Izvorni kod stranice Hasan ibn Ali

{{Infokutija kraljevska krv
| ime            = Hasan
| slika          = AlhassanSVG.svg
| imgw           = 175px
| legenda        = [[Kaligrafija|Kaligrafsko]] pisanje imena Hasan
| sukcesija      = [[Kalif]] [[Kufa|Kufe]]
| vladavina      = [[661]]. (40. – 41. [[Islamski kalendar|AH]])
| prethodnik     = [[Ali|Ali ibn Abi Talib]]
| sukcesija1     = 2. [[Šijitizam|šijitski]] [[Imam (šijitski islam)|imam]]<br />{{small|([[Imamizam|imamitsko]] i [[Zejdizam|zejditsko]] gledište)}}
| prethodnik1    = [[Ali|Ali ibn Abi Talib]]
| nasljednik1    = [[Husein ibn Ali]] {{small|(3. imam)}}
| sukcesija2     = 1. [[Šijitizam|šijitski]] [[Imam (šijitski islam)|imam]]<br />{{small|([[mustali]]tsko gledište)}}
| nasljednik2    = [[Husein ibn Ali]] {{small|(2. imam)}}
| supružnici     = 6 supruga i 3 konkubine
| potomstvo      = 15 sinova i 9 kćeri
| puno ime       = al-Ḥasan ibn ʿAlī ibn Abī Ṭālib<br />({{jez-ar|الحسن ابن علي ابن أبي طالب}})
| posthumno ime  = al-Mudžtaba
| kuća           = [[Kurejš]] ([[Banu Hašim]])
| kuća-tip       = Pleme
| otac           = [[Ali|Ali ibn Abi Talib]]
| majka          = [[Fatima bint Muhamed]]
| datum rođenja  = {{birth date|625|3|2|df=y}}<br />(15. [[ramazan]]a 3. [[Islamski kalendar|AH]])
| mjesto rođenja = [[Medina]], [[Hidžaz]], [[Arabija]]
| datum smrti    = {{death date and age|670|4|2|625|3|2|df=y}}<br />(5. [[Rebi-ul-evvel|rabiul-avala]] 50. [[Islamski kalendar|AH]])
| mjesto smrti   = Medina, [[Omejadski Kalifat]]
| mjesto pogreba = groblje [[al-Baki]], Medina
| religija       = [[islam]]
}}
'''Hasan''' ({{jez-ar|حسن}}), punim imenom '''al-Hasan ibn Ali ibn Abi Talib''' ({{jez-ar|الحسن ابن علي ابن أبي طالب‎‎}} [''al-Ḥasan ibn ʿAlī ibn Abī Ṭālib'']; [[Medina]], [[2. marta]] [[625]] – Medina, [[2. aprila]] [[670]]), bio je najstariji sin [[Ali]]ja i [[Muhamed]]ove kćerke [[Fatima bint Muhamed|Fatime]], kratkotrajni vladar [[Historija Iraka|Iraka]] i drugi [[Šijitizam|šijitski]] [[Imam (šijitski islam)|imam]] po [[Imamizam|imamitskom]] i [[Zejdizam|zejditskom]] gledištu. [[Kalif]]om u [[Kufa|Kufi]] imenovan je [[661]]. nakon očeve smrti u atentatu, no pola godine kasnije sporazumno je [[Abdikacija|abdicirao]] u korist [[Muavija I|Muavije]], kasnijeg utemeljitelja [[Omejadski Kalifat|omejadske dinastije]], s ciljem da okonča [[Prva fitna|Prvu fitnu]]. Ostatak života proveo je u rodnoj Medini i umro je [[670]]. od posljedica [[Otrov|trovanja]], a sahranjen je na groblju [[al-Baki]]. Hasan je kao Muhamedov unuk cijenjen kod svih [[Muslimani (vjernici)|muslimana]], posebno kod šijitskih pravaca koji ga svrstavaju u užu Muhamedovu porodicu ([[Ahl al-bajt]]) i tzv. ljude pod ogrtačem ([[Ahl al-kisa]]), te ga drže [[Imam (šijitski islam)|nositeljem imamata]]. Uz navedene imamite i zejdite, Hasana imamom smatraju još ismailitski [[mustali]]ti, ali prvim u nizu.

== Biografija ==

=== Rani život do Muhamedove smrti ===
Hasan je rođen u [[Medina|Medini]] kao prvo dijete [[Ali|Alija ibn Abi Taliba]] i [[Fatima bint Muhamed|Fatime bint Muhamed]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 240.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> odnosno kao najstariji unuk [[islam]]skog poslanika [[Muhamed]]a.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb">[[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> [[Godina]] rođenja je pouzdano poznata kao 3. [[Islamski kalendar|AH]]<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> ([[624]]/[[625]]. [[Anno Domini|AD]]),<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240">[[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 240.</ref> dok s [[datum]]om zbog variranja u [[Primarni izvori|primarnim izvorima]] to nije slučaj.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240"/> Iz ovih razloga, historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] kao datum navodi [[2. marta]] [[625]]. odnosno 15. [[ramazan]]a 3. [[Islamski kalendar|AH]],<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> a [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] samo sredinu ramazana, uz opasku da ni točan [[Mjesec (jedinica)|mjesec]] nije siguran.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240"/> Prema [[Hadis|predajama]], Ali je razmišljao da mu sin nosi [[Osobno ime|ime]] Harb<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> ili neko drugo,<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> međutim, Muhamed mu je odabrao ime Hasan<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> (dosl. [[Dobro|dobar]]). Muhamed je također povodom unukovog rođenja zaklao [[Ovca|ovna]] (kurban) i [[meso]] podijelio [[Siromaštvo|siromasima]], a Fatima je [[novorođenče]]tu obrijala [[Šišanje|glavu]] i izvagala mu [[Kosa|kosu]], te zatim u toj količini kupila [[srebro]] i udijelila ga potrebitima.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Isti slijed događaja vezan uz imenovanje, kurban i srebro zabilježen je i za Hasanovog mlađeg brata [[Husein ibn Ali|Huseina]].<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>

Prvih sedam godina Hasan je proveo u [[Domaćinstvo|domaćinstvu]] s [[Muhamed]]om i tokom kasnijeg života sjećao se i prepričavao djedova djela i govore,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> primjerice njegovo podučavanje [[Namaz (islam)|namaza]]<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> i događaj kada mu je izvadio [[Datulja|datulju]] iz usta i vratio je natrag u košaru za [[Sadaka|sadaku]], objašnjavajući mu da uzimanje od milostinje nije dozvoljeno za baš nikog.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Velik broj [[Hadis|predaja]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> sačuvan u [[Sunizam|sunitskim]] i [[Šijitizam|šijitskim]] zbirkama hadisa,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240"/> svjedoče o velikoj ljubavi i nježnosti Muhameda prema svojim unucima (Hasanu i [[Husein ibn Ali|Huseinu]]),<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> pokazivanim i privatno i javno.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Takvi primjeri uključuju Muhamedovo nazivanje unuka bogatstvom,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240"/> nošenje Hasana na njegovim ramenima, držanje na koljenima, ljubljenje u trbuh,<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> dopuštanje da mu visi na leđima tokom obavljanja molitve, itd.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>

Jednom prilikom [[Muhamed]] je prekinuo propovijed i sišao s [[minber]]a da pomogne malom Hasanu koji se zapleo u [[Tunika|tuniku]] i pao.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Određene [[Hadis|predaje]] sugeriraju da je Hasan dobivao nešto više Muhamedove pažnje u odnosu na [[Husein ibn Ali|Huseina]] i da je fizički više sličio djedu nego mlađi brat.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Muhamedova naklonost prema unucima od velikog je značaja za [[Šijitizam|šijite]] u čijim se zbirkama javlja poslanikova izjava da će "Hasan i Husein biti [[sajed]]i među mladima u [[dženet]]u"<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> ([[Marvan I|Marvan ibn al-Hakam]] osporavao je autentičnost ovog hadisa)<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240"/> i predviđanje da će Hasan uspostaviti mir između [[Pravci u islamu|dvije muslimanske frakcije]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Također, od [[Islam|religijski]] najveće važnosti je predaja o [[Ahl al-kisa|događaju]] kada je Muhamed ogrnuo svojim ogrtačem [[Ali]]ja, [[Fatima bint Muhamed|Fatimu]], Hasana i Huseina, nazvavši ih svojim [[Ahl al-bajt]]om i rekavši im da su očišćeni od svih [[grijeh]]a i nečistoća.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 240.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 14-16.</ref>

=== Od djetinjstva do vlasti ===
[[Datoteka:CHAMAYEL early 19th century qajar iran miniature representing Imam Ali and his children.jpg|mini|desno|225px|[[Ali]] sa sinovima Hasanom i [[Husein ibn Ali|Huseinom]] ([[Kadžarska Monarhija|kadžarski]] crtež, [[19. vijek]])]]
Nakon smrti djeda [[Muhamed]]a i majke [[Fatima bint Muhamed|Fatime]] [[632]]. godine, Hasan i njegov brat [[Husein ibn Ali|Husein]] nisu učestvovali u bitnijim događajima tokom vladavine [[Rašiduni|prve trojice kalifa]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240"/> [[Primarni izvori]] navode da su bili u stanju poslušnosti svom ocu ili pak politički pasivni, što suvremeni [[historičar]]i opisuju razumljivim s obzirom na to da su tada bili veoma mladi.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240"/> Prema pisanju srednjovjekovnog historičara [[ibn Isfandijar]]a, za vrijeme [[Omar]]ovog upravljanja [[Rašidunski Kalifat|kalifatom]] ranih [[640-ih]] Hasan je zajedno sa starijim [[Abdulah ibn Omar|Abdulahom ibn Omarom]] i [[kufa]]nskim jedinicama sudjelovao u [[Muslimansko osvajanje Perzije|vojnom pohodu]] na [[Amol]] u [[Tabaristan]]u, evidentno zbog [[Ali]]jeve želje da mu sin stekne ratno iskustvo.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Nakon Omarovog ukidanja [[Abu Bakr]]ove ravnomjerne raspodjele ratnog plijena i [[Državni budžet|državnog budžeta]] odnosno uvođenja [[privilegija]] zasnovanih na [[pleme]]nskom statusu i stažu u [[islam]]u, Hasan je na temelju Fatiminih prava dobivao veći iznos u odnosu na obične [[Muslimani (vjernici)|muslimane]] tj. isti kao i Husein, Ali i veterani [[Bitka na Bedru|bitke na Bedru]], ali upola manji od Muhamedovih [[udovica]].<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 58-59.</ref> Ove privredne reforme kasnije je poništio [[Ali]].<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 149-150.</ref> Omar je također dozvolio Aliju da zadrži vlasništvo nad ranije oduzetim posjedima kod [[Janbu]]a u blizini planine [[Radva (planina)|Radve]], a isti su kasnije pripali Hasanu i njegovim potomcima.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 67.</ref>

Tokom [[Nasljedstvo Muhameda|spora]] oko izbora trećeg kalifa [[644]]. godine, Hasan i Husein imali su manju ulogu u Alijevom prosvjedovanju protiv [[Osman ibn Afan|Osmana]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240"/> Sljedeći događaj u kojem je Hasan učestvovao bio je kažnjavanje [[kufa]]nskog guvernera [[Al-Valid ibn Ukba|al-Valida ibn Ukbe]] zbog [[Alkoholno piće|pijanstva]], a odigrao se [[651]]. u vrijeme Osmanove vladavine.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> [[Ali]] je inzistirao na provođenju kazne ([[hudud]]) i predložio Hasanu da lično izvrši [[Bičevanje|šibanje]],<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> no on se zajedno s drugima ustručavao to napraviti jer se radilo o kalifovom polubratu,<ref name="Madelung1997.108.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 108.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> zbog čega ga je Ali prekorio<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> i ovisno o [[Hadis|predajama]] ili išibao osuđenika sam ili je to prepustio svom nećaku [[Abdulah ibn Džafar|Abdulahu ibn Džafaru]].<ref name="Madelung1997.108.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Pet godina kasnije, Hasan je poslan od strane Alija da štiti opkoljenu [[Osman ibn Afan|Osmanovu]] kuću,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> u čemu su još sudjelovali njegov brat [[Husein ibn Ali|Husein]]<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.240"/> i drugi sinovi istaknutih [[Ashabi|ashaba]] poput [[Abdulah ibn Zubajr|Abdulaha ibn Zubajra]] i [[Abdulah ibn Omar|Abdulaha ibn Omara]].<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 133-134.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Mladići su isprva donosili [[Pitka voda|vodu]] kalifu, iznemoglom od žeđi, a bilo im je naređeno da ga brane od prosvjednika u slučaju eskalacije.<ref>[[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 240-241.</ref> Na dan Osmanove smrti u junu [[656]]. Hasan je ovisno o historijskim izvorima ili položio oružje na kalifov zahtjev i potom bio blaže ranjen u metežu,<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 138.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> ili je ušao u kuću neposredno nakon što je Osman već bio mrtav.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241">[[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.</ref> Kasnije je zbog neuspješne obrane prigovarao i Aliju<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 134. i 312.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> i [[Muhamed ibn Abu Bakr|Muhamedu ibn Abu Bakru]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/>

Nakon [[Ali]]jevog preuzimanja [[Rašidunski Kalifat|kalifata]] i izbijanja [[Prva fitna|Prve fitne]] u drugoj polovini [[656]]. godine, Hasan je povremeno izražavao negodovanje prema očevoj ratnoj politici i pokušavao je ublažiti međumuslimanske tenzije.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Primjerice, tokom [[marš]]a Alijeve vojske kroz [[Al-Rabaza|al-Rabazu]] u [[Arabijska pustinja|Arabijskoj pustinji]], došlo je do Hasanovih prigovora ocu da je trud preopasan i da je možda bolje privremeno odgađanje sukoba, što je Ali odbio s objašnjenjem da nema drugog izbora nego boriti se protiv neprijatelja ukoliko se želi držati [[Muhamed]]ove poruke.<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 165-166.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Kod mjesta [[Fajd (Rijadska pokrajina)|Fajda]], sljedećoj stanici prema [[Historija Iraka|Iraku]], Ali je zadužio Hasana i [[Amar ibn Jasir|Amara ibn Jasira]] da pođu u [[Kufa|Kufu]] i okupe vojsku za borbu protiv grupe [[basra]]nskih pobunjenika na čelu s [[Talha|Talhom]], [[Zubajr ibn al-Avam|Zubajrom]] i [[Aiša|Aišom]].<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 166.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Hasan je naposljetku sam uspio mobilizirati između šest i sedam hiljada Kufljana koji su se priključili glavnoj Alijevoj vojsci kod nasipa Zukara pokraj Kufe.<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 167.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Učestvovao je u [[Bitka kamile|bitki kamile]] (decembar [[656]]), kao i kasnije u [[Bitka kod Sifina|bitki kod Sifina]] (juli [[657]]),<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> no njegova ratna uloga bila je od sporednog značaja.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] navodi da je Aliju, razočaranom zbog ishoda potonje bitke, jedina olakotna okolnost bila da su mu sinovi preživjeli jer se pribojavao da njihovom smrću [[Ahl al-bajt|Muhamedova loza]] bude ugašena.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 244.</ref> U proljeće [[658]]. Hasan je zajedno s [[Ali]]jem, [[Husein ibn Ali|Huseinom]], [[Abdulah ibn Abas|ibn Abasom]] i [[Malik al-Aštar|al-Aštarom]] postao predmetom proklinjanja s [[minber]]a u [[Omejadski Kalifat|omejadskim]] džamijama, uvedenim od strane [[Muavija I|Muavije]].<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 258.</ref> Nakon što je Ali krajem januara [[661]]. ubijen u [[Atentat na Alija|atentatu]], Hasan je skupa s bratom Huseinom, polubratom [[Muhamed ibn al-Hanafija ibn Ali|Muhamedom]] i rođakom [[Abdulah ibn Džafar|Abdulahom]] obavio [[Gusul|obredno pranje]] očevog tijela, te su ga kasnije s [[Ubajdulah ibn Abas|Ubajdulahom ibn Abasom]] sahranili na tajnoj lokaciji.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 309.</ref>

=== Hasanov kalifat ===

==== Izbor za kalifa ====
[[Datoteka:Hagia sophia symbol1.jpg|mini|desno|225px|[[Osmansko Carstvo|Osmanski]] medaljon s Hasanovim imenom u [[Aja Sofija|Aja Sofiji]] ([[Istanbul]])]]
U drugoj polovini [[ramazan]]a 40. [[Islamski kalendar|AH]] (koncem januara [[661]]),<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. xvi.</ref> Hasan je odabran za novog [[kalif]]a i njegov izbor protekao je bez sporova.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.311.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 311.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Sam [[Ali]] nije izravno imenovao [[Nasljedstvo Muhameda|nasljednika]] tj. [[Amir al-Mu'minin|Zapovjednika vjernika]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.311.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> što prema historičaru [[Wilferd Madelung|W. Madelungu]] nipošto ne implicira da Hasan nije bio njegov izbor za tu poziciju,<ref name="Madelung1997.311.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 311.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> uzimajući u obzir da je ranije u više navrata isticao uvjerenje da samo [[Muhamed]]ov [[Ahl al-bajt]] ima pravo vladati [[Ummet|muslimanskom zajednicom]].<ref name="Madelung1997.311">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 311.</ref> Usto, Madelung dodaje da o Hasanu kao očiglednom odabiru između dva sina svjedoči Alijev [[testament]] datiran [[2. novembra]] [[658]]. (10. [[Džumade-l-ula|džumade-l-ule]] 39. AH) u kojem [[Privatna svojina|privatne]] posjede u [[Arabija|Arabiji]] ostavlja u nasljedstvo starijem sinu, dok mlađem [[Husein ibn Ali|Huseinu]] pripadaju samo u slučaju ako ga nadživi.<ref name="Madelung1997.311.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>

