Sušak

Sušački kej

Sušak (tal. Sussak) grad smješten na krajnjem zapadu povijesne pokrajine Hrvatsko primorje na lijeoj obali Rječine koja čini granicu prema povijesnoj pokrajini Juliji. Grad obuhvaća područje do uvale Martinšćica (na istoku) te Orehovice (i sela na lijevoj strani Rečine) i Drage (na sjeveru) i Trsat (Tarsatica) kao najstarije naselje na Sušaku. Danas ima oko 31.000 stanovnika i dio je Rijeke od pripojenja Rijeke Hrvatskoj, tj. Sušaku.

Povijest

Dio Sušaka s Trsatom u pozadini

Tarsatica je najstarije naselje na području Sušaka, kašteljer keltsko ilirskog plemena Japoda, kojima je to bilo naselje najbliže moru jer su na primorju obitavali Liburni. Osvajanjem Rimljana ( ) i premještanjem naselja na desnu obalu Rječine, trsatska gradina ostaje napuštena sve do nesigurnih vremena provale barbarskih plemena na zalasku Zapadnog rimskog imperija, kada se Tarsačani sklanjaju u Istru ili na sigurniju gradinu na Trsatu, gdje do danas ostaje taj toponim.

Tarsatico, Tersattico (Trsat) se spominje u ranom Srednjem vijeku, a u XV. st. postaje posjed krčkih knezova Frankopana, koji 1453. daju zemljište franjevačkom konvektu. 1531. uskočki kapetan Petar Kružić gradi Trsatske stube.

Novi vijek

Sušak (u užem smislu - područje na lijevoj obali Rječine) je dugo vremena nenaseljen i opisno je nazivan 'oltre la Fiumara', alla riva tersattana di Fiumara', 'trans pontem', sottoTersatto' ili San Lorenzo (po kapelici). G. Kobler spominje priču o zloglasnoj gostionici kod pristaništa trajekta (gdje je kasnije izgrađen drveni pa zatim željezni most srušen 1945.) u kojoj su nočili uskoci kako bi u Rijeci prodavali svoj plijen i bančili.

Centar Sušaka, pogled sa sušačkog hotela Neboder

U XVIII st. preko mosta su postojale samo 3 kuće, ospizio dominale, zgrada carine te baraka, a kasnije idana kuća a smještaj carinika.18. st. Karrolinška cesta

Prvi put se ime Sussach spominje u jednom dokumentu od 14. IV. 1822. za područje od Marganova do Pećina te na sjev. do stare ceste za Trsat (kao posjed trsatskog franjevačkog konventa). Priča da je Sušak dobio ime jer su Fijumanke tu sušile robu spada u pučku etimologiju jer perilo je bilo na Školjiću (Scoglieto) gdje je bilo dovljno mjesta i za sušenje rublja i bilo bi apsurno ići preko granice sušiti robu. G. Kobler je u pravu kada pretpostavlja da je to bio naziv za suho područje nastalo nasipavanjem velikog područja (čitav kvart od hotela Kontinental do današnje ušća Rječine pa do Brajdice ma istoku i sve do današnje Delte na jugu je na nasutom terenu - pored ostalog i od svog građevinskog otpada nakon razornog poresa u Rijeci 1750. ovdje nasipavanog). Današnja Brajdica je početkom XIX. st. kultivirana i tada je nazvana Brajda. 1855. je kroz taj nasip probijeno novo korito Rječine i stvorena je Delta.

Piramida Sušak

1800. godina je početak razvoja grada Sušaka kada A. C. Shram oko kapele gradi tvornicu duhana, a kasnije i stambene zrade. Ta tvornica dobiva i monopol na duhanske proizvode u čitavoj Napoleonovoj Ilirska provinciji. !821. Riječanin L. A. Adamich kupuje mlin u Lucizi i gradi Harteru (Tvornicu papira) koju kupuje i nadograđuje Gjuro Ružić. 1833. u uvali Martinšćica se gradi pristanište za brodove i prostrani lazaret za zaštitu Rijeke od zaraznih bolesti.

Lazaret u Martinšćici

1815. S. ima 146 stanovnika, 1829. g. 225, 1851. g. 473, a 1873. g. 613 stanovnika.

Od 70-ih godina XIX. st. počinje intezivnija izgradnja Sušaka kada centar dobiva svoj historicistčki izgled. Treba spomenuti Gjuru Ružića koji gradi čitav stambeni niz od proširenja iza Konta do Piramide. 1888. se gradi i hotel Continental.

Od 822. područje Sušaka više nije u posjedu Austrije, a time i pod riječkom jurisdikcijom već je sve do 1874 pod municipijem Bakra (Buccari), kada se osniva općina Trsat, a 1877. sjedište općine seli na Sušak, a 1919. kada ukazom kralja Petra S. dobio status grada ima 12.000 stanovnika.

