Izvorni kod stranice Trijanonski sporazum

[[Datoteka:Treaty of trianon negotiations.jpg|mini|280p|Pregovori uoči potpisivanja Trijanonskog sporazuma 1920. godine. U centru slike je [[Nikola Pašić]].]]
[[Datoteka:Trianon1.jpg|mini|280p|Palata Veliki Trijanon u kojoj je potpisan sporazum.]]
'''Trijanonski sporazum''' je zaključen [[4. 6.|4. juna]] [[1920]]. godine u palati [[Trijanon]] u [[Versailles|Versaju]] ([[Francuska]]), između zemalja [[Antanta|Antante]] i [[Mađarska|Mađarske]]. Sporazum je regulisao status nove nezavisne mađarske države i definisao njene granice prema susedima. Ovo je jedan od [[Ugovori kojima je okončan Prvi svetski rat|mirovnih ugovora]] kojima je završen [[Prvi svjetski rat|Prvi svetski rat]], a koji su na [[Pariška mirovna konferencija 1919|Pariskoj konferenciji mira]] (od [[18. 1.|18. januara]] [[1919]]. do [[28. 6.|28. juna]] [[1919]]. u [[Pariz]]u) zaključeni su sa svakom pobeđenom državom posebno.

== Raspad Austro-Ugarske ==
Od 1867. do 1918. godine, [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarska Monarhija]] je bila podeljena na austrijski i ugarski deo, a ovaj drugi je nosio naziv [[Ugarska|Kraljevina Ugarska]]. Sa izuzetkom autonomne [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Hrvatske-Slavonije]], Ugarska je bila centralistički uređena, što se kosilo sa višenacionalnim karakterom ovog područja, a političke i nacionalne težnje nemađarskih naroda u Ugarskoj nisu bile uvažavane.

Austro-Ugarska Monarhija je krajem 1918. godine doživela vojni poraz i raspala se. Ovaj raspad je omogućio [[slaveni|slovenskim narodima]] Monarhije, kao i [[Rumuni]]ma, da ostvare svoje težnje ka državnosti ili ujedinjenju sa ostalim pripadnicima sopstvenog naroda. Tada su stvorene [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca]] ([[Jugoslavija]]) i [[Čehoslovačka]], dok su se [[Transilvanija|transilvanski]] Rumuni priključili proširenoj [[Rumunija|Rumuniji]]. I sami [[Mađari]] su želeli da odbace stari državni sistem proglasivši najpre [[Mađarska Demokratska Republika|Mađarsku Demokratsku Republiku]], a potom i [[Mađarska Sovjetska Republika|Mađarsku Sovjetsku Republiku]]. Od zemalja kojima je do 1918. godine upravljala Ugarska, u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ušle su [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Hrvatska-Slavonija]] (kojoj je do 1918. godine bio podređen i [[Srem]]) i [[Banat, Bačka i Baranja|Vojvodina]] (koja je tada obuhvatala [[Banat]], [[Bačka|Bačku]] i [[Baranja|Baranju]]). Pod faktičku upravu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca došli su tada i delovi Bačke, Baranje i Banata koji su kasnije, prema odredbama mirovnih ugovora, pripali [[Mađarska|Mađarskoj]] i [[Rumunija|Rumuniji]].

<gallery>
Datoteka:Austria-Hungary map sr.svg|Politička podela Austrougarske do 1918. godine
Datoteka:Banat backa baranja 02 map sr.png|Banat, Bačka i Baranja 1918. godine
Datoteka:Hungary cantonized 1918.png|Predlog Mikše Štrobla o kantonizaciji Ugarske u vreme njenog raspada 1918. godine
</gallery>

== Odredbe sporazuma ==
Trijanonski sporazum je odredio granice nezavisne [[Mađarska|Mađarske]], koje su uključivale centralne delove nekadašnje Kraljevine Ugarske. Ostale teritorije kojima je nekada upravljala Ugarska pripale su [[Austrija|Austriji]], [[Čehoslovačka|Čehoslovačkoj]], [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini SHS]] (Jugoslaviji) i [[Rumunija|Rumuniji]]. Sporazumom su oružane snage Mađarske ograničene na 35.000 lako naoružanih vojnika, radi održavanja unutrašnjeg mira.