Hasan je povodom [[Ali]]jeve smrti održao govor u [[Velika džamija u Kufi|Velikoj džamiji]] u [[Kufa|Kufi]],<ref name="Madelung1997.311"/> obznanio narodu tužnu vijest i potom prisjetio okupljene na zasluge i [[Vrlina|vrline]] svoje porodice, njegovog oca i, konačno, samog sebe.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 311-312.</ref> Alija je opisao kao čovjeka čija su djela bez premca i koja će zauvijek takvima ostati, opisujući pritom njegove vojne podvige kada se borio s poslanikom [[Muhamed]]om i braneći ga riskirao vlastiti život.<ref name="Madelung1997.311"/> Dodao je da je na Muhamedovu naredbu jurišao s [[Mihael (arhanđeo)|Mikailom]] zdesna i [[Džibril]]om slijeva, nosio zastavu, te nije posustajao sve dok mu [[Alah|Bog]] nije podario pobjedu.<ref name="Madelung1997.311"/> Noć očevog preseljenja na [[ahiret]] usporedio je s [[Isus]]ovim [[Uzašašće Isusa|uzašašćem]] i [[Jošua|Jošuovom]] smrću, dodajući da Ali iza sebe nije ostavio nikakvo [[zlato]] ili [[srebro]] osim 700 [[dirham]]a od plaće koje je uštedio za porodične potrebe.<ref name="Madelung1997.311"/> Govor je bio efektivan i emotivan jer narod je naricao zajedno s Hasanom, a onda im se obratio riječima:<ref name="Madelung1997.311"/>
{{izdvojeni citat|O ljudi, tko me poznaje, zna me, a tko me ne poznaje, ja sam Hasan, potomak Muhameda. Ja sam potomak onoga koji donosi dobru vijest, potomak onoga koji donosi upozorenja, potomak zazivača Boga, moćnog i uzvišenog, i s njegovim dopuštenjem, ja sam blješteća svjetiljka. Ja sam iz Poslanikove porodice kojoj je Bog uklonio sve nečistoće i koju je pročistio, prema kojoj je obavezao ljubav u svojoj knjizi kada je rekao: 'umnogostručiti ćemo nagradu onom tko učini dobro djelo' (42:23). Činjenje dobrog djela je ljubav za nas, Poslanikovu porodicu.|Hasan<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 311-312.</ref>}}
[[Prisega|Prisegu]] na [[vjernost]] Hasanu ovisno o [[Primarni izvori|primarnim izvorima]] prvi je dao [[Kais ibn Sad|Kais ibn Sad ibn Ubada]]<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/> ili [[Ubajdulah ibn Abas]],<ref name="Madelung1997.312">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 312.</ref> guverner [[Historija Jemena|jemenske]] [[Sana (grad)|Sane]] koji je pred [[Omejadski Kalifat|omejadskom]] invazijom netom pobjegao u [[Kufa|Kufu]], pozivajući narod da učini isto.<ref name="Madelung1997.312"/> Ubrzo su uslijedile prisege ostatka okupljenih, uz priznanje da se radi o najboljem i najomiljenijem kandidatu.<ref name="Madelung1997.312"/>

==== Ratna politika ====
Prvi izazov s kojim se Hasan kao vladar suočio bio je nastavak očeve ratne politike.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.312">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 312.</ref> Naime, vojska koju je [[Ali]] okupio za pohod protiv [[Muavija I|Muavije]] u [[Historija Sirije|Siriji]] čekala je u stanju pripravnosti i svi su bili u atmosferi iščekivanja Hasanovih poteza.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 309. i 311.</ref> U svom govoru [[Kufa|Kufljanima]] otvoreno je veličao Alijeve vojne uspjehe, međutim, to ne mijenja činjenicu da je bio izrazito [[Pacifizam|pacifističkog]] i [[Mir|pomirljivog]] karaktera,<ref name="Madelung1997.312"/> o čemu vlada [[konsenzus]] i među srednjovjekovnim i suvremenim [[historičar]]ima.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 312.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Prema [[Wilferd Madelung|W. Madelungu]], takvi stavovi plod su njegovog ličnog [[Iskustvo|iskustva]] jer je ranije svjedočio nizu krvavih događaja koje je pokušavao primiriti pod svaku cijenu, uključujući ubojstvo [[Osman ibn Afan|Osmana]], [[Bitka kamile|bitku kamile]] i nastavak [[Prva fitna|građanskog rata]].<ref name="Madelung1997.312"/> Na temelju toga ponekad je prigovarao ocu, no usprkos razilaženju u metodama nije sumnjao u [[Pravda|pravičnost]] njegovih političkih ciljeva.<ref name="Madelung1997.312"/> S druge strane, Hasan je osjećao obavezu prema Alijevim sljedbenicima okupljenim u Kufi i shvaćao je da bi učinio neoprostivu pogrešku okretanjem leđa vlastitoj vojsci, dok je samog Muaviju istovremeno smatrao podlacem i bio je upoznat s recentnim brutalnim napadima njegovog zapovjednika [[Busr ibn Abi Artat|Busra ibn Abi Artata]].<ref name="Madelung1997.312"/> Madelung zaključuje da je Hasan u ovoj dilemi pokušavao slijediti primjer svog djeda [[Muhamed]]a, tražeći časni mir i generalnu [[Amnestija|amnestiju]].<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 312.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref>

Nesuglasice oko ratne politike i sumnje u Hasanov nastavak priprema za vojni pohod pojavile su se još prilikom davanja [[Prisega|prisege]] na [[vjernost]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.312"/> [[Kais ibn Sad]], možebitno prvi davatelj zakletve, prema pisanju [[al-Tabari]]ja uvjetovao je davanje iste zahtjevom da ona bude na temelju [[Kuran]]a, [[Suna|sune]] i borbe (kital) protiv onih koji nedozvoljeno proglašavaju dozvoljenim (al-muhilun), međutim, Hasan je odbacio potonju obavezu uz obrazloženje da je već sadržana u prvoj.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/> Prema [[al-Balazuri]]ju, prisega je naposljetku osim uobičajene forme o Kuranu i suni uključivala i dodatak o obavezi borbe protiv onih koji su s Hasanom u ratu odnosno suživotu s onima koji su s njim u miru.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.312"/> Iako se ova formulacija nije razlikovala od prisege o prijateljima i neprijateljima koju je ranije [[Ali]] zahtijevao od sljedbenika i koju su [[haridžiti]] oštro kritizirali,<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 253. i 312.</ref> svejedno je među narodom poticala opravdane sumnje da Hasan ne želi nastaviti očevim ratnim putem nego sklopiti mir.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 312.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Najzabrinutiji bili su iz redova 40.000 okupljenih vojnika, bilo zato što su se čvrsto držali svojih političkih ideja ili su pak strahovali od [[Muavija I|Muavijine]] odmazde, znajući da dotični aktivno nastavlja sa svojom agresivnom politikom prema [[Historija Iraka|Iraku]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/>

Prvih 50 ili 60 dana nakon stupanja na vlast, Hasan je bio vojno pasivan, nije otpremio nikog protiv [[Muavija I|Muavije]] i čak nije ni spominjao pohod ili rat, dok je vojska istovremeno postajala sve nestrpljivija.<ref name="Madelung1997.313">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 313.</ref> Tada je primio pismo od [[Abdulah ibn Abas|Abdulaha ibn Abasa]] iz [[Basra|Basre]] koji ga je poticao na akciju.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 19. i 313.</ref> Ibn Abas obratio mu se kao potomku [[Muhamed|Božjeg poslanika]] i rekao mu da su [[Muslimani (vjernici)|muslimani]] koji su ga imenovali za svog vođu i [[Ali]]jevog nasljednika sada razočarani njegovom pasivnošću prema Muaviji i traženju svojih prava.<ref name="Madelung1997.313"/>
{{izdvojeni citat|Pripremi se za rat, bori se protiv svojih neprijatelja, nagovori svoje drugove, postavi ugledne ljude i plemiće na čelna mjesta, osvoji im srca na taj način. Slijedi praksu pravednih imama, nagradi utjecajne ljude i vrati slogu među narodom. I znaj da je rat lukavstvo i da si slobodan tako postupati tokom rata, sve dok muslimane ne lišavaš onog što im pripada. Dobro znaš da su ljudi okretali leđa tvom ocu Aliju i prelazili na Muavijinu stranu samo zato što ih je sve tretirao jednako i davao im ista primanja. To izaziva razdor.|Abdulah ibn Abas<ref name="Madelung1997.313"/>}}
[[Abdulah ibn Abas|Ibn Abas]] dodatno ga je podsjetio da su njegovi neprijatelji ([[Omejadski Kalifat|Omejadi]]) oni koji su već [[Bitka za Meku|ratovali]] protiv [[Muhamed|Božjeg poslanika]] i nakon poraza samo načelno prihvatili [[islam]], privatno se izrugivali stihovima [[Kuran]]a i nevoljko izvršavali vjerske dužosti, te da njihova oholost iz dana u dan samo raste.<ref name="Madelung1997.313"/> Od Hasana je zatražio da se bori protiv njih i da nipošto ne prihvaća [[kompromis]]e, upozoravajući ga na primjer njegovog oca koji je izigran arbitražom i lažnim obećanjima, uz zaključnu poruku da brani svoja prava čak i pod cijenu vlastitog života.<ref name="Madelung1997.313314">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 313-314.</ref> Ipak, Hasan je ibn Abasovo pismo protumačio više kao izražavanje bespogovorne odanosti nego kao ozbiljan poziv na rat.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 314.</ref>

==== Prepiska s Muavijom ====
U rano proljeće [[661]]. Hasan je poslao svoje prvo pismo [[Muavija I|Muaviji]] i zatražio od njega [[Prisega|prisegu]] na [[vjernost]]:<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 314-315.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref>
{{izdvojeni citat|Od Hasana, Božjeg sluge i Zapovjednika vjernika, za Muaviju ibn Sahra. Muhamed je poslan od Boga kao znak milosti svim svjetovima i kao upozoritelj svim živućima, on je prenio Božju poruku i svetu istinu, uništio politeizam, podržavao vjernike, proslavio Arape i svoje Kurejše. Kada je umro, Arapi su se međusobno svađali i borili za prevlast, no Kurejši su im rekli: 'Mi smo njegovo pleme, njegova porodica, njegovi najbliži sljedbenici, stoga nije dozvoljeno da osporavate naš autoritet i naša prava stečena preko Muhameda'. Arapi su uvažili ove argumente i prepustili im vlast. Zatim su uslijedile svađe među nama Kurejšima, nalik međuarapskim prepirkama, ali drugi Kurejši nisu nas tretirali pravedno, kao Arapi njih. (...) Kada smo mi, Muhamedova porodica (Ahl al-bajt) i njegovi najbliži sljedbenici, raspravljali s njima i tražili pravednost, odstranili su se i udružili u nepravdi i bojkotu protiv nas. (...) Bili smo šokirani onima koji su kočili naša prava i Poslanikov autoritet, iako se radilo o vrlim ljudima i ranim muslimanima. Ipak, suzdržavali smo se od međumuslimanskog sukoba, strahujući da time ne otvorimo prostor licemjerima i konfederatima (ahzab) koji će narušavati islam. Neka ti se ljudi danas dive, Muavijo, tvojem traženju prava kojih nisi dostojan, ni po ikakvoj vrlini niti po bilo kojem hvalevrijednom djelu u islamu. Ti si prije sin jednog konfederata, sin Kurejša koji je bio najveći neprijatelj Božjem poslaniku, ali Bog je iznevjerio vaše nade. Nakon što je Ali preminuo, muslimani su me izabrali za nasljednika i molim se Bogu da mi ne uvećava nagradu u dunjaluku nauštrb one u ahiretu. Odustani od ustrajavanja u lažima i prisegni mi na vjernost kao što su učinili drugi, sam dobro znaš da polažem veće pravo na poziciju pred Bogom. On cijeni sve one koji su spremni vratiti se poslušnosti i imaju pokajničko srce. Boj se Boga, odustani od pobune i poštedi muslimane prolijevanja krvi, jer nije dobro da ideš pred Boga krvavijih ruku nego što već jesu. Pođi putem mira i poslušnosti, ne osporavaj vlast onima kojima to pravo pripada, (...) tako ćeš vratiti jedinstvo. Međutim, ako budeš odbijao sve to i nastaviš ustrajati u oholim prijestupima, dignuti ću muslimane protiv tebe i tražiti od Boga da nam sudi, jer on je najbolji sudija.|Hasan<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 314-315.</ref>}}
Pismo u [[Damask]] dostavili su [[Džundab ibn Abdulah al-Azdi]] ([[Ali]]jev rani sljedbenik) i [[al-Haris ibn Suvajd al-Tajmi]] iz plemena [[Banu Tajm|Tajm al-Ribab]],<ref name="Madelung1997.315">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 315.</ref> a sadržaj pisma kao i daljnje prepiske dvaju vladara poznat je iz djela historičara [[Abu al-Faradž al-Isfahani|Abu al-Faradža al-Isfahanija]].<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 315-325.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> [[Muavija I|Muavija]] je bio svjestan Hasanovih [[Pacifizam|pacifističkih]] inklinacija i znao je da ne priprema vojni napad,<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 315.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> o čemu su ga izvještavali [[Špijunaža|špijuni]] stacionirani u [[Kufa|Kufi]] i [[Basra|Basri]].<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 315.</ref> Kao i Hasanu, Muaviji je također bilo u interesu da izbjegne sukob velikih razmjera i stoga isprva nije vidio smisao u prijetnjama ili zastrašivanju Muhamedovog unuka.<ref name="Madelung1997.315"/> Isto tako je znao da mu uobičajena i provjereno uspješna taktika svaljivanja krivice za [[Osman ibn Afan|Osmanovu]] smrt na svoje protivnike u ovom slučaju neće biti od koristi jer je Hasanova uloga u obrani Osmanove kuće bila široko poznata čak i u [[Historija Sirije|Siriji]].<ref name="Madelung1997.315"/> Zbog svega toga, historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] navodi da se Muavija s namjerom pridobivanja Hasana ovog puta okrenuo snishodljivosti i davanju lažnih obećanja.<ref name="Madelung1997.315"/>

U svom pisanom odgovoru Hasanu, [[Muavija I|Muavija]] je obrnuo njegov uvodni pozdrav, nazivajući sebe [[Alah|Božjim]] slugom i [[Amir al-Mu'minin|Zapovjednikom vjernika]].<ref name="Madelung1997.315"/> Poručio mu je da uvažava njegovo pismo i da dijele isti stav oko izvrsnosti [[Muhamed]]a, ali mu je uputio i prigovore zbog kritiziranja [[Abu Bakr]]a, [[Omar]]a, [[Abu Ubajda ibn al-Džarah|Abu Ubajde]] i [[Zubajr ibn al-Avam|Zubajra]], odnosno [[muhadžir]]a i [[Ensarije|ansarita]], dodavši da u njegovim očima Hasan zasigurno nije krivac za vezane nemile događaje.<ref name="Madelung1997.315"/> Nadalje se dotaknuo teme [[Nasljedstvo Muhameda|nasljedstva]] Muhameda i tvrdio da [[Ummet|muslimanska zajednica]] prilikom prve [[Šura|šure]] nije ignorirala kvalitete i zasluge njegove [[Ahl al-bajt|porodice]], već je Abu Bakr izabran na temelju niza neprikosnovenih [[vrlina]].<ref name="Madelung1997.316">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 316.</ref> Na polemiku o nasljedstvu i superiornosti prvog [[Rašiduni|Rašiduna]] nadovezao je njihov međusobni odnos, stavljajući sebe u ulogu Abu Bakra i ističući da je učinkovitiji od Hasana u upravljanju subjektima, prikupljanju novca i zavaravanju neprijatelja,<ref name="Madelung1997.316"/> te da kao iskusniji, sposobniji i stariji traži od njega da mu preda vlast.<ref name="Madelung1997.316.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 316.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Muavija ga je na kraju uvjeravao da bi to bilo samo privremeno rješenje i da bi ga Hasan naslijedio nakon njegove smrti, obećavši mu da u međuvremenu ima pravo zadržati cijelu iračku [[Riznica|riznicu]], zatim godišnji [[prihod]] od bilo koje [[Historija Iraka|iračke]] pokrajine koju sam izabere i da ga uvijek može konzultirati u svim političkim pitanjima.<ref name="Madelung1997.316.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>

[[Muavija I|Muavijino]] pismo Hasanu je uručio [[Džundab ibn Abdulah al-Azdi|Džundab ibn Abdulah]], upozorivši ga da se dotični sprema za napad i da je stoga najbolje preuzeti inicijativu udarom na njegov teritorij.<ref name="Madelung1997.316"/> Dodatno ga je hrabrio i govorio mu da ga se neprijatelj ne može dočepati bez da iskusi bitku veću od one [[Bitka kod Sifina|kod Sifina]].<ref name="Madelung1997.316"/> Hasan mu je odgovorio da će postupiti u skladu s njegovom preporukom, međutim, ipak je ignorirao ratne pripreme i suzdržavao se od daljnjeg savjetovanja s Džundabom.<ref name="Madelung1997.316"/> Hasan također nije odgovorio ni na Muavijino pismo,<ref name="Madelung1997.316.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> shvaćajući da su njegova ekstravagantna obećanja zapravo lažna i da nema smisla pridavati im pozornost.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 316-317.</ref> Otprije upoznat s ličnim kukavičlukom [[Omejadski Kalifat|Omejada]], Hasan se prema svemu sudeći nadao da će ignoriranjem Muavije i on njega pustiti na miru.<ref name="Madelung1997.317">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 317.</ref> Ipak, Muavija je na Hasanovu šutnju odgovorio slanjem novog, ovog puta prijetećeg pisma.<ref name="Madelung1997.317.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 317.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Upozorio je Hasana da ne polaže očajničke nade u traženje slabih točaka njegovog oklopa, ponovivši da će mu u slučaju davanja prisege ispuniti ranija obećanja i da će [[kalifat]] nakon njega postati Hasanov.<ref name="Madelung1997.317"/> Hasanova reakcija opet je bila indiferentna i poručio mu je pismom da je primio ponudu, ali nema namjeru odgovarati da ne počini grijeh.<ref name="Madelung1997.317"/> Naposljetku je rekao da jedino utočište koje traži jest ono [[Alah|Božje]] i ponovo je pozvao Muaviju da preispita svoje stavove.<ref name="Madelung1997.317"/>

