Kentrosaurus
| Kentrosaurus | |
|---|---|
| |
| Restauracija | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Nadred: | Dinosauria |
| Red: | †Ornithischia |
| Podred: | †Stegosauria |
| Natporodica: | †Stegosauroidea |
| Porodica: | †Stegosauridae |
| Rod: | †Kentrosaurus Hennig, 1915. |
| Vrsta: | †K. aethiopicus Hennig, 1915. |
| Sinonimi | |
Kentrosaurus je bio rod dinosaura stegosaurida iz kasnojurske Tanzanije. Njagovi fosili pronađeni su samo u formaciji Tendaguru iz perioda kimmeridgija, prije između 155,7 ± 4 miliona godina i 150,8 ± 4 miliona godina. Čini se da svi ostaci pripadaju samo jednoj vrsti, K. aethiopicus.
Rod Kentrosaurus je 1915. godine opisao njemački paleontolog Edwin Hennig. Iako se često smatra primitivnim pripadnikom stegosaura, prema nekoliko novijih kladističkih analiza može se zaključiti da je bio dosta napredan i u bliskom srodstvu sa rodom Stegosaurus iz sjevernoameričke formacije Morrison.
Obično se smatra da je Kentrosaurus dostizao dužinu od oko 4,5 m u odrasloj dobi i vjerojatno imao dvostruki red malenih ploča i bodlji duž leđa, a mogao je koristiti repne bodlje za obranu.
Kentrosaurus aethiopicus je bio malen stegosaur, manji od vrsta Stegosaurus armatus, Hesperosaurus mjosi, Dacentrurus armatus i Tuojiangosaurus multispinus, a otprilike iste veličine kao i Huayangosaurus taibaii. Sveukupna dužina potpunog skeleta postavljenog u Museum für Naturkunde (Berlin, Njemačka) je 4,5 metara. Malo više od pola toga čini rep.[1] Pronađeni su veći pojedinačni ostaci[2] po kojima se može zaključiti da je dostizao dužinu i od 5,5 m.
Dugi rep Kentrosaurusa bio je razlog što je centar mase tog dinosaura bio pozicioniran neobično daleko nazad za životinju koja hoda na četiri noge. Centar mase nalazio se tik ispred kukovlja, što je obično slučaj kod dvonožnih dinosaura. Međutim, kod Kentrosaurusa su bedrene kosti prave, za razliku od dvonožaca, zbog čega su udovi bili pravi i vertikalni. Prema tome, zadnji udovi nisu podržavali težinu Kentrosaurusa sami, već su i prednji udovi nosili 10 do 15% tjelesne težine. Takva pozicija centra mase nije bila pogodna za brzo kretanje, ali je bila korisna pri brzom okretanju ustranu, tako da je rep uvijek mogao biti okrenut neprijatelju.
Kentrosaurus se može razlikovati od ostalih pripadnika skupine Stegosauria po velikom broju osteoloških osobina. Najupadljivija je da kralježne bodlje na repu nisu subparalelne, kao kod većine dinosaura. Na prednjoj trećini repa oni su okrenuti prema nazad, što je njihovo normalno usmjerenje. Međutim, na srednjem dijelu repa oni su gotovo vertikalni, a dalje prema kraju poprimaju oblik udica i usmjereni su prema naprijed. Također je karakteristično da leđni kralješci imaju kralježni luk gotovo dvostruko viši od centralnog dijela, odnosno tijela kralješka; izuzetno velika nervna cijev zauzima cjelokupni prostor kralježnog luka. Preacetabularna izbočina Os ilii se lateralno širi i ne sužava se.
Elementi oklopa Kentrosaurusa, osim u nekoliko izuzetaka, nisu pronađeni u blizini ostalih skeletalnih ostataka. Zbog toga tačna pozicija većine osteoderma nije sigurno utvrđena. Par bodlji pronađenih na malenoj međusobnoj udaljenosti bio je vezan za vrh repa, a pronađeno je i nekoliko bodlji ravnomjerno raspoređenih u parovima duž ostataka jednog repa.[2] Hennig i Janensch su, prilikom grupisanja dermalnog oklopa u četiri različite skupine, prepoznali naizgled kontinuirane promjene u njihovom obliku, što ukazuje na njihovu neprekinutu raspoređenost duž tijela. Čini se da je dermalni oklop bio raspoređen u barem dva paralelna reda, budući da su svi njegovi elementi pronađeni u dvije simetrične forme, mada je moguće da osteodermi obrazovali cik-cak liniju duž leđa, kao kod Stegosaurusa.