Granice nove nezavisne Mađarske su uglavnom uključivale etničku teritoriju [[Mađari|Mađara]]; jedan broj Mađara je ostao izvan ovih granica, dok je u samoj Mađarskoj ostao jedan broj pripadnika drugih naroda. Iako su granice uglavnom definisane prema etničkom principu, od ovog principa se delimično odstupilo zbog ekonomskih i strateških razloga. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je već 1919. godine ustupila deo Banata sa [[Temišvar]]om Rumuniji, dok je, prema Trijanonskom sporazumu, nezavisnoj Mađarskoj ustupila deo Bačke i najveći deo Baranje. Mađarska je, prema sporazumu, ustupila Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca [[Međimurska županija|Međumurje]] i [[Prekmurje|Prekumurje]].

<gallery>
Datoteka:Österreich-Ungarns Ende.png|Teritorija bivše [[Austro-Ugarska|Austrougarske]] i nove granice nakon Trijanonskog sporazuma.
Datoteka:Austria Hungary ethnic.svg|Lingvistički sastav stanovništva Austrougarske uoči njenog raspada.
</gallery>

== Različita mišljenja o sporazumu ==
Za nemađarske narode koji su do 1918. godine živeli pod vlašću Kraljevine Ugarske, nove granice definisane Trijanonskim sporazumom predstavljale su ostvarenje njihovih nacionalnih i državnih težnji, dok su mnogi Mađari ovakve granice smatrali nepravdom. Pri tome su i među samim Mađarima mišljenja bila podeljena, tako da su jedni žalili što nezavisnoj Mađarskoj nisu pripale neke teritorije nastanjene većinskim mađarskim stanovništvom, dok su najekstremniji elementi mađarskog društva žalili što nezavisnoj Mađarskoj nije pripao celokupni prostor nekadašnje Ugarske, ne obazirući se na njegov etnički sastav.

Po odredbama sporazuma, nova nezavisna Mađarska je imala za dve trećine manju teritoriju od bivše Kraljevine Ugarske (koja je bila deo [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]), u kojoj su Mađari, iako najbrojniji narod, činili manje od polovine stanovništva. Iako je među Mađarima mišljenje o Trijanonskom sporazumu velikim delom negativno, činjenica je da je ovaj sporazum međunarodno-pravno uspostavio i priznao Mađarsku kao potpuno nezavisnu državu, dok je nekadašnja Kraljevina Ugarska, iako veća po teritoriji, bila podređena [[Habsburška Monarhija|Habzburškoj Monarhiji]] sve do njenog raspada 1918. godine.

<gallery>
Datoteka:AsambleaDeAlbaIulia19181201.jpg|Priključenje Transilvanije Rumuniji 1918. godine.
Datoteka:Falunap 014.jpg|Spomenik pomirenja naroda (Čatalja, Mađarska).
</gallery>

== Demografija ==
[[Datoteka:Vojvodina languages1921.png|mini|Govorni jezici u Vojvodini 1921. godine]]
Prema popisu iz 1910. godine 48% stanovništva Kraljevine Ugarske je govorilo [[mađarski jezik]], ali u ovaj procenat nisu uključeni samo etnički [[Mađari]], već i pripadnici drugih naroda kao što su [[Jevreji]], [[Bunjevci]], itd. Na teritorijama nekadašnje Ugarske koje, prema Trijanonskom sporazumu, nisu pripale nezavisnoj Mađarskoj, Mađari su bili manje brojni u odnosu na druge narode.

Sledeća tabela prikazuje broj govornika mađarskog i drugih jezika na područjima kojima je upravljala bivša Kraljevina Ugarska, prema popisu iz 1910. godine (današnja teritorijalna pripadnost svake regije data je u zagradi):