==== Sučeljavanje vojski ====
[[Datoteka:Iraq under the Abbasid Caliphate.png|mini|desno|225px|Karta [[Historija Iraka|Iraka]] u [[Historija islama|ranoislamskom periodu]] na kojoj su označeni [[Mosul]], [[Harba]], [[Maskin]], [[Faludža]], [[Sabat (Irak)|Sabat]], [[Madain]] i [[Kufa]], ključne lokacije tokom Hasanovog i Muavijinog pohoda]]
Po završetku prepiske [[Muavija I|Muaviji]] je ojačalo [[samopouzdanje]] i postao je uvjeren da će zauzeti [[Historija Iraka|Irak]] bez vođenja bitke.<ref name="Madelung1997.317"/> [[Mobilizacija]] njegovih trupa u [[Historija Sirije|Siriji]] prema [[Wilferd Madelung|W. Madelungu]] uslijedila je koncem ili nakon prepiske s Hasanom,<ref name="Madelung1997.317.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> međutim, ranoislamski historičar [[al-Balazuri]] navodi da je Muavija okupio vojsku još prije slanja prvog pisma i održao im govor u kojem je likovao nad smrću [[Ali]]ja, tvrdeći da [[Kufa|Kufom]] sada vlada njegov sin koji je mlad, neiskusan i neuk za ratovanje.<ref name="Madelung1997.317"/> Za razliku od prijašnjih okršaja protiv Alija, Muavija ovog puta nije ustručavao pokrenuti pohod i to je ugodno iznenadilo [[Amr ibn al-As|Amra ibn al-Asa]], njegovog iskusnog saveznika koji je podrugljivo komentirao da mu je "sve postalo lakše otkad nema lava Alija".<ref name="Madelung1997.317"/> Uoči mobilizacije Muavija je slao pozive svojim guvernerima i zapovjednicima, kao i raznim plemićima, obećavajući nagrade i oprost plemenima upitne lojalnosti.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 317.</ref> Ostavljajući [[Al-Dahak ibn Kais al-Fihri|al-Dahaka ibn Kaisa al-Fihrija]] kao zamjenika u [[Damask]]u, Muavija i njegova vojska od 60.000 ljudi krenuli su k istoku, prešli [[Eufrat]] kod [[Manbidž]]a<ref name="Madelung1997.317"/> i nastavili napredovati prema [[Mosul]]u.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/>

Kada su [[Muavija I|Muavijine]] ratne namjere postale očigledne, Hasan je bio primoran okupiti svoju vojsku i odgovoriti na prijetnju.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 317-318.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Prvo je poslao [[Hudžr ibn Adi|Hudžra ibn Adija]] svojim lokalnim guvernerima i naredio im [[marš]], a Kufljanima je održao ravnodušan ratni govor citirajući [[kuran]]ski ajet: "Propisuje vam se [[Džihad|borba]], mada vam nije po volji!" ([[Al-Bakara|2:216]]).<ref name="Madelung1997.317"/> Znajući da mu se neprijatelj približava sa sjeverozapada, Hasanov početni plan bio je da se njegove trupe okupe u logoru kod [[Kifl|Nuhajle]] (sjeverno od [[Kufa|Kufe]]) i potom odluče o sljedećim koracima.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 317-318.</ref> Ipak, velik broj okupljenih Kufljana oglušio se o Hasanov apel, posebno plemenski poglavari [[Korupcija|podmićeni]] od strane Muavije.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.318">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 318.</ref> Tada je na scenu stupio [[Adi ibn Hatim]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.318"/> oštro prekorio prisutne i upitao ih kako mogu ostati pasivni na pozive njihovog [[Imam (šijitski islam)|imama]] i sina [[Muhamed]]ove kćeri.<ref name="Madelung1997.318">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 318.</ref> Zatim se okrenuo prema Hasanu, izrazio mu bespogovornu [[odanost]] i odmah pošao u ratni logor.<ref name="Madelung1997.318"/> Za njim su ubrzo krenuli i drugi lojalni sljedbenici [[Ali]]ja poput [[Kais ibn Sad|Kaisa ibn Sada]], [[Makil ibn Kais al-Rijahi|Makila ibn Kaisa]] i [[Zijad ibn Hasafa al-Bakri|Zijada ibn Hasafe]],<ref name="Madelung1997.318"/> što je nagnalo većinu okupljenih da slijede njihov primjer.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.318"/> Inicijatori marša su zbog uspješnog poticanja dobili pohvale od Hasana.<ref name="Madelung1997.318"/>

Hasan je imenovao [[Mugira ibn Navfal ibn al-Haris|Mugiru ibn Navfala]] svojim zamjenikom u [[Kufa|Kufi]], davši mu upute da [[Mobilizacija|mobilizira]] još ljudstva i pošalje ih u kamp, nakon čega se i sam zaputio prema [[Kifl|Nuhajli]] u kojoj su se njegove trupe skupljale u velikom broju.<ref name="Madelung1997.318"/> Čekajući pojačanja, tri noći zadržao se kod mjesta Daira Abdul-Rahmana,<ref name="Madelung1997.318"/> a zatim je pozvao [[Ubajdulah ibn Abas|Ubajdulaha ibn Abasa]] i postavio ga na čelo prethodnice od 12.000 vojnika kojoj je zadatak bio [[marš]] obalom [[Eufrat]]a do [[Maskin]]a gdje su trebali onemogućiti [[Muavija I|Muavijino]] napredovanje i sačekati Hasanovu glavnu vojsku.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.318.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 318.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Ubajdulahu je naredio da se ne upušta u borbe s neprijateljem osim ako nije napadnut i da se prije donošenja ključnih odluka konzultira s [[Kais ibn Sad|Kaisom ibn Sadom]] i [[Said ibn Kais al-Hamdani|Saidom ibn Kaisom al-Hamdanijem]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.318"/> dvojcem kojeg je imenovao Ubajdulahovim zamjenicima u slučaju pogibelji.<ref name="Madelung1997.318"/> Prema tumačenju srednjovjekovnih autora poput [[al-Tabari]]ja,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/> kao i suvremenih [[historičar]]a poput [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] i [[Wilferd Madelung|W. Madelunga]], odabir Ubajdulaha nauštrb ratobornijih zamjenika odražava nastavak Hasanove nade da će izbjeći bitku i postići mirovni sporazum.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.318.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Naime, Ubajdulah se ranije kao guverner [[Historija Jemena|jemenske]] [[Sana (grad)|Sane]] iskazao kao [[Pacifizam|pacifist]] koji će pokušati izbjeći sraz pod svaku cijenu, zbog čega je ukoren od strane [[Ali]]ja.<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 318.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> U nekim [[Primarni izvori|primarnim izvorima]] na temu Hasanovog pohoda, ime Ubajdulaha ibn Abasa je zamijenjeno onim [[Abdulah ibn Abas|Abdulaha ibn Abasa]] ili navođeno samo kao ibn Abas,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/> zbog čega u kasnijoj [[Historiografija|historiografiji]] ponekad dolazi do zamjene njihovih uloga (npr. djela [[Julius Wellhausen|J. Wellhausena]]).<ref name="Madelung1997.318"/> Madelung to opisuje pogreškom i dodaje da Hasan Abdulaha i [[Basra]]ne uopće nije pozvao u pohod.<ref name="Madelung1997.318"/>

[[Ubajdulah ibn Abas]] s prethodnicom [[marš]]irao je zapadnom obalom [[Eufrat]]a, prošao kroz Šinvar i Šahi, zatim [[Faludža|Faludžu]], te konačno došao u [[Maskin]].<ref name="Madelung1997.318"/> Hasan s glavnom vojskom je istovremeno napredovao prema sjeveru, kroz Hamam Umar i Dair Kab, utaborivši se u [[Sabat (Irak)|Sabatu]] kod [[Madain]]a.<ref name="Madelung1997.318"/> Ondje je nakon [[Sabah-namaz|jutarnje molitve]] svojim trupama održao govor [[Mir|pomirljivog]] tipa,<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 318-319.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> poručivši im da se molio [[Alah|Bogu]] da ga učini njegovim najiskrenijim stvorenjem, dodavši da ne gaji [[Mržnja|mržnju]] prema bilo kojem [[Muslimani (vjernici)|muslimanu]] i da ne želi ikome [[zlo]], odnosno da je sve što mrze kod [[Ummet|zajedništva]] bolje od onog što vole u [[Fitna|razdoru]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.318"/> Na kraju ih je uvjeravao da se brine za njihov interes više njego oni sami, zamolivši ih pritom da se ne suprotstavljaju naredbama i da mu ne prigovaraju.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 318-319.</ref> Hasanove riječi prvo su prouzročile metež među vojnicima koji su se pribojavali da namjerava sklopiti mir i predati vlast [[Muavija I|Muaviji]], a potom i nasilnu reakciju njihovog najratobornijeg dijela.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.319.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 319.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Grupa potonjih upala je u Hasanov [[šator]], opljačkala njegove stvari i izvukli mu molitveni [[tepih]] ispod nogu, dok je stanoviti Abdul-Rahman ibn Abdulah ibn Džal al-Azdi potrgao njegovu svilenu [[Tunika|tuniku]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.319.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Hasan je dozvao svog [[konj]]a i odjahao na sigurno uz pomoć sluga i vjernih sljedbenika koji su ga štitili od razjarenih napadača,<ref name="Madelung1997.319">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 319.</ref> a mir u logoru ponovo je uspostavljen zahvaljujući članovima [[Banu Rabija|Banu Rabije]] i [[Banu Hamdan]]a, dvaju plemena izuzetno lojalnih Hasanu i ranije [[Ali]]ju.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.319.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>
[[Datoteka:Seleucia map.png|mini|desno|225px|Karta [[Madain]]a (arapski naziv za zbir označenih drevnih gradova), mjesta Hasanovog boravka nakon ranjavanja]]
U [[Primarni izvori|primarnim izvorima]] javljaju se različiti detalji o navedenom incidentu.<ref name="Madelung1997.319"/> Primjerice, pozivajući se na starija djela [[al-Madaini]]ja, [[muhadis]] [[ibn Abi al-Hadid]] u svom ''Šarhu'' tvrdi da je Hasan prilikom govora parafrazirao [[Ali]]ja i poručio publici da ne preziru [[Muavija I|Muavijinu]] vlast, što historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] drži sasvim nevjerojatnim.<ref name="Madelung1997.319"/> [[Kufa]]nska tradicija naklonjena [[Osman ibn Afan|Osmanu]], konkretno djela [[al-Šabi]]ja i [[Avana ibn al-Hakam al-Kalbi|Avane]], prenosi da je pobuna izazvana lažnom objavom o smrti [[Kais ibn Sad|Kaisa ibn Sada]].<ref name="Madelung1997.319"/> Madelung ove izvještaje naziva nesumnjivom antišijitskom fikcijom, budući da kufanske pristaše Alija opisuju toliko labilnima i nediscipliniranima da su tobože iskalili bijes na svom [[Imam (šijitski islam)|imamu]], dok je njemu to navodno dalo razlog da ih odbaci u korist Muavije.<ref name="Madelung1997.319"/> Historičarka [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] ističe mogućnost da nered nakon Hasanovog govora predstavlja samo kulminaciju nakupljenog nezadovoljstva, odnosno da su još ranije bili iziritirani nekim njegovim riječima, postupkom ili sporošću [[marš]]a.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/>

Poslije nemilog događaja [[marš]] je nastavljen i Hasan se kretao pod zaštitom, u pratnji najodanijih vojnika,<ref name="Madelung1997.319"/> ali ubrzo je uslijedio i drugi incident.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.319.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Dok su prolazili kroz Muzlim Sabat, među osobnu stražu diskretno se umiješao [[Haridžiti|haridžit]] al-Džarah ibn Sinan al-Asadi, zagrabio uzde Hasanovog konja i nasrnuo [[bodež]]om na njega, uzvikujući "Postao si [[Kafir|nevjernik]] kao [[Ali|tvoj otac]]!".<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.319.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Zamahom je rasjekao je Hasanovo bedro pri čemu je došlo do obilnog [[Krvarenje|krvarenja]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.319.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> a on mu je uzvratio udarcem mača, zahvatio ga i oboje su se srušili na tlo.<ref name="Madelung1997.319"/> Hasanu je tada u pomoć priskočio Abdulah ibn al-Hisl (ili Ubajdulah al-Taj prema pisanju [[al-Madaini]]ja), obrušio se na napadača, preoteo mu oružje i zarezao ga istim po [[trbuh]]u.<ref name="Madelung1997.319"/> Na atentatora je istovremeno skočio Zubijan ibn Umara al-Tamimi i odsjekao mu [[nos]], a zatim su im se pridružili i drugi iz pratnje, izudaravši ga ciglama po glavi.<ref name="Madelung1997.319"/> Al-Džarah je tako neutraliziran i ubijen,<ref name="Madelung1997.319.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 319.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> dok su ozlijeđenog Hasana na nosilima prenijeli na liječenje u [[Madain]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.319.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> gdje ga je u svojoj kući ugostio lokalni guverner [[Sad ibn Masud]].<ref name="Madelung1997.319.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> U djelima [[al-Balazuri]]ja i [[al-Tabari]]ja spominje se tvrdnja da je guvernerov nećak [[Al-Muhtar|al-Muhtar ibn Abi Ubajd]] savjetovao Sada ibn Masuda da zarobi Hasana i time kupi oprost od [[Muavija I|Muavije]], međutim, historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] priču naziva klevetom.<ref name="Madelung1997.319"/>

Za vrijeme napredovanja Hasanovih trupa prema sjeveru, [[Muavija I|Muavija]] i [[Historija Sirije|sirijska]] vojska proputovali su kroz [[Manbidž]], [[Raka (Sirija)|Raku]], [[Nusaybin|Nasibin]] i [[Mosul]],<ref name="Madelung1997.319"/> došavši u [[Harba|Ahnuniju]]<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241242.Madelung1997.319">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241-242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 319.</ref> (kasnije Harba)<ref name="Madelung1997.319"/> kod [[Maskin]]a.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241-242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 319.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Vijesti o napadu na Hasana doprle su do Muavije i on ih je vješto iskoristio za širenje glasina o masovnom razdoru unutar [[kufa]]nskih snaga, što je rezultiralo [[dezerterstvo]]m širom [[Historija Iraka|Iraka]] i prelaskom na sirijsku stranu.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/> Također, nastavio je politikom pridobivanja pristaša uz pomoć nagrada i [[amnestija]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241242.Madelung1997.319"/> Dok ga je kufanska prethodnica na čelu s [[Ubajdulah ibn Abas|Ubajdulahom ibn Abasom]] čekala u blizini Maskina,<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241-242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 318-319.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Muavija im je poslao izaslanika [[Abdul-Rahman ibn Samura|Abdul-Rahmana ibn Samuru]] i poručio da je primio Hasanovo pismo u kojem traži primirje, pozivajući Kufljane na suzdržanost dok se pregovori ne privedu kraju.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 319-320.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Kufljani su ove tvrdnje prepoznali kao [[laž]] i odbili zahtjev,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.320.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 320.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> a izaslanik je otjeran uz pogrde.<ref name="Madelung1997.320">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 320.</ref> Netom kasnije Muavija je ponovo poslao Abdul-Rahmana u privatnu posjetu Ubajdulahu, zaklinjao mu se da je Hasan uistinu tražio mir<ref name="Madelung1997.320"/> i ponudio mu prebjeglištvo na sirijsku stranu.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.320.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Za dezerterstvo mu je obećana nagrada od 1,000.000 [[dirham]]a,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.320.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> od čega bi pola dobio odmah, a ostatak kasnije u Kufi.<ref name="Madelung1997.320"/> Ubajdulah je prihvatio ponudu i pod okriljem noći prebjegao u Muavijin logor<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.320.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> gdje je ubrzo izbila oštra svađa na temu odgovornosti [[Busr ibn Abi Artat|Busra ibn Abi Artata]] za smrt dvojice njegovih sinova u [[Historija Jemena|Jemenu]], no Muavija je uspio primiriti situaciju.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 320-321.</ref>

Sljedećeg jutra Kufljani su uzalud čekali [[Ubajdulah ibn Abas|Ubajdulaha ibn Abasa]] da povede [[Sabah-namaz|jutarnju molitvu]],<ref name="Madelung1997.321">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 321.</ref> a kada je njegovo [[dezerterstvo]] razotkriveno, zapovjedništvo je preuzeo ratoborni [[Kais ibn Sad]].<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 321.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Odmah je održao propovijed u kojoj se žestoko obrušio na Ubajdulaha, njegovog oca i brata, nabrajajući sve njihove grijehe i prijestupe.<ref name="Madelung1997.321"/> Stanje morala i sloge među redovima prethodnice [[historičar]]i tumače različito, npr. [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] navodi da je dvije trećine odnosno 8000 Kufljana slijedilo Ubajdulahov primjer i prebjeglo [[Muavija I|Muaviji]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242">[[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.</ref> dok [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] piše da je vladala opća složnost i da su svi klicali Kaisu.<ref name="Madelung1997.321"/> Prema jednoj od više različitih verzija Kaisovog govora, pozvao je okupljene da izaberu između poslušnosti zabludjelom [[Imam (šijitski islam)|imamu]] (Muaviji) i rata pod zapovjedništvom vođe koji nije imam (njega samog).<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> Neovisno o brojkama lojalnih vojnika, historičari su suglasni da je ratni moral okupljenih oko Kaisa bio na visokoj razini.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 321.</ref> Muavija je podcijenio njihovu volju za borbom i poslao je trupe [[Busr ibn Abi Artat|Busra ibn Abi Artata]] da ih nagovore na predaju, međutim, Kais je pokrenuo napad i odbacio neprijatelja.<ref name="Madelung1997.321"/> Sljedećeg dana Busr se vratio s pojačanjima, ali je opet poražen.<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 321.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref>

