Izvorni kod stranice Herkul na Eti

{{italic title}}
{{Infokutija knjiga
| naslov           = Herkul na Eti
| slika            = [[Datoteka:Hercules Burning Himself on the Pyre in the Presence of His Friend Philoctetes, 1782 Ivan Akimovich Akimov Academy of Fine Arts, St. Petersburg.jpg|200px]]
| opis_slike       = Herkul gori na lomači dok ga Filoktet gleda, ([[Ivan Akimov]], 1782.
| autor            = [[Lucije Anej Seneka]] (?)
| naslov_orig      = Hercules Oetaeus
| naslov_prev      = 
| prijevod         = 
| ilustrator       = 
| dizajn_korica    = 
| zemlja           = [[Stari Rim]]
| jezik            = [[latinski]]
| serija           = 
| tema             = 
| žanr             = [[tragedija]]
| izdavač          = 
| datum_izdanja    = 
| datum_SH_izdanja = 
| medij_tip        = 
| stranica         = 
| veličina_masa    = 
| isbn             = 
| oclc             = 
| dewey            = 
| congress         = 
| prethodi         = 
| slijedi          = 
}}
'''''Herkul na Eti''''' ({{lang-lat|Hercules Oetaeus}})  jest ''[[fabula crepidata]]'' ([[Stari Rim|rimska]] tragedija s temom iz [[Grčka mitologija|grčke mitologije]]) od 1996 stihova, koja je sačuvana u rukopisima s tragedijama [[Lucije Anej Seneka|Lucija Aneja Seneke]]. Tragedija obrađuje [[mit]] o tome kako je [[Herkul]]a izdala njegova ljubomorna supruga [[Dejanira]], što se zavšilo Herkulovom smrću i [[Apoteoza|apoteozom]]. Ova duga i monotona drama razlikuje se od [[Sofoklo]]vih ''[[Trahinjanke (Sofoklo)|Trahinjanki]]'', koje obrađuju isti mit, a zbog mnogih slabosti neki ispitivači zaključuju da djelo nije Senekino.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 462}}

==Autorstvo==
Već je [[Daniel Heinsius]] u 17. stoljeću doveo u pitanje Senekino autorstvo ''Herkula na Eti'',<ref>{{Cite book|author-first=J. H.|author-last=Meter|title=The literary theories of Daniel Heinsius|year=1984|page=235|publisher=Van Gorcum}} Treba primijetiti da je Heinsius odbacio i Senekino autorstvo ''[[Feničanke (Seneka)|Feničanki]]'', a ''[[Bijesni Herkul (Seneka)|Bijesnog Herkula]]'', ''[[Tijest (Seneka)|Tijesta]]'', ''[[Edip (Seneka)|Edipa]]'' i ''[[Agamemnon (Seneka)|Agamemnona]]'' pripisao je [[Seneka Stariji|Senekinom ocu]].</ref> a većina suvremenih kritičara slaže se da ovu dramu u današnjem obliku nije napisao Seneka.<ref name="boyly">{{Cite book|author1-first=A. J.|author1-last=Boyle|title=Tragic Seneca: An Essay in the Theatrical Tradition|year=2013|page=290|publisher=Routledge}}</ref> Tragedija ima mnogo manjih razlika u stilu o odnosu na ostale Senekine drame, koje "sugeriraju bitno drugačiji pristup dramaturgiji".<ref name="marshy">{{Cite book|author1-first=C. W. |author1-last=Marshall|contribution=The works of Seneca the Younger and their Dates|page=40|title=Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist|editor1-first=Andreas|editor1-last=Heil|editor2-first=Gregor|editor2-last=Damschen|year=2013|publisher=BRILL}}</ref> Osim toga, ''Herkul na Eti'' je otprilike dvostruko duži od ostalih Senekinih drama<ref name="boyly"/> i zapravo je najduža drama koja je sačuvana iz [[Antika|antike]].<ref name="starry">{{Cite book|author1-first=Christopher|author1-last=Star |contribution=Roman Tragedy and Philosophy|page=255|title=Brill's Companion to Roman Tragedy|year=2015|editor1-first=George W. M.|editor1-last=Harrison|publisher=BRILL}}</ref>