Prve fosilne ostatke Kentrosaurusa otkrila je jedna njemačka ekspedicija u formaciji Tendaguru 1909. godine. Ostatke je 24. jula 1910. kao stegosaurske prepoznao vođa ekspedicije, Werner Janensch, a ostaci su 1915. godine opisani od strane njemačkog paleontologa Edwina Henniga.[3] Tijekom četiri sezone, njemačka ekspedicija pronašla je preko 1200 kostiju Kentrosaurusa,[2] od kojih su mnoge uništene tijekom Drugog svjetskog rata.[4] Danas se gotovo sav materijal nalazi u Museum für Naturkunde u Berlinu (otprilike 350 primjeraka), dok se u Institutu za geonauke Univerziteta Tübingen nalazi eksponat sa ok 50% izvornih kostiju.[5] Mada nikada nisu pronađene potpuni primjerci, pronađeni su neki artikulisani ostaci, uključujući i gotovo potpun rep, kuk, nekoliko leđnih kralježaka i ostatke udova jedne jedinke. Ti ostaci formiraju osnovu jednog eksponata u Museum für Naturkunde.[1] Taj eksponat je rastavljen prilikom renovacije muzeja 2006./2007. godine, a ponovo su ga sastavili u ispravnijoj poziciji Research Casting International Arhivirano 2020-10-23 na Wayback Machine-u. Smatralo se da je dio materijala, uključujući i moždanu šupljinu i kičmu, uništen tijekom Drugog svjetskog rata.[6] Međutim, sav navodno izgubljeni materijal lubanje kasnije je pronađen u ladici jednog ormarića u podrumu.[7] Britanska ekspedicija u Tendaguru je također pronašla neke ostatke, ali nije jasno koliko ih ima, u kakvom su stanju očuvanja i gdje se danas nalaze. Tipična i jedina vrsta roda Kentrosaurus je K. aethiopicus. Predloženo je da su fragmentarni fosilni ostaci iz Wyominga, kojima je 1914. Charles Gilmore dao naziv Stegosaurus longispinus,[8] ostaci sjevernoameričke vrste Kentrosaurusa. Međutim, taj prijedlog nije naišao na podršku u naučnoj zajednici.
Kada je Hennig dao naziv svom novom stegosauru, odlučio je da u nazivu roda istakne ekstenzivni dermalni oklop. Henning je stoga stvorio rod Kentrosaurus, od grčkog kentron/κεντρον - "vrh" ili "trn" i sauros/σαυρος - "gušter",[9], a za naziv vrste aethiopicus odlučio se kako bi ukazao na porijeklo ostataka.
Edwin Hennig je 1915. opisao rod Kentrosaurus,[3] ali je ubrzo nakon tog opisa iskrsnula kontroverza u vezi sa nazivom, zato što je on vrlo sličan nazivu ceratopsa Centrosaurusa. Prema pravilima biološke nomenklature, dvije vrste ne mogu imati iste nazive. Hennig je promijenio naziv roda u Kentrurosaurus,[10] dok je mađarski paleontolog Franz Nopcsa promijenio naziv roda u Doryphorosaurus.[11] Da je preimenovanje bilo potrebno, Hennigov naziv imao bi prednost.[12] Međutim, budući da su i nazivi rodova Kentrosaurus i Centrosaurus različiti i po pisanju i po izgovoru (Centrosaurus se izgovara se mekim C), i Doryphorosaurus i Kentrurosaurus su nepotrebna zamjena; prema tome, Kentrosaurus ostaje validan naziv tog roda.
U izvornom opisu Hennig nije definirao holotipni primjerak. Međutim, u detaljnoj monografiji o osteologiji, sistematskoj poziciji i paleobiologiji roda Kentrosaurus iz 1925. godine, Hennig je odabrao najpotpuniji skelet kao lektotip.[2] Taj skelet sastoji se od gotovo potpunih repnih kralježaka, nekoliko leđnih kralježaka, križne kosti (krstače) sa pet križnih kralježaka i obije Os ilii, obije bedrene kosti i jedne lakatne kosti; svi ti ostaci čine eksponent u Museum für Naturkunde u Berlinu, Njemačka. Tipični lokalitet je Kindope, Tanzanija, blizu brda Tendaguru. Neznajući da je Hennig već definirao lektotip, Peter Galton[13] je kao holotipe odabrao dva leđna kralježka iz materijala prikazanog u Hennigovom opisu iz 1915. godine. Ta definicija holotipa nije validna, budući da Hennigov izbor ima prioritet.[5]
Kao i svi pripadnici Ornithischia, Kentrosaurus je bio biljožder. Kada je Henning objavio svoju monografiju 1925. bio je poznat samo jedan potpun zub.[2] Kasnije je pronađen dio donje čeljusti sa zubom koji još nije bio sasvim izrastao,[14] a pronađeni su i djelići zuba u kamenu zajedno sa ostalim kostima. Donja čeljust je po obliku gotovo identična istoj kod roda Stegosaurus, ali je mnogo manja. Slično tome, zub je tipičan za stegosaure, sa širokom osnovom i vertikalnim brazdama koje stvaraju pet grebena. Ukazuje na biljnu ishranu. Hranu je samo malo žvakao i zatim je gutao u velikim zalogajima.
Prema jednoj teoriji, stegosauridi su se hranili niskim raslinjem i voćem raznih biljaka koje nisu bile cvjetnice.[15] Moguće je i da se Kentrosaurus mogao uspraviti na zadnje noge kako bi dopro do višeg raslinja.