Uvidjevši loš rezultat na bojnom polju, [[Muavija I|Muavija]] je [[Kais ibn Sad|Kaisu ibn Sadu]] ponudio [[Korupcija|mito]] i poslao pozivnicu, no on mu je odgovorio da se njih dvoje mogu susresti jedino s [[koplje]]m u ruci.<ref name="Madelung1997.321"/> Bijesan zbog odbijanja, u sljedećem pismu Muavija ga je nazvao "[[Jevreji|Jevrejom]] i sinom Jevreja" koji se izlaže smrti zbog nagrade koja nikad neće biti njegova.<ref name="Madelung1997.321"/> Uvjeravao ga je da ukoliko njegova strana pobijedi, on će biti svrgnut i smijenjen, a ako protivnička strana prevagne, onda će biti mučen i ubijen.<ref name="Madelung1997.321"/> Spomenuo mu je još sudbinu njegovog oca [[Sad ibn Ubada|Sada]], tvrdeći da je ispucao strijele u uzaludnoj borbi, odnosno da ga je kasnije narod napustio i da je skončao kao izgnanik u [[Hauran|Havranu]].<ref name="Madelung1997.321"/> U svom odgovoru Kais je Muaviju nazvao "vasanom i sinom vasana" (predislamski mekanski [[Idol (religija)|idol]]) koji je pristupio [[islam]]u pod prinudom, ostao u njemu iz straha, te ga svojevoljno napustio zbog nedostatka vjere ili zbog [[Hipokrizija|licemjerja]].<ref name="Madelung1997.321"/> Zatim je stao u obranu svog oca i njegovih postignuća, ističući naposljetku da su njih dvojica pomagači vjere koju je napustio i neprijatelji vjere kojoj se priključio.<ref name="Madelung1997.321"/> Muavija i konzultant [[Amr ibn al-As]] time su bili ušutkani, plašeći se da bi novi Kaisov odgovor mogao biti još oštriji.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 321-322.</ref> O razlozima prekida borbi Kaisovih i Muavijinih snaga postoje različita tumačenja, [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] tako tvrdi da je uzrok slabljenje morala kod Kufljana,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> a [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] da su to Muavijin poraz u bitki<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> odnosno vijesti o Hasanovom ranjavanju zbog čega su se obje strane suzdržale ratovanja i čekale daljnji razvoj situacije.<ref name="Madelung1997.322">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 322.</ref>

==== Mirovni sporazum ====
Nakon smirivanja borbi kod [[Maskin]]a, [[Muavija I|Muavija]] se upustio u ozbiljnije [[Diplomatsko pregovaranje|pregovore]] i otpočeo razmjenu izaslanika,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.322.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 322.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> poslavši Hasanu [[Abdulah ibn Amir|Abdulaha ibn Amira]] i [[Abdul-Rahman ibn Samura|Abdul-Rahmana ibn Samuru]].<ref name="Madelung1997.322"/> Ibn Amir zamolio je Hasana da poštedi krv [[Ummet|Muhamedove zajednice]], rekavši mu da je Muavija bio tvrdoglav i da stoga poziva Hasana da se čuva tvrdoglavosti jer bi u protivnom zbog njih dvojice mogao ispaštati narod.<ref name="Madelung1997.322"/> Također mu je obećao da će ga Muavija imenovati svojim [[Nasljedstvo Muhameda|nasljednikom]] i dati mu sve što poželi.<ref name="Madelung1997.322"/> Poslije ibn Amira obratio mu se i ibn Samura, uglavnom ponavljajući riječi prvog pregovarača.<ref name="Madelung1997.322"/> Argument o sprečavanju prolijevanja [[Muslimani (vjernici)|muslimanske]] krvi naišao je na plodno tlo kod Hasana i načelno je prihvatio mogućnost prijenosa vlasti.<ref name="Madelung1997.322"/> Ova poruka sirijskoj strani je prenešena putem Hasanovih izaslanika [[Amr ibn Salima|Amra ibn Salime al-Hamdanija]] i njegovog šogora [[Muhamed ibn al-Ašas|Muhameda ibn al-Ašasa al-Kindija]].<ref name="Madelung1997.322"/> Muavija je potom Hasanu poslao pismo u kojem ga je ponizno pozdravio, nadalje navodeći da sklapa mir na osnovi toga da postaje [[kalif]]om ujedinjenih muslimana i da poslije njega taj položaj preuzima Hasan.<ref name="Madelung1997.322.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 322.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Zakleo se [[Alah|Bogom]] i poslanikom [[Muhamed]]om da neće počiniti nikakvo zlo protiv njega ili zatražiti isto od nekog drugog,<ref name="Madelung1997.322"/> obećavajući mu još 1,000.000 [[dirham]]a iz [[Riznica|riznice]] ([[bajt al-mal]]) godišnje, odnosno upravu i cjelokupni [[porez]]ni prihod iz [[Historija Irana|iranskih]] okruga [[Fasa|Fase]] i [[Darab]]gerda koji bi preuzimali Hasanovi osobni poreznici.<ref name="Madelung1997.322.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Pismo su ovjerila četiri izaslanika i datirano je u august [[661]]. ([[rebi-ul-ahir|rabiul-sani]] 41. [[Islamski kalendar|AH]]).<ref name="Madelung1997.322"/>
{{Quote box|width=30%|align=right|citat=Glavne odredbe sporazuma Hasana i Muavije:<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241242.Madelung1997.322323.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241-242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 322-323.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref>
* Uspostavlja se mir i Muavija preuzima položaj kalifa
* Muavija mora postupati po principima Kurana, sune i ranijih kalifa
* Muavija nema pravo samostalno imenovati nasljednika
* Jamči se sigurnost svim ljudima, njihovom potomstvu i imovini
* Muavija nema pravo zastrašivati Hasana i njegove drugove}}
Primivši pismo, Hasan je sljedbenicima prokomentirao da [[Muavija I|Muavija]] pokušava razbuktati pohlepu u zamjenu za ono što mu, da tako želi, ne bi ni predao.<ref name="Madelung1997.322.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Kao novog izaslanika poslao mu je [[Abdulah ibn al-Haris ibn Navfal|Abdulaha ibn al-Harisa]], sina Muavijine sestre [[Hind bint Abi Sufjan|Hind]],<ref name="Madelung1997.322"/> s porukom da će dati prisegu na vjernost Muaviji ukoliko zagarantira sigurnost svim ljudima.<ref name="Madelung1997.322.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Muavija mu je na to uzvratio slanjem praznog lista sa svojim [[pečat]]om na dnu, pozivajući ga da ispiše zahtjeve po želji.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241.Madelung1997.322.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Konačno, Hasan je napisao da sklapa mir i predaje vlast Muaviji pod uvjetima da dotični postupa u skladu s [[Kuran]]om, [[Suna|sunom]] poslanika [[Muhamed]]a i vladavinom [[Rašiduni|ranijih kalifa]], da nema pravo imenovati svog [[Nasljedstvo Muhameda|nasljednika]], da zajamči sigurnost svim ljudima, njihovom potomstvu i imovini neovisno gdje se nalazili, odnosno da nema pravo niti zastrašivati Hasana ili bilo kojeg od njegovih drugova.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241242.Madelung1997.322323.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Pismo su ovjerili [[Amr ibn Salima]] i [[Abdulah ibn al-Haris ibn Navfal|Abdulah ibn al-Haris]], predali ga Muaviji i primili potvrdu njegovog prihvaćanja,<ref name="Madelung1997.323">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 323.</ref> čime je Hasanova vladavina nakon sedam mjeseci službeno bila okončana.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>

[[Historičar]]ka [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] navodi da se u [[Primarni izvori|primarnim izvorima]] nalaze različiti nejasni i nekonzistentni detalji o odredbama sporazuma zbog čega je precizna rekonstrukcija gotovo nemoguća, uz opasku da su neki uslovi vjerojatno naknadno interpolirani sukladno specifičnim političkim i [[Pravci u islamu|vjerskim]] načelima.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/> Primjerice, nije jasno na temelju kakvih dogovorenih uslova je [[Muavija I|Muavija]] unaprijed potpisao prazan papir poslan Hasanu.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/> Uz predloženu kompenzaciju od 1,000.000 [[dirham]]a godišnje, određeni izvori spominju i jednokratno preuzimanje 5,000.000 dirhama iz [[kufa]]nske riznice, a osim [[Fasa|Fase]] i [[Darab]]gerda kao ponuđeni iranski okrug ponekad se navodi i [[Ahvaz]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/> Veccia Vaglieri tvrdi da Hasan uopće ne bi mogao ubirati porez u tim krajevima budući da su [[Basra]]ni bili neprijateljski nastrojeni prema njemu i navedene okruge smatrali su vlastitim posjedima.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.241"/> Nadalje, nejasno je i navodno Muavijino obećanje da će se pridržavati politike [[Rašiduni|prethodnih kalifa]] jer oni uključuju i [[Ali]]ja, izrazito suprotstavljenog Muaviji i usto kritički nastrojenog prema [[Osman ibn Afan|Osmanu]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> Najkontroverznije razlike u primarnim izvorima su one vezane za pitanje [[Nasljedstvo Muhameda|nasljedstva]] poslije Muavijine smrti, s obzirom da jedni navode da je sporazumom usuglašen direktan prijenos vlasti na Hasana, a drugi da je dogovoreno održavanje [[Šura|šure]] (uz nemogućnost kandidature Muavijinog sina).<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 241-242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 322.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Ostale stavke sporazuma koje se javljaju u ranoislamskoj literaturi su još generalna [[amnestija]], izdvajanje 2,000.000 dirhama za Hasanovog brata [[Husein ibn Ali|Huseina]] i prednost [[Banu Hašim]]a ([[Alidi|Alida]]) nad [[Banu Abd-Šams]]om ([[Omejadski Kalifat|Omejadima]]) pri davanju [[penzija]] i nagrada, što Veccia Vaglieri također opisuje upitnim.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/>

Glede motiva koji su Hasana nagnali na [[Abdikacija|abdikaciju]], [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] uvažava tvrdnje iz tradicionalnih izvora kao što su ljubav prema [[mir]]u, želja za izbjegavanjem masovnog krvoprolića, odbojnost prema [[Politika|politici]] i njenim razdorima, ali ističe i mogućnost da je Hasan bio svjestan činjenice da je njegova bitka unaprijed izgubljena.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> U prilog toj tezi navodi podatak da je njegov prethodnik [[Ali]] redovno praznio državnu [[Riznica|riznicu]] (navodno svake [[Sedmica|sedmice]]) s ciljem ravnomjerne raspodjele svojim pristalicama, što je pak prouzročilo nestašicu sredstava u dugoročnom smislu.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> Kao ključan razlog spominje i učestala [[Dezerterstvo|dezerterstva]] i prebjeglištva, započeta u posljednjim godinama vladavine njegovog oca i intenzivirana nakon Hasanovog preuzimanja vlasti, zbog čega se nije mogao osloniti na vojnike s malo volje za borbom.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> Veccia Vaglieri nadalje tvrdi da su posljedice abdikacije snažno utjecale na [[Alidi|Alide]] kada su kasnije zatražili pravo na prijestolje, budući da im u [[polemika]]ma protiv njih nije bilo lako pobiti tvrdnju da su izgubili sav legitimitet zbog Hasanovog odricanja.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> S druge strane, pristaše Hasana su taj čin predstavljali kao veliku zaslugu i obistinjavanje [[Muhamed]]ovih riječi, zabilježenih u [[Buharija|Buharijinoj]] zbirci [[hadis]]a, da će njegov unuk jednog dana ponovno ujediniti [[Pravci u islamu|dvije velike frakcije]] muslimana.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/>

Navodne financijske odredbe mirovnog sporazuma u pitanje dovodi i historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]], tvrdeći da takvi izvještaji u [[Primarni izvori|primarnim izvorima]] odražavaju [[Omejadski Kalifat|omejadsku]] [[Propaganda|propagandu]].<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 328-330.</ref> Kao prvu verziju izdvaja [[al-Balazuri]]jev tekst prema kojem je Hasan sukladno sporazumu poslao svoje poreznike u [[Fasa|Fasu]] i [[Darab]]gerd, međutim, [[Muavija I|Muavija]] je naredio basranskom guverneru [[Abdulah ibn Amir|Abdulahu ibn Amiru]] da potakne [[Basra]]ne na prosvjedovanje uz argumente da [[prihod]] iz osvojenih teritorija pravno pripada njima i da se davanjem Hasanu umanjuje njihov dio.<ref name="Madelung1997.327">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 327.</ref> Hasanovi poreznici su stoga protjerani iz dvaju okruga,<ref name="Madelung1997.327"/> a Muavija se potom obavezao da će mu plaćati 1,000.000 ili 2,000.000 [[dirham]]a godišnje, uzimajući iznos od poreza [[Isfahan]]a i drugih okruga.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 327-328.</ref> Madelung takav scenario opisuje nedvojbenom fikcijom<ref name="Madelung1997.328">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 328.</ref> i dodaje da su prihodi iz Fase i Darabgerda, ponuđeni Hasanu tokom pregovora, zapravo bili Muavijin test odlučnosti Hasana i Basrana da i dalje podupiru [[Omar]]ovu odluku (snažno podržanu i od [[Ali]]ja) o pravu osvajača na [[porez]] iz [[Muslimanska osvajanja|osvojenih zemalja]].<ref name="Madelung1997.328"/> Muavijin skriveni motiv bio je utvrditi isključivo pravo vlade da oporezuje i ograničava mogućnost [[garnizon]]skih gradova da primaju prihode proizvoljno određene od strane centralne vlasti, čega je Hasan bio potpuno svjestan.<ref name="Madelung1997.328"/>

[[Wilferd Madelung|Madelung]] inzistira da je Hasan decidirano odbio [[Muavija I|Muavijinu]] novčanu ponudu i da njegovi uslovi tokom pregovora, kao ni konačne odredbe sporazuma, nisu sadržavali nikakvu [[Financije|financijsku]] naknadu.<ref name="Madelung1997.328"/> Samu mogućnost da je Hasan slao svoje [[porez]]nike iz [[Medina|Medine]] u [[Historija Irana|Iran]], pogotovo nakon što se kasnije odbio priključiti Muaviji u borbi protiv [[Haridžiti|haridžita]], Madelung drži posve nevjerojatnim.<ref name="Madelung1997.328"/> Također, malo izglednom smatra i opciju da bi Muavija uopće plaćao Hasanu svotu od 1,000.000 ili 2,000.000 [[dirham]]a godišnje s obzirom da nikad nije uvažio argumente o Muavijinoj superiornosti i time pružio legitimitet njegovom režimu, već je ostao dosljedan tvrdnji da je dao ostavku samo da bi zaustavio [[Muslimani (vjernici)|međumuslimansko]] krvoproliće.<ref name="Madelung1997.328"/> Madelung ipak ne sumnja da je Muavija bio izrazito darežljiv prema [[Abdulah ibn Džafar|Abdulahu ibn Džafaru]], Hasanovom rođaku koji je nakon Alijeve smrti i sklapanja mira napustio sve političke ambicije, redovno posjećivao [[Historija Sirije|sirijski]] dvor i primao 1,000.000 dirhama godišnje, što je trošio na zabave i raskošne poklone pjesnicima, pjevačima i muzičarima u Medini.<ref name="Madelung1997.329.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 329.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Muavijinu izdašnost prema ibn Džafaru, [[Banu Hašim|Hašimitu]] kojem zapravo nije dugovao ništa, Madelung uspoređuje s [[Omar]]ovim uzdizanjem [[Abas ibn Abd al-Mutalib|Abasa]] i njegovog sina [[Abdulah ibn Abas|Abdulaha]] nauštrb priznatog hašimitskog vođe [[Ali]]ja, argumentirajući da favorizirani u oba slučaja nisu predstavljali prijetnju vladajućima.<ref name="Madelung1997.329">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 329.</ref> Štoviše, Abdulah ibn Džafar se načinom života savršeno uklopio u javnu predodžbu kakvu je želio Muavija, prikazujući [[Ahl al-bajt|Muhamedovu rodbinu]] kao pohlepnike, rasipnike i neprikladne za ozbiljan vladarski posao.<ref name="Madelung1997.329"/>

Kao reprezentativni primjer [[Omejadski Kalifat|omejadske]] [[Propaganda|propagande]] na temu pregovora Hasana i [[Muavija I|Muavije]], [[Wilferd Madelung|Madelung]] navodi izvještaj [[Ibn Šihab al-Zuhri|al-Zuhrija]], kasnije preuzet u djelima [[al-Tabari]]ja kao vjerodostojniji u odnosu na [[kufa]]nske verzije.<ref name="Madelung1997.329"/> Al-Zuhri opisuje Hasana kao željnog da iskoristi Muaviju, uzme što je više moguće i tako uđe u [[Elita|visoko društvo]].<ref name="Madelung1997.329"/> Prema njegovoj verziji, Hasan se prvi obratio Muaviji pismom i nabrojao uslove pod kojima će mu predati vlast,<ref name="Madelung1997.329"/> Muavija mu je potom uzvratio slanjem praznog papira s pečatom, da bi naposljetku pohlepni Hasan udvostručio prvotne zahtjeve.<ref name="Madelung1997.329330">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 329-330.</ref> Epilog priče glasi da je Muavija sačuvao Hasanovo originalno pismo i da je prilikom njihovog susreta došlo do svađe oko toga koje je pismo valjano, poslije čega je lukavi kalif nadmudrio prevaranta na način da nije ispunio niti jedan uslov.<ref name="Madelung1997.330">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 330.</ref> Madelung piše da je al-Zuhrijev izvještaj očita kleveta na račun Muhamedovog unuka i tipično omejadsko precjenjivanje Muavije kao "lukave lisice", međutim, tvrdi da priča ipak potvrđuje postojanje dvaju ugovora i Muavijino neispunjavanje odredaba istih.<ref name="Madelung1997.330"/> U prilog omejadskim tvrdnjama o Hasanovoj pohlepi ne ide ni njegovo ponašanje, niti imovinsko stanje, budući da su mu nakon [[Ali]]jeve smrti pripali veliki posjedi i sukladno Omarovom sistemu primao je jednu od najvećih stalnih naknada, zbog čega Madelung tvrdi da si je mogao priuštiti itekako imućan život i da mu stoga Muavijina davanja nisu bila ni potrebna.<ref name="Madelung1997.330"/>