''Herkul na Eti'' sadrži brojne odlomke iz drugih [[Senekine tragedije|Senekinih tragedija]] koji su izvučeni iz konteksta, prerađeni i umetnuti u komad.<ref name="tarry">{{Cite book|author1-first=Richard |author1-last=Tarrant|contribution=Custode rerum Caesare|page=97|title=Horace and Seneca: Interactions, Intertexts, Interpretations|editor1-first=Martin Claus|editor1-last=Stöckinger|editor2-first=Kathrin|editor2-last=Winter|editor3-first=Andreas T.|editor3-last=Zanker|year=2017|publisher=Walter de Gruyter}}</ref> Zaključak predstave sadrži snažnu [[Stoicizam|stoičku]] temu kakve nema u drugim Senekinim dramama.<ref name="starry"/> Međutim, još uvijek postoje znanstvenici koji ovo djelo brane kao autentičnu Senekinu tragediju (iako napisanu na brzinu)<ref name="marshy"/> ili tvrde da je neka kasnija ruka preradila nepotpuni fragment.<ref name="tarry"/> Kritičari koji podržavaju ovo stajalište smatraju da je prvu trećinu drame (stihovi 1–705) izvorno mogao napisati Seneka, ali da kraj drame nije njegov.<ref name="tarry"/>

==Lica==
*[[Heraklo|Herkul]], sin [[Jupiter (mitologija)|Jupitera]] i [[Alkmena|Alkmene]]
*[[Jola]], kćerka [[Eurit]]a, kralja [[Ehalija|Ehalije]]
*dadilja ''(nutrix)''
*[[Dejanira]], kćerka [[Enej]]a, kralja [[Etolija|Etolije]], supruga Herkulova
*[[Hil (mitologija)|Hil]], sin Herkula i Dejanire
*[[Alkmena]], kći [[Elektrion]]a, kralja [[Mikena|Mikene]]
*[[Filoktet]], kraljević u [[Tesalija (antička oblast)|Tesaliji]] i prijatelj Herkulov
*[[Liha]] (nijemi lik), sluga Herkulov
*[[Kor (kazalište)|kor]] Etoljanki, odanih Dejaniri 
*[[Kor (kazalište)|kor]] zarobljenih žena iz Ehalije, koje su u Jolinoj pratnji.

==Zaplet==
Dugi, herojski život [[Herkul]]ov približio se svom kraju. Završio je svojih [[Dvanaest Heraklovih zadataka|dvanaest velikih zadataka]] koje mu je [[Euristej]] zadao zbog [[Junona|Junonine]] mržnje. Njegova najnovija pobjeda bila je nad [[Eurit]]om, kraljem [[Ehalija|Ehalije]]. Herkul je ubio kralja i zbacio njegovu obitelj s vlasti, jer ovaj nije htio Herkulu dati svoju kćer [[Jola|Jolu]] za ženu. I sada junak, svladavši svijet i [[Pluton (mitologija)|Plutonovo]] podzemno carstvo, [[Žrtvovanje|prinosi žrtvu]] Jupiteru [[Lihada|Kenejskom]] i moli se da konačno bude primljen na nebo, u svoj pravi dom.<ref name="miller">{{Cite book|last=Miller|first=Frank Justus|title=Seneca. Tragedies|year=1917|publisher=Loeb Classical Library: Harvard University Press}}</ref>

