Ivica Todorić
Jedan korisnik upravo radi na ovom članku! Mole se ostali suradnici da ne uređuju članak dok je ova obavijest prisutna. Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom. Kada radovi budu gotovi, korisnik koji uređuje članak uklonit će ovaj šablon! Hvala na razumijevanju! Šablon može biti uklonjen ako kroz tri dana od trenutka postavljanja ili posljednje izmjene nema novih izmjena na članku. |
Ivica Todorić | |
---|---|
Rođenje | 2. 1. 1951. Zagreb, SFR Jugoslavije |
Prebivalište | Kulmerovi dvori, Hrvatska |
Nacionalnost | Hrvat |
Državljanstvo | Hrvatska |
Alma mater | Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
Zanimanje | industrijalac, poduzetnik |
Bogatstvo | 3,4 milijardi HRK[1] (2015) |
Suprug/a | Vesna (Bašić) Todorić |
Djeca | Ante Todorić Iva Todorić-Balent Ivan Todorić |
Roditelji | Ante Todorić Mira (Poštek) Todorić |
Rodbina | Jadranka Todorić (sestra) Ivan Todorić Ivić (djed) |
Ivica Todorić (Zagreb, 2. 1. 1951), hrvatski industrijalac i poduzetnik, vlasnik "Agrokora". Jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Hrvatskoj i na prostoru bivše SFR Jugoslavije.
Biografija
Podrijetlo, rano djetinjstvo i školovanje
Ivica Todorić je rođen 2. 1. 1951 godine u Zagrebu u porodici Ante i Mire Todorić. Todorići su porijeklom iz Imotskog. Djetinjstvo je proveo zajedno sa sestrom Jadrankom na poljoprivrednom dobru zagrebačkog Agronomskog fakulteta Božjakovina nedaleko od Dugog Sela, gdje mu je otac od 1955 do 1962 bio direktor. U školi je bio osrednji učenik. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1976 godine.[2]
Poslovna karijera
Nakon fakulteta u Zagrebu je pokrenuo privatno poduzeće koja se bavila proizvodnjom i prodajom cvijeća. U samo nekoliko godina posao je proširio na cijelu SFR Jugoslaviju i već sredinom 1980-ih Todorićeva tvrtka je postala tržišni lider. Godine 1989 iskoristio je postupnu liberalizaciju odobrenu od tadašnjeg državnog vodstva na čelu s predsjednikom Saveznog izvršnog vijeća (SIV) Antom Markovićem i osnivao "Agrokor" kao dioničko društvo čiji je jedini vlasnik. Todorić je u to vrijeme pokrivao 40% jugoslavenskog tržišta cvijeća, a na temelju zarađenog novca podigao je kredit kojim je kupio 77% "Sojare" iz Zadra. Širenje se nastavilo posredstvom drugih socijalističkih tvrtki, u pravilu vezanih uz hranu i trgovinu.[3] 1992 godine kupio je tvornicu mineralne vode "Jamnica" i "Agropreradu", 1993 tvornicu ulja "Zvijezda" i "DIP Turopolje", 1994 tvornicu sladoleda "Ledo" i najveći maloprodajni lanac na teritoriju Hrvatske "Unikonzum" (današnji "Konzum").[2] Već 1993 godine Todorić je bio okarakteriziran kao "najveći kapitalist u Hrvatskoj", čemu je svakako pridonio i blizak odnos s tadašnjim predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom.[3] Todorić je tokom 1990-ih također postao vlasnikom splitskih poduzeća "Bobis" i mljekare "Mils". Želio je stvoriti prehrambeni koncern koji će se moći oduprijeti stranim multinacionalnim kompanijama. Bio je to pravi trenutak, jer u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj stranci nisu željeli ulagati, pa je nekadašnje društveno vlasništvo prodavano po vrlo pristupačnim cijenama, a država je pritom davala i dodatni popust za kupovinu tzv. starom deviznom štednjom.[4][5] 1995 godine Agrokor je i službeno postao koncern. 1998 Todorić je kupio "Jaska vino", 2000 bosansku tvornicu mineralne vode "Sarajevski Kiseljak", 2003 srpsku tvornicu sladoleda "Frikom", 2004 godine tvornicu sladoleda "Baldauf" i punionicu mineralne vode "Fonyodi" u Mađarskoj. Nakon toga postao je vlasnikom "PIK-a Vrbovec", "PIK-a Belje" i "Tiska".[2] 2014 godine ostvario je svoju najveću kupovinu, slovenski "Mercator", plativši 53% dionica rekordnih 550 milijuna €.[6]
Kontroverze
Šira hrvatska javnost je prvi put čula za Ivicu Todorića u julu 1992 godine kada je u tjedniku "Globus" objavljen tekst gdje je bio prozvan zbog načina na koji se uključio u privatizaciju bivših društvenih poduzeća.[4] Iste godine u javnosti je izbio skandal. "Zagrebačka banka", na čelu sa Franjom Lukovićem, koja je isplatila 6 milijuna DEM "Agrokoru" kako bi od poljoprivrednih kombinata u Osijeku i Kutjevu otkupio kukuruz i pšenicu za potrebe državnih rezervi. Todorić je međutim žitarice izvezao, devize prodao "INA-i", a državne je rezerve naknadno djelomično napunio pšenicom kupljenom u Vojvodini. Narodna banka Hrvatske (HNB) je zbog cijelog slučaja podnijela kaznenu prijavu protiv "Zagrebačke banke" u kojoj piše kako je Todorić kupio samo 30 % pšenice od količne na koju se obavezao podižući kredit.[4]
Reference
- ↑ Forbes objavio Top 10 najbogatijih Hrvata: Todorić na prvom mjestu, pogledajte tko su drugi bogataši. Novi list (27. 3. 2015). Preuzeto 2. 11. 2015
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Ivica Todorić (Poduzetnik, vlasnik Agrokora). Večernji list. Preuzeto 15. 2. 2016
- ↑ 3,0 3,1 Goran Borković (17. 4. 2014). Ivica Todorić - novi južnoslavenski kralj. Al Jazerra Balkans. Preuzeto 15. 2. 2016
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Saša Paparella (31. 7. 2012). Ivica Todorić, državni prijatelj br. 1. e-novine. Preuzeto 15. 2. 2016
- ↑ Kako se obogatio Ivica Todorić?. B92 (Seebiz) (1. 8. 2012). Preuzeto 15. 2. 2016
- ↑ Jolanda Rak Šajn; Marina Šunjerga (26. 6. 2014). Todorić napokon uspio, kupio je 53% Mercatora za 550 milijuna eura. Večernji list. Preuzeto 15. 2. 2016