Raspadom AU 1018. područje od Kostrene do Kastva pod kontrolom je savezničkih snaga Francuske, Italije i V. Britanije pa je i Sušak poput Rijeke pod nedefiniranim statusom. 24. X. 1019. Kraljevina SHS proklamira aneksiju Sušaka. Pregovorima u Santa Margheriti u augustu 1922. priznaje se suverenitet Kraljevine SHS nad Sušakom, a 3. III. 1923. se izvršava aneksija Kraljevini SHS, a prema Rimskim ugovorima između Italije i Jugoslavije (1924.) granica Sušaka se sa Rječine pomiče do Mrtvog kanala kako bi Porto Baroš postao luka Sušaka i Kraljevine SHS što dovodi do razvoja Sušaka.

U okviru napada sila Osovine na Jugoslaviju Kraljevina Italija okupira i anektira dio Hrvatskog primoja i Gorskog kotara, na što Sušačani reagiraju i osnivaju na Tuhobiću partizansk odred 'Božo Vidas Vuk', prvu partizansku jedinicu u Hrvatskoj na čelu s Mošom Albaharijem. U partizanskom pokretu sudjeluju brojni Sušaćani, između ostalog i nogometaši Sušačkog radničkog kluba 'Orijent'.

10. veljače 1947. godine Mirovnim ugovorom između FNRJ i Italije u Parizu, 175 km² međunarodno pravno pripalo je Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj. Dana 12. veljače 1948. godine, održana je prva sjednica NO Rijeka kada je i osnovan Kotar Rijeka.

Administrativna podjela grada

Sušak s mora

Kvartovi i naselja koja pripadaju Sušaku (u zagradama broj stanovnika prema popisu iz 2001.):

Bulevard (2.474), Draga (1.514), Grad Trsat (2.336), Krimeja (3.180), Orehovica (589), Pašac (472), Pećine (3.118), Podvežica (7.160), Sušak centar (2.120), Svilno (890), Sv. Kuzam (243), Vežica (7.731) i Vojak (3.501). Ukupno Sušak je 2001. imao 35.020 stanovnika.

Orehovica, Pašac i Svilno nisu gradski kvartovi Sušaka, već su naselja Grobničkog polja administrativno pripojena Sušaku.

Zanimljivosti

• Rječina je kroz čitav srednji i novi vijek (do 1945.) bila granica, najprije feudalna granica između germanskih posjednika Rijeke i hrv. feudalaca Frankopana (u posjedu Trsata), a kasnije granica između Austrije i Hrvatske, te Rijeke kao corpusa separatuma Mađarske i Hrvatske, Slobodne države Rijeke i Hrvatske te Italije i Hrvatske.
• Zanimljivo je da je kod Jelačićeve okupacije Rijeke obješena hrv. trobojnica na Gradski toranj, ali na graničnom prelazu kod mosta i dalje je sa sušačke strane vijorila hrvatska, a s riječke strane je ostala mađarska zastava.
• Prije okupacije Rijeke (1848.) Jelačićevi panduri su se stacioniraii na Sušaku u pratnji 500-tinjak seljaka (M. i Ž. spola) svi sa vrečama za spremanje plijena.

• 

  Trsat, najstarije naselje na Sušaku

  U dvorcu (danas ruševine) do Trsatske gradine Laval Nugent je otvorio 1. muzej u Hrvatskoj. Njegova zbirka umjetnina je završila u Zagrebu
• Sušak ima jedinstven kružni željeznički tunel iskopan između 2 rata kako bi se Porto Baroš (Rapalskim ugovorom dodijeljen Kraljevini SHS) spojio s prugom za Karlovac. Tunel se bušio s dvije strane, s Brajdice i iznad Piramide i kako prema mjerenjima nije došlo do spajanja glavni projekt je izvršio samoubojstvo uvjeren da su se mimoišli. Dva dana kasnije dva su se tunela spojila točno u centimetar.
• Glavna sušačka željeznička stanica od izgradnje pruge 1875. je bila Pećine-Sušak. 1938. izgrađen je na Sušačkom keju kolodvor originalnog arhitektonskog rješenja po uzoru na lovranske carske vile, ali nije ušao u funkciju zbog rata. Prilikom izgradnje nove ceste prema tunelu za zaobilaznicu, zbog nesposobnosti zagrebačkih projektanata, 2000-tih se ta vrijedna zgrada ruši, a da nitko nije napravio samubojstvo jer da je trasa išla samo 50 m sjevernije rušila bi se samo improvizirana skladišta dasaka.
• Pičmanov Narodni dom na Sušaku (danas tzv. HKD) nalazi se na nadsvođenom podzemnom jezeru.
• Sušak je imao 2 Narone čitaonice, jednu u Strossmayerovoj ul., a druga na Trsatu.

