Helios – razlika između verzija
Nema sažetka izmjene |
Datoteka/fajl Colosso_de_rodes.jpg je uklonjen/a jer ga/ju je na Ostavi obrisao Jameslwoodward sa razlogom: per c:Commons:Deletion requests/File:Colosso de rodes.jpg |
||
| (Nisu prikazane 43 međuverzije 29 korisnika) | |||
| Red 1: | Red 1: | ||
{{Grčka božanstva |
|||
| bgcolour = aqua |
|||
| name = Helios |
|||
| druga_imena = |
|||
| image = |
|||
| imagesize = 250px |
|||
| caption = Helios - Kolos s Roda |
|||
| grčki = ''Hếlios''. |
|||
| epiteti = ''Apollon Helios''. |
|||
| Bog/boginja čega = bog Sunca i svjetla |
|||
| roditelji = Hiperion i Teja, Titani. |
|||
| mesto_rođenja = |
|||
| Pratioci = |
|||
| blagoslovi = |
|||
| prokletstva = |
|||
| u_drugim_religijama = Sol (rimska mitologija), Ra (egipatska mitologija). |
|||
}} |
|||
'''Helije''' ili '''Helios''' ([[grčki jezik|grč.]] ''Ἥλιος'', ''Hếlios'') u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] je izvorni [[bog]] [[Sunce|Sunca]]; [[Teja|Tejin]] i [[Hiperion]]ov sin, [[Selena|Selenin]] i [[Eja|Ejin]] brat. Heliosov je pandan u [[rimska mitologija|rimskoj mitologiji]] [[Sol]]. Po Heliosu je ime dobio [[plin]] [[helij]]. Helios je prikazivan kao lijep mladić okrunjen sjajnom Sunčevom aureolom, a često je prikazivan i kako vozi svoju kočiju koju vuku krilati [[konj]]i te krstari [[nebo]]m. Heliosovo grčko ime znači "Sunce", a srodno je s ostalim riječima izvedenim iz [[indoeuropski prajezik|ie.]] korijena ''*seh<sub>2</sub>wol-'' ([[latinski|lat.]] ''sol, solis'', [[litavski jezik|lit.]] ''saulė'', [[staroslavenski jezik|stsl.]] ''sъlnьce''). U [[egipat|Egiptu]] je poistovjećen s [[Ra]]om. Zato je jedan grad nazvan [[Heliopolis]]. |
|||
== Helios i Apolon == |
|||
Kod [[Homer]]a [[Apolon]] nije povezan sa Suncem, ali navodi njegov epitet ''Feb'' (grčki: ''Φοιβος'' -- lat. ''Phoebus'' = "sjajan"). Taj epitet potječe od imena [[Feba]], koja je Apolonova baka. Najstariji prikaz Apolona kao boga Sunca jest u fragmentima [[Euripid]]ove tragedije ''Faetont'', u govoru na kraju drame u kojem [[Klimena]], Faetontova majka, jadikuje da je Helios, zvan Apolon, uništio njezino dijete (''Apollon'' = "uništavač"). U [[helenizam|helenistička]] vremena Apolon je sve više povezivan sa Suncem, njegov epitet ''Feb'' pridan je i bogu Sunca. U [[filozofija|filozofskim]] tekstovima ([[Parmenid]], [[Empedoklo]], [[Plutarh]], [[Kratil]]) te u [[Orfej|orfičkim]] tekstovima spominje se Apolon kao bog Sunca. Grci nisu povezivali Apolona s vožnjom u sunčanoj kočiji - to je bila praksa [[rim]]skih pisaca. |
|||
[[Datoteka:M-Nymphenburg-SteinernerSaal03.JPG|thumb|250px|left|Johann Baptist Zimmermann: Helios u svojoj kočiji<small>, freska, München</small>]] |
|||
== Heliosova kola == |
|||
