnic minorities: To count or not to count |publisher=The Economist |date=26 March 2009 |accessdate=25 April 2013}}</ref> Prema zakonu iz [[1789.]] godine, a kojeg afirmira i ustav iz [[1958.]], državi je zabranjeno skupljati podatke o porijeku i etnicitetu francuskih građana, mada danas postoje nedržavne agencije koje skupljaju te podatke.<ref>[http://teo_english.site.ined.fr/ "TRAJECTORIES AND ORIGINS" Survey on population diversity in France], Insee 2008</ref><ref name="Oppenheimer">{{cite journal |last=Oppenheimer |first=David B. |year=2008| title=Why France needs to collect data on racial identity...in a French way |journal=Hastings International and Comparative Law Review |volume=31 |issue=2 |pages=735–752 |url=http://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=1236362}}</ref>

Francuska je danas jedno od imigracijskih središta svijeta, prihvaćajući oko 200,000 leglnih imigranata godišnje.<ref>[http://www.ined.fr/fr/pop_chiffres/france/flux_immigration/depuis_1994/ Statistiques détaillées sur les flux d'immigration], Ined, 2011</ref> Također, ona je vodeća zapadnoeuropska zemlja po broju zahtjeva za [[azil]].<ref name="UNHCR">{{cite web |publisher=[[UNHCR]] |year=2006 |url=http://www.unhcr.org/publ/PUBL/4492677f0.pdf |title=UNHCR Global Report 2005: Western Europe |accessdate=14 December 2006 |format=PDF}}</ref> Iako [[Europska unija]] omogućava slobodan protok ljudi, Francuska je usvojila mjere kojima ograničava imigraciju iz [[Istočna Europa|Istočne Europe]], a imigracijska politika je danas jedno od najspornijih pitanja francuske politike.

Francuska je visoko urbanizirana zemlja. Njezini najveći gradovi, ako se gleda cijelo metropolitansko područje, su [[Pariz]] (12,292,900), [[Lyon]] (2,182,482), [[Marseille]] (1,721,031), [[Toulouse]] (1,250,251), [[Lille]] (1,159,547), [[Bordeaux]] (1,140,668), [[Nice]] (1,003,947), [[Nantes]] (884,275) i [[Strasbourg]] (763,739). [[Ruralni egzodus]] je bio jedan od najvećih političkih problema u Francuskoj kroz gotovo cijeli [[20. stoljeće|XX. vijek]].

;Najveći gradovi u Francuskoj
{{Najveći gradovi u Francuskoj}}

=== Etničke grupe ===
{{bar box
|title=Stanovnici Metropolitanske Francuske (INSEE, 2010.)<ref>[http://www.insee.fr/fr/themes/tableau.asp?reg_id=0&ref_id=NATTEF02131 Part des populations étrangères et immigrées en 2010]</ref>
|titlebar=#ddd
|float=right
|bars=
{{bar percent|[[Francuzi]]|Red|89.7}}
{{bar percent|Francuzi (naturalizirani)|Blue|4.4}}
{{bar percent|Stranci|MediumAquamarine|5.9}}
{{bar percent|Imigranti|Black|8.6}}
}}
Moderni etnički Francuzi mahom su potomci [[Kelti|Kelta]], [[Iberi|Ibera]], [[Ligurci|Ligura]], [[Italski narodi|Itala]] (uključujući i [[Rimljani|Rimljane]]) i [[Grci|Grka]] iz južne Francuske,<ref>Éric Gailledrat, ''Les Ibères de l'Èbre à l'Hérault (VIe-IVe s. avant J.-C.)'', Lattes, Sociétés de la Protohistoire et de l'Antiquité en France Méditerranéenne, Monographies d'Archéologie Méditerranéenne – 1, 1997</ref><ref>Dominique Garcia: ''Entre Ibères et Ligures. Lodévois et moyenne vallée de l'Hérault protohistoriques''. Paris, CNRS éd., 1993; ''Les Ibères dans le midi de la France''. L'Archéologue, n°32, 1997, pp. 38–40</ref> kasnije pomiješani s [[Germani|germanskim narodima]] koji su područje Francuske naselili nakon pada [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], poput [[Franci|Franaka]], [[Burgundi|Burgunda]], [[Alemani|Alemana]] i [[Goti|Gota]],<ref>[http://www.historyworld.net/wrldhis/PlainTextHistories.asp?ParagraphID=ekw History Of France<!-- Bot generated title -->]</ref> malim brojem [[Mauri|Maura]] i [[Saraceni|Saracena]] na jugu<ref>"Les Gaulois figurent seulement parmi d'autres dans la multitude de couches de peuplement fort divers (Ligures, Ibères, Latins, Francs et Alamans, Nordiques, Sarrasins...) qui aboutissent à la population du pays à un moment donné ", [[:fr:Jean-Louis Brunaux|Jean-Louis Brunaux]], ''Nos ancêtres les Gaulois'', éd. Seuil, 2008, p. 261</ref><ref>"Notre Midi a sa pinte de sang sarrasin", [[Fernand Braudel]], ''L'identité de la France – Les Hommes et les Choses (1986)'', Flammarion, 1990, p. 215</ref><ref>"Les premiers musulmans arrivèrent en France à la suite de l'occupation de l'Espagne par les Maures, il y a plus d'un millénaire, et s'installèrent dans les environs de Toulouse – et jusqu'en Bourgogne. À Narbonne, les traces d'une mosquée datant du VIIIe siècle sont le témoignage de l'ancienneté de ce passé. Lors de la célèbre, et en partie mythologique, bataille de Poitiers en 732, dont les historiens reconsidèrent aujourd'hui l'importance, Charles Martel aurait stoppé la progression des envahisseurs arabes. Des réfugiés musulmans qui fuyaient la Reconquista espagnole, et plus tard l'Inquisition, firent souche en Languedoc-Roussillon et dans le Pays basque français, ainsi que dans le Béarn", [[:fr:Justin Vaïsse|Justin Vaïsse]], ''Intégrer l'Islam'', Odile Jacob, 2007, pp. 32–33</ref><ref>" Les Sarrasins gardèrent longtemps sur les côtes de la Provence, à la Garde-Freinet, un solide point d'appui et de là purent faire des incursions dans une partie de la France. Au huitième siècle, lors de l'invasion des Berbères dit Arabes, ceux-ci avaient pénétré jusque dans la vallée de la Loire : on parle même de leur venue dans la région orientale de la France, à Luxeuil, dans les Vosges et devant Metz. [...] les observations des anthropologistes ne permettent pas de douter que nombre de familles françaises dans les bassins de la Garonne et du Rhône ne soient issus des envahisseurs musulmans, Berbères modifiés par leur croisement avec les Espagnols, les Arabes et les noirs d'Afrique.", [[Élisée Reclus]],
''Nouvelle géographie universelle: la terre et les hommes, Élisée Reclus'', éd. Hachette, 1881, t. 2, chap. 1-Vue d'ensemble – Le milieu et la race, Ançêtres de Français, p. 45-46</ref><ref>"L'élément sémitique, juif et arabe, était fort en Languedoc. Narbonne avait été longtemps la capitale des Sarrasins en France. (...) Ces nobles du Midi étaient des gens d'esprit qui savaient bien la plupart que penser de leur noblesse. Il n'y en avait guère qui, en remontant un peu, ne rencontrassent dans leur généalogie quelque grand-mère sarrasine ou juive.", [[Jules Michelet]], ''Histoire de France'',  éd. Chamerot, 1861, t. 2, p. 335</ref><ref>"Bien que le séjour des Arabes en France n'ait été constitué que par une série de courtes invasions, ils ont laissé des traces profondes de leur passage dans la langue, et [...] ils en ont laissé également dans le sang. [...] L'ethnologie nous en fournit la preuve, en retrouvant, après tant de siècles, des descendants des Arabes sur plusieurs parties de notre sol. Dans le département de la Creuse, dans les Hautes-Alpes, et notamment dans plusieurs localités situées autour de Montmaure (montagne des Maures), dans le canton de Baignes (Charente), de même que dans certains villages des Landes, du Roussillon, du Languedoc, du Béarn, les descendants des Arabes sont facilement reconnaissables.", [[Gustave Le Bon]],  ''La Civilisation des Arabes (1884)'', La Fontaine au Roy, 1990, p. 237</ref><ref>"Il est certain que, de nos jours, on peut encore trouver en France des descendants des Sarrasins, notamment dans toute la région du sud de la Loire, dans les monts d'Auvergne, en Guyenne, en Languedoc et en Provence, voire même en Bourgogne.", [[René Martial]], ''La Race française (1934)'', Mercure de France, 1934, p. 101-102</ref> te [[Skandinavci|Skandinavaca]] i [[Vikinzi|Vikinga]] koji su, miješajući se s lokalnim stanovništvom, postali [[Normani]] te su se u [[9. stoljeće|IX. vijeku]] nastanili na područje [[Normandija|Normandije]].<ref>[http://www.jerseyheritagetrust.org/edu/resources/pdf/normans.pdf The normans] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090326114613/http://www.jerseyheritagetrust.org/edu/resources/pdf/normans.pdf |date=2009-03-26 }} Jersey heritage trust</ref><ref>[http://www.the-orb.net/orb_done/dudo/dudindex.html Dudo of St. Quentin's Gesta Normannorum, English translation] How normans conquered the future Normandy, got established and allied with western Frankish by inter-marriage with Kings Rollo and William</ref>

Danas je u Francuskoj zabranjeno, barem za državu, prikupljati podatke o etničkom porijeklu građana,<ref name="Oppenheimer"/> što je tradicija koja datira još od [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]. Iako je u novijoj povijesti bilo pokušaja da se ta praksa dokine, ''[[Conseil Constitutionnel]]'' je u studenom [[2007.]] taj prijedlog proglasio neustavnim.<ref name="Oppenheimer"/> S druge strane, zabrana ne vrijedi za privatne agencije, koje i danas skupljaju podatke o etničkom porijeklu francuskih građana.<ref>[http://plus.lefigaro.fr/note/how-does-france-count-its-muslim-population-20110407-435643 How does France count its Muslim population?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20171010074044/http://plus.lefigaro.fr/note/how-does-france-count-its-muslim-population-20110407-435643 |date=2017-10-10 }}, [[Le Figaro]], April 2011</ref>

Što se tiče europskih naroda u Francuskoj, najbrojniji su građani oni [[Talijani|talijanskog]] porijekla, kojih ima oko 5,000,000 (8% stanovništva).<ref>[http://books.google.com/books?id=BLo2RqGdv_wC&pg=PA143&lpg=PA143&dq=5+million+italians+in+france&source=web&ots=FS8QNMYmoq&sig=dDwUB09FSWcdigHxd0PeG5L94vc#PPA143,M1 The Cambridge survey of world migration – Google Books<!-- Bot generated title -->]</ref> Među ostale brojnije narode spadaju [[Španjolci]], [[Portugalci]], [[Poljaci]] i [[Grci]]. Posljedica suvremene imigracije je brojka od pet do šest milijuna stanovnika iz [[Magreb|zemalja Magreba]]<ref>"Les personnes d'origine maghrébine y sont également au nombre de 5 à 6 millions ; 3,5 millions ont la nationalité française (dont 500 000 harkis)", [[Robert Castel]], ''La discrimination négative'', Paris, La République des idées/Seuil, 2007</ref> te oko 200,000 [[Turci|Turaka]]. Tokom 50-ih godina, velik broj [[Židovi|Židova]] došao je u Francusku, mahom iz [[Sjeverna Afrika|Sjeverne Afrike]], a nešto manje s [[Bliski istok|Bliskog istoka]]. Ljudi crne rase dolaze podjednako iz francuskih prekomorskih teritorija ([[Francuska Gvajana]], [[Guadeloupe]], [[Martinique]], [[Réunion]] i bivša kolonija [[Haiti]]) kao i iz subsaharske [[Afrika|Afrike]] ([[Obala Bjelokosti]], [[Mali]], [[Senegal]]). Francuska danas ima najveći broj stanovnika crne rase u Europi.

=== Religija ===
{{Main|Religija u Francuskoj}}
{{bar box
|title=Religijski sastav stanovništva<br>temeljem izjašnjavanja (Ipsos MORI, 2011.)<ref name="IpsosMORI2011">''[http://www.fgi-tbff.org/sites/default/files/elfinder/FGIImages/Research/fromresearchtopolicy/ipsos_mori_briefing_pack.pdf Views on globalisation and faith] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130117013643/http://www.fgi-tbff.org/sites/default/files/elfinder/FGIImages/Research/fromresearchtopolicy/ipsos_mori_briefing_pack.pdf |date=2013-01-17 }}''. [[Ipsos MORI]], 5 July 2011.</ref>
|titlebar=#ddd
|float=right
|bars=
{{bar percent|[[Kršćanstvo]]|DodgerBlue|45}}
{{bar percent|[[Islam]]|MediumSeaGreen|3}}
{{bar percent|[[Budizam]]|Gold|1}}
{{bar percent|Ostale religije|YellowGreen|6}}
{{bar percent|[[Ateizam]]/Areligioznost|Gray|35}}
{{bar percent|Nisu se izjasnili|DarkGray|10}}
}}
Prema ustavu, Francuska je [[sekularizam|sekularna]] država sa zagarantiranom [[sloboda vjeroispovijesti|slobodom vjeroispovijesti]]. Sekularizacija u Francuskoj usko je vezana uz princip znan kao ''[[laïcité]]'', temeljem kojeg dolazi do striktne odvojenosti Crkve od države (i ''vice versa''), a javnost je potpuno sekularizirana. ''Laïcité'' ima svoje korijene u [[Zakon o odvajanju crkava od države iz 1905 (Francuska)|Zakonu o odvajanju crkava od države]] od [[9. prosinca]] [[1905.]] godine, kojim je službeno uspostavljena sekularna država.