• 

  Sablićevo, jedna od predivnih plaža Pećina

  Pećine, najljepši dio Sušaka, nema lungomare kao posljedica 'divljeg' urbanizma. Dok su austrijska ljetovališta od Voloskog do Lovrana, pa tako i carske vile bile, odvojene od mora javnim šetalištem i javnom obalom, u Hrvatskoj i Kraljevini Italiji to su suvišne civilizacijske tekovine te na Pećinama i na Kostabeli privatne vile otimaju obalu.
• Pitoreskna Sušačka pjaca u Cindrićevoj ul. uništena je izgradnjom 'Istočnog izlaza', vijadukta do Piramide.
• Sušak je imao tri kina: Tuhobić (kasnije Amatersko kazalište Car Emin, uništen 90-ih zbog nebrige Grada), Jadran (90-ih pretvoren u fitnes centar) i Neboder (za vrijeke renoviranja NK Ivan Zajc prenamijenjen za kazališne predstave).
• Kont i 'Četrnajstica' (na vrhu Sušačkog nebodera) su bile najpopularnije sušačke kavane.
• Prvi disco club na Sušaku je bio Sajonara (1966.), a Tenis-Pećine, pored Nafte u Rijeci, je od 1964. bio glavni rock plesnjak na otvorenom na kome su nastupali poznati Ri i YU rock bandovi. Dvorana Car Emin je 60-ih bila mjesto rock koncerata dok se 1969. nije otvorio Stereo (Sušački neboder). 70-ih se otvara i Klub 2 boda u Čitaonici na Trsatu.

Tower centar na Pećinama

Poznati Sušačani

Polić Kamov Zvonka Kamenara na Titovom trgu

• Gjuro Ružić, tvorničar i mecena
• Janko Polić Kamov, pjesnik, dramatičar, prozaist
• Viktor Ružić, tvorničar, 1. ban Banovine Hrvatske
• Moša Albahari, narodni heroj
• Zdravko Kučić, liječnik
• Nikola Polić, pjesnik
• Dušan Ptašelj, dirigent
• Ivica Jobo Curtini, vaterpolist
• Lovro Matačić, dirigent
• Dragutin Ciotti, gimnastičar
• Zdenko Kolacio, arhitekt
• Belizar Bahorić, likovni umjetnik
• Neva Rošić, glumica
• Igor Emili, arhitekt
• Pasi - punk band

Obrazovanje

Nova zgrada Filozofskog fakulteta na Kampusarni. Preseljenje iz Palače Ugarske mornaričke akademije obavljeno unatoč velikim protestima studenata

• Prva sušačka hrvatska gimnazija
• Privatna srednja škola (ex Park hotel)
• Sveučilišni Campus, popularno nazvan Campussarna (Campus+(ka)sarna), na prostor ex Trsatske kasarne su po uzoru na angloameričke univeritete preseljeni fakulteti iz centra Rijeke u cilju izdvajanja studenata iz urbanog života Rijeke. Tu su smješteni:
• Akademija primijenjenih umjetnosti
• Filozofski fakultet
• Građevinski fakultet
• Biotehnološki fakultet
• Odjel fizike Medicinskog fakulteta
• Astronomski centar Rijeka

Kultura

HKD

Klub Sušačana

Amatersko kazalište Viktor Car Emin

Sušačka revija

Industrija

Pećine, Viktor Lenac i Kostrena

Uz spomenutu Tvornicu duhana i Harteru s početka XIX st., krajem tog stoljeća počinje s radom topionica olova Plumbum (nazvan tako i kvart), a u XX. st. na Krimji je i Ukod (Tvornica ukočenog drva).

U socijalizmu (1945-1990) sušačka industrija se jače razvila izgradnjom tvornice Vulkan (umjesto Plumbuma), te preseljenjem remontnog brodogradilišta Viktor Lenac iz riječke luke u Martinšćicu i Ivexa na Krimeju. U to vrijeme Porto Baroš je glavna izvozna luka za daske i ostale drvne proizvode, a Exportdrvo (čije sjedište je prebačeno u Zagreb) zapošljava velik broj radnika.

Turizam

Lanterna Kawasakija na istočnom ulazu u Sušak

Početak turizma na Sušaku veuje se uz 1880. kada se gradi hotel Continental.

U XX. st. atraktivna obala Pećina od bijeog vapnenca sa pitoresknim uvalama i šljunčanim plažama glavna je meka za turiste te se na obali gradi atraktivni hotel Jadran (ex Neptun) te Park hotel, a 1938. hotel Neboder znatno obogaćuje turističku ponudu.

Hotel kupalište Jadran

Danas su se toj ponudi pridružili mnogi hosteli.

Na Pećinama je podignut svojevremeno najveći trgovački centar u Hrvatskoj u kome, pored trgovačke ponude djeluje i multiplex kino

• 
  Granica na Sušaku 1929. godine
• 
  Most preko Rječine 1945. godine