Helios vozi svoju kočiju preko neba svakog dana - kreće u zoru na [[istok]]u, a završava s vožnjom navečer na [[zapad]]u. Homer<ref>Homer: ''[[Ilijada]]''; 16./779.</ref> opisuje da mu kočiju vuku sunčani [[bik]]ovi. [[Pindar]]<ref>[[Pindar]]: ''[[Olimpijska oda]]''; 7./71.</ref> opisuje da ju vuku vatreni pastusi. Poslije su brzonogim krilatim konjima dana imena: Pirej, Ej, Eton i Flegon<ref>Pyrois, Aeos, Aethon, Phlegon</ref>. Kad Helios završi svoju dužnost, njegova mu sestra Selena ([[Mjesec]]), otpjeva uspavanku, a potom zaspi u svojoj krilatoj [[zlato|zlatnoj]] barci, [[Hefest]]ovu daru. Svoju dužnost Helios besprijekorno obavlja sve dok nije ugledao [[božica|božicu]] [[Atena (mitologija)|Atenu]] kako se rađa iz [[Zeus]]ove glave. To ga je začudilo te se u svojoj kočiji na trenutak zaustavio, a vrijeme je stalo, no to nije imalo nikakvih posljedica. [[Erinije]] bi ga kaznile ako promijeni smjer Sunca. Helios ima svevideće [[oko]]. Dojavio je Hefestu o tome da ga [[Afrodita]] vara s [[Ares]]om. Također je vidio da [[Had (bog)|Had]] otima [[Perzefona|Perzefonu]]. Heliosu prethodi njegova sestra Eja, [[Zora]]. |
|||
== Faetont == |
|||
[[Datoteka:Johann Liss 006.jpg|thumb|left|Johann Liss: Faetontov pad]] |
|||
Ljubomorni Zeusov sin [[Epaf]] nije mogao podnijeti da je [[Faetont]], Heliosov sin, blistav i sjajan poput oca te ga je u svađi nazvao potomkom ništavnog smrtnika. To je Faetonta jako uvrijedilo, ali i natjeralo da posumnja te je otišao Heliosu i ispitivao ga je li mu on sigurno otac. Helios ga je uvjeravao, ali se Faetont nije mogao smiriti, stoga se Helios zakleo presvetom [[rijeka|rijekom]] [[Stiks]] da će mu kao dokaz ispuniti bilo koju želju. Faetont je poželio da jedan dan vozi očeva kola. Helios se uplašio i počeo razuvjeravati Faetonta da to nije za smrtnike te da je neiskusan u kroćenju vatrenih i blistavih, krilatih konja koji vuku kočiju. No, Faetont se nije dao razuvjeriti te je, zbog zakletve, Helios morao ispuniti obećanje. Skinuo je svoju zlatnu krunu i ukratko mu objasnio kako upravljati kočijom. Faetont je potjerao Heliosova kola, a krilati su konji osjetili da ih ne vodi poznata i čvrsta ruka te su skrenuli sa svoje svakodnevne putanje. Isprva su se podigli previsoko te se Zemlja smrznula, a potom su se spuštali su se i padali sve niže, a od plamena su uzavrele rijeke, [[Zemlja]] se sušila i pucala (nastajale su [[pustinje]] - [[Sahara]]), a [[šume]] su gorjele - čak su se i vrata [[Had (podzemni svijet)|Hada]] otvorila. [[Geja]], [[Majka Zemlja]], je zaprijetila Faetontu i pozvala Zeusa da spriječi uništenje Zemlje. Zeus je poslao munju na Faetonta koji se srušio u bezdan, u rijeku [[Eridan]], i umro, ali je život na Zemlji bio spašen. Helios je bio neutješan te je toga dana Zemlja ostala bez Sunca. Faetontove sestre [[Helijade]] pretvorile su se u [[topola (drvo)|topole]], a od njihovih je suza nastao [[jantar]]. Zeus je darovao Heliju [[labud]]ove koji će mu vući kočiju umjesto uništenih konja. |
|||
== Ostali događaji == |
|||
[[Datoteka:Colosse de Rhodes (Barclay).jpg|thumb|Kolos s Roda, <small>gravura</small>]] |
|||