Iako je državi zabranjeno prikupljati podatke o vjeroispovijesti građana, privatne kompanije imaju to pravo tako da se ankete o religijskom sastavu stanovništva provode kako bi se stekao uvid u isti. Temeljem ankete iz [[2011.]] godine, najveći broj Francuza je [[krššćanstvo|kršćanske]] vjeroispovijesti, među kojima je najviše [[rimokatolicizam|rimokatolika]]. Kršćanstvo je dugo godina bila dominantna religija u Francuskoj, no [[Francuska revolucija]] dovela je do drastičnog opadanja utjecaja kršćanske vjere na stanovništvo, što se osjeća i danas. Temeljem ankete iz [[2007.]], samo 5% stanovništva redovito odlazi u crkvu. Čak 35% stanovništva izjasnilo se kao [[ateizam|ateisti]], [[agnosticizam|agnostici]] ili areligiozni, a njih oko 10% se odbilo izjasniti. [[Islam|Muslimana]] ima oko 3%, [[Budizam|budista]] oko 1%, a ostalih religija ukupno 6%.

Židovska zajednica u Francuskoj broji oko 600,000 članova te je, prema podacima Svjetskog židovskog kongresa najveća u Europi.

== Jezik ==
{{main|Jezici Francuske}}
[[File:New-Map-Francophone World.svg|thumb|350px|Mapa [[Francuski jezik|frankofonih]] zemalja:
{{legend|#0c5eb1|materinji jezik}}
{{legend|#0080ff|jezik u upravi}}
{{legend|#9fceff|drugi ili neslužbeni jezik}}
{{legend|#00ff00|frankofone manjine}}]]
Temeljem članka 2. [[Ustav Francuske (1958)|Ustava]], službeni jezik u Francuskoj je [[francuski]],<ref>{{fr icon}} [https://web.archive.org/web/20110604145028/http://www.legifrance.gouv.fr/html/constitution/constitution2.htm#titre2 La Constitution- La Constitution du 4 Octobre 1958] – Légifrance</ref>  [[romanski jezici|romanski jezik]] izveden iz [[latinski|latinskog]]. Od [[1635.]], ''[[Académie française]]'' je najviši državni autoritet za francuski jezik, mada njezine odluke i preporuke nisu obligatorne. Iako je francuski jezik službeni i obvezan u upravi i javnoj komunikaciji, država ne propisuje jezik za individualne i privatne publikacije. Uz francuski, u Francuskoj se govori još 77 manjinskih jezika, 8 u [[Metropolitanska Francuska|Metropolitanskoj Francuskoj]] i 69 u prekomorskim teritorijima.

Od [[17. stoljeće|XVII.]] do sredine [[20. stoljeće|XX. vijeka]], francuski jezik je služio kao dominantni jezik međunarodnih odnosa kao i ''[[lingua franca]]'' za europske intelektualce.<ref name=exception>Joffre Agnes [http://www.franceinlondon.com/en-Article-335-Is-the-French-obsession-with-cultural-exception-declining-Culture--london-language.html ls the French obsession with "cultural exception" declining?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111017023619/http://www.franceinlondon.com/en-Article-335-Is-the-French-obsession-with-cultural-exception-declining-Culture--london-language.html |date=2011-10-17 }}. France in London. 5 October 2008</ref> Dominantnu poziciju u novijoj povijesti preuzeo je [[engleski]], što je direktna posljedica uspona [[SAD|Sjedinjenih Država]].<ref>{{cite web|url=http://www.diplomacy.edu/language/Translation/default.htm |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110719183516/http://www.diplomacy.edu/language/Translation/default.htm |archivedate=19 July 2011 |title=Language and Diplomacy – Translation and Interpretation |publisher=Diplomacy.edu |accessdate=10 September 2010}}</ref><ref>{{cite web|url=http://www.legallanguage.com/legal-articles/language-of-diplomacy/ |title=Why Is French Considered the Language of Diplomacy? |publisher=Legallanguage.com |accessdate=23 January 2011}}</ref> Ironično, francuski dugo godina nije bio dominantan jezik u samoj Francuskoj, gdje su mnogi stanovnici govorili regionalnim jezicima poput [[alzaški jezik|alzaškog]], [[bretonski jezik|bretonskog]] ili [[okcitanski jezik|okcitanskog]]. Danas se ti jezici mogu učiti u školi kao drugi jezici, ali je njihova službena upotreba zabranjena. Proces frankofonizacije Francuske trajao je stoljećima, a rezultat je obrazovnih reformi, urbanizacije i razvoja masovne komunikacije i završen je tek u XX. vijeku.

Posljedica francuskih kolonijalnih ambicija od XVII. do XX. stoljeća bilo je uvođenje francuskog jezika u [[Amerike]], [[Afrika|Afriku]], [[Polinezija|Polineziju]], [[Jugoistočna Azija|Jugoistočnu Aziju]] i [[Karibi|Karibe]]. Francuski danas zauzima drugi mjesto po broju učenika u Europi, iza [[engleski|engleskog]],<ref>{{cite web |url=http://www.intstudy.com/articles/practicalfrench.htm |title=The International Education Site |publisher=Intstudy.com |accessdate=23 January 2011 |archivedate=2011-02-27 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20110227075911/http://www.intstudy.com/articles/practicalfrench.htm |deadurl=yes }}</ref> a u određenim dijelovima svijeta, primarno Africi, još uvijek služi kao ''lingua franca''. S druge strane, u nekim je kolonijalnim područjima, primatno Jugoistočnoj Aziji, francuski gotovo umro.

Pretpostavka je da francuski jezik danas govori između 300<ref>{{cite web|url=http://about-france.com/french/french-language.htm |title=French: one of the world's main languages |publisher=About-france.com |accessdate=21 July 2011}}</ref> i 500<ref>{{fr icon}} [http://www.tlfq.ulaval.ca/axl/francophonie/francophonie.htm Qu'est-ce que la Francophonie ?] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110623113030/http://www.tlfq.ulaval.ca/axl/francophonie/francophonie.htm |date=2011-06-23 }} – [[Organisation internationale de la Francophonie]]</ref> milijuna ljudi, bilo kao materinji, bilo kao drugi jezik.

== Gospodarstvo ==

Francuska ima jednu od najrazvijenijih ekonomija na svijetu. Članica je grupe [[G8]], koja okuplja osam ekonomski najrazvijenijih zemalja svijeta. Po visini bruto društvenog proizvoda, mjerenog prema kupovnoj moći, na devetom je mjestu u svijetu, i na trećem među zemljama [[Europska unija|Europske unije]]. Godine [[1999.]], Francuska je zajedno s jedanaest zemalja Europske monetarne unije uvela [[euro]], čime je u potpunosti zamijenila [[francuski franak|franak]] kao sredstvo plaćanja.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/hi/english/static/in_depth/business/2001/euro_cash/history/ |title=History of the Euro |publisher=BBC News |accessdate=30 October 2010}}</ref>
 
[[File:Golfech NPP cropped.jpg|thumb|left|320px|Francuska proizvodi 75% električne energije u nuklearnim elektranama, po čemu je na prvom mjestu na svijetu.<ref name="energy profile">{{Cite news
| last = EnerPub
| title = France: Energy profile
| work = Spero News
| accessdate = 25 August 2007
| date = 8 June 2007
| url = http://www.speroforum.com/site/article.asp?idarticle=9839&t=France%3A+Energy+profile
| archivedate = 2007-10-04
| archiveurl = https://web.archive.org/web/20071004212408/http://www.speroforum.com/site/article.asp?idarticle=9839&t=France%3A+Energy+profile
| deadurl = yes
}}</ref>]]

Francuska ima mješovitu privredu koju karakterizira veoma razvijen privatni sektor<ref>{{fr icon}} {{cite web|url=http://www.insee.fr/fr/themes/tableau.asp?reg_id=0&ref_id=NATTEF09203|title=Entreprises selon le nombre de salariés et l'activité|publisher=[[INSEE]]|date=July 2008}}</ref><ref>{{fr icon}} {{cite web|url=http://www.insee.fr/fr/themes/tableau.asp?reg_id=0&ref_id=NATTEF9303|title=Entreprises publiques selon l'activité économique|publisher=INSEE|date=March 2009}}</ref> i jaka javna poduzeća kao i [[državni intervencionizam]]. Vlada ima velik utjecaj u najvažnijim infrastrukturnim poduzećima. Ima većinsko vlasništvo nad željeznicama, elektroprivredom, najvećim avioprijevozničkim i telekomunikacijskim poduzećima. Početkom devedesetih godina XX. vijeka, država je počela smanjivati svoje udjele u ovim kompanijama. Vlada Francuske polako privatizira državni sektor i prodaje svoj udio u kompanijama [[France Télécom]], [[Air France]], kao i u bankama, osiguravajućim društvima, i u obrambenoj industriji. U Francuskoj se nalazi središte najvećeg svjetskog proizvođača aviona – [[Airbus]]a. Također, Francuska ima i svoj [[kozmodrom]], ''[[Centre Spatial Guyanais]]'', koji je smješten u [[Francuska Gvajana|Francuskoj Gvajani]].

Prema podacima [[WTO|Svjetske trgovinske organizacije]] (WTO) za [[2008.]] godinu, Francuska je bila šesti izvoznik i četvrti uvoznik robâ.<ref>{{cite web|url=http://www.wto.org/english/res_e/statis_e/its2008_e/its2008_e.pdf |title=International Trade Statistics 2008|page=12|year=2009|publisher=[[World Trade Organization]] (WTO)|accessdate=5 July 2011}}</ref> Godine [[2008.]] Francuska je sa 118 milijardi dolara bila treća među zemljama OECD-a po obujmu stranih direktnih investicija, iza [[Luksemburg]]a (gdje su direktne strane investicije uglavnom predstavljale novčane transfere bankama koje se tamo nalaze) i [[SAD|Sjedinjenih Država]] (316 milijardi), a ispred [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]] (96,9 milijardi), [[Njemačka|Njemačke]] (25 milijardi) i [[Japan]]a (24 milijarde).<ref name=FDI>{{cite web|url=http://www.unctad.org/sections/dite_dir/docs/wir09_fs_fr_en.pdf|publisher=[[United Nations Conference on Trade and Development]] (UNCTAD)|format=PDF|work=World Investment Report 2009|title=Country fact sheet: France|accessdate=7 October 2010|archive-date=2010-07-04|archive-url=https://web.archive.org/web/20100704045547/http://www.unctad.org/sections/dite_dir/docs/wir09_fs_fr_en.pdf|dead-url=yes}}</ref><ref name=FDI2>{{cite web|url=http://www.unctad.org/sections/dite_dir/docs/wir09_fs_jp_en.pdf|publisher=UNCTAD|format=PDF|work=World Investment Report 2009|title=Country fact sheet: Japan|accessdate=7 October 2010|archivedate=2010-07-04|archiveurl=https://web.archive.org/web/20100704045522/http://www.unctad.org/sections/dite_dir/docs/wir09_fs_jp_en.pdf|deadurl=yes}}</ref>

Iste godine, francuska poduzeća su investirala 220 milijardi dolara u inozemstvu, što je Francusku svrstalo na drugo mjesto najvećih investitora među članicama OECD-a, iza [[SAD|Sjedinjenih Država]] (311 milijardi), a ispred [[UK|Ujedinjenog Kraljevstva]] (111 milijardi), [[Japan]]a (128 milijardi) i [[Njemačka|Njemačke]] (157 milijardi).<ref name=FDI/><ref name=FDI2/>
[[File:Palais Brongniart Paris.jpg|thumb|320px|Stara zgrada [[Pariška burza|Pariške burze]] završena je [[1826.]] godine.]]
Financijske usluge, bankarstvo i sektor osiguranja su važni dijelovi francuskog gospodarstva. [[Pariška burza]] je stara ustanova, koju je [[1724.]] osnovao [[Luj XV|Louis XV. Bourbon]].<ref>{{fr icon}} [http://www.gralon.net/articles/economie-et-finance/bourse/article-la-bourse-de-paris---une-institution-depuis-1724-981.htm La Bourse de Paris : une institution depuis 1724]</ref> Godine [[2000.]] pariška, amsterdamska i briselska burza su se udružile i osnovale [[Euronext]].<ref name = banque>{{cite web |author=Embassy of France |url=http://www.ambafrance-us.org/spip.php?article511 |title=Embassy of France in Washington: Economy of France |publisher=Ambafrance-us.org |accessdate=16 July 2011 |archive-date=2011-10-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20111009235442/http://ambafrance-us.org/spip.php?article511 }}</ref> Euronext se [[2007.]] spojio s [[Njujorška burza|Njujorškom burzom]] radi stvaranja najveće svjetske burze - [[NYSE Euronext]].<ref name = banque/> [[Euronext Pariz]], francuski ogranak NYSE Euronext grupe, po obujmu trgovanja je druga burza u Europi, poslije [[Londonska burza|londonske]].