Budući da je rep imao barem 40 kralježaka,[2] bio je vrlo pokretljiv.[16] Vjerojatno se mogao savijati kao i rep današnjih krokodila, koji vrhom repa gotovo mogu dotaći bokove. To je činilo Kentrosaurusov rep opasnim oružjem čijim je brzim zamahom mogao opisati polukrug. Tako je vjerojatno mogao postići brzine od 50 km/h, stvarajući smrtonosne rane na, na primjer, lubanjama teropoda, a mogao je nanijeti i opasne rane na drugim dijelovima tijela.[17]
- ↑ 1,0 1,1 Janensch, W. (1925). "Ein aufgestelltes Skelett des Stegosauriers Kentrurosaurus aethiopicus HENNIG 1915 aus den Tendaguru-Schichten Deutsch-Ostafrikas." ("A mounted skeleton of the Stegosaur Kentrurosaurus aethiopicus HENNIG 1915 from the Tendaguru layers of German East Africa.") Palaeontographica Supplement 7:257-276.[German]
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Hennig, E. (1925). "Kentrurosaurus aethiopicus. Die Stegosaurier-Funde vom Tendaguru, Deutsch-Ostafrika." ("Kentrurosaurus aethiopicus. The Stegosaur find from Tendaguru, German East-Africa") Palaeontographica Supplement 7:101-254German
- ↑ 3,0 3,1 Hennig, E. (1915). "Kentrosaurus aethiopicus, der Stegosauride des Tendaguru." ("Kentrosaurus aethiopicus, the stegosaur of Tendaguru") Sitzungsberichte der Gesellschaft naturforschender Freunde zu Berlin 1915:219-247 German
- ↑ Maier, G. African Dinosaurs Unearthed. The Tendaguru Expeditions. Indiana University Press, Bloomington, Indiana.
- ↑ 5,0 5,1 Mallison, H. (2011). "The real lectotype of Kentrosaurus aethiopicus HENNIG 1915". Neues Jahrbuch für Geologie und Paläontologie 259(2):197-206
- ↑ Glut, Donald F. (1997). „Kentrosaurus”. Dinosaurs: The Encyclopedia. Jefferson, North Carolina: McFarland & Co. str. 516–519. ISBN 0-89950-917-7.
- ↑ Galton, P.M. (1988). "Skull bones and endocranial casts of stegosaurian dinosaur Kentrosaurus HENNIG, 1915 from Upper Jurassic of Tanzania, East Africa". Geologica et Palaeontologica 22:123-143.
- ↑ Gilmore, C.W. (1914). "Osteology of the armored Dinosauria in the United States National Museum, with special reference to the genus Stegosaurus". United States National Museum Bulletin 89:1–136
- ↑ Liddell, Henry George and Robert Scott (1980). A Greek-English Lexicon (Abridged Edition). United Kingdom: Oxford University Press. ISBN 0-19-910207-4.
- ↑ Hennig, E. (1916). "Zweite Mitteilung über den Stegosauriden vom Tendaguru" ("Second report on the stegosaurid of Tendaguru"). Sitzungsberichte der Gesellschaft Naturforschender Freunde zu Berlin 1916(6):175–182 German
- ↑ Nopcsa, F. (1915). "Die Dinosaurier der Siebenbürgischen Landesteile Ungarns." ("The dinosaurs of the Siebenbürgen part of the Hungarian Empire"). Mitteilungen aus dem Jahrbuche der Königlich Ungarischen Geologischen Reichsanstalt 23:1–26 German
- ↑ Hennig, E. (1916). "Kentrurosaurus, non Dorypphorosaurus. Centralblatt für Mineralogie, Geologie und Paläontologie, Stuttgart 1916:578. German
- ↑ Galton, P.M. (1982). "The postcranial anatomy of stegosaurian dinosaur Kentrosaurus from the Upper Jurassic of Tanzania, East Africa". Geologica et Palaeontologica 15:139-165
- ↑ Hennig, E. (1936). "Ein Dentale von Kentrurosaurus aethiopicus HENNIG" ("A dentary of Kentrurosaurus aethiopcius HENNIG"). Palaeontographica Supplement 7 Part II':311-312 German
- ↑ Weishampel DB (1984). „Interactions between Mesozoic Plants and Vertebrates: Fructifications and seed predation”. N. Jb. Geol. Paläontol. Abhandl. 167: 224–250.
- ↑ Mallison, H. (2010). "CAD assessment of the posture and range of motion of Kentrosaurus aethiopicus HENNIG 1915" Swiss Journal of Geosciences online first: [1][mrtav link]
- ↑ Mallison, H. (subm.). "Defense capabilities of Kentrosaurus aethiopicus HENNIG 1915. Palaeontologia Electronica
- Stegosauria Arhivirano 2009-07-29 na Wayback Machine-u sa Thescelosaurus.com (uključuje podatke o rodu Kentrosaurus, njegovim mlađim sinonimima i ostali materijal)
- Kentrosaurus sa DinoData.org
