Josif Vringa

Josif Vringa ili Josif Vringas (grčki: Ὶωσῆφ Βρίγγας; ? - 965) je bio bizantski dvorski eunuh u službi careva Konstantina VII (vl. 945–959) i njegovog sina Romana II (vl. 959–963). Nakon smrti Konstantina VII je bio glavni ministar, odnosno de facto regent mladom Romanu. Kada je nakon njegove smrti vojska za novog cara izvikala popularnog vojskovođu Nikifora II Foku, Vringa se pokušao suprotstaviti njegovom dolasku na vlast, ali su na Nikiforovu stranu stali patrijarh Polievkt, narod u Carigradu te moćni plemić Vasilije Lakapin. Nakon trodnevnih uličnih borbi Vringa je prisiljen pronaći utočište u Aja Sofiji, odakle ga je pobjednički Nikifor poslao u manastir gdje je umro dvije godine kasnije.

Izvori

• Garland, Lynda (1999). Byzantine Empresses: Women and Power in Byzantium, AD 527–1204. New York, New York and London, United Kingdom: Routledge. ISBN 978-0-41-514688-3. 
• Kazhdan, Alexander Petrovich, ur. (1991). The Oxford Dictionary of Byzantium. New York, New York and Oxford, United Kingdom: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-504652-6. 
• Talbot, Alice-Mary; Sullivan, Dennis F., ur. (2005). The History of Leo the Deacon: Byzantine Military Expansion in the Tenth Century. Washington, District of Columbia: Dumbarton Oaks. ISBN 978-0-88402-324-1. 
• Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford, California: Stanford University Press. ISBN 0-8047-2630-2. 
• Whittow, Mark (1996). The Making of Byzantium, 600–1025. Berkeley and Los Angeles, California: University of California Press. ISBN 0520204964.