Francuska poduzeća imaju vodeće pozicije u oblastima osiguranja i bankarstva: [[AXA]] je najveća osiguravajuća kuća na svijetu, dok su [[BNP Paribas]] i [[Crédit Agricole]] u [[2010.]] godini, po visini uloga, bile prva i šesta banka na svijetu,<ref>{{cite web|url=http://www.doughroller.net/banking/largest-banks-in-the-world/ |title=The 10 Largest Banks in the World |publisher=Doughroller.net |date=15 June 2010 |accessdate=16 July 2011}}</ref> a [[Société Générale]] je 2009. bila osma na svijetu.

Među zemljama G8, Francuska ima najmanju emisiju [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]], zahvaljujući velikim ulaganjima u nuklearnu energiju.<ref>{{cite web|url=http://unstats.un.org/unsd/environment/air_co2_emissions.htm |title=Greenhouse Gas Emissions|publisher=United Nations|date=August 2009|work=Environmental Indicators}}</ref> Kao rezultat velikog ulaganja u nuklearnu energiju, najveći dio električne energije u Francuskoj proizvodi 59 nuklearnih reaktora.<ref>{{cite web |url=http://www.world-nuclear.org/info/Facts-and-Figures/Nuclear-generation-by-country/#.UkrawYakrOM |title=Nuclear shares of electricity generation |publisher=World-nuclear.org |date= |accessdate=1 October 2013 |archive-date=2013-10-01 |archive-url=https://web.archive.org/web/20131001103413/http://world-nuclear.org/info/Facts-and-Figures/Nuclear-generation-by-country/#.UkrawYakrOM |dead-url=yes }}</ref> Sve ovo onemogućava proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

=== Poljoprivreda ===

Francuska je tokom svoje povijesti bila veliki proizvođač [[poljoprivreda|poljoprivrednih]] proizvoda.<ref name = agriculture>[http://www.nationsencyclopedia.com/economies/Europe/France-AGRICULTURE.html France – Agriculture] – Encyclopedia of the Nations</ref> Veliki dijelovi plodne zemlje, primjena suvremene tehnologije i subvencije Europske unije doprinijeli su da Francuska postane vodeći proizvođač i izvoznik poljoprivrednih proizvoda u Europi<ref>{{cite web|url=http://www.diplomatie.gouv.fr/en/france_159/economy_6815/overview-of-the-french-economy_6831/key-figures-of-the-french-economy_1402.html#sommaire_1|publisher=[[Minister of Foreign Affairs (France)|French Ministry of Foreign and European Affairs]]|title=Key figures of the French economy|quote=France is the world’s fifth largest exporter of goods (mainly durables). The country ranks fourth in services and third in agriculture (especially in cereals and the agri-food sector). It is the leading producer and exporter of farm products in Europe.|access-date=2014-07-23|archive-date=2010-01-14|archive-url=https://web.archive.org/web/20100114024542/http://www.diplomatie.gouv.fr/en/france_159/economy_6815/overview-of-the-french-economy_6831/key-figures-of-the-french-economy_1402.html#sommaire_1|dead-url=yes}}</ref> (što čini 20% poljoprivredne proizvodnje u EU<ref name="ministère">[http://agriculture.gouv.fr/IMG/pdf/panorama_agriculture_ed2008EN.pdf A panorama of the agriculture and agri-food industries] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100921021111/http://agriculture.gouv.fr/IMG/pdf/panorama_agriculture_ed2008EN.pdf |date=2010-09-21 }} – Ministère de l'Alimentation, de l'Agriculture et de la Pêche</ref>) i treći je izvoznik poljoprivrednih proizvoda u svijetu.<ref>{{fr icon}} [http://agriculture.gouv.fr/un-ministere-au-service-de-votre Un ministère au service de votre alimentation] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100806180615/http://agriculture.gouv.fr/un-ministere-au-service-de-votre |date=2010-08-06 }} – Ministère de l'Alimentation, de l'Agriculture et de la Pêche</ref>
[[File:Carcassonne-vignes-2.jpg|thumb|left|320px|[[Vinograd]]i u blizini [[Carcassonne]]a]]
[[Pšenica]], perad, mliječni proizvodi, govedina, i svinjetina, kao i svjetski poznati prehrambeni proizvodi su najvažniji francuski izvozni proizvodi u oblasti poljoprivrede. [[Šampanjac]] i [[bordo (vino)|bordo]] su važni izvozni proizvodi, poznati širom svijeta. Subvencije za poljoprivredu Europske unije Francuskoj se smanjuju posljednjih godina, a 2007. su iznosile oko osam milijardi eura.<ref>{{cite web|url= http://ec.europa.eu/agriculture/fin/directaid/2007/annex1_en.pdf|title=Financial year 2007|work=Distribution of direct aid to farmers |format=PDF |publisher=[[European Commission]]|date=22 April 2009|accessdate=7 October 2010}}</ref> Iste godine, Francuska je prodala poljoprivredne proizvode u vrijednosti od 33,4 milijarde eura.<ref>{{fr icon}} [http://panorama-iaa.alimentation.gouv.fr/ Les enjeux des industries agroalimentaires françaises] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111229143438/http://panorama-iaa.alimentation.gouv.fr/ |date=2011-12-29 }} – Panorama des Industries Agroalimentaires</ref>

Poljoprivreda je prema tome važan dio francuske privrede: 3,8% aktivnog stanovništva je zaposleno u poljoprivredi, dok je u 2005. prehrambena industrija činila 4,2% BDP-a.<ref name="ministère"/>

=== Rudarstvo i industrija ===

Francuska leži na velikim rudnim bogatstvima od koji se značajno ističu nalazišta [[ugljen]]a, [[željezo|željeza]], [[boksit]]a, [[uranij]]a, [[kamena sol|kamene soli]], [[cink]]a, [[nafta|nafte]] i prirodnog plina. Industrija je najrazvijenija u [[Pariški bazen|Pariškom bazenu]], a naročito crna i obojena metalurgija, prehrambena, tekstilna, automobilska, avionska, industrija gume i strojna industrija. Također se ističu kemijska i elektronska industrija, kao i rafiniranje nafte.

Francuska je europski rekorder u proizvodnji i distribuciji električne energije iz nuklearnih elektrana. Oko 78% potreba države za energijom zadovoljava 59 nuklearnih elektrana, po čemu je druga u svijetu, iza [[SAD|Sjedinjenih Država]]. S druge strane, Francuska troši samo 40% energije proizvedene u nuklearnim elektranama, a ostatak izvozi, zarađujući godišnje milijarde dolara, po čemu su svjetski rekorderi.

Ona je druga u Europi po proizvodnji [[vino|vina]].

=== Promet ===
{{main|Saobraćaj u Francuskoj}}
[[Datoteka:TGV Duplex.jpg|thumb|250px|[[TŽV|TGV]] vlak u južnoj Francuskoj]]
Francuska je jedna od najvećih i najznačajnijih zemalja u [[Evropa|Europi]]. Ona izlazi na niz veoma važnih mora i proteže se kroz niz veoma važnih oblasti ([[Atlantik]], [[La Manche]], [[Sredozemno more|Sredozemlje]], [[alpe|oblast Alpa]], doline [[Rajna|Rajne]] i [[Rhône]]), pa je mnogi smatraju "ključnom zemljom zapadne Europe". Francuska je, također, visokorazvijena zemlja, što sve zajedno čini njenu prometnu mrežu gustom, visoko razvijenom i sigurnom.

Francuska ima razvijen cestovni, željeznički, zračni i pomorski promet. Najveći saobraćajni čvor zemlje i jedan od najvećih u [[Evropa|Europi]] je glavni grad - [[Pariz]].

Po podacima iz [[2008.]] godine, ukupna dužina [[željeznica|željezničke mreže]] u Francuskoj je 29,473&nbsp;km. Ovo se odnosi na pruge standardnog kolosijeka. Pored toga, u zemlji postoji i 99&nbsp;km pruga uskog kolosijeka (1,000mm). Francuska željeznica je izrazito razvijena.

Gradska željeznica je prisutna u svim većim francuskim gradovima. [[Metro]] sistem je prisutan u najvećim gradovima. Za razliku od drugih zemalja, vlakovi se kreću lijevom stranom (izuzev u [[Lionski metro|Lionskom metrou]]). Pariz ima najrazvijenu metro mrežu sa 16 linija.

Ukupna dužina voznih cesta u Francuskoj iznosi oko 1,027,183&nbsp;km. Uprava nad autocestama je u rukama privatnih poduzeća, ali pod nadzorom državnih organa. Cestovna mreža je visoko razvijena, ali po gustoći zaostaje za nekim europskim zemljama, poput [[Njemačka|Njemačke]]. Putna mreža nižeg ranga također je visoko kvalitetna. Državne autoceste se uglavnom poklapaju s [[Evropski koridori|europskim prometnim koridorima]]. Pored [[Pariz]]a, velika cestovna čvorišta su i [[Marseille]], [[Lyon]], [[Lille]], [[Bordeaux]], [[Strasbourg]] i [[Le Mans]]. Na prilazima velikim gradovima, autoceste često imaju i po 3 trake u jednom smjeru.

U pogledu pomorskog prometa, ističu se sljedeće luke — [[Marseille]], [[Le Havre]], [[Dunkerque]], [[Rouen]], [[Nantes]] i [[Bordeaux]]. Najveća luka je u Marseilleu, koja ima i globalni značaj. Luka [[Le Havre]] je glavna luka grada Pariza i nalazi na ušću [[Seine]] u [[La Manche]]. Sve važne luke su se razvile na ušćima velikih rijeka.

Unutrašnji pomorski promet Francuske je veoma razvijen. Dužina putova (plovnih rijeka i kanala) je 8,500&nbsp;km. Iako okosnicu čine rijeke Francuske, poput [[Loire]], [[Gironde (rijeka)|Gironde]], [[Rhône]], [[Seine]], na državnu mrežu naslanjaju i granični plovni putevi ([[Rajna]], [[Meuse]]) više okolnih zemalja ([[Belgija]], [[Njemačka]]).

U državi postoji devet međunarodnih [[aerodrom]]a, a najveći su [[Zračna luka Orly|Orly]] i [[Zračna luka Charles de Gaulle|Charles de Gaulle]] u Parizu. Državna aviokompanija je [[Air France]].

=== Turizam ===
[[Datoteka:Nice-night-view-with-blurred-cars 1200x900.jpg|thumb|[[Nice]] na [[Azurna obala|Azurnoj obali]]|220px]]
Francuska je jedna od najposjećenijih država na svijetu. Sa 81,9 milijuna stranih turista 2007. godine, Francuska je ispred [[Španija|Španjolske]] i [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Država]]. U Francuskoj se nalaze gradovi od velikog kulturnog značaja (od kojih je najznačajniji [[Pariz]]), morska i planinska ljetovališta te ruralne oblasti u kojima ljudi mogu uživati u prirodi i miru. Osim ovog vida turizma, gradić [[Lourdes]] ugosti više milijuna vjerskih turista svake godine.

Najpopularnije turističke znamenitosti Francuske (prema podacima iz 2003. godine) su: [[Eiffelov toranj]] (6.2 milijuna), [[Louvre]] (5.7 milijuna), [[Versailles]] (2.8 milijuna), [[Musée d'Orsay]] (2.1 milijuna), [[Arc de Triomphe u Parizu|Arc de Triomphe]] (1.2 milijuna), [[Centre Pompidou]] (1.2 milijuna), [[Mont Saint-Michel]] (1 milijun), [[Château de Chambord]] (711,000), [[Sainte-Chapelle]] (683,000), [[Château du Haut-Kœnigsbourg]] (549,000), [[Puy de Dôme]] (500,000), [[Musée Picasso]] (441,000), [[Carcassonne]] (362,000).<ref>{{cite web|url=http://www2.culture.gouv.fr/deps/mini_chiff_03/fr/musee.htm|title=Musées et Monuments historiques}}</ref>

== Kultura i umjetnost ==
{{main|Francuska kultura}}
=== Nacionalni simboli ===
[[Datoteka:MariannedeTheodoreDoriot.JPG|thumb|220px|[[Bista]] [[Marianne]] u [[Senat (Francuska)|francuskom Senatu]], koju je od [[bronca|bronce]] izradio [[Théodore Doriot]].]]
Francuska posjeduje cijeli niz nacionalnih simbola, koji se obično smatraju temeljima francuske republikanske tradicije. Na službenoj državnoj razini, simboli [[Peta Francuska Republika|Pete Republike]] su [[Zastava Francuske|zastava (''Tricolore'')]], [[Marseljeza|nacionalna himna]] i [[Sloboda, jednakost, bratstvo|nacionalni moto]]. S druge strane, postoji cijeli niz neslužbenih nacionalnih simbola, među koje spadaju [[Marianne]], djevojka koja se smatra [[alegorija|alegorijom]] francuske države, [[Veliki pečat Francuske]], ordeni [[Legija časti|Legije časti]] i ''[[Ordre national du Mérite]]'', [[frigijska kapa]], [[galski pijetao]], [[vepar]], [[fasces]], simbol "RF" i [[14. srpnja]], dan [[Pad Bastille|pada Bastille]], koji se u Francuskoj slavi kao državni praznik.