Nakon [[Titani#Titanomahija|Titanomahije]], Zeus je sebi uzeo nebo i Zemlju, [[Posejdon]]u dao [[more]], a Hadu podzemlje, a i ostalim je bogovima nešto podijelio, samo je Helios ostao zakinut. Da bi se ispričao na zaboravnosti, darovao mu je [[otok]] [[Rod]] koji se pojavio na moru. Također je dao napraviti velik kip [[Kolos s Rodosa|Kolosa]] njemu posvećen, na ulazu u luku. Kip je prikazivao divovskog Heliosa s bakljom, ali je srušen u [[potres]]u. Helios se također jednom naljutio na [[Odisej]]eve drugove koji su ubili njegova [[snijeg|snježnobijela]] [[govedo|goveda]] da bi utažili glad te im je tako uskratio jedan dan života. Bio je to dan kad su trebali zakoraknuti na [[Itaka|Itaku]], svoj dom - tako su osuđeni na vječno lutanje. |
|||
O tome govori i Homer u ''[[Odiseja|Odiseji]]<ref>Homer: ''[[Odiseja]]'''; invokacija</ref> |
|||
'''Helije''' ([[grčki jezik|grč.]] '''{{polytonic|Ἥλιος}}''', ''Hếlios'') u [[grčka mitologija|grčkoj mitologiji]] bio je izvorni [[bog]] [[Sunce|Sunca]]; [[Teja|Tejin]] i [[Hiperion]]ov sin, [[Selena|Selenin]] i [[Eja|Ejin]] brat. S vremenom je sve više poistovjećivan s [[Apolon]]om. Helijev je pandan u [[rimska mitologija|rimskoj mitologiji]] [[Sol]]. |
|||
== [[Etimologija]] == |
|||
Helijevo [[grčki jezik|grčko]] [[ime]] znači "sunce", a srodno je s ostalim riječima izvedenim iz [[indoeuropski prajezik|ie.]] korijena ''*seh<sub>2</sub>wol-'' ([[latinski|lat.]] ''sol, solis'', [[litavski jezik|lit.]] ''saulė'', [[staroslavenski jezik|stsl.]] ''sъlnьce''). |
|||
== Karakteristike == |
|||
Helije je prikazivan kao lijep mladić okrunjen sjajnom [[Sunce|Sunčevom]] aureolom, a često je prikazivan i kako vozi svoju kočiju koju vuku krilati [[konj]]i te krstari [[nebo]]m. |
|||
=== Helije i Apolon === |
|||
Kod [[Homer]]a [[Apolon]] nije povezan sa [[Sunce]]m, ali navodi njegov epitet '''Feb''' (grčki: ''Φοιβος'' -- lat. ''Phoebus'' = "sjajan"). |
|||
Najstariji prikaz Apolona kao [[bog]]a Sunca jest u fragmentima [[Euripid]]ove tragedije ''[[Faetont (Euripid)|Faetont]]'', u govoru na kraju drame u kojem [[Klimena]], Faetontova majka, jadikuje da je Helije, zvan Apolon, uništio njezino dijete (''Apollon'' = "uništavač"). |
|||
U [[helenizam|helenistička]] vremena [[Apolon]] je sve više povezivan sa [[Sunce|Suncem]], njegov epitet ''Feb'' pridan je i bogu Sunca. U [[filozofija|filozofskim]] tekstovima ([[Parmenid]], [[Empedoklo]], [[Plutarh]], [[Kratil]]) te u [[Orfej|orfičkim]] tekstovima spominje se Apolon kao bog Sunca. |
|||
Grci nisu povezivali Apolona s vožnjom u sunčanoj kočiji - to je bila praksa [[rim]]skih pisaca. |
|||
== Mitologija == |
|||
=== Helijeva kola === |
|||
Helije je vozio svoju kočiju preko [[nebo|neba]] svakog dana - kretao bi u zoru na [[istok]]u, a završavao s vožnjom navečer na [[zapad]]u. [[Homer]]<ref>[[Homer]]: ''[[Ilijada]]''; 16./779.</ref> opisuje da su mu kočiju vukli sunčani [[bik]]ovi. [[Pindar]]<ref>[[Pindar]]: ''[[Olimpijska oda]]''; 7./71.</ref> opisuje da su je vukli vatreni [[konj|pastusi]]. Poslije su brzonogim krilatim konjima dana imena: Pirej, Ej, Eton i Flegon<ref>Pyrois, Aeos, Aethon, Phlegon</ref>. Kad bi završio, njegova bi mu sestra [[Selena]] otpjevala uspavanku, a potom bi zaspao u svojoj krilatoj [[zlato|zlatnoj]] barci, [[Hefest]]ovu daru. |
|||