Među rijetkim [[historičar]]ima koji su uvažili [[Omejadski Kalifat|omejadski]] opis Hasana, [[Wilferd Madelung|Madelung]] ističe [[Henri Lammens|H. Lammensa]], [[Orijentalistika|orijentalista]] s početka [[20. vijek]]a.<ref name="Madelung1997.330"/> U njegovim djelima, [[Muavija I|Muavijina]] radost povodom Hasanove smrti uzeta je kao argument za pretjeranu rastrošnost potonjeg i opterećivanje omejadske [[Riznica|riznice]],<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 330-331.</ref> ignorirajući pritom izgledniju mogućnost da je kalifovo veselje bilo zbog uklanjanja ključne prepreke za postavljanje vlastitog sina [[Jazid I|Jazida]] na položaj [[Nasljedstvo Muhameda|nasljednika]].<ref name="Madelung1997.331">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 331.</ref> S ciljem da svoj argument prikaže uvjerljivijim, Lammens povisuje Hasanovu zatraženu i dobivenu svotu na preko 5,000.000 [[dirham]]a, ne računajući dodatne prihode iz neimenovanog [[Historija Irana|iranskog]] okruga, referencirajući se na [[Abu Hanifa Dinavari|al-Dinavarija]] koji ne spominje ikakav zahtjev od 5,000.000 dirhama, nego samo prihode iz [[Ahvaz]]a.<ref name="Madelung1997.331"/> Lammens isto tako tvrdi da je Muavija ispunio sva obećanja dana Hasanu, dok al-Dinavari, usprkos snažnoj proomejadskoj i antišijitskoj pristranosti, ne navodi ništa slično tome.<ref name="Madelung1997.331"/> Al-Dinavarijev pasus na koji se Lammens poziva prilikom blaćenja Hasana zapravo opisuje Muavijinu molbu [[Amr ibn al-As|Amru ibn al-Asu]] da mu pruži pomoć iz [[Historija arapskog Egipta|egipatske]] riznice zbog iscrpljivanja njegovih financijskih sredstava, potrošenih na darove posjetiteljima iz [[Hidžaz]]a i [[Historija Iraka|Iraka]].<ref name="Madelung1997.331"/> Uz sporne financijske odredbe sporazuma, Madelung kao srodne primjere omejadske [[Propaganda|propagande]] navodi još apsurdne priče o bezbrojnim ženidbama i održavanju ogromnog [[harem]]a,<ref name="Madelung1997.330"/> tvrdnje da je kovao zavjeru s ciljem rušenja Muavijine vlasti<ref name="Madelung1997.328.331.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 328. i 331.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> i [[Ibn Šihab al-Zuhri|al-Zuhrijev]] izvještaj o [[Kais ibn Sad|Kaisovom]] dogovaranju [[Amnestija|amnestije]] kod Muavije.<ref name="Madelung1997.330"/>

=== Život poslije abdikacije ===
[[Datoteka:Al-Kufa Mosque 1.jpg|mini|desno|225px|[[Velika džamija u Kufi|Velika džamija]] u [[Kufa|Kufi]], mjesto održavanja ceremonijalne predaje vlasti]]
Nakon što je prepiskom dogovorio mirovni sporazum, Hasan je svojim trupama u [[Madain]]u održao propovijed i citirao im [[kuran]]ski [[ajet]]: "Moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate [[Alah]] veliko dobro dao" ([[An-Nisa|4:19]]), a potom se zajedno s [[Kais ibn Sad|Kaisom ibn Sadom]] i vojskom vratio u [[Kifl|Nuhajlu]].<ref name="Madelung1997.323"/> Istovremeno, [[Muavija I|Muavija]] i njegova [[Historija Sirije|sirijska]] vojska napustili su [[Maskin]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.323">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 323.</ref> nakratko se utaborili između Nuhajle i skladišta za namirnice,<ref name="Madelung1997.323"/> te se zaputili u [[Kufa|Kufu]] na sastanak s Hasanom.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.323.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 323.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> [[Ceremonija]]lni prijenos vlasti održan je u gradskoj [[Velika džamija u Kufi|Velikoj džamiji]],<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 324.</ref> gdje je Hasan javno položio [[Prisega|prisegu]] na [[vjernost]] Muaviji,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.323.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> a odmah nakon njega i [[Amr ibn Salima|Amr ibn Salima al-Hamdani]].<ref name="Madelung1997.323"/> Muavija je tom prilikom zatražio od Hasana da ustane i pruži ispriku, što je on isprva odbio, no [[kalif]] je nastavio inzistirati da to učini.<ref name="Madelung1997.323.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 323.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> U svom govoru, Hasan je podsjetio okupljene da su on i [[Husein ibn Ali|Husein]] jedini unuci poslanika [[Muhamed]]a, na što je Muavija uskočio i počeo mu osporavati specijalna prava na osnovi toga.<ref name="Madelung1997.323.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Hasan je potom naglasio da [[Abdikacija|abdicira]] jer mu je prioritet [[mir]] među [[Ummet|zajednicom]]:<ref name="Madelung1997.323.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>
{{izdvojeni citat|Prisegnuli ste mi vjernost i time obećali da ćete sklopiti mir s kim god lično sklopim mir. Smatrao sam ispravnim pomiriti se s njim i prisegnuo sam mu na vjernost jer smatram da je sve što štedi krv bolje od onog što prolijeva krv. Želja mi je bila vaš najbolji interes i ono što sam učinio bi trebao biti argument protiv bilo koga tko žudi za vlašću.|Hasan<ref name="Madelung1997.323"/>}}
Hasanove oproštajne riječi zabilježene su u djelu [[al-Balazuri]]ja koji citira i druge verzije njegovog govora.<ref name="Madelung1997.323"/> Historičarka [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] piše da nije poznat konkretan [[datum]] ni sklapanja mirovnog sporazuma, niti službene ceremonije u [[Kufa|Kufi]], zbog čega se ne može precizno odrediti trajanje Hasanovog [[kalifat]]a, odnosno da [[primarni izvori]] nude različite periode od pet mjeseci i deset dana, šest mjeseci i nekoliko dana, ili osam mjeseci i deset dana.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] nasuprot tome tvrdi da je Hasanova vladavina trajala sedam mjeseci tj. do augusta [[661]]. ([[rebi-ul-ahir|rabiul-sani]] 41. [[Islamski kalendar|AH]]).<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. xvi. i 322.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Abdikacija je očekivano naišla na oštre kritike kod dijela Hasanovih pristaša,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.323.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> među kojima su se posebno istakli [[Sufjan ibn Abi Lejla|Sufjan ibn Abi Lejla al-Hamdani]]<ref name="Madelung1997.323"/> i [[Hudžr ibn Adi|Hudžr ibn Adi al-Kindi]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.323"/> Uz ovaj dvojac koji je sporazum nazivao ponižavajućim za [[Muslimani (vjernici)|muslimane]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.323"/> drugi su predlagali Hasanu da preispita svoju odluku ili zatraži dodatna jamstva da osigura povratak na čelo kalifata.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> Hasan se protiv prigovora učestalo branio argumentom da je težio zaustavljanju prolijevanja njihove krvi.<ref name="Madelung1997.323"/> Za vrijeme ceremonije, pred [[Muavija I|Muavijom]] je najviše oklijevao [[Kais ibn Sad]] koji je [[Prisega|prisegu]] dao samo usmeno i uz izričit Hasanov pristanak, odbivši podići ruku i dotaknuti kalifa.<ref name="Madelung1997.333">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 333.</ref> S druge strane, izvori kao prvog koji se pokorio Muaviji navode [[Banu Rabija|rabijskog]] poglavara [[Halid al-Sadusi|Halida ibn al-Muamera al-Sadusija]], još prije dolaska vojski u Kufu.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 233.</ref>

U svom govoru [[Kufa|Kufljanima]] u [[Kifl|Nuhajli]], [[Muavija I|Muavija]] je iznio vlastitu viziju odgovarajuće [[Vlada|vlade]] i razjasnio da će prema narodu biti dobra samo pod tri uslova, konkretno ako se budu odazivali u borbu protiv [[Neprijateljstvo|neprijatelja]] u njegovoj zemlji, ako budu distribuirali [[prihod]]e u propisanom vremenu, te ako budu učestvovali u [[Muslimanska osvajanja|vojnim ekspedicijama]] protiv graničnih i udaljenih krajeva.<ref name="Madelung1997.323"/> Priopćivši im ove uslove, obavezao se da će ispunjavati njihove želje ukoliko budu poslušni.<ref name="Madelung1997.323"/> Muavija je ipak prilikom obraćanja ignorirao sve odredbe i obećanja koje je ranije tokom pregovora dao Hasanu, evidentno samo zbog smirivanja protivničke strane i prekidanja borbi.<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 323-324.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Štoviše, prema drastičnijim verzijama govora koje bilježe [[Abu al-Faradž al-Isfahani|Abu al-Faradž]], [[Ibn Asam al-Kufi|ibn Asam]] i [[al-Balazuri]], Muavija je izjavio da su njegova prijašnja obećanja Hasanu i ostalima samo prljavština pod nogama koju ne želi čuvati.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 323-324.</ref> Izvještaj Abu al-Faradža navodi da je [[Abu Ishak al-Sabiji]], kufanski prenosilac [[Hadis|predaja]] prisutan na govoru, na osnovi navedenih riječi opisao Muaviju kao posve perfidnog.<ref name="Madelung1997.324">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 324.</ref> U završnim riječima govora Muavija je uzvikivao da još traži [[Osveta|osvetu]] za [[Osman ibn Afan|Osmanovu]] smrt i da stoga svima daje tri dana za polaganje [[Prisega|prisege]] jer u protivnom neće dobiti nikakvu zaštitu i oprost.<ref name="Madelung1997.324.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 324.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Čuvši tu prijetnju, ljudi su žurno dolazili iz svih smjerova da mu daju zakletvu na [[vjernost]].<ref name="Madelung1997.324"/>

Prema pisanju [[Ibn Asam al-Kufi|ibn Asama]], [[Muavija I|Muavijin]] govor odmah je prouzročio prosvjede i nerede, pa je [[kalif]] iz straha od eskalacije požalio zbog svojih riječi.<ref name="Madelung1997.324"/> Historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] ipak upozorava da takav scenario nije potvrđen u pouzdanijim [[Primarni izvori|izvorima]] i da vjerojatno predstavlja fikciju.<ref name="Madelung1997.324"/> Ubrzo nakon toga, Muavija se u kufanskoj [[Velika džamija u Kufi|Velikoj džamiji]] pohvalio svojom brutalnošću kako bi zadovoljio svog rođaka [[Al-Valid ibn Ukba|al-Valida ibn Ukbu]], ranije osramoćenog [[Ali]]jevim javnim kažnjavanjem na istom mjestu.<ref name="Madelung1997.324"/> Dok je [[Historija Sirije|sirijska]] vojska bila utaborena pred [[Kufa|Kufom]],<ref name="Madelung1997.324"/> suočila se s [[Haridžiti|haridžitskom]] pobunom protiv novog kalifa,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.324.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 324.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> iniciranom od strane [[Farvah ibn Navfal|Farvaha ibn Navfala al-Ašdžaija]].<ref name="Madelung1997.324"/> Protiv ove grupe od 500 haridžita koja je boravila u [[Šahrazur]]u i prethodno se suzdržavala od napadanja Alija i Hasana, Muavija je poslao sirijsku [[Konjica|konjicu]], no pobunjenici su odbili napad.<ref name="Madelung1997.324"/> Hasan je istovremeno putovao prema [[Hidžaz]]u<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.324.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> u društvu brata [[Husein ibn Ali|Huseina]] i rođaka [[Abdulah ibn Džafar|Abdulaha ibn Džafara]],<ref name="Madelung1997.324.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> a Muavija ih je ispratio sve do mosta kod [[Al-Hira|Hire]].<ref name="Madelung1997.324"/> Uvijek željan nagovaranja drugih da se bore za njegove ratove,<ref name="Madelung1997.324"/> nakon neuspjeha konjice Muavija je iznenada poslao poziv Hasanu da se vrati i bori protiv haridžita.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.324.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Njegovu poruku Hasan je primio kod [[Kadisija (grad)|Kadisije]] i poslao mu negativan odgovor,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.324.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> uz objašnjenje da je odustao od rata protiv njega zbog uspostave mira među [[Ummet|zajednicom]] i da se stoga nema namjeru boriti niti na njegovoj strani.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 324-325.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref>

Hasan se naposljetku skrasio u [[Medina|Medini]],<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 327.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> živio je mirnim životom i držao se podalje od bilo kakvog političkog angažmana.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 327.</ref> Usprkos [[Abdikacija|abdikaciji]], Hasan je i dalje smatran poglavarom [[Ahl al-bajt|Muhamedove porodice]] kod članova [[Banu Hašim]]a i [[Ali]]jevih pristaša<ref name="Madelung1997.327"/> koji su se uzdali u njegov povratak na vlast.<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 327.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> U isto vrijeme, [[Muavija I|Muavija]] se bavio smirivanjem [[Haridžiti|haridžitske]] pobune predvođene [[Farvah ibn Navfal|Farvahom ibn Navfalom al-Ašdžaijem]] i [[Abdulah ibn al-Havsa|Abdulahom ibn al-Havsom al-Tajem]],<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 325.</ref> a potom i ustanka u [[Basra|Basri]] koji je pokrenuo [[Humran ibn Aban]].<ref name="Madelung1997.325">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 325.</ref> Potonju pobunu Muavija je isprva planirao ugušiti slanjem zapovjednika iz redova [[Banu al-Kajn]]a, plemena kojem je pripadao [[Špijunaža|špijun]] otkriven i ubijen u Basri tokom Hasanove vladavine, ali se na nagovor [[Abdulah ibn Abas|Abdulaha ibn Abasa]] (ili manje vjerojatno [[Ubajdulah ibn Abas|Ubajdulaha ibn Abasa]]) predomislio i poslao [[Busr ibn Abi Artat|Busra ibn Abi Artata]].<ref name="Madelung1997.325"/> Pobuna u Basri je konačno suzbijena krajem [[661]]. godine i red je uspostavljen uz pomoć [[Zijad ibn Abih|Zijada ibn Abiha]], guvernera kojeg je Muavija [[Korupcija|potkupio]] po visokoj cijeni i službeno ga priznao kao zakonitog brata po ocu.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 325-326.</ref> Muavija je također poduzeo razne mjere s ciljem sprečavanja budućih pobuna, primjerice neka plemena koja su bila naklona [[Alidi]]ma premjestio je iz [[Kufa|Kufe]], zamjenjujući ih drugima iz [[Historija Sirije|Sirije]], [[Basra|Basre]] i ostalih dijelova [[Historija Iraka|Iraka]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/>

Hasan je opetovano odbijao priznati legitimitet [[Omejadski Kalifat|omejadskom režimu]] i navodne superiornije karakteristike na kojima je inzistirao [[Muavija I|Muavija]], zbog čega se njihov odnos vremenom pogoršavao.<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 328.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Veoma rijetko, ako ikada, posjećivao je Muavijin dvor u [[Damask]]u.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Iako [[primarni izvori]] potvrđuju da je primao poklone od [[kalif]]a,<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> većina Muavijinih darova [[Banu Hašim|Hašimitima]] odlazila je u ruke Hasanovom rođaku [[Abdulah ibn Džafar|Abdulahu ibn Džafaru]].<ref name="Madelung1997.329.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Razočaran Hasanovom pasivnošću u pružanju moralne potpore, Muavija je vezu s [[Ahl al-bajt|Muhamedovom porodicom]] pokušao učvrstiti ženidbom [[Umama bint Zajnab|Umame]], [[Ali]]jeve udovice i [[Muhamed]]ove unuke.<ref name="Madelung1997.328"/> Bračnu ponudu prenio joj je njegov guverner [[Marvan I|Marvan ibn al-Hakam]], međutim, Umama nije bila oduševljena idejom udaje za vladara koji nastavlja s praksom javnog proklinjanja njenog ubijenog supruga i oca njezina sina.<ref name="Madelung1997.329"/> Odbivši Muavijinu ponudu, svojevoljno se udala za [[Mugira ibn Navfal ibn al-Haris|Mugiru ibn Navfala]], Hašimita koji je tokom Hasanove vladavine kratko bio guverner [[Kufa|Kufe]].<ref name="Madelung1997.329"/> Kalif je kasnije kaznio Mugiru i Umamu protjerivanjem iz [[Medina|Medine]].<ref name="Madelung1997.329"/> Uvidjevši da neće pridobiti Hasanovu podršku, omejadska [[propaganda]] počela je insinuirati da priprema rušenje [[kalifat]]a.<ref name="Madelung1997.328.331.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] kao takve primjere navodi izvještaj omejadskog lojalista [[Abdul-Rahman ibn Džubajr ibn Nufair|Abdul-Rahmana ibn Džubajra ibn Nufaira al-Hadramija]] u kojem stoji da se Hasan povjerio njegovom ocu da priprema pobunu u [[Hidžaz]]u,<ref name="Madelung1997.328"/> odnosno [[Abu Hanifa Dinavari|al-Dinavarijev]] izvještaj prema kojem je Hasan zažalio zbog mirovnog sporazuma kada ga je [[Hudžr ibn Adi]] u Medini pozvao na nastavak rata.<ref name="Madelung1997.331"/>

=== Smrt i sahrana ===
[[Datoteka:Baghi tomb.jpg|mini|desno|225px|Mauzolej [[al-Baki]] prije uništenja [[1920-ih]]]]
Prema najpouzdanijem izvještaju koji bilježi historičar [[ibn Sad]], Hasan je umro 5. [[Rebi-ul-evvel|rabiul-avala]] 50. [[Islamski kalendar|AH]] odnosno [[2. aprila]] [[670]]. godine.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> U drugim [[Primarni izvori|primarnim izvorima]] godina smrti varira i različito se spominje kao 48, 49, 58. ili 59. AH ([[668]]–[[679]]. [[Anno Domini|AD]]).<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> Ranoislamski izvori gotovo su jednoglasni da je umro od posljedica [[Otrov|trovanja]], dok se jedna od njegovih supruga navodi kao krivac, odnosno [[Muavija I|Muavija]] kao naručilac [[atentat]]a.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.331.381.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 331. i 381.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Trovačica se najčešće identificira kao [[Džada bint al-Ašas]], kćer [[Banu Kinda|kindskog]] poglavara [[Al-Ašas ibn Kais|al-Ašasa ibn Kaisa]] iz [[Historija Jemena|Jemena]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.331.381.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> a priča glasi da joj je Muavija za taj čin ponudio veliku [[Novac|novčanu]] nagradu i udaju za njegovog sina [[Jazid I|Jazida]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> Druga verzija kao odgovornu navodi [[Hind bint Suhajl]],<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> kćer [[Suhajl ibn Amr|Suhajla ibn Amra]] iz [[kurejš]]kog klana [[Banu Amir]]a,<ref name="Madelung1997.331.383.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 331. i 383.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> za koju [[al-Hajsam ibn Adi]] tvrdi da je od [[kalif]]a za zlodjelo primila [[Korupcija|mito]] od 100.000 [[dinar]]a.<ref name="Madelung1997.331"/> Osim izvještaja s Hasanovim suprugama, [[al-Zahabi]] prenosi i [[al-Vakidi]]jevu tvrdnju da je počinitelj zapravo Hasanov sluga koji mu je ponudo otrovano piće, također na nagovor Muavije.<ref name="Madelung1997.331"/> Historijski izvori navode da otrovani Hasan prije smrti nije želio otkriti svoje sumnje bratu [[Husein ibn Ali|Huseinu]], iz straha da se kasnije ne bi [[Osveta|osvećivali]] nevinoj osobi.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>