[[Dejanira]] teško pati jer gleda kako njezin suprug Herkul u odnosu na nju prednost daje [[Jola|Joli]], kćerki [[Eurit]]a, kralja [[Ehalija|Ehalije]]. Stoga šalje Herkulu ogrtač koji je bio namočen krvlju [[kentaur]]a [[Nes (kentaur)|Nesa]], smrtno ranjenog strelicom kojom ga je pogodio Herkul i koja je bila otrovana [[Hidra (mitologija)|Hidrinim]] otrovom (žuči). Dejanira, naime, vjeruje da je to najbolji način kojim će povratiti Hekulovu ljubav, jer ju je u to uvjerio Nes svojim umirućim riječima. Međutim, čim je Herkul obukao ogrtač, otrov ga je zapalio, a vatra se prilijepila za Herkulovo tijelo, progorjela mu meso i doprla do samih kostiju. Kad je Dejanira shvatila Nesovu obmanu, osudila je sebe na smrt. Herkul, nakon što je ubio [[Liha|Lihu]], slugu koji mu bijaše donio smrtonosni ogrtač, [[Filoktet]]u zavještava na samrti svoj luk i strijele, zapovijeda da ga se postavi na pogrebnu lomaču na [[Eta (planina)|planini Eti]] i da tu bude spaljen skupa sa svojom toljagom i kožom nemejskog lava. Potom se sjena Herkulova ukazuje majci [[Alkmena|Alkmeni]] i tješi je da je uvršten među bogove.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 533}}

===Prvi čin===
Prva scena, kojoj slijedi nastup [[Kor (kazalište)|kora]], postavljena je na [[Eubeja|Eubeji]], gdje [[Herkul]], koji je trebao prinijeti žrtve na rtu [[Lihada|Keneju]], govori o svojoj želji da zauzme mjesto među [[Olimpski bogovi|bogovima]] na nebu, budući da je to svojim pothvatima zaslužio. Ostatak radnje odvija se u [[Trahin]]u.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 533}} Herkul se žali što još nije primljen na nebo, gdje se, kao [[Sazviježđe|sazviježđa]], nalaze čudovišta koja je on pobijedio i oni koji su inferiorni u odnosu na njega, kao što su [[Dioniz|Bakho]] i [[Perzej (mitologija)|Perzej]].{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 248}}

[[Jola]] se pridružuje [[Kor (kazalište)|koru]] zarobljenica iz [[Ehalija|Ehalije]] te oplakuje uništenje svoje zemlje, ubojstvo svog oca, brata [[Toksej]]a i druge rodbine i, na kraju, vlastiti [[Ropstvo u staroj Grčkoj|ropski položaj]].{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 539}}

===Drugi čin===
[[Dejanira]], bijesna od ljubomore, kad ugleda [[Jola|Jolu]], razmišlja o u osveti i šalje Herkulu ogrtač namočen otrovom.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 547}} Dadilja je pokušava odvratiti od osvete: ako ubije dobročinitelja svijeta, bit će izložena općoj omrazi; osim toga, Herkulova je ljubav nestalna i njegova naklonost prema Joli brzo će iščeznuti i on će se vratiti njoj, svojoj supruzi. No, Dejanira kod sebe primjećuje nedostatak [[mladost]]i koja prolazi. Dadilja joj predlaže da upotrebi [[Magija|magiju]] kako bi ponovo osvojila Herkula, a onda joj Dejanira otkriva tajnu: jednom ju je [[kentaur]] [[Nes (kentaur)|Nes]] pokušao [[Silovanje|silovati]] i zbog toga ga je Herkul ubio, ali kentaur joj je na samrti dao malo svoje krvi i rekao joj da će joj ona poslužiti kao ljubavni napitak. Pošto je prizvala [[Kupidon]]a, Dejanira predaje [[Liha|Lihi]] ogrtač natopljen napitkom da ga odnese na dar Herkulu.{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 248}}

Drugi [[Kor (kazalište)|kor]], koji čine [[Etolija|Etoljanke]], oplakuje sudbinu Dejanire, iskazuje joj svoju odanost, izražava svoju nesklonost ljudskoj ambiciji, škrtosti, raskoši i drugim frivolnim ljudskim nastojanjima te hvali vlastite skromne životne uvjete.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 567}}