Svoju je dužnost Helije besprijekorno obavljao sve dok nije ugledao [[bog]]inju [[Atena (mitologija)|Atenu]] kako se rađa iz [[Zeus]]ove glave. To ga je začudilo te se u svojoj kočiji na trenutak zaustavio, a vrijeme je stalo, no to nije imalo nikakvih posljedica. |
|||
Helije je imao svevideće [[oko]]. Dojavio je [[Hefest]]u o tome da ga [[Afrodita]] vara s [[Ares]]om. Također je vidio da [[Had (bog)|Had]] otima [[Perzefona|Perzeonu]]. |
|||
=== [[Faetont]] === |
|||
Ljubomorni [[Zeus]]ov sin [[Epaf]] nije mogao podnijeti da je [[Faetont]], Helijev sin, blistav i sjajan poput oca te ga je u svađi nazvao potomkom ništavnog smrtnika. To je Faetonta jako uvrijedilo, ali i natjeralo da posumnja te je otišao Heliju i ispitivao ga je li mu on sigurno otac. Helije ga je uvjeravao, ali se Faetont nije mogao smiriti, stoga se Helije zakleo presvetom rijekom [[Stiks]] da će mu kao dokaz ispuniti bilo koju želju. |
|||
[[Faetont]] je poželio da jedan dan vozi očeva kola. Helije se uplašio i počeo razuvjeravati Faetonta da to nije za smrtnike te da je neiskusan u kroćenju vatrenih i blistavih, krilatih [[konj]]a koji vuku kočiju. No, Faetont se nije dao razuvjeriti te je, zbog zakletve, Helije morao ispuniti obećanje. Skinuo je svoju [[zlato|zlatnu]] krunu i ukratko mu objasnio kako upravljati kočijom. |
|||
[[Faetont]] je potjerao Helijeva kola, a krilati su [[konj]]i osjetili da ih ne vodi poznata i čvrsta ruka te su skrenuli sa svoje svakodnevne putanje. Isprva su se podigli previsoko te se zemlja smrznula, a potom su se spuštali su se i padali sve niže, a od plamena su uzavrele rijeke, zemlja se sušila i pucala (nastajale su pustinje - [[Sahara]]), a šume su gorjele - čak su se i vrata [[Had (podzemni svijet)|Hada]] otvorila. [[Geja (mitologija)|Geja]] je zaprijetila Faetontu i pozvala [[Zeus]]a da spriječi uništenje zemlje. [[Zeus]] je poslao munju na Faetonta koji se srušio u bezdan, u rijeku [[Eridan]], i umro, ali je život na zemlji bio spašen. |
|||
Helije je bio neutješan te je toga dana zemlja ostala bez sunca. Faetontove sestre [[Helijade]] pretvorile su se u [[topola|topole]], a od njihovih je suza nastao [[jantar]]. [[Zeus]] je darovao Heliju [[labud]]ove koji će mu vući kočiju umjesto uništenih [[konj]]a. |
|||
=== Rodos === |
|||
[[Image:Colossus of Rhodes.jpg|thumb|[[Martin Heemskerck]]: [[Kolos s Rodosa]]]] |
|||
Nakon [[Titani#Titanomahija|Titanomahije]], [[Zeus]] je sebi uzeo [[nebo]] i [[zemlja|zemlju]], [[Posejdon]]u dao [[more]], a [[Had (bog)|Hadu]] [[Had (podzemni svijet)|podzemlje]], a i ostalim je [[bog]]ovima nešto podijelio, samo je Helije ostao zakinut. |
|||
Da bi se ispričao na zaboravnosti, darovao mu je otok [[Rodos]] koji se pojavio na moru. Također je dao napraviti velik kip [[Kolos s Rodosa|Kolosa]] njemu posvećen, na ulazu u luku. |
|||
=== [[Odiseja]] === |
|||
Helije se također jednom naljutio na [[Odisej]]eve drugove koji su ubili njegova [[snijeg|snježnobijela]] [[govedo|goveda]] da bi utažili glad te im je tako uskratio jedan dan života. Bio je to dan kad su trebali zakoraknuti na [[Itaka|Itaku]], svoj dom - tako su osuđeni na vječno lutanje. |