{| style="float: center;" class="wikitable"
|- bgcolor="#95B2C9"
| <center>'''Region'''<center>
| <center>'''Glavni govorni jezik'''<center>
| <center>'''Mađarski jezik'''<center>
| <center>'''Ostali jezici'''<center>
|-
| [[Transilvanija]] ([[Rumunija]])
| [[Rumunski jezik|rumunski]] - 2.819.467 (54%)
| 1.658.045 (31,7%)
| [[Nemački jezik|nemački]] - 550.964 (10,5%)
|-
| [[Slovačka]]
| [[Slovački jezik|slovački]] - 1.688.413 (57,9%)
| 881.320 (30,2%)
| [[Nemački jezik|nemački]] - 198.405 (6,8%)
|-
| [[Vojvodina]] ([[Srbija]])
| [[Srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski]] - 601.770 (39,8%)<br />* [[Srpski jezik|srpski]] - 510.754 (33,8%)<br />* [[Hrvatski jezik|hrvatski]], [[Bunjevački jezik|bunjevački]] i [[Šokački jezik|šokački]] - 91.016 (6%)
| 425.672 (28,1%)
| [[Nemački jezik|nemački]] - 324.017 (21,4%)
|-
| [[Zakarpatje]] ([[Ukrajina]])
| [[Rusinski jezik|rusinski]] i [[Ukrajinski jezik|ukrajinski]] - 330.010 (54,5%)
| 185.433 (30,6%)
| [[Nemački jezik|nemački]] - 64.257 (10,6%)
|-
| [[Hrvatska]]
| [[Hrvatski jezik|hrvatski]] (većinski jezik)
| 121.000 (3,5%)
| znatan broj govornika [[Srpski jezik|srpskog jezika]]
|-
| [[Gradišće|Burgenland]] ([[Austrija]])
| [[Nemački jezik|nemački]] - 217.072 (74,4%)
| 26.225 (9%)
| [[Hrvatski jezik|hrvatski]] - 43.633 (15%)
|-
| [[Prekmurje]] ([[Slovenija]])
| [[slovenski jezik|slovenački]] - 74.199 (80,4%) - (1921. godine)
| 14.065 (15,2%) - (1921. godine)
| [[Nemački jezik|nemački]] - 2.540 (2,8%) - (1921. godine)
|-
|}

== Političko nasleđe ==
Iako su u jugoslovenskoj javnosti trijanonske državne granice uglavnom smatrane povoljnim, nakon sporazuma se javilo nezadovoljstvo što su neki delovi [[Bačka|Bačke]] i [[Baranja|Baranje]] koji su ušli u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine morali biti ustupljeni nezavisnoj Mađarskoj prema odredbama Trijanonskog sporazuma. Da bi se sprečilo ovakvo rešenje, deo stanovništva Baranje i Bačke je 1921. godine proglasio kratkotrajnu [[Baranjsko-bajska republika|Baranjsko-bajsku republiku]], koju su ubrzo likvidirale mađarske trupe, tako da je ovo područje uključeno u sastav nezavisne Mađarske.

Želeći da revidiraju Trijanonski sporazum i prošire granice Mađarske, mađarski zvaničnici na čelu sa [[Miklós Horthy|Miklošem Hortijem]] su uoči [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]] pristupili [[Trojni pakt|Trojnom paktu]] i pod patronatom [[Treći rajh|Nacističke Nemačke]] priključili [[Mađarska u Drugom svetskom ratu|Mađarskoj]] delove [[Čehoslovačka|Čehoslovačke]], [[Rumunija|Rumunije]] i [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavije]]. Nacistička Nemačka, međutim, nije podržavala maksimalističke mađarske teritorijalne zahteve, tako da je kao protivtežnju ovim zahtevima podržavala nezavisnost [[Republika Slovačka (1939. - 1945.)|Slovačke]] i [[Nezavisna Država Hrvatska|Hrvatske]], ostavila znatan deo [[Transilvanija|Transilvanije]] Rumuniji, kao i [[Banat u Drugom svetskom ratu|Banat]] [[Nedićeva Srbija|Nedićevoj Srbiji]]. Nakon poraza Sila osovine u Drugom svetskom ratu, Mađarska je ponovo svedena na trijanonske granice.

I danas u delu mađarskog društva postoje elementi koji zagovaraju reviziju Trijanonskog sporazuma. Primer je mađarska desničarska neofašistička stranka [[Jobbik|Jobik]]. Mađarska često ima zategnute odnose sa Rumunijom zbog oko 1.400.000 Mađara koji žive na području Transilvanije ([[Transilvanija|Erdelja]]), kao i sa [[Slovačka|Slovačkom]] zbog etničkih Mađara koji žive na jugu ove države. Odnosi sa [[Srbija|Srbijom]] su nešto bolji zbog činjenice da Mađari u Srbiji imaju nešto više prava nego u Rumuniji ili Slovačkoj.