===Treći čin===
Dejanira se vraća na scenu prestravljena. Kaje se zbog svog osvetničkog plan, kad spozna kakvu je opasnost otrov izazvao i kakva se nesreća dogodila sad, kad je otrov bio izložen [[Sunce|sunčevoj]] svjetlosti.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 573}}

Odmah potom ulazi [[Hil (mitologija)|Hil]], proklinjući majku: navukavši na sebe ogrtač koji mu je Dejanira poslala, Herkul je prinio žrtvu [[Jupiter (mitologija)|Jupiteru]] i odmah počeo ispuštati jezive jauke. Potom je dohvatio Lihu i bacio ga daleko, pa se ovaj razmrskao u komade, a sam je Herkul neuspješno pokušao strgnuti sa sebe ogrtač, "koji je postao dio tog jezivog tijela" (stihovi 830-831).{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 249}}

Saznavši od Hila za nesreću koju je ovaj kobni dar izazvao, Dejanira se odlučuje ubiti.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 575}} Priziva na sebe Jupiterove munje, dok je dadilja pokušava uvjeriti da njezin zločin nije bio svjesno izvršen; na onom svijetu čekaju je poznate grešnice kakve su [[Medeja]] i [[Danaide]]. Zatim Dejanira traži od Hila da je ubije i u svom deliriju vidi kako joj dolaze [[Erinije|Furije]]. Izlazi, u sinovljevoj pratnji, koji je riješio spriječiti je u naumu da se ubije.{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 249}}

[[Kor (kazalište)|Kor]] pjeva o tome kako je sve podložno smrti, budući da je prigoda toliko sugestivna, jer Herkulova snaga slabi. Hvale [[Orfej]]eve riječi da "ništa što je rođeno ili nastalo nije trajno" te istovremeno pjevaju stihove u slavu Orfejeve božanske umjetnosti.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 593}}

===Četvrti čin===
Herkul se s mukom i tugom žali zbog svoje nezaslužene patnje i zbog toga što je osuđen na neslavnu smrt, posebno onu koja je posljedica ženske izdaje.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 597}} Moli [[Helios|Sunce]] da napusti nebo, jer njegova smrt prijeti svjetskom poretku i Jupiterovoj vladavini, protiv koje će ustati [[Giganti]] i [[Titani]], predvođeni [[Pluton (mitologija)|Plutonom]]. Dugo govori o prirodi i porijeklu bogova.{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 249}}

Dolazi [[Alkmena]], koja tješi Herkula, žaleći za njegovom tužnom sudbinom.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 605}} Moli ga da ne plače, a Herkul odgovara da to nikada ne bi činio, ali ovoga puta neprijatelj je nepobjediv.{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 249}}

Nakom što je Herkul dočarao viziju raja, u kojoj ga [[Junona]] prihvaća među bogove kao [[Heba (mitologija)|Hebinog]] supruga i stoga svoga zeta, stiže [[Hil (mitologija)|Hil]], koji govori Herkulu da se Dejanira ubila, nakon što je uvidjela da ju je Nes prevario.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 613}} Tada Herkul prepoznaje [[proročanstvo]] koje mu je predskazalo smrt te traži od [[Filoktet]]a da za njega podigne lomaču, a od Hila da se oženi Jolom; majku tješi time kako su njegovi pothvati potvrdili da on vodi porijeklo od Jupitera.{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 249}}

[[Kor (kazalište)|Kor]] preklinje [[Helios|Feba]] da navijesti cijelom svijetu Herkulovu smrt: oni predviđaju Herkulovu [[Apoteoza|apoteozu]] i mole Jupitera da u budućnosti više ne bude [[Grčka tiranija|tirana]], divljih zvijeri ili čudovišta; a ako ih bude, da se rodi novi Herkul kao osvetnik takvih nedaća.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 619}}