|||
O tome govori i [[Homer]] u ''[[Odiseja|Odiseji]]<ref>[[Homer]]: ''[[Odiseja]]'''; invokacija</ref> |
|||
<blockquote> |
<blockquote> |
||
''O junaku mi kazuj, o Muzo, o prometnom onom''<br /> |
''O junaku mi kazuj, o [[muze|Muzo]], o prometnom onom''<br /> |
||
''Koji se mnogo naluto razorivši presvetu Troju''<br /> |
''Koji se mnogo naluto razorivši presvetu [[troja|Troju]]''<br /> |
||
''Gradove ljudi mnogih on vidje i ćud im spozna''<br /> |
''Gradove ljudi mnogih on vidje i ćud im spozna''<br /> |
||
''I mnoge na moru jade pretrpje u srcu svojem''<br /> |
''I mnoge na moru jade pretrpje u srcu svojem''<br /> |
||
''Za dušu svoju se boreć i povratak svojih drugova''<br /> |
''Za dušu svoju se boreć i povratak svojih drugova''<br /> |
||
''Ali ni tako drugova on ne spase, ako i želje''<br /> |
|||
''Jer smrt nađoše sami zbog svojega drskoga grijeha''<br /> |
|||
''Jesti idući stado, luđaci, Hiperiona''<br /> |
|||
'' |
''Heliosa, koji je dan za povratak uzeo njima''<br /> |
||
''I nama, Zeusova kćeri, pripovjedi o tome svemu!''<br /> |
''I nama, Zeusova kćeri, pripovjedi o tome svemu!''<br /> |
||
</blockquote> |
</blockquote> |
||
[[Heraklo]]v deseti zadatak bilo je hvatanje čuvena [[Gerion]]ova stada iz [[Eritija|Eritije]]. Na putu do Eritije, Heraklo je prešao [[Libija|libijsku pustinju]] i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Heliosa. Helios ga je molio da prestane, a Heraklo je zahtijevao veliki zlatni pehar koji je potom rabio da bi plovio morem. Helios je popustio te je Heraklo otplovio do Eritije gdje je izvršio zadatak. |
|||
=== [[Heraklo]] === |
|||
== Heliosova djeca == |
|||
# s [[Egla|Eglom]] |
|||
[[Heraklo]]v deseti zadatak bilo je hvatanje čuvena [[Gerion]]ova stada iz [[Eritija|Eritije]]. Na putu do Eritije, Heraklo je prešao [[Libija|libijsku pustinju]] i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Helija. Helije ga je molio da prestane, a Heraklo je zahtijevao veliki [[zlato|zlatni]] pehar koji je potom rabio da bi plovio morem. Helije je popustio te je Heraklo otplovio do Eritije gdje je izvršio zadatak. |
|||
## [[Harite]] ([[Agleja]], [[Eufrozina]] i [[Talija]]) |
|||
# s [[Klimena|Klimenom]] |
|||
== Vanjski linkovi == |
|||
## [[Helijade]] |
|||
## [[Faetont]] |
|||
{{commons|Category:Helios}} |
|||
# [[Meropa]] |
|||
# [[Roda]] |
|||
# [[Perza]] |
|||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
== Eksterni linkovi == |
|||
{{commonscat|Helios}} |
|||
* [http://www.theoi.com/Titan/Helios.html Helije u klasičnoj literaturi i umjetnosti] {{en icon}} |
* [http://www.theoi.com/Titan/Helios.html Helije u klasičnoj literaturi i umjetnosti] {{en icon}} |
||
* [http://www.maicar.com/GML/Helius.html Helije u grčkoj mitologiji] {{en icon}} |
* [http://www.maicar.com/GML/Helius.html Helije u grčkoj mitologiji] {{en icon}} |
||
{{Titani}} |
{{Titani}} |
||
[[Kategorija:Grčki bogovi]] |
|||
[[Category:Grčka mitologija]] |
|||
<!-- interwiki --> |
|||
[[ast:Heliu (mitoloxía)]] |
|||
[[bg:Хелиос]] |
|||
[[br:Helios]] |
|||
[[bs:Helije]] |
|||
[[ca:Hèlios]] |
|||