Pojedini kasniji [[historičar]]i doveli su u pitanje [[Otrov|trovanje]] kao uzrok Hasanove smrti, najčešće ističući mogućnost da se radi o [[Šijitizam|prošijitskoj]] pristranosti.<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 331.</ref> Primjerice, [[Orijentalistika|orijentalist]] [[Henri Lammens|H. Lammens]] odbacio je navode kao beznačajne s argumentom da se niti ne spominju u djelima [[al-Tabari]]ja,<ref name="Madelung1997.331332">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 331-332.</ref> uvaživši istovremeno izvještaje [[Avana ibn al-Hakam al-Kalbi|Avane]] i [[Ibn Abi Usajbija|ibn Abi Usajbije]] na temelju kojih je razvio tezu o Hasanovoj smrti poslije dva mjeseca teške [[bolest]]i.<ref name="Madelung1997.331"/> Historičarka [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] isto tako navodi dugotrajnu bolest kao izglednu alternativu trovanju,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> uz opasku da je [[al-Ašas ibn Kais]] kod šijita smatran izdajnikom i da se averzija prema njemu sasvim moguće prenijela i na njegovu kćer.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> Usto, Veccia Vaglieri napominje da se u šijitskoj literaturi pojavljuje i [[legenda]]rna tvrdnja da je [[Muavija I|Muavija]] pokušao otrovati Hasana ukupno 70 puta, ali ga pritom nije uspio usmrtiti jer se izliječio odlaskom na [[Muhamed]]ov [[Poslanikova džamija u Medini|grob]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.243">[[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 243.</ref>

S druge strane, historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] izvještaje o [[Otrov|trovanju]] Hasana opisuje kao vjerodostojne<ref name="Madelung1997.331.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 331.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> i ističe da nisu, kako se često sugerira, prihvaćena samo u [[Šijitizam|šijitskim]] izvorima, već ih uvažavaju i značajni [[Sunizam|sunitski]] historičari kao što su [[al-Vakidi]], [[al-Madaini]], [[Omar ibn Šaba]], [[al-Balazuri]] i [[al-Hajsam ibn Adi]].<ref name="Madelung1997.331"/> [[Muavija I|Muavijino]] učešće u atentatu indirektno implicira i [[Omejadski Kalifat|proomejadski]] autor [[Avana ibn al-Hakam al-Kalbi|Avana]], navodeći da je [[kalif]] neposredno prije Hasanove smrti naredio [[Marvan I|Marvanu ibn al-Hakamu]] da ga što prije obavijesti kad se to dogodi.<ref name="Madelung1997.331"/> Marvan je to učinio i Muavija je tako prema pisanju [[Ibn Abi Usajbija|ibn Abi Usajbije]] mogao vijestima iznenaditi [[Abdulah ibn Abas|Abdulaha ibn Abasa]], međutim, ovaj izvještaj pogrešno sugerira da je Marvan u to vrijeme bio guverner [[Medina|Medine]].<ref name="Madelung1997.331"/> [[Henri Lammens|H. Lammens]] je to protumačio kao potvrdu navoda da je Hasanova bolest trajala dva mjeseca, no takva interpretacija kontradiktorna je Avaninoj tvrdnji da je kalif želio iznenaditi ibn Abasa vijestima, budući da bi on među prvima saznao za teško zdravstveno stanje Hasana.<ref name="Madelung1997.331"/>

[[Wilferd Madelung|Madelung]] shodno tome odbacuje [[Henri Lammens|Lammensovo]] tumačenje o Hasanovoj dugotrajnoj [[bolest]]i,<ref name="Madelung1997.331"/> kao i njegov argument o nevažnosti priča o trovanju zbog [[al-Tabari]]jevog ignoriranja istih.<ref name="Madelung1997.331332"/> Prema Madelungu, pravi razlog izostavljanja takvih izvještaja iz al-Tabarijevog [[Historija poslanika i kraljeva|kapitalnog djela]] leži u tome da ih je [[Historiografija ranog islama|srednjovjekovni historičar]] vidio kao potencijalno opasne za [[Islam|vjeru]] širokih masa (avam).<ref name="Madelung1997.331332"/> Iz istih razloga, dodaje Madelung, al-Tabari je potisnuo i podatak o [[Muavija I|Muavijinom]] priznavanju [[Zijad ibn Abih|Zijada ibn Abiha]] za zakonitog brata jer se radilo o flagrantnom kršenju [[Islamsko pravo|islamskog prava]] i jednom od njegovih najskandaloznijih poteza u očima učenjaka,<ref name="Madelung1997.332">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 332.</ref> odnosno razne druge dostupne i ujedno kontroverzne informacije, ovjerene u djelima drugih autora.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 374-376.</ref> Kao dodatne dokaze za potvrdu trovanja, Madelung uz šest navedenih historičara izdvaja još svjedočenje Abu Bakra (Abdulaha) ibn Hafsa, praunuka [[Sa'd ibn Abi Vakas|Sada ibn Abi Vakasa]] tj. unuka [[Omar ibn Sad|Omara ibn Sada]], zatim [[Hadis|predaje]] uglednog [[Medina|medinskog]] prenosioca hadisa [[Urvah ibn Zubajr|Urvaha ibn Zubajra]], prema kojima su i Hasan i Sad ibn Abi Vakas iste godine otrovani od strane Muavije.<ref name="Madelung1997.331"/> Svi ti izvještaji prema Madelungu imaju jak kredibilitet, uzimajući u obzir Muavijin motiv da postavi sina [[Jazid I|Jazida]] za [[Nasljedstvo Muhameda|nasljednika]], kao i njegovu neskrivenu reakciju oduševljenja povodom Hasanove smrti.<ref name="Madelung1997.331.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>
[[Datoteka:Baqi 4Imams&Abbas crop.jpg|mini|desno|225px|Groblje al-Baki u [[Medina|Medini]] [[2015]].]]
Hasanova [[sahrana]] izazvala je oštru svađu između [[Banu Hašim|Hašimita]] i [[Omejadski Kalifat|Omejada]], te je umalo završila oružanim sukobom.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 332.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Prema izvještaju [[Urvah ibn Zubajr|Urvaha ibn Zubajra]],<ref name="Madelung1997.332"/> otrovani Hasan je neposredno prije smrti naložio [[Husein ibn Ali|Huseinu]] i ostatku [[Ahl al-bajt|porodice]] da ga pokopaju uz djeda [[Muhamed]]a, a ukoliko dođe do ozbiljnih problema po tom pitanju, kao alternativno rješenje predložio je pokop uz majku [[Fatima bint Muhamed|Fatimu]] na groblju [[al-Baki]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> [[Medina|Medinski]] guverner [[Said ibn al-As]] nije se protivio primarnom prijedlogu, no [[Marvan I|Marvan ibn al-Hakam]], inače svrgnut s istog položaja godinu ranije, snažno se suprotstavio ideji<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> i zaklinjao se da neće dozvoliti sahranu Hasana uz Muhameda, [[Abu Bakr]]a i [[Omar]]a sve dok [[Osman ibn Afan|Osman]] leži pokopan na al-Bakiju.<ref name="Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 332.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Naime Marvanidi, porodični ogranak Omejada, dugo su vremena zamjerali što Osman nije sahranjen zajedno sa svojim [[Rašiduni|prethodnicima]] pokraj poslanika.<ref name="Madelung1997.332"/> Marvan je aktivno [[lobi]]rao za svoj stav i o istom je izvjestio samog kalifa [[Muavija I|Muaviju]].<ref name="Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>

[[Husein ibn Ali|Husein]] je povodom [[Marvan I|Marvanove]] inicijative sazvao [[hilf al-fudul]], obrambeni savez sastavljen od nekoliko [[kurejš]]kih klanova,<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> s ciljem da podupru pravo [[Banu Hašim|Hašimita]] protiv [[Omejadski Kalifat|Omejada]].<ref name="Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Marvan je također okupio svoje istomišljenike<ref name="Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> i prilikom susreta dviju suprotstavljenih strana došlo je do mahanja [[oružje]]m, prijetnji i umalo otvorene eskalacije.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> [[Abu Hurajra]], zauzmajući stranu [[Ahl al-bajt|Muhamedove porodice]], upitao je Marvana zašto pokušava spriječiti sahranu Hasana na tom mjestu kada je sam [[Muhamed]] nazvao njega i brata Huseina [[sajed]]ima među mladima u [[dženet]]u.<ref name="Madelung1997.332"/> Marvan mu je uzvratio da ga pusti na miru<ref name="Madelung1997.332"/> i doveo u pitanje autentičnost tog [[hadis]]a,<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 240.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 332.</ref> tvrdeći da bi već bio zagubljen bez Abu Hurajre i [[Abu Said al-Hudri|Abu Saida al-Hudrija]] kao jedinih prenosilaca, a potom ga je napao da je postao [[Muslimani (vjernici)|musliman]] tek nakon [[Bitka kod Hajbara|opsade Hajbara]].<ref name="Madelung1997.332"/> Abu Hurajra je na to prigovorio da jest primio [[islam]] kod Hajbara, ali da je zato uvijek bio uz Muhameda i poznavao svakog koga je volio i koga je mrzio, za koga se molio i koga je proklinjao.<ref name="Madelung1997.332"/>

Kada je [[Aiša]] ugledala ljude s oružjem, prepala se eskalacije i obznanila da neće dozvoliti da bilo tko bude sahranjen u [[Zelena kupola|njenom domu]].<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 332.</ref> Prema drugoj verziji, Aiša je tokom svađe konačno pristala na sahranu Hasana uz [[Muhamed]]a, ali [[Marvan I|Marvan ibn al-Hakam]] je i dalje inzistirao na svojoj odluci.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> [[Husein ibn Ali|Huseina]], jednako ustrajnog u svom naumu, naposljetku su razuvjerili [[Abu Hurajra]]<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> i polubrat [[Muhamed ibn al-Hanafija ibn Ali|Muhamed ibn al-Hanafija]],<ref name="Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> podsjetivši ga na uputu [[testament]]a (avsa) kojom sam Hasan traži da ga u slučaju problema sahrane uz majku [[Fatima bint Muhamed|Fatimu]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Rezultat toga bio je pokop na groblju [[al-Baki]],<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.332.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> uz oproštajni govor predvođen guvernerom [[Said ibn al-As|Saidom ibn al-Asom]].<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 333.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Budući da je [[Ali]] sahranio Fatimu potajno preko noći, postojalo je neslaganje oko lokacije njenog groba, primjerice [[Omar ibn Šaba]] tvrdi da je pokopana u svom domu koji se nalazio odmah do [[Poslanikova džamija u Medini|Poslanikove džamije]] i kasnije je inkorporiran istoj.<ref name="Madelung1997.332"/> Prema drugom izvještaju koji navodi [[al-Balazuri]], Hasan je prije svoje smrti pokušao dogovoriti sahranjivanje pokraj Muhameda i Marvan je o tome izvjestio [[Muavija I|Muaviju]], a kalif mu je dao naredbu da to spriječi svim sredstvima.<ref name="Madelung1997.332"/> Isti historičar piše da se Marvan kasnije priključio sahrani i odao mu počast riječima da je Hasanova strpljivost bila velika kao planina.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 332-333.</ref> [[Ibn Sad]] također opisuje Marvana predvodnikom sprečavanja i dodaje da ga je Muavija zbog toga nagradio vraćanjem na položaj guvernera [[Medina|Medine]], dok [[Abu al-Faradž al-Isfahani]] nasuprot tome tvrdi da je zapravo Aiša potakla [[Omejadski Kalifat|Omejade]] na zabranu.<ref name="Madelung1997.332"/> U [[Šijitizam|šijitskoj]] literaturi pojavljuje se i priča da su Omejadi prije pokopa odapeli 70 [[strijela]] u Hasanovo truplo.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.243"/> Njegova grobnica vremenom je postala popularno [[Hodočašće|hodočasničko]] odredište i nad njom je podignuta [[kupola]], jedna od najvećih na groblju, no dvaput je uništena od strane [[Vahabizam|vahabita]] ([[1806]]. i [[1920-ih]]).<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>

Historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] tvrdi da je [[Muavija I|Muavijina]] radost zbog smrti [[Muhamed]]ovog unuka pomalo bila narušena brigom oko toga tko će postati novi vođa [[Banu Hašim]]a, a posebno ga je zabrinjavala mogućnost da položaj umrlog pasivnog pacifista zauzme politički iskusni i pronicljivi [[Abdulah ibn Abas]].<ref name="Madelung1997.333"/> Prema pisanju [[al-Balazuri]]ja, Muavija je prilikom posjeta [[Meka|Meki]] testirao ibn Abasove namjere riječima: "Kako je lijepo da je Hasan popio [[taif]]ski napitak od [[med]]a i [[Ljepilo|ljepila]] (maruma) te umro od njega!".<ref name="Madelung1997.333"/> Ibn Abas mu je odgovorio: "Ako Hasana nema, to znači da tvoja vladavina neće biti okončana".<ref name="Madelung1997.333"/> Muavija je potom nastavio: "A ti si danas poglavar svog naroda".<ref name="Madelung1997.333"/> Uvidjevši da ga navodi na tanak led, ibn Abas ga je nastavio uvjeravati da ne predstavlja opasnost: "Dok je god Huseina, sigurno nisam".<ref name="Madelung1997.333"/> Drugi al-Balazurijevi izvještaji navode da je Muavija izrazio svoju sućut ibn Abasu: "Neka te [[Alah|Bog]] poštedi [[Tuga|tuge]] (jasiuka)", a on mu je uzvratio riječima: "Bog će me lišiti tuge, [[Amir al-Mu'minin|Zapovjedniče vjernika]], sve dok te drži živim", nakon čega ga je [[kalif]] nagradio sa 100.000 [[dirham]]a.<ref name="Madelung1997.333"/> Abdulah ibn Abas se ubrzo u potpunosti povukao iz političkog života i posvetio se proučavanju [[islam]]a.<ref name="Madelung1997.333"/> Hasanov položaj hašimitskog vođe, sukladno željama [[Ali]]ja, naposljetku je preuzeo njegov mlađi brat [[Husein ibn Ali|Husein]].<ref name="Madelung1997.311.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/>

== Porodica ==
{{Quote box|width=18%|align=right|citat='''Hasanove supruge i djeca:'''<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 380-385.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref>
* [[Salma bint Imru al-Kais|Salma (Zajnab) bint Imru al-Kais]]?
* [[Džada bint al-Ašas]]
* [[Um Bašir bint Ukba ibn Amr|Um Bašir (Bišr) bint Ukba]]
** [[Zejd ibn Hasan]]
** [[Um Husein bint Hasan|Um Husein bint Hasan<br />(Um Hasan, Um Hajr, Ramla)]]
** [[Um Hasan bint Hasan]]?
* [[Havla bint Manzur]]
** Muhamed ibn Hasan
** [[Hasan ibn Hasan]]
* [[Hafsa bint Abdul-Rahman]]
* [[Um Ishak bint Talha]]
** [[Talha ibn Hasan]]
** [[Husein al-Asram]]?
** [[Fatima bint Hasan]]?
* [[Hind bint Suhajl]]
* Konkubine?
** [[Abdul-Rahman ibn Hasan]]
** [[Abdulah ibn Hasan]]?
** [[Abu Bakr ibn Hasan]]?
** [[Amr ibn Hasan]]
** [[Husein al-Asram]]?
** [[Kasim ibn Hasan]]
** Hamza?
** Ismail?
** Jakub?
** [[Fatima bint Hasan]]?
** [[Rukaja bint Hasan]]
** [[Um Abdulah bint Hasan]]
** [[Um Salama bint Hasan]]}}
Pozivajući se na historičara [[ibn Sad]]a čije podatke uzima najvjerodostojnijim, [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] navodi da je Hasan tokom života imao ukupno šest [[supruga]] i tri imenovane [[Konkubinat|konkubine]], odnosno petnaest [[sin]]ova i devet [[kćer]]i.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Ibn Sad također prenosi svjedočenje Hasanovog unuka [[Abdulah ibn Hasan|Abdulaha]] prema kojem je istovremeno imao do četiri žene, što je bila [[Islamsko pravo|zakonski]] određena granica.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Hasanov prvi [[brak]] vjerojatno je bio sa [[Salma bint Imru al-Kais|Salmom]] (ili Zajnab), kćerkom [[Banu Kalb|kalbitskog]] poglavara [[Imru al-Kais ibn Adi al-Kalbi|Imrua al-Kaisa ibn Adija]].<ref name="Madelung1997.380">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 380.</ref> Prvotno [[Kršćanstvo|kršćanin]], Imru al-Kais je došao iz [[Sirijska pustinja|Sirijske pustinje]] u [[Medina|Medinu]] s ciljem da [[Omar]]u ponudi [[preobraćenje]] na [[islam]], a kalif je bio toliko zadovoljan njime da ga je odmah imenovao [[Emir|amirom]] svih budućih [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] iz [[Banu Kuda|Banu Kude]] (kojem pripada i Banu Kalb).<ref name="Madelung1997.380"/> Dok je odlazio, prišao mu je [[Ali]] zajedno sa sinovima Hasanom i [[Husein ibn Ali|Huseinom]], te predložio bračno povezivanje dviju porodica.<ref name="Madelung1997.380"/> Imru al-Kais je pristao i [[Ahl al-bajt|Muhamedovoj porodici]] ponudio ruke svojih kćeri [[Muhaja bint Imru al-Kais|Muhaje]], [[Rabab bint Imru al-Kais|Rabab]] i Salme ([[al-Balazuri]] navodi ime Zajnab).<ref name="Madelung1997.380"/>