<gallery>
Datoteka:Banat backa baranja 01 map sr.png|Banat, Bačka i Baranja sa granicama određenim na mirovnoj konferenciji, kao i Baranjsko-bajska republika.
Datoteka:Hungary map 1941.png|Granice proširene Mađarske u Drugom svetskom ratu.
</gallery>

== Gospodarske posljedice ==
Austro-Ugarska je bila velika ekonomska cijelina s autarkičnim akcentom tijekom svog zlatnog doba i stoga je zabilježila veoma brzi gospodarski rast kroz svoje postojanje i osobito početkom 20. stoljeća kada je BDP rastao za 1,76% godišnje.<ref name="en.wikisource.org">{{Citiranje časopisa|title=Hungary|url=https://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclop%C3%A6dia_Britannica/Hungary#Commerce|journal=1911 Encyclopædia Britannica|volume=Volume 13}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|last=Good|first=David F.|url=https://www.worldcat.org/oclc/9944542|title=The economic rise of the Habsburg Empire, 1750-1914|date=1984|publisher=University of California Press|isbn=0-520-05094-0|location=Berkeley|oclc=9944542}}</ref> Taj stupanj rasta je bio visok za to doba ako ga usporedimo s ionako dobrim rastom u drugim velikim europskim državama kao što su Britanija (1,00%), Francuska (1,06%) i Njemačka (1,51%).) Također je postojala široka podjela rada kroz carstvo: u austrijskom dijelu Monarhije prerađivačke industrije bile su vrlo napredne, dok je u Kraljevini Mađarskoj nastalo jako agroindustrijsko gospodarstvo. Do kasnog 19. stoljeća gospodarski rast u istočnim regijama carstva je nadmašivao rast zapadnih, pa su se razlike iz godine u godinu smanjivale. Ključ uspjeha u brzom razvoju bila je specijalizacija svake regije u područjima u kojima su bili najbolji.

Kraljevina Ugarska bila je glavni dobavljač pšenice, raži, ječma i druge različite robe u carstvu i one su činile veliki dio izvoza carstva.<ref>{{Citiranje knjige|last=Gonnard|first=Rennće|title=La Hongrie au XXe siècle: Étude Économique Et Sociale|isbn=9780270424256|pages=72}}</ref> U međuvremenu, područje današnje Češke (Kraljevine Češke) posjeduje 75% cjelokupnog industrijskog kapaciteta bivše Austro-Ugarske.<ref>{{Citiranje knjige|last=Teichova|first=Alice|url=https://www.worldcat.org/oclc/780708365|title=An economic background to Munich : international business and Czechoslovakia, 1918-1938|date=1974|publisher=Cambridge University Press|isbn=0-521-20065-2|location=London|oclc=780708365}}</ref> To pokazuje da su različiti dijelovi bivše monarhije bili ekonomski međusobno ovisni. Kao daljnja ilustracija ovog problema, Mađarska je nakon Trianona proizvodila 500% više poljoprivrednih dobara nego što joj je bilo potrebno, a mlinovi oko Budimpešte (neki od najvećih u Europi u to vrijeme) radili su na 20% kapaciteta. Kao podijele carstva, sve jako konkurentne industrije i firme bivšeg carstva bile su prisiljene da se zatvraju, jer njihov veliki proizvodstveni kapacitet nije odgovarao novom malo i zanemarivom potražnjom koja je bila poslijedica zbog ekonomskih barijera nastalih uz novodefinirane granice.<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|last=Kopits|first=George|last2=Berend|first2=Ivan T.|last3=Ranki|first3=Gyorgy|date=1967-07|title=Magyarorszag Gazdasaga Az Elso Vilaghaboru Utan, 1919-1929|url=http://dx.doi.org/10.2307/1847922|journal=The American Historical Review|volume=72|issue=4|pages=1446|doi=10.2307/1847922|issn=0002-8762}}</ref>