=== Književnost ===
{{main|Francuska književnost}}
U povijesti svjetske književnosti, Francuska zauzima jedno od najznačajnijih mjesta. Nakon što je u razdoblju [[klasicizam|klasicizma]] prekinuta dominacija [[Talijanska književnost|talijanske]] i [[španjolska književnost|španjolske književnosti]], kulutrna središta postepeno su se selila na sjever tako da je Francuska dobila priliku za plodan i utjecajan književni razvoj. Tokom godina moderne povijesti, Francuska je izvršila nekoliko pionirskih zahvata na polju teorije književnosti te je zaslužna za globalni utjecaj koji je formirao brojne književnike, ali i književne pokrete.

Francuska književnost započinje u [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]], negdje oko [[6. stoljeće|VI. vijeka]]. Iz tog razdoblja, dva najznačajnija uratka su nacionalni ep ''[[La Chanson de Roland]]'' ([[srpskohrvatski|sh.]] ''Pjesan o Rolandu'') te [[poema]] ''[[Roman de la Rose]]'' (sh. ''Roman o ruži''), jedan od prvih primjera ljubavne poeme. Krajem srednjeg vijeka i tokom [[renesansa|renesanse]], u Francuskoj se razvija cijeli niz različitih trendova, poput pjesničke skupine ''[[La Pléiade]]'', no tek su [[François Rabelais]], sa svojim satiričnim romanima, i [[Michel de Montaigne]], "otac [[esej]]a", ostavili značajniji trag na globalnoj sceni. Gotovo identična situacija bila je i u [[barok]]u.

Kako se dolaskom [[klasicizam|klasicizma]] "središte moći" postepeno seli na sjever, Francuska je počela preuzimati primat na kulutrnoj sceni. U ovom razdoblju dolazi do plodnog procvata [[drama|drame]], koja postaje dominantni književnoumjetnički izričaj. Veliki tragičari, [[Pierre Corneille]] i [[Jean Racine]], su u svojim djelima prilično dosljedno slijedili ideale antičke tragedije, ali su ih unaprijedili i razvili ono što će postati klasicistička drama. Paralelno s njima djeluje i veliki [[Molière]], vrsni poznavatelj teatra čije su mu drame donijele status najvećeg komediografa svog vremena. [[Prosvjetiteljstvo]], koje se direktno nastavilo na klasicizam, donijelo je puno plodniju znanstvenu, nego književnoumjetničku produkciju, no neki od velikih prosvjetitelja ipak su ostavili traga i na polju lijepe književnosti. [[Voltaire]] je tako majstorski demonstrirao svoje umijeće kritike i satire u romanu ''[[Candide]]'', [[Jean-Jacques Rousseau]] je u svojoj ''[[La nouvelle Héloïse|Juliji]]'' udario temelje [[romantizam|romantizmu]], dok je [[Denis Diderot]] u svom romanu ''[[Jacques le fataliste et son maître]]'' (sh. ''Fatalisti Jacques i njegov gospodar'') diskutirao o nekim aktualnim filozofskim pitanjima. Isti taj Diderot zaslužan je za kreiranje [[građanska drama|građanske drame]], koja se pojavila kao novi smjer u razvoju drame, a bila je antipod tada još uvijek popularnoj [[komedija|komediji]], koju je u tom periodu obilježio kontroverzni [[Figaro (lik)|Figaro]] [[Pierre Augustin Caron de Beaumarchais|Pierrea de Beaumarchaisa]]. 
[[Datoteka:Victor Hugo.jpg|thumb|left|220px|[[Victor Hugo]] je svakako bio najdominantija ličnost svoje epohe i autor čiji je utjecaj na francusku i svjetsku književnost gotovo nemjerljiv.]]
[[Romantizam]] je donio radikalan raskid s formom i umjerenošću klasicističke baštine te je unio određeni emocionalni nemir na francusku kulturnu scenu. Radovi [[François-René de Chateaubriand|Françoisa de Chateaubrianda]] i [[Alphonse de Lamartine|Alphonsea de Lamartinea]] neće biti tek umjetičke majstorije, već i snažni katalizatori u turbulentnom razdoblju francuske povijesti. Veliki [[Victor Hugo]] će biti aktivno angažiran u mijenjanju društvene svijesti u svojim djelima, a njegovi ''[[Les Misérables]]'' (sh. ''Jadnici'') danas se smatraju prijelaznim djelom iz romantizma u [[realizam]]. Konačni raskid s romantičarskim emocijama učinit će [[Stendhal]] sa svojim romanom ''[[Le rouge et le noir]]'' (sh. ''Crveno i crno''), dok će realističku estetiku do vrhunca dovesti [[Honoré de Balzac]] (u formi kritičkog realizma) i [[Gustave Flaubert]] (u formi psihološkog realizma). Direktan nastavak realizma bio je [[naturalizam]], čija se umjetnička estetika temeljila na još realističnijem prikazu stvarnosti, bez ikakvih uljepšavanja ili izostavljanja. Njezin idejni začetnik bio je [[Hippolyte Taine]], a glavni književni predstavnik [[Émile Zola]].

Dolazak [[modernizam|modernizma]] u Francuskoj obilježava revitalizacija pjesništva i pluralizam individualnih stilova. Povratak mitovima i estetici [[Antika|Antike]] donose ''[[Parnasovci]]'', dok će radikalniji zaokret prema suvremenoj književnosti napraviti [[simbolizam|simbolisti]]. Turbulentni životi [[Paul Verlaine|Paula Verlainea]] i [[Arthur Rimbaud|Arthura Rimbauda]] bit će evidentni kroz njihovu poeziju, dok će se kao najveće pjesničko ime svoje generacije u Francuskoj i svijetu isprofilirati [[Charles Baudelaire]], sa svojim zbirkama ''[[Les Fleurs du mal]]'' (sh. ''Cvjetovi zla'') i ''[[Le Spleen de Paris]]'' (sh. ''Spleen Pariza'').

Prijelaz u [[20. stoljeće|XX. stoljeće]] donosi inovativnu [[estetika|estetiku]] [[Henri Bergson|Henrija Bergsona]], koja će svoje utjelovljenje doživjeti u nostalgičnim djelima [[Marcel Proust|Marcela Prousta]]. Ipak, Francuska se brzo uključila [[avangarda|avangardne]] trendove s početka XX. vijeka te je čak zaslužna za formiranje [[nadrealizam|nadrealističkog]] i [[dadaizam|dadaističkog]] pokreta. 
[[Datoteka:Sartre closeup.jpg|thumb|220px|[[Jean-Paul Sartre]] je bio angažiran mislilac svoga doba, a njegova se ''[[Mučnina (roman)|Mučnina]]'' smatra vrhuncem egzistencijalističke književnosti.]]
U plodnom međuratnom razdoblju, Francuska književnost ponovo se vraća romanu i epskom izričaju. Tako [[André Gide]] u svojim djelima preispituje određene narativne tehnike, što će imati značajnog utjecaja na poratnu književnost, dok će [[Louis-Ferdinand Céline]] u svom ''[[Voyage au bout de la nuit]]'' (sh. ''Putovanje onkraj noći'') dati vrlo oštar osvrt na [[Prvi svjetski rat]]. Prijelazni period između avangarde i kasnog modernizma vidljiv je u djelima [[Jean Cocteau|Jeana Cocteaua]]. Konačno, 30-ih godina u Francuskoj formira se snažan krug filozofski orijentiranih autora koji u svojim djelima iznose idejne temelje [[teorija apsurda|filozofije apsurda]] i [[egzistencijalizam|egzistencijalizma]]. Dok će prvu do savršenstva dovesti [[Albert Camus]], potonju će u svojim djelima jednako tako uspješno razraditi [[André Malraux]] i [[Jean-Paul Sartre]].

Poseban doprinos francuske književnosti je i [[teatar apsurda]] koji, iako svoje tragove ima već u radovima [[Alfred Jarry|Alfreda Jarryja]] s početka XX. vijeka, svoj vrhunac doživljava u radovima [[Samuel Beckett|Samuela Becketta]] i [[Eugène Ionesco|Eugènea Ionesca]].

Postmodernu i suvremenu francusku književnost obilježavaju imena poput [[Marguerite Duras]], te kontroverzni autori [[Frédéric Beigbeder]] i [[Michel Houellebecq]].

=== Likovna umjetnost ===
{{main|Francuska umjetnost}}
[[Datoteka:Eiffel Tower from north Avenue de New York, Aug 2010.jpg|thumb|left|220px|[[Eiffelov toranj]] - jedan od simbola suvremene Francuske i jedno od najpoznatijih dijela francuske umjetnosti.]]
Umjetnička djelatnost na području Francuske prisutna je još od prapovijesnih doba. Brojne prapovijesne civilizacije ostavile su trag i na polju umjetnosti, a posebno se ističu slike pronađene u špiljama [[Lascaux]], [[Cro-Magnon]] i [[La Madelaine]]. Kulture metalnog doba, kao i [[Kelti]], također su ostavili trag na umjetničkoj produkciji svoga vremena, mada se kod potonjih primarno radilo o predmetima praktične uporabe. U razdoblju [[Antika|Antike]], [[Stari Rim|rimski]] osvajači izgrađivali su brojne građevine na osvojenim područjima koje su prisutne još i danas i predstavljaju posebne spomenike starorimske kulture na francuskom tlu.

Početak autonomne francuske umjetnosti može se datirati u razdoblje [[predromanika|predromanike]], kada dolazi do međusobnog ispreplitanja [[merovinška umjetnost|merovinške]] i [[karolinška umjetnost|karolinške umjetnosti]]. Dominantna umjetnička grana je [[arhitektura]], a najznačajnije građevine su one [[crkva|crkvene]], koje su često dosezale nezamislivu kompleksnost, poput [[Opatija Cluny|opatije Cluny]]. Identična produkcija nastavila se i tokom [[romanika|romanike]] i [[gotika|gotike]], kada nastaju neke od najpoznatijih građevina na francuskom tlu, poput [[Katedrala u Chartresu|katedrale u Chartresu]] te istoimenih [[katedrala Notre-Dame u Parizu]] i [[Katedrala Notre-Dame u Reimsu|Reimsu]]. Kasna gotika donosi i pojavu prve slikarske produkcije, čiji su glavni predstavnici [[braća Limbourg]].

[[Renesansa]] u Francuskoj još uvijek demonstrira dominaciju arhitekture, koja je najevidentnija po velikom broju [[dvorac]]a koji nastaju u tom razdoblju, a od kojih su svakako najpoznatiji [[Dvorac Fontainebleau|Fontainebleau]] i [[Louvre]]. Slikarska produkcija je postojana, ali bez značajnih imena. [[Barok]] donosi pravi preporod u francuskoj umjetnosti - taj raskošni stil omogućio je daljnji razvoj ionako bogate arhitektonske produkcije, a slikarstvo se konačno afirmiralo kao dominantna grana. [[Dvorac Versailles]], na kojeg je [[Louis XIV.]] potrošio bogatstvo, danas predstavlja jedan od simbola Francuske, a izgrađen je upravo u ovom razdoblju. Afirmacija slikarstva započela je s luminističkim slikama [[Georges de la Tour|Georgesa de la Toura]], a dalje se razvijala kroz antikom inspirirana platna [[Nicolas Poussin|Nicolasa Poussina]]. [[Rokoko]], nazivan i "stil Louisa XV.", bio je prvi autohtoni francuski stil koji se dalje proširio Europom, a manifestirao se kroz daljnju arhitektonsku produkciju, ponajviše palača i dvorova, te utjecajnu slikarsku djelatnost [[Antoine Watteau|Antoinea Watteaua]], [[Jean-Honoré Fragonard|Jean-Honoréa Fragonarda]] i [[Jean Baptiste Siméon Chardin|Jeana Baptistea Siméona Chardina]].

[[Neoklasicizam]] je imao velikog odjeka u Francuskoj te je inspirirao cijeli niz autora iz svih umjetničkih grana. Vrhunac neoklasicističke arhitekture je groblje [[Panthéon]] u [[Pariz]]u, dok su slikarstvo obilježili [[Jacques-Louis David]] i [[Jean Auguste Dominique Ingres]]. Za [[Napoleon]]ove vladavine razvio se i poseban podstil - [[ampir]]. Prijelaz iz neoklasicizma u ostale građanske stilove, primarno [[romantizam]], a onda i [[realizam]], obilježio je [[Théodore Géricault]], čija su kasnoklasicistička platna najavljivala buduće stilove. [[Historicizam]] je imao značajnog odjeka u arhitekturi, a eklatantan primjer [[pseudoarhitektura|pseudoarhitekture]] toga doba (koja se s vremenom oblikovala kao gotovo trajna odlika historicističkih stilova) je [[Palais Garnier]] u [[Pariz]]u. [[Eugène Delacroix]] je obilježio francuski [[romantizam]] kao njegov najznačajniji predstavnik, a njegova slavna slika ''[[Sloboda predvodi narod]]'' je danas jedan od najprepoznatljivijih simbola Francuske u svijetu. Raskid s bogatim ''pathosom'' romantičarskog izražaja donijeli su realisti, čiji je najznačajniji predstavnik bio [[Gustave Courbet]]. Sukladno kritičarskom duhu realizma, tadašnje umjetničke struje bile su plodno tlo za djelovanje ilustratora, primarno karikaturista, tako da značajan trag u tom periodu ostavljaju i [[Honoré Daumier]] i [[Gustave Doré]].