[[cs:Hélios]] |
|||
[[da:Helios]] |
|||
[[de:Helios]] |
|||
[[el:Ήλιος (μυθολογία)]] |
|||
[[en:Helios]] |
|||
[[eo:Helios]] |
|||
[[es:Helios]] |
|||
[[fi:Helios]] |
|||
[[fr:Hélios]] |
|||
[[he:הליוס]] |
|||
[[hr:Helije]] |
|||
[[hu:Héliosz]] |
|||
[[id:Helios]] |
|||
[[is:Helíos]] |
|||
[[it:Elio (mitologia)]] |
|||
[[ja:ヘーリオス]] |
|||
[[ka:ჰელიოსი]] |
|||
[[la:Helius]] |
|||
[[lt:Helijas]] |
|||
[[nl:Helios]] |
|||
[[nn:Helios]] |
|||
[[no:Helios (mytologi)]] |
|||
[[pl:Helios]] |
|||
[[pt:Hélios]] |
|||
[[ro:Helios]] |
|||
[[ru:Гелиос]] |
|||
[[simple:Helios]] |
|||
[[sk:Helios]] |
|||
[[sv:Helios]] |
|||
[[tr:Helios]] |
|||
[[uk:Геліос]] |
|||
[[vi:Helios (thần thoại)]] |
|||
[[zh:赫利俄斯]] |
|||
Aktualna verzija od 17. februara 2017. u 16:11
| Helios | |
|---|---|
bog Sunca i svjetla | |
| [[Datoteka:|220px| ]] | |
| Roditelji | Hiperion i Teja, Titani. |
Helije ili Helios (grč. Ἥλιος, Hếlios) u grčkoj mitologiji je izvorni bog Sunca; Tejin i Hiperionov sin, Selenin i Ejin brat. Heliosov je pandan u rimskoj mitologiji Sol. Po Heliosu je ime dobio plin helij. Helios je prikazivan kao lijep mladić okrunjen sjajnom Sunčevom aureolom, a često je prikazivan i kako vozi svoju kočiju koju vuku krilati konji te krstari nebom. Heliosovo grčko ime znači "Sunce", a srodno je s ostalim riječima izvedenim iz ie. korijena *seh2wol- (lat. sol, solis, lit. saulė, stsl. sъlnьce). U Egiptu je poistovjećen s Raom. Zato je jedan grad nazvan Heliopolis.
Kod Homera Apolon nije povezan sa Suncem, ali navodi njegov epitet Feb (grčki: Φοιβος -- lat. Phoebus = "sjajan"). Taj epitet potječe od imena Feba, koja je Apolonova baka. Najstariji prikaz Apolona kao boga Sunca jest u fragmentima Euripidove tragedije Faetont, u govoru na kraju drame u kojem Klimena, Faetontova majka, jadikuje da je Helios, zvan Apolon, uništio njezino dijete (Apollon = "uništavač"). U helenistička vremena Apolon je sve više povezivan sa Suncem, njegov epitet Feb pridan je i bogu Sunca. U filozofskim tekstovima (Parmenid, Empedoklo, Plutarh, Kratil) te u orfičkim tekstovima spominje se Apolon kao bog Sunca. Grci nisu povezivali Apolona s vožnjom u sunčanoj kočiji - to je bila praksa rimskih pisaca.
Helios vozi svoju kočiju preko neba svakog dana - kreće u zoru na istoku, a završava s vožnjom navečer na zapadu. Homer[1] opisuje da mu kočiju vuku sunčani bikovi. Pindar[2] opisuje da ju vuku vatreni pastusi. Poslije su brzonogim krilatim konjima dana imena: Pirej, Ej, Eton i Flegon[3]. Kad Helios završi svoju dužnost, njegova mu sestra Selena (Mjesec), otpjeva uspavanku, a potom zaspi u svojoj krilatoj zlatnoj barci, Hefestovu daru. Svoju dužnost Helios besprijekorno obavlja sve dok nije ugledao božicu Atenu kako se rađa iz Zeusove glave. To ga je začudilo te se u svojoj kočiji na trenutak zaustavio, a vrijeme je stalo, no to nije imalo nikakvih posljedica. Erinije bi ga kaznile ako promijeni smjer Sunca. Helios ima svevideće oko. Dojavio je Hefestu o tome da ga Afrodita vara s Aresom. Također je vidio da Had otima Perzefonu. Heliosu prethodi njegova sestra Eja, Zora.
