Protocetidi
| Protocetidi | |
|---|---|
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Cetacea |
| Podred: | Archaeoceti |
| Porodica: | Protocetidae Stromer 1908 |
Protocetidi (lat. Protocetidae) formiraju raznoliku i heterogenu grupu kitova, koji su nastanjivali područje današnje Azije, Evrope, Afrike i Sjeverne Amerike.
U tu porodicu spadalo je mnogo rodova, a neki od njih su i vrlo poznati (npr. Rodhocetus). Do sada otkriveni protocetidi imali su velike prednje i zadnje udove koji su ih mogli podržavati na kopnu, te su vjerovatno živjeli vodozemnim načinom života, i u moru i na kopnu. Nije poznato da li su protocetidi imali horizontalna repna peraja kao današnji kitovi. Međutim, jasno je da su se još više prilagodili životu u vodi od svojih predaka. Kod Rodhocetusa je, na primjer, krsna kost, koju kod kopnenih sisara zapravo čini pet sraslih pršljena koji povezuju karlicu sa kičmenim stubom, bila podijeljena na više dijelova. Međutim, karlica je još uvijek bila povezana sa jednim od tih krstačnih pršljena. Nadalje, nosni otvori sada su se nalazili na pola puta uz njušku, što je prvi korak prema onome što se može vidjeti kod današnjih kitova. Njihov pretpostavljeni vodozemni način života podržava otkriće skotne jedinke Maiacetusa,[1] kod koje je fosilizirani fetus bio okrenut glavom prema rodnom kanalu, što ukazuje na to da je Maiacetus rađao potomstvo na kopnu. Na ungulatno porijeklo tih ranih kitova još uvijek podsjećaju karakteristike poput prisustva kopita na svakom prstu kod Rodhocetusa.
Gingerich et al. 2005. su predložili postojanje potporodica protocetida. Makaracetusa su svrstali u vlastitu potporodicu na osnovu njegovih jedinstvenih prilagodbi za ishranu (uključujući i samo dva sjekutića u obije predmaksilarne kosti). Zatim su uspostavili dvije potporodice za preostale protocetide na osnovu toga koliko su bili prilagođeni životu u vodi:[2]
Protocetini su lutecijski ptorocetidi sa generaliziranim lubanjama sa tri sjekutića u premaksilarnoj kosti i tri kutnjaka u maksilarnoj. Što se tiče poznatog dijela postkranijalnog skeleta, također su imali zdjelicu sličnu onoj kod današnjih kopnenih sisara, sa krsnom kosti sastavljenom od nekoliko sraslih pršljena, spojenih sa karličnom kosti, te velike zadnje udove koji su im služili za potiskivanje kroz vodu.[2]
Pripadnici Georgiacetinae su bartonijski protocetidi, koji predstavljaju prelaz na bazilosauride. Njihove lubanje i zubi slični su onima kod protocetina, ali im je karlica znatno reducirana, bez bitnih veza između krsne kosti i karlične kosti. Njihovi zadnji udovi nikada nisu pronađeni, ali reducirana karlica ukazuje na to da su vjerovatno plivali pomoću repa, a ne stopala.[2]
- ↑ Gingerich et al. 2009
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Gingerich et al. 2005, Table 1, pp. 207–8
- Gingerich, Philip D; ul-Haq, Munir; von Koenigswald, Wighart; Sanders, William J; Smith, B Holly; Zalmout, Iyad S (2009). „New Protocetid Whale from the Middle Eocene of Pakistan: Birth on Land, Precocial Development, and Sexual Dimorphism”. PLOS ONE 4 (2): e4366. DOI:10.1371/journal.pone.0004366. PMC 2629576. PMID 19194487.
- Gingerich, Philip D.; Zalmout, Iyad S.; Ul-Haq, Munir; Bhatti, M. Akram (2005). „Makaracetus bidens, a new protocetid archaeocete (Mammalia, Cetacea) from the early middle Eocene of Balochistan (Pakistan)”. Contributions from the Museum of Paleontology 31 (9): 197-210. OCLC 742723177. Pristupljeno March 2013.
- Stromer, Ernst (1908). Die Archaeoceti des ägyptischen Eozäns: Beiträge zur paläontologie und geologie Österreich-Ungarns und des Orients. W. Braumüller. OCLC 21174007. Pristupljeno July 2013.