Početak XIX. vijeka u Francuskoj donio je i formiranje jedne sasvim nove umjetničke grane - [[fotografija|fotografije]]. Naime, izumitelj [[Nicéphore Niépce]] je oko [[1822.]] godine izumio tehniku [[heliografija|heliografije]], koja je bila direktna preteča suvremenog fotografskog bilježenja događaja. Najstarija sačuvana heliografija, ona iz [[1825.]] godine, bila je poticaj kemičaru [[Louis Daguerre|Louisu Daguerreu]] da krajem 1830-ih godina razvije tu tehniku i izumi [[dagerotipija|dagerotipije]], koje će dugo godina biti izrazito popularne među umjetnicima. U drugoj polovici XIX. vijeka, [[Félix Nadar]] je iskoristio sve poznate tehnike toga doba kako bi izradio cijelu seriju fotografija koje se smatraju pionirskim doprinosom toj grani umjetnosti.

Francuska je umjetnost vrlo brz prigrlila moderne ideje te je već krajem XIX. vijeka došlo do formiranja avangardnih ideja. Svojim ''[[Doručak na travi|Doručkom na travi]]'' iz [[1863.]] godine, [[Édouard Manet]] će započeti sa stilom kojeg će umjetnički etablirati [[Claude Monet|Monetova]] ''[[Impresija, izlazak sunca]]'' iz [[1872.]] godine, a po kojoj će cijeli stil dobiti ime [[impresionizam]]. Iako je umjetnička estetika impresije koja progovara iz slike i ostavlja trajni trag na gledatelju kao subjektu i recipijentu te umjetnikove estetičke vizije naišla na žustre reakcije kritike, već spomenuti Manet i Monet, ali i [[Pierre-Auguste Renoir|Renoir]] i [[Edgar Degas|Degas]], postat će među najutjecajnijim i najcjenjenijim francuskim umjetnicima. Iako je [[postimpresionizam]] bio uvelike autonoman u svom izričaju, stilizacije [[poentilizam|pointilista]] ([[Georges Seurat]], [[Paul Signac]]), [[Paul Cézanne|Paula Cézannea]] i [[Paul Gauguin|Paula Gauguina]] nisu se mogle toliko udaljiti od izvorne umjetničke vizije impresionista. Prikazi boemskog života svoga vremena obilježili su platna [[Henri Toulouse-Lautrec|Henrija Toulouse-Lautreca]], koji se smatra tvorcem [[plakat]]a, ali i pretečom [[ekspresionizam|ekspresionističkog]] izričaja. Najznačajniji trag na polju kiparstva ostavio je [[Auguste Rodin]].

Francusku umjetnost na početku XX. vijeka obilježio je [[art nouveau]], koji će biti samo jedan od brojnih varijanti [[secesija|secesijsksih]] stilova, a donio je prilično elegantan prijelaz iz modernizma na kaotičnu avangardu. Već [[1889.]] godine, inženjer [[Gustave Eiffel]] izgradio je svoj [[Eiffelov toranj|globalno poznati toranj]] koji će biti početak novih strujanja u poimanju arhitektonskog dizajna. [[Pariz]] ubrzo postaje umjetnički centar cijelog zapadnog svijeta tako da se može reći kako su brojni umjetnički stilovi ili nastali ili svoj vrhunac doživjeli upravo u Parizu. [[Fovizam|Fovisti]], koje predvodi [[Henri Matisse]], te [[Kubizam|kubisti]] [[Georges Braque]] i [[Fernand Léger]] obilježili su prvu fazu razvoja avangardne umjetnosti, dok će [[dadaizam|dadaisti]] poput [[Marcel Duchamp|Marcela Duchampa]] ili [[nadrealizam|nadrealisti]] poput [[Yves Tanguy|Yvesa Tanguyja]] obilježiti njegovu drugu fazu. Ekspresionistički izričaj njegovao je [[Chaim Soutine]], dok će nostalgična platna [[Marc Chagall|Marca Chagalla]] balansirati između nadrealizma i primitivizma. U Francuskoj u tom periodu djeluju i brojni strani umjetnici, koji su tako indirektno izvršili utjecaj i ostavili traga i na francuskoj umjetnosti. Nove umjetničke tendencije u arhitekturi stvara, ali i dosljedno realizira [[Le Corbusier]].

Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], [[apstraktna umjetnost|apstrakcija]] postaje dominantan izričaj, a francuska se umjetnost postepeno približava [[konceptualna umjetnost|konceptualizmu]] i [[postmodernizam|postmodernizmu]]. Tako tokom 50-ih godina nastaje [[informel]], izrazito apstraktan stil koji je pokušao raskinuti sa svim dotadašnjim tendencijama u apstraktnom slikarstvu i umjetnosti predočiti jednu simplificiranu, a opet umjetnički originalnu i kompleksnu viziju. Iz informela su nastali i brojni drugi utjecajni stilovi, poput [[lirska apstrakcija|lirske apstrakcije]], [[tašizam|tašizma]] i ''[[art brut]]a'', svi koji su bili karakterističkni upravo za Francusku. Posebno znakovit bio je i rad [[Victor Vasarely|Victora Vasarelyja]], kojeg se danas smatra ocem [[op-art]]a.

Francuska je zemlja bogata muzejima i umjetničkim galerijama u kojima se nalaze neka od globalnoj najpoznatijih i najvažniji djela likovne umjetnosti. Muzej [[Louvre]] tako je danas jedan od najpoznatijih svjetskih muzeja, a osim umjetnički interesantnog eksterijera, obiluje eksponatima koji predstavljaju svojevrsnu kroniku razvoja likovne umjetnosti od njezinih početaka pa do današnjih dana. [[Centar Georges Pompidou]] je sam po sebi remek-djelo moderne arhitekture, a danas je jedan od najpoznatijih svjetskih centara moderne umjetnosti. U blizini Centra nalazi se i slavna ''[[Fontana Stravinskog]]'', djelo švicarskog kipara [[Jean Tinguely|Jeana Tinguelyja]]. Impresivnu zbirku impresionista i postimpresionista sadrži [[muzej d'Orsay]], dok [[muzej Unterlinden]], kao i Louvre, sadrži bogatu zbirku iz svih razdoblja. U Parizu se još nalaze i [[Musée Picasso]], [[Musée Gustave-Moreau]], [[Musée Jean-Jacques Henner]] i [[Musée Rodin]].

;Galerija

<gallery mode="packed-hover" heights="180">
Datoteka:Nicolas Poussin 052.jpg|[[Nicolas Poussin]]: ''[[Et in Arcadia ego]]'' ([[1637.]] - [[1638.]]), ulje na platnu, 87 × 120&nbsp;cm
Datoteka:WatteauPierrot.jpg|[[Antoine Watteau]]: ''[[Pierrot (Watteau)|Pierrot (Gilles)]]'' ([[1717.]] - [[1719.]]), ulje na platnu, 184 × 149&nbsp;cm
Datoteka:Fragonard - swing.jpg|[[Jean-Honoré Fragonard]]: ''[[Ljuljačka (Fragonard)|Ljuljačka]]'' ([[1767.]] - [[1768.]]), ulje na platnu, 81 × 64&nbsp;cm
Datoteka:Napoleon4.jpg|[[Jacques-Louis David]]: ''[[Napoleon prelazi Alpe]]'' ([[1801.]], ulje na platnu, 261&nbsp;cm × 221&nbsp;cm
Datoteka:Jean Auguste Dominique Ingres, La Grande Odalisque, 1814.jpg|[[Jean Auguste Dominique Ingres]]: ''[[Velika Odaliska]]'' ([[1814.]]), ulje na platnu, 88.9&nbsp;cm × 162.56&nbsp;cm
Datoteka:JEAN LOUIS THÉODORE GÉRICAULT - La Balsa de la Medusa (Museo del Louvre, 1818-19).jpg|[[Théodore Géricault]]: ''[[Meduzin splav]]'' ([[1818.]] - [[1819.]]), ulje na platnu, 491&nbsp;cm × 716&nbsp;cm
Datoteka:Eugène Delacroix - La liberté guidant le peuple.jpg|[[Eugène Delacroix]]: ''[[Sloboda predvodi narod]]'' ([[1830.]]), ulje na platnu, 260&nbsp;cm × 325&nbsp;cm
Datoteka:Gustave Courbet - A Burial at Ornans - Google Art Project 2.jpg|[[Gustave Courbet]]: ''[[Pogreb u Ornansu]]'' ([[1849.]] - [[1850.]]), ulje na platnu, 315&nbsp;cm × 660&nbsp;cm
Datoteka:Edouard Manet - Luncheon on the Grass - Google Art Project.jpg|[[Édouard Manet]]: ''[[Doručak na travi]]'' ([[1862.]] - [[1863.]]), ulje na platnu, 208&nbsp;cm × 265.5&nbsp;cm
Datoteka:Claude Monet, Impression, soleil levant.jpg|[[Claude Monet]]: ''[[Impresija, izlazak sunca]]'' ([[1872.]]), ulje na platnu, 48&nbsp;cm × 63&nbsp;cm
Datoteka:Zvijezda.jpg|[[Edgar Degas]]: ''[[Zvijezda (Degas)|Zvijezda]]'' ([[1876.]] - [[1877.]]), monotipija izvedena pastelom, 58 × 42&nbsp;cm
Datoteka:Renoir - The Two Sisters, On the Terrace.jpg|[[Pierre-Auguste Renoir]]: ''[[Dvije sestre]]'' ([[1881.]]), ulje na platnu, 100.5&nbsp;cm × 81&nbsp;cm
Datoteka:A Sunday on La Grande Jatte, Georges Seurat, 1884.png|[[Georges Seurat]]: ''[[Nedjeljno poslijepodne na otoku La Grande Jatte]]'' ([[1884.]] - [[1886.]]), ulje na platnu, 207.6 × 308&nbsp;cm
Datoteka:Gauguin Il Cristo giallo.jpg|[[Paul Gauguin]]: ''[[Žuti krist]]'' ([[1889.]]), ulje na platnu, 92.1 × 73&nbsp;cm
Datoteka:Lautrec at the moulin rouge 1892.jpg|[[Henri de Toulouse-Lautrec]]: ''[[U Moulin Rougeu]]'' ([[1892.]] - [[1895.]]), ulje na platnu, 123&nbsp;cm × 140&nbsp;cm
Datoteka:Paul Cézanne, Pyramid of Skulls, c. 1901.jpg|[[Paul Cézanne]]: ''[[Piramida od lubanja]]'' ([[1901.]]), ulje na platnu, 37&nbsp;cm × 45.5&nbsp;cm
Datoteka:Braque - Hommage J. S. Bachu.jpg|[[Georges Braque]]: ''[[Hommage J.S. Bachu]]'' ([[1912.]]), ulje na platnu, 54 × 73&nbsp;cm
Datoteka:Marcel Duchamp.jpg|[[Marcel Duchamp]]: ''[[Fontana (Duchamp)|Fontana]]'' ([[1916.]] - [[1917.]])
</gallery>