Post trijanonska Mađarska je tako naprimjer posjedovala 90% strojarske i tiskarske industrije prijeratnog Kraljevstva, dok je zadržano samo 11% drveta i 16% željeza. Štoviše, 61% obradivog zemljišta, 74% javnih cesta, 65% kanala, 62% željezničkih pruga, 64% cesta s tvrdom podlogom, 83% proizvodnje sirovog željeza, 55% industrijskih postrojenja i 67% kredita i bankovnih institucija bivše Kraljevine Mađarske ostale su na teritoriji novonastalih susjeda male Mađarske.<ref>{{Citiranje knjige|last=Felix|first=Wittmer|title=Flood-light on Europe: a guide to the next war|publisher=C. Scribner's sons|year=1937|pages=114}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|last=Domokos|first=Kosáry|title=History of the Hungarian Nation|last2=Várdy|first2=Steven Béla|publisher=Danubian Research Center - University of California|year=1969|location=University of California|pages=222}}</ref><ref>{{Citiranje knjige|url=https://www.worldcat.org/oclc/33162071|title=The European powers in the First World War : an encyclopedia|date=1996|publisher=Garland Pub|others=Spencer Tucker, Laura Matysek Wood, Justin D. Murphy|isbn=0-8153-0399-8|location=New York|pages=698|oclc=33162071}}</ref> Što pokazuje da je čak i centralinistička Mađarska zapravo duboko razvijala i ulagala u zemlje svojih rumunjskih, hrvatskih i slovačkih subjekata. Ova statistika se podudara s teritorijom posttrijanonskoj Mađarskoj koja je zadržala samo oko trećinu teritorija Kraljevine Mađarske prije rata i manje od 60% njezinog stanovništva.<ref>{{Citiranje weba|title=Treaty of Trianon|url=https://www.oxfordreference.com/view/10.1093/oi/authority.20110803105646665|access-date=2021-11-22|website=Oxford Reference|language=en|doi=10.1093/oi/authority.20110803105646665}}</ref> Nove granice također su prepolovile prometne veze - u Kraljevini Mađarskoj cestovna i željeznička mreža imale su radijalnu strukturu, s Budimpeštom u središtu. Mnoge ceste i željeznice, koje prolaze uz novodefinirane granice i međusobno povezuju radijalne prometne linije, završile su u različitim, izrazito centralinističkim zemljama. Stoga je veći dio željezničkog teretnog prometa u zemljama u razvoju bio paraliziran.<ref name=":1">{{Citiranje knjige|last=Deak|first=Francis|title=The Paris Peace Conference History and Documents: The Diplomatic History of the Treaty of Trianon|publisher=Columbia University Press,), p..|year=1942|location=New York|pages=16, 45, 436}}</ref> Svi ti čimbenici zajedno su stvorili određene neravnoteže i gospodarske probleme u tada odvojenim gospodarskim regijama bivše Monarhije.

Archibald C. Coolidge je bio profesor Istočno Europskih Studija na Harvardu i napravio je gospodarsku analizu i izvješće za američku delegaciju koja je već tada iskazala da će nove granice zapravo dovesti do gospodarskog kolapsla na gotovo svim teritorijama bivše Austro-Ugarske države.<ref name=":1" /> Ekonomski problemi koji će se proširit su vrlo jasno navedeni u izvješću kao ozbiljna posljedica sporazuma, koja će dovosti do nemira i velikih problema za sve novonastale države. Ovo mišljenje nije uzeto u obzir tijekom pregovora. Tako je nastala i nelagoda i malodušnost jednog dijela pogođenog stanovništva koje će biti među razloga Drugog svjetskog rata. Razina nezaposlenosti koju su mirovni sporazumi stvorili u Austriji, kao i u Mađarskoj bila je opasno visoka, a industrijska proizvodnja pala je za 65%. Ono što se Austriji dogodilo u industriji dogodilo se Mađarskoj u poljoprivredi gdje je proizvodnja žitarica pala za više od 70%. Austrija, posebice carska prijestolnica Beč, bila je vodeći investitor u razvojne projekte diljem carstva s više od 2,2 milijarde krunskog kapitala uloženog u cijelome carstvu.<ref>{{Citiranje knjige|last=Rotschild|first=K.|title=Austria's Economic Development Between the Two Wars|year=1946|location=London}}</ref> Ova svota je potonula na mizernih od 8,6 milijuna kruna nakon što je mirovni sporazum stupio na snagu i rezultirao velikim manjkom kapitala u drugim regijama bivšeg carstva.<ref>{{Citiranje knjige|last=N. Layton i Ch. Rist|title=The Economic Situation of Austria|year=1923|location=Ženeva}}</ref>

Raspad višenacionalne države utjecao je i na susjedne zemlje: u Poljskoj, Rumunjskoj, Jugoslaviji i Bugarskoj petina do trećina ruralnog stanovništva nije mogla naći posao, a industrija ih nije bila u poziciji apsorbirati.