Ljubomorni Zeusov sin Epaf nije mogao podnijeti da je Faetont, Heliosov sin, blistav i sjajan poput oca te ga je u svađi nazvao potomkom ništavnog smrtnika. To je Faetonta jako uvrijedilo, ali i natjeralo da posumnja te je otišao Heliosu i ispitivao ga je li mu on sigurno otac. Helios ga je uvjeravao, ali se Faetont nije mogao smiriti, stoga se Helios zakleo presvetom rijekom Stiks da će mu kao dokaz ispuniti bilo koju želju. Faetont je poželio da jedan dan vozi očeva kola. Helios se uplašio i počeo razuvjeravati Faetonta da to nije za smrtnike te da je neiskusan u kroćenju vatrenih i blistavih, krilatih konja koji vuku kočiju. No, Faetont se nije dao razuvjeriti te je, zbog zakletve, Helios morao ispuniti obećanje. Skinuo je svoju zlatnu krunu i ukratko mu objasnio kako upravljati kočijom. Faetont je potjerao Heliosova kola, a krilati su konji osjetili da ih ne vodi poznata i čvrsta ruka te su skrenuli sa svoje svakodnevne putanje. Isprva su se podigli previsoko te se Zemlja smrznula, a potom su se spuštali su se i padali sve niže, a od plamena su uzavrele rijeke, Zemlja se sušila i pucala (nastajale su pustinje - Sahara), a šume su gorjele - čak su se i vrata Hada otvorila. Geja, Majka Zemlja, je zaprijetila Faetontu i pozvala Zeusa da spriječi uništenje Zemlje. Zeus je poslao munju na Faetonta koji se srušio u bezdan, u rijeku Eridan, i umro, ali je život na Zemlji bio spašen. Helios je bio neutješan te je toga dana Zemlja ostala bez Sunca. Faetontove sestre Helijade pretvorile su se u topole, a od njihovih je suza nastao jantar. Zeus je darovao Heliju labudove koji će mu vući kočiju umjesto uništenih konja.
.jpg)
Nakon Titanomahije, Zeus je sebi uzeo nebo i Zemlju, Posejdonu dao more, a Hadu podzemlje, a i ostalim je bogovima nešto podijelio, samo je Helios ostao zakinut. Da bi se ispričao na zaboravnosti, darovao mu je otok Rod koji se pojavio na moru. Također je dao napraviti velik kip Kolosa njemu posvećen, na ulazu u luku. Kip je prikazivao divovskog Heliosa s bakljom, ali je srušen u potresu. Helios se također jednom naljutio na Odisejeve drugove koji su ubili njegova snježnobijela goveda da bi utažili glad te im je tako uskratio jedan dan života. Bio je to dan kad su trebali zakoraknuti na Itaku, svoj dom - tako su osuđeni na vječno lutanje.
O tome govori i Homer u Odiseji[4]
O junaku mi kazuj, o Muzo, o prometnom onom
Koji se mnogo naluto razorivši presvetu Troju
Gradove ljudi mnogih on vidje i ćud im spozna
I mnoge na moru jade pretrpje u srcu svojem
Za dušu svoju se boreć i povratak svojih drugova
Ali ni tako drugova on ne spase, ako i želje
Jer smrt nađoše sami zbog svojega drskoga grijeha
Jesti idući stado, luđaci, Hiperiona
Heliosa, koji je dan za povratak uzeo njima
I nama, Zeusova kćeri, pripovjedi o tome svemu!
Heraklov deseti zadatak bilo je hvatanje čuvena Gerionova stada iz Eritije. Na putu do Eritije, Heraklo je prešao libijsku pustinju i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Heliosa. Helios ga je molio da prestane, a Heraklo je zahtijevao veliki zlatni pehar koji je potom rabio da bi plovio morem. Helios je popustio te je Heraklo otplovio do Eritije gdje je izvršio zadatak.