=== Glazba ===
{{main|Francuska muzika}}
Francuska ima dugu i bogatu muzičku tradiciju. Kroz ranije faze razvoja glazbe, francuski su kompozitori ostavili velik trag na razvoju [[klasična muzika|klasične glazbe]], dok je u suvremenom razdoblju Francuska ponudila nekoliko značajnih imena popularne glazbe. 
[[Datoteka:Maurice Ravel 1925.jpg|220px|thumb|left|[[Maurice Ravel]] postao je, zahvaljujući svom senzibilnom ''[[Boléro|Boléru]]'', jedan od najpoznatijih i najvažnijih kompozitora u historiji klasične glazbe. Njegova izvorna ideja prvo je smatrana ludom i nije dobro prihvaćena, ali je s vremenom postala jedna od najpoznatijih skladbi u historiji.]]
Francuska klasična glazba dugo je bila u sjeni one [[Italija|talijanske]] i [[Njemačka|njemačke]]. Naime, iako je francuski [[barok]] ponudio imena poput [[Jean-Baptiste Lully|Jeana-Baptistea Lullyja]], jednog od pionira [[opera|opere]], ili [[Marc-Antoine Charpentier|Marca-Antoinea Charpentiera]], preludij čijeg je ''[[Te Deum (Charpentier)|Te Deuma]]'' jedno od najprepoznatljivijih skladbi današnjice, dvorska glazba poticana na raskošnom dvoru [[Louis XIV|Louisa XIV.]] nije se uspjela nametnuti u odnosu na onu svojih susjeda. Izvjesni renome postigao je i [[Jean-Philippe Rameau]], jedan od kompozitora kasnog baroka, dok je [[François Couperin]] bio glavni predstavnik [[rokoko]]a u Francuskoj. [[Klasicizam]] je donio konačni kraj dominacije talijanske glazbe, no u Francuskoj nije imao značajnog odjeka. Francuska se na sceni klasične glazbe u cijelosti etablira u razdoblju [[romantizam|romantizma]], kada se estetski duh tog pokreta masovno širi cijelom Europom. Svakako najveće ime francuskog romantizma je [[Hector Berlioz]], koji je jednako doprinio i na polju kompozicije, ali i glazbene teorije. Iako rodom [[Poljaci|Poljak]], život i djelo [[Frédéric Chopin|Frédérica Chopina]], virtuoza na [[klavir]]u, obilježila je upravo Francuska. [[Charles-François Gounod]] ostao je zapamćen po svojoj religioznoj glazbi i operi ''[[Faust (opera)|Faust]]'', dok će se na polju opere istaknuti još i [[Georges Bizet]] (''[[Carmen (opera)|Carmen]]'') i [[Jules Massenet]]. [[Jacques Offenbach]] ostat će upamćen po svom djelu ''[[Orfej u podzemlju]]'', koje se danas smatra prvom [[opereta|operetom]] ikada skladanom. Francuski kasni romantizam dao je dva upečatljiva imena, ono [[Camille Saint-Saëns|Camillea Saint-Saënsa]] te ono [[Gabriel Fauré|Gabriela Fauréa]]. Potonji će izvršiti snažan utjecaj na moderne tendencije u francuskoj glazbi tako da će se impresionisti [[Claude Debussy]] i [[Maurice Ravel]] uvelike pozivati na njegov rad. [[Érik Satie]] se smatra začetnikom [[modernizam|modernističke]] glazbe, koja će u Francuskoj imati značajnih sljedbenika. Grupacija ''[[Les Six]]'', koju su sačinjavali [[Germaine Tailleferre]], [[Darius Milhaud]], [[Arthur Honegger]], [[Louis Durey]], [[Francis Poulenc]] i [[Georges Auric]], odlučila je raskinuti s tradicijom kasnog romantizma i impresionizma te se priključiti modernim strujanjima u glazbi, a dio autora koketirao je i s novonastalim [[jazz]]om. Francuska je izvršila i znakovit utjecaj na [[avangarda|avangardnu]] i postmodernu klasičnu glazbu, prvo preko [[Pierre Schaeffer|Pierrea Schaeffera]], čija se ''[[musique concrète]]'' smatra početkom eksperimentalne klasične glazbe, a onda i preko [[Olivier Messiaen|Oliviera Messiaena]] i [[Pierre Boulez|Pierrea Bouleza]], čija je [[serijalizam|serijalna]] tehnika bila jedan od najutjecajnijih pokreta svog doba.
[[Datoteka:Gainsbourgb.jpg|frame|[[Serge Gainsbourg]] se danas smatra jednim od globalno najutjecajnijih popularnih glazbenika.]]
Klima u francuskoj kulturi u XX. stolječu omogućila je brzo prodor popularnih žanrova, poput [[jazz]]a, [[rock]]a i [[pop]]a. Vrlo brzo, formirat će se specifičan glazbeni žanr, poznat kao [[Šansona|''chanson française'']], koji će predstavljati senzibilan glazbeni izričaj, svojevrsnu pjesničku autobiografiju uz kritički komentar društvene situacije. Najznačajniji interpretatori šansona bili su [[Édith Piaf]] i [[Charles Aznavour]]. [[Serge Gainsbourg]] bio je posebna figura unutar francuske popularne glazbe, osebujni esteta i [[boemština|boem]] čija će glazba izvršiti utjecaj na niz žanrova, poput [[francuski pop|popa]], [[jazz]]a i [[new wave|novog vala]]. Gainsbourgov specifičan glas i snažni tekstovi napravili su od njega jednog od najutjecajnijih francuskih popularnih glazbenika. Gainsbourgov utjecaj bio je posebno značajan za razvoj i popularizaciju [[yé-yé]] žanra, specifičnog izričaja francuske pop glazbe kojega je, osim Gainsbourga, obilježila i [[France Gall]]. Iako je [[rock]] bio popularan, francuska glazba ponudila je razmjerno malo rock izvođača u odnosu na anglofone zemlje. Francuski umjetnici ostavili su i značajan trag na polju [[elektronska muzika|elektronske glazbe]], ponudivši nekoliko pionirskih autora tom žanru. [[Jean-Michel Jarre]] je već tokom 70-ih godina etablirao žanr i ostvario međunarodnu karijeru, dok je [[David Guetta]] tokom 2000-ih postao jedan od najpopularnijih svjetskih glazbenika. Globalnu slavu i popularnost tokom 2000-ih godina dostižu i elektronski dueti [[Daft Punk]] i [[Air (francuski bend)|Air]], potonji koji je surađivao i na nekoliko [[soundtrack]]ova filmske glazbe.

=== Kinematografija ===
{{main|Francuska kinematografija}}
[[Datoteka:Fratelli Lumiere.jpg|220px|thumb|left|[[Braća Lumière|Auguste i Louis Lumière]] zaslužni su za patentiranje [[kinematograf]]a, prvog uređaja koji je omogućio snimanje filmova. Svojih epohalnim izumom omogućili su razvoj nove umjetničke grane koja se ubrzo pretvorila u globalno popularnu industriju.]]
Francuska i [[film]] imaju dugu povijest i tradiciju, a francuska kinematografija spada među najcjenjenije nacionalne kinematografije u svijetu. Povijest filma započinje upravo u Francuskoj, [[1895.]] godine, kada su braća [[Braća Lumière|Auguste i Louis Lumière]] u jednom pariškom salonu javnosti prezentirali svoj film ''[[La Sortie des usines Lumière à Lyon]]''. Koristeći svoj netom patentirani [[kinematograf]], braća Lumière su te iste večeri javnosti prezentirali još 9 kratkometražnih filmova i tako stekli status otaca filmske umjetnosti. Neposredno nakon, enormnu popularnost stiče i [[Georges Méliès]], plodni režiser iz ranog razdoblja, čiji je [[SF|znanstvenofantastični]] film ''[[Le Voyage dans la Lune]]'' stekao gotovo kultnu popularnost među filmofilima. Među rane uspješnice francuskog filma spada i nijemi serijal ''[[Les Vampires]]'' (sniman od [[1915.]] do [[1916.]]), pomalo groteskni krimi serijal [[Louis Feuillade|Louisa Feuilladea]] vrlo specifičnog estetičkog izraza, a koji je proslavio glumicu [[Musidora|Musidoru]] i od nje učinio jednu od prvih zvijezda francuskog filma.

Francuska kinematografija doživljava velik procvat u međuratnom razdoblju, prvo s [[Francuska impresionistička kinematografija|impresionistima]] (pokret koji se još naziva i prva avangarda), a onda i preko autora koji će direktno utjecati na globalno popularni [[Francuski novi val|novi val]]. Jedan od prvih impersionističčkih filmova bio je ''[[La Dixième Symphonie]]'' [[Abel Gance|Abela Gancea]] iz [[1918.]] godine. Upravo će Gance biti jedan od najprominentnijih autora impersionističke kinematografije, a proslavit će se radovima poput ''[[J'accuse (film, 1919)|J'accuse]]'', ''[[La Roue]]'' i, posebno, filmom ''[[Napoléon (film, 1927)|Napoléon]]''. Iako je filmom ''[[Nana (film, 1926)|Nana]]'' doprinio impresionističkoj kinematografiji, [[Jean Renoir]] će se proslaviti filmovima ''[[Velika iluzija|La Grande Illusion]]'' i ''[[La Règle du jeu]]'', koje kritičari danas svrstavaju među najbolje filmove ikada snimljene. Upravo će Renoir u svojim radovima stvoriti stil koji će snažno utjecati na novi val. Značajnu popularnost, čak i izvan granica Francuske, u ovom periodu ostvaruje [[René Clair]], koji uspjeh ostvaruje filmom ''[[Sous les toits de Paris]]'', a svjetsku slavu ostvaruje filmom ''[[And Then There Were None (film, 1945)|And Then There Were None]]'', koji je prva ekranizacija [[Ten Little Niggers|istoimenog romana]] [[Agatha Christie|Agathe Christie]].

Iako je uspjeh počeo ostvarivati kasnih 30-ih, [[Marcel Carné]] se u povijest kinematografije upisao [[1945.]] godine, trosatnim filmom ''[[Les Enfants du paradis]]'', koji je u cijelosti sniman tokom [[Treći Reich|nacističke]] okupacije Francuske, a danas se ubraja među najbolja ostvarenja filmske umjetnosti uopće. 
{{Multiple image|direction=horizontal|align=right|image1=Jean-Luc Godard at Berkeley, 1968 (2).jpg|image2=François Truffaut (1965).jpg|width1=190|width2=220|footer=[[Jean-Luc Godard]] (lijevo) i [[François Truffaut]] (desno) činili su okosnicu ''[[Francuski novi val|Nouvelle Vaguea]]'', a njihovi filmovi se redovito ubrajaju među najbolja ostvarenja u povijesti filma.}} 
Globalnu ekspanziju i ugled, francuska kinematografija postiže u razdoblju nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Već tokom 50-ih godina, ''[[Francuski novi val|La Nouvelle Vague]]'' (odnosno, "Novi val") postaje dominantan izričaj francuske kinematografije, stilski specifičan i karakterističan upravo za tu zemlju, a brojni autori tog perioda započeli su kao teoretičari filma i kritičari u utjecajnom filmskom časopisu ''[[Cahiers du cinéma]]''. Dva najznačajnija imena ''Nouvelle Vaguea'' bili su [[Jean-Luc Godard]] i [[François Truffaut]]. Godard će u svojim filmovima pokazati ekstenzivno poznavanje povijesti filma, a njegovi filmovi često će biti obilježeni [[egzistencijalizam|egzistencijalističkim]] i [[marksizam|marksističkim]] motivima. Uspjeh Godard ostvaruje svojim prvim dugometražnim filmom, ''[[À bout de souffle]]'' ([[1960.]]), s [[Jean-Paul Belmondo|Jean-Paulom Belmondoom]] u glavnoj ulozi. Belmondo se ubrzo isprofilirao kao jedan od najboljih glumaca ''Nouvelle Vaguea'', a s Godardom je još surađivao i na uspješnom filmu ''[[Pierrot le fou]]''. [[Anna Karina]] imala je glavnu ulogu u Godardovim ''[[Bande à part]]'' i ''[[Vivre sa vie]]'', dok će [[Brigitte Bardot]] imati glavnu ulogu u filmu ''[[Le Mépris]]''. Radi se o, mahom, globalno popularnim francuskim glumcima i glumicama koji će sloviti za najveća glumačka imena svog vremena. Trauffaut je uspjeh također stekao svojim prvim dugometražnim filmom, ''[[Les quatre cents coups]]'', koji će postati jedan od definirajućih filmova ''Nouvelle Vaguea''. Globalnu popularnost, Trauffaut će ostvariti svojim kasnijim radovima: ''[[Jules et Jim]]'' (s [[Jeanne Moreau]] u glavnoj ulozi), ''[[Baisers volés]]'' (s [[Claude Jade]], koja je kasnije surađivala i s [[Alfred Hitchcock|Hitchcockom]]), ''[[Američka noć (film)|La Nuit américaine]]'' (sa [[Jacqueline Bisset]] u glavnoj ulozi), ''[[L'Histoire d'Adèle H.]]'' (koji je proslavio tada dvadesetogodišnju [[Isabelle Adjani]] i od nje učinio globalnu zvijezdu) i ''[[Le Dernier Métro]]'' (s [[Catherine Deneuve]] i [[Gérard Depardieu|Gérardom Depardieuom]] u glavnim ulogama). Trauffautovi filmovi spadaju u moderne klasike, a ''[[Američka noć (film)|La Nuit américaine]]'' je [[1974.]] nagrađena i [[Oscar]]om i [[BAFTA]]-om. 
[[Datoteka:Brigitte Bardot - 1962.jpg|thumb|left|220px|[[Brigitte Bardot]] je bila jedna od najpopularnijih francuskih i svjetskih glumica svoga doba, a osim zbog rada na platnu, bila je poznata i zbog svoje ljepote.]]
Francuska kinematografija razvija se i paralelno s ''Nouvelle Vagueom'', uključujući i [[minimalizam|minimalističke]] filmove [[Robert Bresson|Roberta Bressona]] te uspješne trilere [[Henri-Georges Clouzot|Henrija-Georgesa Clouzota]], čiji se filmovi ''[[Le salaire de la peur]]'' i ''[[Les Diaboliques]]'' smatraju među najuspješnijim trilerima iz 50-ih godina, a koji su postavili temelj bogatoj tradiciji kvalitetnih francuskih trilera. Značajan naslov je i ''[[La Cage aux Folles]]'', koji će dugo godina biti jedan od najuspješnijih francuskih filmova u anglofonim zemljama. Osim već spomenutih, poznata glumačka imena koja se afirmiraju i globalnu popularnost ostvaruju u ovom periodu su [[Yves Montand]], [[Alain Delon]], [[Romy Schneider]], [[Simone Signoret]], [[Jacques Tati]] i [[Jean Gabin]].

''Nouvelle Vague'' je tokom 80-ih godina zamijenio ''[[Cinéma du look]]'', a čije će se stilske odrednice afirmirati kroz filmove ''[[Diva (film, 1981)|Diva]]'' [[Jean-Jacques Beineix|Jean-Jacquesa Beineixa]] i ''[[The Big Blue]]'' [[Luc Besson|Luca Bessona]]. Značajan uradak iz ovog perioda bio je debitantski film [[Bruno Nuytten|Bruna Nuyttena]] ''[[Camille Claudel (film)|Camille Claudel]]'', u kojem su glavne uloge imali [[Gérard Depardieu]] i [[Isabelle Adjani]].