===Peti čin===
[[Filoktet]] objavljuje da je Herkul umro i da je njegovo tijelo izloženo.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 624}} Pošto je od [[Alkmena|Alkmene]] zatražio da ne plače, kako ne bi pričinila radost svojoj suparnici [[Junona|Junoni]], Herkul se popeo na lomaču i zamolio oca Jupitera da ga primi među zvijezde, a potom se bacio u plamen i mirno sačekao da ga svlada smrt.{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 249}}

Na scenu se vraća Alkmena, koja oplakuje vlastitu nesreću, koju je prouzročila Herkulova smrt.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 633}} Noseći sinovljeve ostatke, tako sitne u odnosu na njegov ogroman rast, ona pjeva pogrebnu tužbalicu, plačući zbog prijetnji koje se nadnose nad njom, prijetnji sinova [[Titani|Titana]] koje je Herkul ubio i prijetnji svoje božanske suparnice.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 639}}

Herkul, uzdignut među [[Olimpski bogovi|bogove]], tješi svoju ožalošćenu majku.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 643}} Na Alkemnino pitanje o tome gdje se Herkul sad nalazi, odgovara [[Kult heroja|herojev]] glas: smrtni dio njegovog bića očišćen je vatrom, a on je prenesen na nebo.{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 249-250}}

[[Kor (kazalište)|Kor]] odaje zahvalnost za Herkulovu apoteozu i spreman je štovati novo božanstvo.{{sfn|Bradshaw|1903|loc=str. 645}} [[Vrlina]], kaže kor, nikada ne umire; takoje dobročinitelj svijeta došao u posjed gromova, koji predstavljaju Jupiterovu moć.{{sfn|Paduano|2011|loc=str. 250}}

==Izvori==
Prva četiri čina slijede osnovnu strukturu [[Sofoklo]]ve tragedije ''[[Trahinjanke (Sofoklo)|Trahinjanke]]'',<ref name="starry"/> Glavna je razlika u tome što, za razliku od Sofoklove tragedije, [[Dejanira]] u ''Herkulu na Eti'' nije prikazana kao nježna i privlačna, nego kao ludo [[Ljubomora|ljubomorna]] osoba.{{sfn|Howatson|1997|loc=s.v. ''Hercules Oetaeus''}} Scene koje opisuju Herkulovo [[Žrtvovanje ljudi|samožrtvanje]] i [[Apoteoza|apoteozu]] na samom kraju možda su za uzor imale [[Ovidije]]ve ''[[Metamorfoze|Pretvorbe]]'' (IX, 229-272), budući da u Sofoklovoj drami takvih scena nema.<ref name="starry"/>

== Povezano ==
* [[Senekine tragedije]]
* [[Teatar u starom Rimu]]

==Reference==
{{reflist|2}}

==Literatura==
* {{cite book|last=Bradshaw|first=Watson| year=1903|title= The ten tragedies of Seneca|url=https://archive.org/details/cu31924104730209|location= London|publisher=S. Sonnenschein & Co.|ref = harv}}
* {{cite book|last1=Budimir |first1=Milan |last2=Flašar |first2=Miron |year=1991 |title= Pregled rimske književnosti|publisher=Naučna knjiga |location= Beograd |ref = harv}}
* {{cite book|last=Howatson |first=M.C. |year=1997 |title= The Oxford Companion to Classical Literature |edition=  2 |location= Oxford & New York |title= Oxford University Press  |ref = harv}}
* {{cite book|last=Paduano|first=Guido| year=2011 |title= Antičko pozorište|location= Beograd|publisher=Clio |ref = harv}}
*{{cite book|last1= Srejović|first1= Dragoslav|last2= Cermanović-Kuzmanović|first2= Aleksandrina|title= Rečnik grčke i rimske mitologije|location= Beograd|publisher= Srpska književna zadruga|year=1989|ref=harv}}

{{Seneka}}

[[Kategorija:Seneka Mlađi]]
[[Kategorija:Djela 1. vijeka]]