Za usporedbu, do 1921. nova čehoslovačka država koja je bila najuspiješnija novonastala država, dosegla je tek 75% svoje prijeratne proizvodnje zahvaljujući njihovoj slatkoj poziciji među pobjednicima i preferencialnom pristupu međunarodnim ulaganjima za svoju rehabilitaciju.<ref>{{Citiranje knjige|last=Faltus|first=T.|title=Povojnova hospodarska kriza v rokoch 1912–1923 v Ceskoslovensku (Poslijeratna Depresija u Čehoslovačkoj)|year=1966|location=Bratislava}}</ref>

Sa stvaranjem carinskih barijera i fragmentiranih i malih zaštičenih ekonomija, gospodarski rast i izgledi u regiji naglo su pali<ref name=":1" />, što je na kraju kulminiralo dubokom recesijom u svim novonastalim državama. Pokazalo se da je za države sljednice bio neizmjeran izazov uspješno transformirati svoja gospodarstva kako bi se prilagodila novim okolnostima. Svi distrikti Austro-Ugarske nekada su se oslanjali na međusobni izvoz za rast i blagostanje; za razliku od situacije u Asutro-Ugarskoj, 5 godina nakon sporazuma, robni promet između zemalja pao je na manje od 5% svoje prijašnje vrijednosti. To bi se moglo pripisati uvođenju agresivne nacionalističke politike od strane novih lokalnih političkih čelnika.<ref>{{Citiranje knjige|last=Basch|first=A.|title=Economic Nationalism of the Danubian States|year=1943|location=Washington}}</ref>

Drastičan pomak u gospodarskoj klimi natjerao je zemlje da preispitaju svoju situaciju i promoviraju industrije u kojima su zaostale. Austrija i Čehoslovačka subvencionirali su mlinsku, šećernu i pivarsku industriju, dok je Mađarska pokušala povećati učinkovitost industrije željeza, čelika, stakla i kemijske industrije.<ref name="en.wikisource.org"/><ref>{{Citiranje časopisa|title=Bohemia|url=https://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclop%C3%A6dia_Britannica/Bohemia#Manufactures_and_Commerce|journal=1911 Encyclopædia Britannica|volume=Volume 4}}</ref> Navedeni tadašnji cilj je bio da sve zemlje postanu samodostatne. Ta je tendencija, međutim, dovela do isparavanja ujednačenih ekonomija i konkurentske ekonomske prednosti dugo uhodanih industrija i istraživačkih područja. Nedostatak specijalizacije negativno je utjecao na cijelu dunavsko-karpatsku regiju i uzrokovao izraziti zastoj u rastu i razvoju u usporedbi sa Zapadom koji je do tada bio mnogo bolji nego zapadni, kao i visoku financijsku ranjivost i kontinuiranu nestabilnost.<ref name=":0" /><ref>{{Citiranje knjige|last=Svennilson|first=I.|title=Growth and Stagnation in the European Economy|year=1954|location=Ženeva}}</ref>

== Povezano ==
* [[Ugovori kojima je okončan Prvi svetski rat]]
* [[Pariška mirovna konferencija 1919|Pariska mirovna konferencija 1919.]]

== Reference ==
{{reflist}}

== Vanjske veze ==
{{Commonscat|Treaty of Trianon}}
{{Prvi svetski rat}}
{{Authority control}}

[[Kategorija:Mirovni sporazumi]]
[[Kategorija:Ugovori Prvog svjetskog rata]]
[[Kategorija:Historija međunarodnih odnosa]]
[[Kategorija:Historija Mađarske]]
[[Kategorija:Historija Sekelja]]
[[Kategorija:Jugoslovenski sporazumi]]
[[Kategorija:Historija Pariza]]