Tokom 90-ih godina, francuska kinematografija postepeno se otvara i dolazi do sve značajnije međunarodne eksponiranosti francuskih filmova. Film ''[[Cyrano de Bergerac (film, 1990)|Cyrano de Bergerac]]'' s [[Gérard Depardieu|Gérardom Depardieuom]] bio je uspjeh na blagajnama, a [[Luc Besson]] će tokom ranih 90-ih ostvariti globalnu popularnost filmovima ''[[Nikita (film)|Nikita]]'', ''[[Léon]]'' i ''[[The Fifth Element]]''. ''Nikita'' i ''Léon'' proslavili su [[Jean Reno|Jeana Renoa]], jednog od najpopularnijih i najboljih francuskih glumaca, koji će veliku popularnost ostvariti kao Pierre Niemans u filmovima ''[[Les Rivières Pourpres]]'' i ''[[Les Rivières pourpres II: Les anges de l'apocalypse]]''. Triler ''[[La Haine]]'' [[Mathieu Kassovitz|Mathieua Kassovitza]] donio je velike pohvale redatelju, ali i glavnom glumcu, [[Vincent Cassel|Vincentu Casselu]], kojemu je to bila velika uloga i početak uspješne karijere. [[Juliette Binoche]] se tokom 90-ih godina afirmirala u francuskom filmu, a kasnije je ostvarila i globalnu karijeru poznatu po teškim karakternim ulogama u dramskim filmovima. Sličan put imala je i [[Julie Delpy]]. 
[[Datoteka:Marion Cotillard (July 2009) 1 cropped.jpg|thumb|220px|Nakon uspjeha u filmu ''[[La Vie en Rose (film)|La Vie en Rose]]'', [[Marion Cotillard]] je postala jedna od najpopularnijih francuskih glumica te je ostvarila uloge u nekoliko uspješnih stranih filmova.]]
Francuski kinematografiju s početka XXI. vijeka obilježio je film ''[[Amélie]]'' [[Jean-Pierre Jeunet|Jean-Pierrea Jeuneta]], nostalgična i senzibilna ljubavna priča s [[Audrey Tautou]] i [[Mathieu Kassovitz|Mathieuom Kassovitzom]] u glavnim ulogama. ''[[Amélie]]'' je ostvario enorman uspjeh u Francuskoj, ali i u svijetu, osvojivši nekoliko nagrada i nominacija, pokupivši pri tom pohvale od brojnih kritičara. Uloga [[Édith Piaf]] u uspješnom filmu ''[[La Vie en Rose (film)|La Vie en Rose]]'' ([[2007.]]) donijela je [[Oscar]]a glavnoj glumici, [[Marion Cotillard]], te ujedno označila početak njezine međunarodne karijere i uspjeha. Identičnu priču imao je i [[Jean Dujardin]], koji je nagrađen Oscarom za glavnu ulogu u filmu ''[[The Artist]]'' iz [[2011.]] godine. Uspješnu mađunarodnu karijeru ostvario je i [[Mathieu Amalric]], koji je glumio u nekoliko uspješnih američkih filmova.

Značajan doprinos francuskoj kinematografiji dali su i brojni strani redatelji, koji su iz različitih razloga djelovali i živjeli u Francuskoj. Globalno najpopularniji i najpoznatiji svakako je [[Poljaci|Poljak]] [[Roman Polanski]], koji, doduše, nije toliko poznat po svojim radovima na francuskom jeziku, koliko po onima na engleskom, ali se dobar dio njegova opusa svrstava među francusku kinematografiju. Još jedan Poljak, [[Krzysztof Kieślowski]], ostavio je trajan trag na francuskoj kinematografiji svojom trilogijom ''[[Trois couleurs (trilogija)|Trois couleurs]]'', koja je danas postala jedno od esencijalnih štiva za ljubitelje filma. Rus [[Anatole Litvak]] snimio je nekoliko globalno uspješnih filmova, dok će [[Austrijanci|Austrijanac]] [[Michael Haneke]] postati jedan od najcjenjenijih suvremenih režisera. Posebno značajan doprinos ostavio je i [[Grci|Grk]] [[Costa-Gavras]], čiji se triler ''[[Z (film, 1969)|Z]]'' smatra jednim od najkvalitetnijih ostvarenja svog žanra. Filmovi ''Z'', ''Amour'' (Haneke) i ''Rouge'' čine okosnicu karijere [[Jean-Louis Trintignant|Jean-Louisa Trintignanta]], dok je Kieślowski u svojim filmovima omogućio uspjeh tada mladoj glumici [[Irène Jacob]].

=== Znanost ===
[[Datoteka:Pierre Curie (1859-1906) and Marie Sklodowska Curie (1867-1934), c. 1903 (4405627519).jpg|left|thumb|220px|Bračni par [[Marie Curie|Marie]] i [[Pierre Curie]] svakako su, globalno, najpoznatiji francuski znanstvenici. Nakon što je Pierre prerano poginuo u prometnoj nesreći, Marie je dio istraživanja morala odraditi sama. Postala je prva žena dobitnica Nobelove nagrade ([[1903.]]) i prva osoba koja je dobila dvije nagrade, i to u dvije različite kategorije ([[fizika]] i [[kemija]]).]]
Francuski doprinos globalnoj znanosti je svakako enorman. Kao jedna od najrazvijenijih zemalja kroz povijest, Francuska je imala sve materijalne preduvjete za plodan razvoj svih znanstvenih disciplina, još od najranijih vremena. Francuski znanstvenici ostavili su traga na gotovo svim znanstvenim granama, a zaslužni su kako za brojne inovacije (što one tehničke, što one teorijske prirode), tako i za cijeli niz relevantnih otkrića.

Na polju [[kemija|kemije]], prvo znakovito ime je ono [[Antoine Lavoisier|Antoinea Lavoisiera]], slavnog kemičara iz [[18. stoljeće|XVIII. vijeka]] čiji je pristup toj znanosti doveo do drastične modernizacije u shvaćanju suvremene kemije. "Otac moderne kemije", kako ga često nazivaju, Lavoisier je zaslužan za "otkriće" [[kisik]]a, kao i za oblikovanje [[zakon o očuvanju mase|zakona o očuvanju mase]], jednog od elementarnih principa u razumijevanju kemijskih reakcija. Kroz [[19. stoljeće|XIX. vijek]], profesor na [[Sorbonne]]i, [[Henri Moissan]], uspio je izolirati elementarni [[fluor]] zbog čega mu je uručena [[Nobelova nagrada za kemiju]]. Najznačajnija imena francuske kemije svakako su bračni par [[Marie Curie|Marie]] i [[Pierre Curie]]. Njih su dvoje, zajedno s fizičarem [[Antoine Henri Becquerel|Becquerelom]], zaslužni za otkriće [[radioaktivnost]]i, dok je bračni par samostalno otkrio elemente [[radij]] i [[polonij]]. Njihova kćerka, [[Irène Joliot-Curie]], zajedno sa suprugom [[Frédéric Joliot-Curie|Frédéricom]], nastavila je rad svojih roditelja na polju nuklearnih reakcija. Svi navedeni su nagrađeni Nobelovim nagradama.

Francuski fizičari imali su velik utjecaj na razvoj te znanosti još od početaka moderne fizike. Već je [[Blaise Pascal]] u [[17. stoljeće|XVII. vijeku]] doprinio shvaćanju pojma [[tlak]]a u fizici, a sljedećih nekoliko desetljeća, [[Charles-Augustin de Coulomb]] i [[André Marie Ampére]] će izvršiti velik utjecaj na razumijevanje fenomena [[električna energija|struje]]. Enciklopedist [[Jean d'Alembert]] zaslužan je za formulu koja se danas koristi za rješavanje [[valna jednadžba|valne (ili d'Alembertove) jednadžbe]]. [[Léon Foucault]] je preko svog [[Foucaultovo njihalo|njihala]] uspješno demonstrirao [[rotacija|rotaciju]] [[Zemlja|Zemlje]], dok je [[Gaspard-Gustave Coriolis]] zaslužan za otkriće [[Coriolisov efekt|rotacijskih sila među tijelima]]. Suvremenu francusku fiziku svakako su obilježili grof [[Louis de Broglie]] i [[Paul Dirac]], obojica nobelovci. Dok je prvi zaslužan za razjašnjenje dualne, valno-čestične prirode materije, Diracov doprinos koncentrirao sa na poimanje [[antimaterija|antimaterije]] i razjašnjenja nekih fenomena povezanih s antičesticama.

Iako možda poznatiji po svojim filozofskim radovima, [[René Descartes]] je [[matematika|matematiku]] zadužio svojim [[Kartezijanski sustav|koordinatnim sustavom]], koji i danas čini osnovicu izučavanja osnovnih matematičkih disciplina. Descartesov suvremenik bio je [[Pierre de Fermat]], veliki matematičar koji je kreirao praoblik [[diferencijalni račun|diferencijalnog računa]] i izvršio velik doprinos na polju [[teorija brojeva|teorije brojeva]]. Enciklopedist i prosvjetitelj [[Pierre-Simon Laplace]] dao je sustavan doprinos ovoj znanosti, dok je veliki matematičar [[Augustin Louis Cauchy]] iza sebe ostavio neke pionirske radove s područja [[matematička analiza|matematičke analize]]. Konačno, [[Henri Poincaré]] će ostati upamćen u povijesti svjetske matematike kao posljednji univerzalist - osoba koja je podjednako doprinijela na svim područjima svoje znanosti.

Francuska znanost ostavila je i traga na polju [[biologija|biologije]] i [[medicina|medicine]], gdje se svakako ističu radovi botaničara [[Jean-Baptiste Lamarck|Jean-Baptistea Lamarcka]], jednog od preteča [[teorija evolucije|Darwinove teotrije evolucije]] te [[Louis Pasteur|Louisa Pasteura]], koji je zaslužan za otkriće uzročnika [[antraks]]a i proizvodnju cjepiva protiv [[bjesnoća|bjesnoće]].

=== Sport ===
{{main|Sport u Francuskoj}}
Sport je izrazito važna stavka francuskog kulturnog života. Među najpopularnijim sportovima u Francuskoj danas su [[nogomet]], [[košarka]] i [[tenis]]. Moderna povijest sporta u Francuskoj usko je povezana uz [[Olimpijske igre|moderne Olimpijske igre]]. Naime, francuski plemić [[Pierre de Coubertin]] je krajem [[19. stoljeće|XIX. vijeka]] predložio obnavljanje Olimpijskih igara. Nakon što je [[Atena]] bila domaćin [[Olimpijada 1896|prvih igara]] [[1896.]] godine, [[Pariz]] je četiri godine kasnije dobio domaćinstvo [[Olimpijada 1900|drugih igara]], a jedno je vrijeme bio prvo središte [[Međunarodni olimpijski odbor|Međunarodnog olimpijskog odbora]], prije nego se ovaj preseluo u [[Lausanne]]. Francuska je bila domaćin Olimpijade u još četiri navrata - ljetne [[Olimpijada 1924|Olimpijske igre 1924.]] u [[Pariz]]u te [[zimske Olimpijske igre]] u [[Chamonix]]u ([[1924.]]), [[Grenoble]]u ([[1968.]]) i [[Albertville]]u ([[1992.]]). 
[[File:P1070029 - voyages provence.jpg|320px|thumb|[[Zinedine Zidane]] je tokom godina postao jedan od najcjenjenijih i najboljih igrača u povijesti [[nogomet]]a.]]
[[Nogomet u Francuskoj]] je sport s dugogodišnjom tradicijom. [[Fudbalska ili nogometna reprezentacija Francuske|Francuska reprezentacija]] sudjelovala je na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1930|prvom Svjetskom prvenstvu]] u [[Urugvaj]]u, a domaćini istog natjecanja bili su [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1938|1938.]] i [[FIFA Svjetsko prvenstvo 1998|1998.]] godine. Svjetski prvaci bilu su [[1998.]] i [[2018.]] godine, a drugo mjesto osvojili su [[2006.]] godine na [[FIFA Svjetsko prvenstvo 2006|prvenstvu u Njemačkoj]]. Francuska je bila domaćin [[UEFA Euro 1960|prvog UEFA Eura]] [[1960.]] godine, a kasnije su bili domaćini [[UEFA Euro 1984|1984.]] i [[UEFA Euro 2016|2016.]] godine. Prvaci su bili u dva navrata, [[UEFA Euro 1984|1984.]] i [[UEFA Euro 2000|2000.]] godine. Najvažnije nacionalno klupsko natjecanje je [[Ligue 1]], a najveći stadion [[Stade de France]] u [[Saint-Denis]]u. Francuska je tokom godina svijetu ponudila neke od najboljih svjetskih igrača, među kojima su svjetski prvak i doprvak [[Zinedine Zidane]], europski prvak i kasniji predsjednik [[UEFA]]-e [[Michel Platini]], rekorder po broju golova postignutih na jednom [[FIFA Svjetsko prvenstvo|Svjetskom prvenstvu]] [[Just Fontaine]], prvi nogometaš kojemu je uručena ''[[Légion d'honneur]]'' [[Raymond Kopa]] te najbolji strijelac francuske reprezentacije u historiji [[Thierry Henry]].