Navedeni događaji odvijali su se u vrijeme [[Muslimansko osvajanje Sirije|muslimanskog osvajanja Levanta]], na početku [[Omar]]ove vladavine (sredina [[630-ih]]),<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 289. i 380.</ref> a uzimajući u obzir da su Hasan i [[Husein ibn Ali|Husein]] rođeni [[625]]. odnosno [[626]]. godine, evidentno je da su bili premladi za neposredno održavanje [[Vjenčanje|vjenčanja]].<ref name="Madelung1997.380"/> [[Primarni izvori]] o [[Salma bint Imru al-Kais|Salmi (Zajnab)]] ne nude nikakve daljnje informacije.<ref name="Madelung1997.380"/> S druge strane, [[Muhaja bint Imru al-Kais|Muhaju]] se uvrštava među [[Ali]]jeve žene i spominje se da mu je rodila kćer koja je umrla kao dijete.<ref name="Madelung1997.380"/> [[Rabab bint Imru al-Kais|Rabab]] je pak bila udana za Huseina i rodila mu je najdražu kćer [[Sukajna bint Husein|Sukajnu]], a nakon što joj je muž poginuo [[Bitka kod Karbale|kod Karbale]], provela je godinu dana tugujući i odbijala se preudati.<ref name="Madelung1997.380"/> Prema svjedočenju Sukajne, Hasan je ponekad prekoravao mlađeg brata zbog odnosa prema Rabab, no Husein je ipak iskazivao i duboku ljubav prema ženi i kćeri, ovjerenu u dva retka [[Arapska poezija|poezije]].<ref name="Madelung1997.380"/> U kasnijim godinama Alijeve vladavine, zabilježeno je da su [[Imru al-Kais ibn Adi al-Kalbi|Imru al-Kais]] i njegova porodica nazivani Huseinovom rodbinom (ašar).<ref name="Madelung1997.380"/> Svejedno, postoji i mogućnost da Hasan zapravo nikada nije oženio Salmu, ili se možda [[Razvod|razveo]] od nje prije tog vremena.<ref name="Madelung1997.380"/>

Nedugo nakon [[Ali]]jevog dolaska u [[Kufa|Kufu]], Hasan se oženio [[Džada bint al-Ašas|Džadom bint al-Ašas]],<ref name="Madelung1997.380"/> kćerkom [[Banu Kinda|kindskog]] poglavara [[Al-Ašas ibn Kais|al-Ašasa ibn Kaisa]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.331.381.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Ali je tada očito bio željan uspostaviti savez s moćnom koalicijom [[Historija Jemena|jemenskih]] plemena u Kufi, stoga je predložio [[Said ibn Kais al-Hamdani|Saidu ibn Kaisu al-Hamdaniju]] da vjenča svoju kćer [[Um Imran bint Said ibn Kais|Um Imran]] za Hasana.<ref name="Madelung1997.380"/> Said ibn Kais se o tome konzultirao s al-Ašasom, međutim, on ga je nagovorio da se Um Imran uda za njegovog sina [[Muhamed ibn al-Ašas|Muhameda]].<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 380-381.</ref> Al-Ašas je kasnije pozvao Hasana na [[objed]] i kada je on zatražio čašu vode, domaćin je naredio svojoj kćeri Džadi da ga posluži.<ref name="Madelung1997.381">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 381.</ref> Zatim je Hasanu rekao da je djevojka njegova kćer i da nikad prije nije poslužila nekog muškarca.<ref name="Madelung1997.381"/> Hasan je ovaj događaj prepričao ocu i on mu je preporučio da je oženi.<ref name="Madelung1997.381"/> Prema drugoj verziji, Ali je u početku zamolio al-Ašasa da posreduje u dogovaranju braka Hasana i kćeri Saida ibn Kaisa, ali on je zatražio ruku za svog sina.<ref name="Madelung1997.381"/> Kada ga je Ali optužio za [[Izdaja|izdaju]], al-Ašas mu je kazao da će Hasanu naći nekog istog nivoa i dao mu ruku svoje kćeri Džade.<ref name="Madelung1997.381"/> Većina [[Primarni izvori|primarnih izvora]] optužuje ju za [[Otrov|trovanje]] Hasana na poticaj [[Muavija I|Muavije]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.Madelung1997.331.381.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Iako nisu imali djecu, Hasan se nije razveo od Džade, a nakon njegove smrti udala se za [[Talha|Talhinog]] sina [[Jakub ibn Talha|Jakuba]] i rodila mu potomke.<ref name="Madelung1997.381"/> [[Al-Balazuri]]jeva tvrdnja da se kasnije udala za [[Ubajdulah ibn Abas|Ubajdulaha ibn Abasa]] ili [[Abdulah ibn Abas|Abdulaha ibn Abasa]], očigledan je [[anakronizam]].<ref name="Madelung1997.381"/>

Također ubrzo nakon [[Ahl al-bajt|porodičnog]] preseljenja u [[Kufa|Kufu]] i prije [[Bitka kod Sifina|bitke kod Sifina]], Hasan je vjenčao [[Um Bašir bint Ukba ibn Amr|Um Bašir]] (u nekim izvorima Bišr), kćer [[Ensarije|ansarita]] [[Abu Masud al-Ansari|Abu Masuda Ukbe ibn Amra]] iz [[Banu Hazradž]]a.<ref name="Madelung1997.381"/> Abu Masud je bio jedan od ranih [[Muslimani (vjernici)|muslimana]] iz [[Medina|Medine]] koji su još prije [[Hidžra|hidžre]] [[Muhamed]]u prisegnuli na [[Druga prisega na Akabi|Akabi]], a poslije se među prvima skrasio u Kufi i protivio se kufanskoj pobuni protiv [[Osman ibn Afan|Osmana]].<ref name="Madelung1997.381"/> [[Ali]] se evidentno nadao da će ga privući na svoju stranu, dogovorivši brak njegove kćeri s Hasanom i imenujući ga kasnije privremenim guvernerom Kufe, prilikom vlastite odsutnosti zbog sifinskog pohoda.<ref name="Madelung1997.381"/> Abu Masud je ipak zauzeo neutralnu poziciju i opstruirao Alijeve [[Prva fitna|ratne napore]], zbog čega ga je Ali na povratku u Kufu izgrdio i smijenio s dužnosti, a on je ljutit pošao na hodočašće.<ref name="Madelung1997.381"/> Um Bašir je Hasanu rodila sina [[Zejd ibn Hasan|Zejda]], vjerojatno njegovog najstarijeg muškog potomka<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 330. i 381.</ref> ukoliko se isključi izgledna mogućnost da je ranije imao sinove s nekom [[Konkubinat|konkubinom]], te kćer [[Um Husein bint Hasan|Um Husein]] koju određeni [[Primarni izvori|historijski izvori]] imenuju kao Um Hasan, Um Hajr ili Ramla.<ref name="Madelung1997.381"/> Prema pisanju [[al-Mufid]]a, par je imao [[Um Hasan bint Hasan|Um Hasan]] kao dodatnu kćer, no [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] tvrdi da se to čini pogrešnim.<ref name="Madelung1997.381"/> Hasan je Zejdu ostavio u nasljedstvo [[Privatna svojina|privatne]] posjede koje je dobio od djeda [[Muhamed]]a.<ref name="Madelung1997.330"/> Um Husein se kasnije udala za [[Abdulah ibn Zubajr|Abdulaha ibn Zubajra]] i imali su potomstvo.<ref name="Madelung1997.381"/> Um Bašir je bila udana i za [[Abdul-Rahman ibn Abdulah ibn Abi Rabija al-Mahzumi|Abdul-Rahmana ibn Abdulaha al-Mahzumija]] i [[Said ibn Zejd|Saida ibn Zejda]], kojima je rodila sina odnosno kćer, ali precizan redoslijed tih brakova nije poznat.<ref name="Madelung1997.381"/>

Poslije [[Abdikacija|abdikacije]] i povratka u [[Medina|Medinu]], Hasan se oženio [[Havla bint Manzur|Havlom]], kćerkom [[Banu Fazara|fazarskog]] poglavara [[Manzur ibn Zaban al-Fazari|Manzura ibn Zabana]].<ref name="Madelung1997.381.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 381.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Havla je ranije bila udana za [[Muhamed ibn Talha|Muhameda]],<ref name="Madelung1997.381.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> [[Talha|Talhinog]] sina koji je poginuo u [[Bitka kamile|bitki kamile]] i kojem je rodila dva sina i kćer.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 381-382.</ref> Za Hasana se udala ili posredovanjem [[Abdulah ibn Zubajr|Abdulaha ibn Zubajra]] koji je bio oženjen njenom sestrom [[Tumadir bint Manzur|Tumadir]], ili prema drugoj verziji na vlastitu preporuku.<ref name="Madelung1997.382">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 382.</ref> Na potonju verziju nadovezuje se anegdota da se njen otac, čuvši vijesti o vjenčanju, jako rasrdio jer par nije prethodno tražio njegov pristanak.<ref name="Madelung1997.382.385">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 382. i 385.</ref> Manzur je navodno odmah došao u Medinu, postavio [[Crna zastava|crnu zastavu]] u [[Poslanikova džamija u Medini|Poslanikovoj džamiji]] i pozvao sve članove [[Banu Kais]]a (šira plemenska grupa kojoj pripada Banu Fazara) da mu pruže [[solidarnost]] u traženju njegovog prava.<ref name="Madelung1997.382"/> Okupljeni su ga uvjeravali da je Hasan čovjek bez premca, ali Manzur je nastavio inzistirati na traženju dozvole.<ref name="Madelung1997.382"/> Hasan je potom Havlu predao ocu<ref name="Madelung1997.382.385"/> i on ju je odveo u rodnu Kubu pokraj Medine.<ref name="Madelung1997.382"/> Havla je ocu prepričala [[hadis]] o Hasanu kao [[sajed]]u među mladima u [[dženet]]u, no Manzur joj je odgovorio da čeka u Kubi i da će Hasan doći kod njih ako je uistinu voli.<ref name="Madelung1997.382"/> Hasan je naposljetku došao u pratnji svoje [[Ahl al-bajt|porodice]],<ref name="Madelung1997.382.385"/> konkretno [[Husein ibn Ali|Huseina]], [[Abdulah ibn Džafar|Abdulaha ibn Džafara]] i [[Abdulah ibn Abas|Abdulaha ibn Abasa]],<ref name="Madelung1997.382"/> zatražio Havlinu ruku od Manzura i ponovo je vjenčao uz njegovo dopuštenje.<ref name="Madelung1997.382.385"/>

Historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] navodi da [[Manzur ibn Zaban al-Fazari|Manzur]] zapravo nije imao skrbnička prava jer mu je kćer ranije bila u braku, već je kao ponosni [[Beduini|beduin]] tražio od Hasana da mu posjetom iskaže ozbiljnost i poštovanje.<ref name="Madelung1997.385">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 385.</ref> Za razliku od prijašnjih brakova koji su sklapani ponajviše zbog [[Ali]]jevih političkih saveza,<ref name="Madelung1997.387.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 387.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Hasanova ženidba [[Havla bint Manzur|Havlom]] bila je prva po njegovom ličnom odabiru i taj brak doživljavao je veoma ozbiljno.<ref name="Madelung1997.385.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 385.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> U prilog tome, ističe Madelung, ide podatak da njegova kunja Abu Muhamed ("otac Muhameda"),<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> kojom ga je često nazivao Abdulah ibn Abas,<ref name="Madelung1997.313314"/> proizlazi od imena prvog sina s Havlom.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Sudeći prema prvotnom Hasanovom planu raspodjele imovinske ostavštine, Muhamed je trebao biti glavni nasljednik, ali je umro u ranoj dobi i [[Nasljedno pravo|nasljedna prava]] su potom prenešena na mlađeg brata.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Drugi sin Hasana i Havle bio je [[Hasan ibn Hasan|Hasan]]<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 382.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> i njemu su poslije bratove smrti pripali glavni porodični posjedi,<ref name="Madelung1997.330.IranicaHasanbAlibAbiTaleb">Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 330.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> stečeni preko Alija.<ref name="Madelung1997.330"/> Za Havlu nije poznato je li bila udana ili razvedena prilikom Hasanove smrti, iako izvori prenose da se kasnije nije preudavala i skidala [[Hidžab|veo]].<ref name="Madelung1997.382"/>

Hasan je u [[Medina|Medini]] vjenčao i [[Hafsa bint Abdul-Rahman|Hafsu]], kćer [[Abdul-Rahman ibn Abi Bakr|Abdul-Rahmana ibn Abi Bakra]].<ref name="Madelung1997.382"/> O njihovom braku [[primarni izvori]] spominju anegdotu koju [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] smješta u kontekst nevjerodostojnih izvještaja o Hasanovim učestalim [[razvod]]ima.<ref name="Madelung1997.382"/> Prema toj priči, u Hafsu je bio [[Zaljubljenost|zaljubljen]] [[Munzir ibn Zubajr]] i [[ljubomora]]n je širio razne [[Difamacija|difamirajuće]] [[glasine]], zbog čega se Hasan razveo.<ref name="Madelung1997.382"/> Hafsa se potom udala za [[Asim ibn Omar|Asima]], sina [[Omar|Omara ibn al-Hataba]], ali Munzir ju je nastavio optuživati pred novim mužem i brak je stoga završio na isti način.<ref name="Madelung1997.382"/> Poslije dvaju razvoda Munzir je neprestalno [[Ponuda odnosa|prosio]] Hafsu, no ona ga je odbijala s obrazloženjem da joj je pokušao uništiti reputaciju.<ref name="Madelung1997.382"/> Pošto je Munzir i dalje bio uporan, savjetovano joj je da se uda za njega kako bi svima postalo jasno da ju je lažno optužio, što je i napravila.<ref name="Madelung1997.382"/> Nakon što su [[laž]]i time razotkrivene, Hasan je predložio Asimu da ju posjete i dvojac je zatražio od Munzira dopuštenje da razgovaraju s njom, a on je poslije konzultacija s bratom [[Abdulah ibn Zubajr|Abdulahom ibn Zubajrom]] to dozvolio uz uslov da bude prisutan.<ref name="Madelung1997.382"/> Hafsa je na sastanku više pozornosti pridavala Asimu i Hasan je stoga rekao Munziru da je uzme sebi.<ref name="Madelung1997.382"/> Isti izvještaj prenosi svjedočenje Hafsinog nećaka [[Abdulah ibn Abi Atik|Abdulaha ibn Muhameda]] (poznat i kao ibn Abi Atik) prema kojem je Hasan više puta tražio da zajedno idu u [[Al-Akik (vadi)|al-Akik]], [[vadi]] u kojem je živjela, gdje bi dugo vremena razgovarao s njom.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 382-383.</ref> Madelung izražava sumnju prema cjelokupnoj priči jer sugerira brzoplet razvod na temelju pukog ogovaranja.<ref name="Madelung1997.382"/>

Isto za vrijeme boravka u [[Medina|Medini]], Hasan je oženio još [[Um Ishak bint Talha|Um Ishak]], [[Talha|Talhinu]] kćer koju izvori opisuju iznimno lijepom, ali lošeg karaktera.<ref name="Madelung1997.383">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 383.</ref> Navodno, bila je trudna i rodila dijete bez da je uopće informirala muža.<ref name="Madelung1997.383"/> Um Ishak je ipak nedvojbeno bila jedna od najpoželjnijih djevojaka među [[Muslimani (vjernici)|muslimanskom]] elitom.<ref name="Madelung1997.383"/> Kada je njen brat [[Ishak ibn Talha|Ishak]] boravio u [[Damask]]u, [[Muavija I|Muavija]] je zatražio da dogovori brak s njegovim sinom [[Jazid I|Jazidom]].<ref name="Madelung1997.383"/> Ishak mu je odgovorio da putuje u Medinu i savjetovao ga da mu tamo pošalje izaslanika s kojim će zaključiti bračni ugovor.<ref name="Madelung1997.383"/> Nakon što je Ishak otputovao, njegov brat [[Isa ibn Talha|Isa]] došao je u posjet Muaviji i kada mu je kalif rekao za Ishakovo obećanje, ponudio je alternativu da sam on istog trena sklopi ugovor.<ref name="Madelung1997.383"/> Isa je tako potpisao brak Jazida i Um Ishak bez savjetovanja s njom.<ref name="Madelung1997.383"/> U međuvremenu, Ishak je stigao u Medinu i ugovorio sestri brak s Hasanom.<ref name="Madelung1997.383"/> Nije točno znano koji od dva ugovora je potpisan prvi, no Muavija je preporučio Jazidu da ju zaboravi.<ref name="Madelung1997.383"/> Um Ishak je Hasanu rodila sina [[Talha ibn Hasan|Talhu]] koji je umro bez potomstva.<ref name="Madelung1997.383"/> Prema [[al-Mufid]]u, Um Ishak je također bila majka Hasanovog sina [[Husein al-Asram|Huseina al-Asrama]] i kćeri [[Fatima bint Hasan|Fatime]], međutim, [[Musab ibn Abdulah al-Zubajri|al-Zubajri]] i [[al-Balazuri]] tvrde da su njih rodile [[Konkubinat|konkubine]].<ref name="Madelung1997.383"/> Jazid je godinama gajio [[Mržnja|mržnju]] prema Ishaku zbog neispunjenog obećanja i propuštenog braka s njegovom sestrom, zato je prilikom gušenja [[Bitka kod al-Hare|medinske pobune]] naredio svom generalu [[Muslim ibn Ukba|Muslimu ibn Ukbi]] da ga pronađe i ubije.<ref name="Madelung1997.383"/> Ishak je umaknuo, ali Muslim je uništio njegovu kuću.<ref name="Madelung1997.383"/> Usprkos navodnom lošem karakteru, Hasan je očito bio zadovoljan s Um Ishak i na samrti je preporučio bratu [[Husein ibn Ali|Huseinu]] da ju oženi.<ref name="Madelung1997.383"/> Um Ishak je Huseinu rodila kćer [[Fatima bint Husein|Fatimu]], a vjerojatno još kasnije bila je udana i za [[Abu Bakr]]ovog praunuka [[Abdulah ibn Abi Atik|Abdulaha]] kojem je također rodila kćer Aminu.<ref name="Madelung1997.383"/>
[[Datoteka:Twelvers1 copy copy.png|mini|desno|225px|[[Dvanaest imama]] prema [[Imamizam|imamitskom]] gledištu (Hasan na 30[[Stepen (ugao)|°]])]]
Kao posljednja imenovana Hasanova supruga u [[Wilferd Madelung|Madelungovoj]] monografiji navodi se [[Hind bint Suhajl|Hind]],<ref name="Madelung1997.383"/> kćer [[Suhajl ibn Amr|Suhajla ibn Amra]] iz [[kurejš]]kog klana [[Banu Amir]]a.<ref name="Madelung1997.331.383.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Hind je prethodno bila udana za [[Omejadski Kalifat|Omejada]] [[Abdul-Rahman ibn Atab ibn Asid|Abdul-Rahmana ibn Ataba]] koji je poginuo u [[Bitka kamile|bitki kamile]], a potom za [[Abdulah ibn Amir|Abdulaha ibn Amira]].<ref name="Madelung1997.383"/> Kad se potonji razveo od nje, [[Muavija I|Muavija]] je pisao [[Abu Hurajra|Abu Hurajri]] u [[Medina|Medini]] i zatražio od njega da joj dogovori brak s [[Jazid I|Jazidom]].<ref name="Madelung1997.383"/> Na putu prema njenom domu, Abu Hurajra je susreo Hasana koji ga je znatiželjno upitao gdje je pošao, a nakon što mu je Abu Hurajra objasnio svoju misiju, Hasan je predložio da joj spomene i njega.<ref name="Madelung1997.383"/> Abu Hurajra je to učinio i Hind ga je zamolila da joj preporuči boljeg, a on je izabrao Hasana.<ref name="Madelung1997.383"/> Nešto kasnije, u Medinu je došao Abdulah ibn Amir i ljutito se požalio Hasanu da mu bivša žena drži [[nakit]] koje je njegovo vlasništvo.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 383-384.</ref> Hasan mu je dozvolio da porazgovaraju utroje i kada je vidio da se ibn Amir naglo smekšao prema Hind, upitao ga je želi li da se odrekne supruge u njegovu korist.<ref name="Madelung1997.384">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 384.</ref> Ibn Amir je pak nastavio inzistirati na vraćanju dragocjenosti i Hind mu je donijela dvije kutije s nakitom, a on je potom iz oba uzeo ponešto predmeta, ostavivši joj ostatak.<ref name="Madelung1997.384"/> Hind je kasnije komentirala svoja tri muža, opisujući Hasana najvećim gospodinom, ibn Amira kao najvelikodušnijeg, a Abdul-Rahmana kao najmilijeg.<ref name="Madelung1997.384"/> Madelung ističe da se prvi dio izvještaja može činiti dvojben jer [[al-Madaini]] ne citira lanac prenosilaca (isnad) i prepričava iz druge ruke, odnosno zato jer priča podsjeća na neuspješan pokušaj Jazidove ženidbe [[Um Ishak bint Talha|Um Ishak]], ali da je cijeli izvještaj ipak vjerojatno pouzdan.<ref name="Madelung1997.384"/> Hasan i Hind nisu imali djece, a uzimajući u obzir da je [[al-Hajsam ibn Adi]] proziva za trovanje supruga, vjerojatno je još uvijek bila u braku s njim kad je umro.<ref name="Madelung1997.384"/>

Hasanova preostala djeca vjerojatno su rođena od strane [[Konkubinat|konkubina]].<ref name="Madelung1997.384"/> Određeni [[Primarni izvori|izvori]] sugeriraju da je [[Amr ibn Hasan|Amrova]] majka bila [[Banu Sakif|sakifskog]] porijekla, dok se u djelima [[Musab ibn Abdulah al-Zubajri|al-Zubajrija]] i [[al-Mufid]]a izričito spominje kao konkubina.<ref name="Madelung1997.384"/> [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] prednost daje potonjoj mogućnosti s objašnjenjem da bi njeno puno ime i [[genealoško stablo]], u slučaju da je uistinu bila slobodna žena i pripadala Banu Sakifu, zasigurno bili sačuvani.<ref name="Madelung1997.384"/> Hasanov sin Amr opisan je kao pobožan čovjek i imao je dva sina i kćer.<ref name="Madelung1997.384"/> Prema al-Zubajriju, Hasanovi drugi sinovi bili su [[Kasim ibn Hasan|Kasim]] i [[Abu Bakr ibn Hasan|Abu Bakr]], oboje bez djece i ubijeni skupa s [[Husein ibn Ali|Huseinom]] kod [[Bitka kod Karbale|Karbale]], zatim [[Abdul-Rahman ibn Hasan|Abdul-Rahman]] koji je isto umro bez potomstva, te [[Husein al-Asram]] čija se loza nastavila samo preko kćeri.<ref name="Madelung1997.384"/> [[Al-Balazuri]] navodi [[Abdulah ibn Hasan|Abdulaha]] kao još jednog Hasanovog sina, međutim, [[ibn Inaba]] piše da su Abdulah i Abu Bakr ista osoba.<ref name="Madelung1997.384"/> Al-Mufid spominje samo Abdulaha, isto kao i al-Zubajri isključivo Abu Bakra, dok se na [[Abu Mihnaf]]ovoj listi žrtava karbalske bitke pojavljuju obojica kao različite ličnosti.<ref name="Madelung1997.384"/> Kasniji izvori među Hasanove sinove dodaju još tri imena, Hamzu, Ismaila i Jakuba, za koje ističu da nisu imali potomstvo.<ref name="Madelung1997.384"/> Madelung tvrdi da je Hasan gradio imidž po uzoru na [[Muhamed|djeda]] i da je stoga dvaput sinovima davao ime Muhamed, a nijednom Ali.<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Hasanove kćeri rođene od konkubina uključuju [[Um Abdulah bint Hasan|Um Abdulah]], suprugu [[Zajn al-Abidin|Alija ibn Huseina (Zajna al-Abidina)]] odnosno majku [[Imam (šijitski islam)|šijitskog imama]] [[Muhamed al-Bakir|Muhameda al-Bakira]] i još nekoliko sinova,<ref name="Madelung1997.384"/> zatim [[Fatima bint Hasan|Fatimu]] koja se očito nije udavala,<ref name="Madelung1997.384"/> pa [[Um Salama bint Hasan|Um Salamu]], suprugu [[Amr ibn Munzir ibn Zubajr|Amra ibn Munzira]] i bez djece,<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 384-385.</ref> te konačno [[Rukaja bint Hasan|Rukaju]] koja je poput Fatime vjerojatno ostala neudana.<ref name="Madelung1997.385"/> Nasuprot tome, [[Šijitizam|šijitski]] genealog [[Abu al-Hasan al-Omari|al-Omari]] tvrdi da je Um Salama bila udana za [[Omar ibn Ali ibn Husein|Omara ibn Alija]], odnosno Rukaja za Amra ibn Munzira.<ref name="Madelung1997.385"/>

Analizirajući tvrdnje o Hasanovim učestalim [[razvod]]ima, historičar [[Wilferd Madelung|W. Madelung]] u prvu grupu izdvaja anegdote vjerodostojnih izvještaja s imenovanim [[supruga]]ma i dodaje da takve ni na koji način ne impliciraju pretjeranu želju za intimnim potrebama.<ref name="Madelung1997.385"/> Štoviše, Hasanov pristup prilikom rješavanja bračnih pitanja odražava brigu za obostrano dostojanstvo i duh pristojne pomirljivosti (hilm), inače važan aspekt za reputaciju istinskog [[sajed]]a.<ref name="Madelung1997.385.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Neovisno o pravim razlozima raskida s unukom [[Abu Bakr]]a, Hasan je posjetio [[Hafsa bint Abdul-Rahman|Hafsu]] i [[Munzir ibn Zubajr|Munzira]] u njihovom domu, oprostio je suparniku jer je lagao iz ljubavi, a kasnije je prema bivšoj ženi nastavio pokazivati poštovanje posjetama u pratnji njenog nećaka [[Abdulah ibn Abi Atik|Abdulaha]].<ref name="Madelung1997.385"/> O njegovoj obazrivosti svjedoče i prijekori na račun mlađeg brata [[Husein ibn Ali|Huseina]] jer se njegova izražajna ljubav i popustljivost prema beduinskoj djevojci [[Rabab bint Imru al-Kais|Rabab]] vjerojatno smatrala neprikladnom za unuka [[Muhamed|poslanika]].<ref name="Madelung1997.385"/> [[Manzur ibn Zaban al-Fazari|Manzurov]] ljutiti ispad Hasan je zasigurno doživio kao komičan, no posjetom s [[Ahl al-bajt|porodicom]] pokazao mu je poštovanje, kao i ozbiljnost prema braku s njegovom kćeri [[Havla bint Manzur|Havlom]].<ref name="Madelung1997.385"/> Konačno, Hasan je spremnost na razvod s [[Hind bint Suhajl|Hind]] pokazao nakon što je primijetio znakove obnovljene ljubavi kod njenog bivšeg supruga [[Abdulah ibn Amir|Abdulaha ibn Amira]].<ref name="Madelung1997.385"/>

U kontrastu spram navedenih relativno realističnih priča, [[Wilferd Madelung|Madelung]] ističe i drugu grupu izvještaja koja prikazuje Hasana u sasvim drugačijem svjetlu.<ref name="Madelung1997.385"/> Hasan se u njima pojavljuje s [[epitet]]om rastavljača (mitlak), navodno dobivenog na temelju frekventnih [[razvod]]a,<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 330, 382. i 385-387.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> a tvrde još da je tokom života imao od 70 do 90 [[supruga]] i [[harem]] s između 300 i 400 [[Konkubinat|konkubina]].<ref>Vidi:<br />• [[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242.<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 330.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Madelung ove brojke i tvrdnje naziva apsurdnima,<ref name="Madelung1997.330.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> naglašavajući da sve izvještaje tog tipa karakterizira nekonzistentnost, nejasnost i potpuna lišenost ličnih imena, konkretnih pojedinosti i provjerljivih detalja, odnosno da brojni sadrže evidentne klevetničke namjere.<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 330. i 385.</ref> Nadalje ih stavlja u kontekst [[Nasljedstvo Muhameda|spora oko nasljedstva]] i ističe da vuku korijene iz [[Omejadski Kalifat|omejadske]] [[Propaganda|propagande]] koja je konkurentsku [[Ahl al-bajt|Muhamedovu rodbinu]] nastojala prikazati kao [[Dekadencija|dekadentne]] rasipnike i [[razvrat]]nike.<ref name="Madelung1997.329330"/> U svojoj analizi [[Primarni izvori|primarnih izvora]], Madelung dolazi do zaključka da je [[Muhamed al-Kalbi]] prvi proširio glasinu o 90 Hasanovih supruga,<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 386-387.</ref> kao i tvrdnju da je [[Ali]] zbog straha od slamanja plemenskih saveza upozoravao [[Kufa|Kufljane]] da ne daju ruke svojih kćeri rastavljaču Hasanu.<ref name="Madelung1997.387.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Al-Kalbijevu brojku kasnije je preuzeo [[al-Madaini]] u čijem djelu umjesto 90 stoji 70 žena, no Madelung tu razliku tumači kao čestu grešku u [[Arapsko pismo|arapskom pismu]].<ref name="Madelung1997.387">[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 387.</ref> Al-Madaini je svejedno bio u stanju poimenice nabrojati svega 11 supruga, od čega pet nepouzdanih ili veoma sumnjivih imena, uključujući i [[Anakronizam|anakronističku]] ličnost.<ref name="Madelung1997.387"/> U djelu istog autora pojavljuje se najveći broj anegdota o Hasanovim razvodima,<ref name="Madelung1997.385"/> najčešće s temama kratkotrajnih brakova uz naknade i prekidanja istih zbog trivijalnosti ili optužbi,<ref>[[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 385-386.</ref> ali bez ikakvog pokrića i [[Historiografija|historiografske]] vrijednosti.<ref>Vidi:<br />• [[#Madelung1997|Madelung (1997)]], str. 330, 385. i 387.<br />• [[#IranicaHasanbAlibAbiTaleb|Madelung (20.3.2012)]]</ref> Al-Madainijeve priče i brojka od 90 žena vremenom su se pojavile i u djelima drugih historičara, poput [[al-Zahabi]]ja i [[al-Dijarbakri]]ja, zajedno s tvrdnjama potonjeg da se brojka odnosi samo na brakove tokom Alijevog života.<ref name="Madelung1997.387"/> Uz historiografske probleme, Madelung kao dodatne argumente protiv tih priča navodi da su u suprotnosti s poznatim brojem imena supruga i djece,<ref name="Madelung1997.330.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> te da Hasan uopće ne bi mogao sklopiti tolike brakove bez očevog dopuštenja.<ref name="Madelung1997.387.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Također, dodaje da pouzdane brojke nisu iznad prosjeka ondašnje [[kurejš]]ke elite, odnosno da su manje nego kod [[Osman ibn Afan|Osmana]] i [[Marvan I|Marvana]].<ref name="Madelung1997.330"/>

== Ostavština ==
[[Datoteka:شعر في بيعة وخلافة أبي محمد الحسن بن الحسن بن علي بن أبي طالب.png|mini|desno|225px|[[Arapska poezija|Poezija]] posvećena Hasanu]]
Hasana kao [[Muhamed]]ovog unuka cijene svi [[Muslimani (vjernici)|muslimani]], posebno [[Šijitizam|šijitski]] pravci koji ga smatraju [[Imam (šijitski islam)|imamom]] i legitimnim [[Nasljedstvo Muhameda|nasljednikom]] njegovog oca [[Ali]]ja.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Prerogativi koje mu pripisuju jednaki su onima drugih imama, ovisno o specifičnoj šijitskoj grupi i njihovoj liniji imamata, a uključuju besprijekornost, nepogrešivost i slične [[Vrlina|vrline]].<ref>[[#EI2HasanbAlibAbiTalib|Veccia Vaglieri (1986)]], str. 242-243.</ref> Izvori opisuju Hasana kao fizički sličnog djedu Muhamedu,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> navodi se i njegova govorna mana, uz dodatak da je svejedno bio sjajan javni govornik.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> Hvali se i njegova staloženost, velikodušnost i pobožnost,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242"/> te tvrdi da je mnogo puta pješke [[Hadž|hodočastio]] u [[Meka|Meku]].<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> Kao što je to slučaj s ostalim imamima,<ref name="IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> šijitski tekstovi obiluju pričama o njegovim čudima,<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.242.IranicaHasanbAlibAbiTaleb"/> među koje spadaju sljedeće: prilikom vlastitog rođenja hvalio je [[Alah|Boga]] i recitirao [[Kuran]]; [[Džibril]] ga je ljuljao u kolijevci; [[Anđeo čuvar|anđeo]] je štitio njega i brata dok su [[Spavanje|spavali]] daleko od svog doma; kao dijete dozvao je [[Palme|palmu]] i stablo mu je došlo kao sinu ocu; u djetinjstvu je crpio [[med]] iz [[Šljunak|šljunka]] i Muhamed nije pokazivao nikakvo iznenađenje; pomladio je staru palmu i ponovo je davala [[plod]]; podigao je u zrak [[Sveta džamija|svetište]] u Meki; [[Potres|zatresao]] je kuće u [[Medina|Medini]]; odletio je u [[nebo]], nestao i vratio se nakon tri dana; uzdigao je mjesto na kojem je boravio s drugim [[Muslimani (vjernici)|muslimanima]] kako bi mogli vidjeti [[Hadžija|hodočasnike]] na [[Umra|umri]] i zatim ga spustio na izvorno mjesto; zamolio je Boga da mu pošalje hranu za 70 suputnika, vrata [[Dženet|raja]] su se otvorila i [[Anđeli u islamu|anđeli]] su se spustili noseći [[Hrana|hranu]]; prouzročio je da [[voda]] procuri kad su je njegovi drugovi tražili; uzeo je [[Zvijezda|zvijezde]] s neba i zatim ih vratio na njihova mjesta; oživio je [[Smrt|mrtvaca]]; itd.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.243"/> [[Laura Veccia Vaglieri|L. Veccia Vaglieri]] ističe mogućnost da su priče o čudima posljedica deficita drugih vrlina u izvorima.<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.243"/> Hasan je jedan od glavnih likova [[iran]]skih religijskih drama ([[tazija]]).<ref name="EI2HasanbAlibAbiTalib.243"/>

== Reference ==
{{izvori|4}}

== Literatura ==
{{refbegin|2}}
* {{en icon}} {{cite book|editors=[[Bernard Lewis|Lewis, B.]]; [[Victor Louis Ménage|Ménage, V. L.]]; [[Charles Pellat|Pellat, Ch.]]; [[Joseph Franz Schacht|Schacht, J]]|title=H – Iram|series=[[Encyclopaedia of Islam]]|volume=3|edition=N.|publisher=[[E. J. Brill]]|location=Leiden|origyear=1971|year=1986|isbn=9789004081185|issn=1573-3912|oclc=835916511}}
** {{cite book|ref=EI2HasanbAlibAbiTalib|last=Veccia Vaglieri|first=Laura|authorlink=Laura Veccia Vaglieri|chapter=(al-)Ḥasan b. ʿAlī b. Abī Ṭālib|pages=240-243|doi=10.1163/1573-3912_islam_COM_0272|oclc=5862806244}}
* {{en icon}} {{cite book|ref=Madelung1997|last=Madelung|first=Wilferd|authorlink=Wilferd Madelung|title=The Succession to Muhammad: A Study of the Early Caliphate|url=https://archive.org/details/successiontomuam0000made|publisher=[[Cambridge University Press]]|location=Cambridge, U.K.; New York|year=1997|isbn=9780521561815|doi=10.1017/CBO9780511582042|oclc=33443482}}
* {{en icon}} {{cite book|ref=IranicaHasanbAlibAbiTaleb|last=Madelung|first=Wilferd|authorlink=Wilferd Madelung|title=Ḥasan b. ʿAli b. Abi Ṭāleb|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=[[Columbia University]]|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/hasan-b-ali|origdate=15. decembra 2003|date=20. marta 2012|accessdate=8. januara 2019}}
{{refend}}

== Vanjske veze ==
;Ostali projekti
{{WProjekti
|commonscat   = Hasan ibn Ali
|commonscatsh = Hasan ibn Ali
|wječnik      = Hasan
}}

{{Ali}}
{{Normativna kontrola}}
{{Izabran}}

{{Lifetime|625|670|Hasan ibn Ali}}

[[Kategorija:Kalifi]]
[[Kategorija:Ashabi]]
[[Kategorija:Filantropi]]
[[Kategorija:Imamitski imami]]
[[Kategorija:Ismailitski imami]]
[[Kategorija:Zejditski imami]]
[[Kategorija:Muhamedova porodica]]
[[Kategorija:Biografije, Rašidunski Kalifat]]
[[Kategorija:Biografije, Medina]]
[[Kategorija:Biografije, Kufa]]
[[Kategorija:Žrtve atentata]]