[[Košarkaška reprezentacija Francuske]] ostvarivala je solidne rezultate kroz povijest, ali je svoj prvi naslov osvojila tek na [[EuroBasket 2013|EuroBasketu 2013.]] godine, nakon što je ranije osvajala dva europska i olimpijska srebra. Ženska reprezentacija ima dva europska zlata i jedno olimpijsko srebro. Ukupno 18 francuskih državljanina igralo je u [[NBA]] ligi, a među njima su najpoznatiji [[Pape Sy]], [[Tony Parker]], [[Joakim Noah]], [[Boris Diaw]] i [[Nicolas Batum]]. 
[[File:Défilé médaillés français JO 2012 3.jpg|thumb|320px|Osvajanjem zlata u [[London]]u [[2012.]] godine, [[rukometna reprezentacija Francuske]] i službeno je postala najbolja generacija u povijesti rukometa.]]
[[Rukomet u Francuskoj]] je s godinama postao jedan od najpopularnijih sportova, pogotovo otkako je [[rukometna reprezentacija Francuske]] nakon [[2001.]] godine postala svjetska velesila. Francuska je bila domaćin svjetskih prvenstava ukupno tri puta ([[1970.]], [[2001.]], [[2017.]]), a svjetski prvak ukupno četiri ([[1995.]], [[2001.]], [[2009.]], [[2011.]]). Jedina su momčad u povijesti koja je obranila zlatno na Olimpijskim igrama ([[2008.]], [[2012.]]), a svemu tome prirodali su i tri europska zlata ([[2006.]], [[2010.]], [[2014.]]). Obranom olimpijskog zlata [[2012.]] godine, francuska rukometna reprezentacija postala je najbolja generacija u povijesti tog sporta, ostvarivši uspjehe kao nijedna reprezentacija dotada. Ukupno šest francuskih rukometaša izabrano je za [[IHF-ov igrač godine|Igrača godine]] - [[Jackson Richardson]], [[Stéphane Stoecklin]], [[Bertrand Gille]], [[Thierry Omeyer]], [[Nikola Karabatić]] i [[Daniel Narcisse]] - te jedna rukometašica - [[Allison Pineau]].

Francuska je i jedno od [[tenis]]kih centara svijeta. Postoji cijeli niz turnira iz [[ATP]] i [[WTA]] serije koji se redovito održavaju u Francuskoj, a jedan od četiri [[Grand Slam]] turnira, [[Roland Garros]], igra se u [[Pariz]]u. Među najpoznatijim francuskim tenisačima su [[Richard Gasquet]], [[Gaël Monfils]], [[Jo-Wilfried Tsonga]], [[Gilles Simon]], [[Yannick Noah]], [[Guy Forget]], [[Henri Leconte]], [[Amélie Mauresmo]], [[Mary Pierce]] i [[Marion Bartoli]].

Od ostalih sportova, poseban značaj za Francusku ima [[biciklizam]], posebice zbog najpoznatije svjetske utrke - ''[[Tour de France]]a''. Francuska je i relativno uspješna u [[ragbi]]ju, a dala je i nekoliko znakovitih [[atletika|atletičara]] i [[plivanje|plivača]], među kojima su i brojni olimpijski prvaci i svjetski rekorderi.

== Školstvo ==
{{main|Školstvo u Francuskoj}}
[[File:Place Sorbonne.JPG|220px|thumb|left|[[Pariz|Pariška]] [[Sorbonne]] danas uživa najveći ugled u svijetu od svih francuskih sveučilišta te se česti koristi kao sinonim za kvalitetno sveučilište.]]
Iako je [[Napoleon Bonaparte]] [[1802.]] godine stvorio ''[[lycée]]'',<ref>{{cite web|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/352505/lycee |title=Lycée |publisher=Britannica.com |accessdate=22 July 2011}}</ref> ocem modernog francuskog školstva smatra se [[Jules Ferry]], koji je [[1882.]] godine u Francusku uveo slobodno i sekularno školstvo obvezno do 13. godine<ref>{{fr icon}} [https://web.archive.org/web/20110605080546/http://www.assemblee-nationale.fr/site-jeunes/laicite/fiche-dates/fiche-1881-1882/fiche.pdf 1881–1882 : Lois Ferry École publique gratuite, laïque et obligatoire]. Assemblé Nationale</ref> (danas je ono obvezno do 16. godine<ref>{{fr icon}} [http://www.senat.fr/rap/l97-504/l97-5041.html II. L'évolution du contenu de l'obligation scolaire]. Sénat.fr</ref>).

Danas, francuski obrazovni sustav je centraliziran te se sastoji od tri stupnja - osnovno školsto, srednje školstvo i visoko školstvo. Temeljem [[OECD]]-a, francuski obrazovni sustav zuzima 25. mjesto u svijetu, ne odudarajući previše ni pozitivno ni negativno od OECD-ovog prosjeka.<ref>{{cite web|url=http://www.oecd.org/dataoecd/42/8/39700724.pdf |title=Range of rank on the PISA 2006 science scale |format=PDF |accessdate=22 July 2011}}</ref> Osnovno i srednje školstvo je većinski javno i pod upravom [[Ministarstvo nacionalnog obrazovanja (Francuska)|Ministarstva nacionalnog obrazovanja]].

Visoko školstvo u Francuskoj podijeljeno je između javnih sveučilišta i prestižnih i izrazito selektivnih ''[[Grandes écoles]]'', poput [[Science Po Paris]] (politologija), [[HEC Paris]] (ekonomija) ili [[Polytechnique]] i [[École nationale supérieure des mines de Paris]] (inženjering). Iako su ''[[Grandes écoles]]'' često kritizirane zbog svog [[elitizam|elitizma]],<ref name="gécoles">{{fr icon}} [http://www.lefigaro.fr/formation/2010/01/08/01015-20100108ARTFIG00525-les-grandes-ecoles-dans-la-tourmente-.php Les grandes écoles dans la tourmente] – [[Le Figaro]]</ref> one i danas produciraju neke od najvećih stručnjaka u Francuskoj.

== Mediji ==
{{main|Telekomunikacije u Francuskoj}}
U usporedbi s drugim razvijenim zemljama, Francuzi razmjerno malo čitaju novine, što je posljedica velike popularnosti vizualnih medija. Najprodavanije dnevne novine su ''[[Le Monde]]'' i ''[[Le Figaro]]'', s oko 300,000 prodanih primjeraka, ali i ''[[L'Équipe]]'', koji je specijaliziran za sportske teme.<ref>{{fr icon}} OJD, "Observatoire de la Presse", [http://observatoire.ojd.com/report/visu/obs/20/do/GP_PQN/ Presse Quotidienne Nationale] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100507013851/http://observatoire.ojd.com/report/visu/obs/20/do/GP_PQN/ |date=2010-05-07 }}</ref> Tokom posljednjih godina, besplatne dnevne tiskovine, poput novina ''[[Metro (novine)|Metro]]'', '' [[20 Minutes]]'' i ''[[Direct Plus]]'', postale su izrazito popularne, s oko 650,000 dnevno distribuiranih primjeraka.<ref>{{fr icon}} OJD, [http://www.ojd.com/pgi/section/ Presse Gratuite d'Information] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20101204123544/http://www.ojd.com/pgi/section |date=2010-12-04 }}. November 2011</ref> Ipak, najširu cirkulaciju ima regionalni dnevnik ''[[Ouest France]]'', s oko 750,000 primjeraka, a i ostalih 50 regionalnih novina također imaju visok tiraž.<ref>{{fr icon}} Observatoire de la Presse, [http://observatoire.ojd.com/report/visu/obs/20/do/GP_PQRD/ Presse Quotidienne Régionale et Départementale] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100507014206/http://observatoire.ojd.com/report/visu/obs/20/do/GP_PQRD/ |date=2010-05-07 }}</ref><ref>{{fr icon}} OJD, "Bureau Presse Payante Grand Public", [http://www.ojd.com/chiffres/section/PPGP/print?submitted=1&section=PPGP&famille=2&thema=&search=&go=Lancer+la+recherche Presse Quotidienne Régionale et Départementale] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110425131947/http://www.ojd.com/chiffres/section/PPGP/print?submitted=1&section=PPGP&famille=2&thema=&search=&go=Lancer+la+recherche |date=2011-04-25 }}</ref> Sektor tjednika izrazito je diferenciran, s oko 400 specijaliziranih tjednika koji se izdaju diljem zemlje.<ref>{{fr icon}} Observatoire de la Presse, [http://observatoire.ojd.com/report/visu/obs/20/do/GP_PMAG/ Presse Magazine – Synthèse] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100929204536/http://observatoire.ojd.com/report/visu/obs/20/do/GP_PMAG |date=2010-09-29 }}</ref>

Najutjecajniji novinski magazini su ljevičarski ''[[Le Nouvel Observateur]]'', centristički ''[[L'Express]]'' i desničarski ''[[Le Point]]'', svaki s preko 400,000 primjeraka.<ref>{{fr icon}} Observatoire de la Presse, [http://observatoire.ojd.com/report/visu/obs/20/do/GP_NEWS/ Presse News] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100929204512/http://observatoire.ojd.com/report/visu/obs/20/do/GP_NEWS |date=2010-09-29 }}</ref> Ipak, najprodavaniji tjednici su ženski časopisi, poput ''[[Marie Claire]]'' i ''[[ELLE]]'', koji imaju i svoja međunarodna izdanja. Među utjecajne tjednike spadaju i istraživački i satirički ''[[Le Canard Enchaîné]]'' i ''[[Charlie Hebdo]], kao i ''[[Paris Match]]''. Kao i većina razvijenih zemalja, Francuska se tokom posljednjih godina suočila s krizom tiskanih medija, što je tokom godina rezultiralo brojnim državnim subvencijama.<ref>''[[The Daily Telegraph|The Telegraph]]'', [http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/france/3125110/Nicolas-Sarkozy-French-media-faces-death-without-reform.html Nicolas Sarkozy: French media faces 'death' without reform] 2 October 2008</ref><ref>French government portal, [http://www.gouvernement.fr/gouvernement/lancement-des-etats-generaux-de-la-presse Lancement des états généraux de la presse] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100625023755/http://www.gouvernement.fr/gouvernement/lancement-des-etats-generaux-de-la-presse |date=2010-06-25 }} 2 October 2008 [Launching of General State of written media]</ref><ref>{{cite news|author=Angelique Chrisafis in Paris |url=http://www.guardian.co.uk/media/2009/jan/23/sarkozy-pledges-state-aid-to-newspapers |title=Sarkozy pledges €600m to newspapers |publisher=Guardian |date= 23 January 2009|accessdate=21 June 2012 |location=London}}</ref>

Godine [[1974.]], nakon niza godina centraliziranog državnog monopola nad radiom i televizijom, vladina agencija [[ORTF]] podijeljena je u nekoliko nacionalnih institucija, mada su tri tada postojeća televizijska kanala i četiri radio stanice<ref>Radio France, "L'entreprise", [https://web.archive.org/web/20110722004341/http://www.radiofrance.fr/lentreprise/reperes/statuts/ Repères]. Landmarks of Radio France company</ref><ref name=mediapol>{{fr icon}} Vie Publique, [http://www.vie-publique.fr/politiques-publiques/politique-audiovisuel/chronologie/ Chronologie de la politique de l’audiovisuel] 20 August 2004 [Chronology of policy for audiovisual]</ref> ostali pod državnom kontrolom. Država je tek [[1981.]] godine dozvolila slobodno emitiranje, čime je konačno dokinut državni monopol nad telekomunikacijama.

Četiri danas postojeća televizijska kanala nalaze se pod upravom državnog konzorcija [[France Télévisions]], dok javna grupacija [[Radio France]] upravlja s pet postojećih radijskih stanica. Među ovim javnim medijima su [[Radio France Internationale]], koji emitira vijesti na francuskom diljem svijete, te francusko-njemačko program [[TV5 Monde]]. Godine [[2006.]], vlada je stvorila globalni program [[France 24]] specijaliziran za vijesti. Najgledaniji televizijski kanali su već dugo postojeći [[TF1]] (privatiziran [[1987.]] godine), [[France 2]] i [[France 3]].

== Reference ==
<div style="height: 555px; overflow: auto; padding: 3px;text-align: left; border: 1px solid #000000;">
{{reflist}}
</div>

== Povezano ==
* [[Francuske prekomorske teritorije]]
* [[Regioni Francuske]]
* [[Departmani Francuske]]

== Vanjske veze ==
{{Commonscat|France}}
* [http://www.elysee.fr Elizejska palača] - službena stranica predsjednika
* [http://www.premier-ministre.gouv.fr] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20030327021241/http://www.premier-ministre.gouv.fr/ |date=2003-03-27 }} - službena stranica vlade
* [http://www.assemblee-nat.fr Assemblée Nationale] - francuski parlament
* [http://www.senat.fr Sénat] - francuski senat
* [http://www.service-public.fr Državna administracija] - poveznice na razne ustanove
* [http://meteo.7.growiktionary.org/ Vremenska prognoza za Francusku]

{{Europa}}
{{države EU}}
{{G8}}
{{Frankofonija}}
{{Latinska unija}}
{{Regije Francuske}}
{{Svjetska baština u Francuskoj}}

{{Izabran}}

[[Kategorija:Francuska| ]]
[[Kategorija:Države u Evropi]]