Prijeđi na sadržaj

Karl XIV Johan, kralj Švedske

Izvor: Wikipedija
Karl XIV Johan
Kralj Švedske
(kao Karl XIV Johan)
Vladavina 5. veljače 1818.8. ožujka 1844.
Krunidba 11. svibnja 1818.
Prethodnik Karl XIII
Nasljednik Oscar I
Kralj Norveške
(kao Karl III Johan)
Vladavina 5. veljače 1818.8. ožujka 1844.
Krunidba 7. rujna 1818.
Prethodnik Karl II
Nasljednik Oscar I
Supruga Désirée Clary
Djeca Joseph François Oscar Bernadotte
Puno ime
Jean Baptiste Jules Bernadotte
Dinastija Bernadotte
Otac Jean Henri Bernadotte
Majka Jeanne de St. Vincent
Rođenje 26. siječnja 1763.
Francuska Pau, Francuska
Smrt 8. ožujka 1844.
Švedska Stockholm, Švedska
Pokop Riddarholmskyrkan
Švedska Stockholm, Švedska
Zanimanje vojskovođa
Potpis
Vjera luteranizam
(ranije katolicizam)

Jean-Baptiste Bernadotte (Pau, 26. siječnja 1763. - Stockholm, 8. ožujka 1844.) je bio francuski vojskovođa tokom Revolucionarnih i Napoleonskih ratova koji je od 1818. do 1844. vladao Švedskom kao Karl XIV Johan i Norveškom kao Karl III Johan. Bernadotte je osnivač istoimene dinastije koja i danas vlada Švedskom.

Bernadotte je svoju karijeru izgradio u francuskoj vojsci, a Napoleon I ga je imenovao Maršalom, iako su njih dvojica imali turbulentan odnos. Njegova služba u francuskoj vojsci prekinuta je 1810. godine kada je imenovan prijestolonasljednikom švedsko-norveškog kralja Karla XIII, koji nije imao potomaka. Za takav rasplet zaslužan je barun Carl Otto Mörner, službenik na kraljevskom dvoru i marginalni član Riksdaga.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Jean-Baptiste Bernadotte rođen je 26. siječnja 1763. u mjestu Pau. Bio je francuski general koji se, poslije osvajanja Belgije, Nizozemske i oblasti lijevo od rijeke Rajne, borio u talijanskoj vojsci pod zapovjedništvom Napoleona. Kao kratkotrajni ministar rata i uvaženi vojnik bio je konkurencija Napoleonu i jedan od malobrojnih koji su mogli spriječiti ustanak na Korziki. Njegova supruga, Désirée Clary, bila je bivša Napoleonova zaručnica, tako da je odnos između Bernadottea i Napoleona bio istovremeni odnos poštovanja i mržnje.

U doba Francuskog Carstva, Bernadotte je bio jedan od četrnaest maršala imenovanih 19. svibnja 1804. godine, s kojima je Napoleon vodio ratne pohode. Sudjelovao je u bitkama kod Austerlitza i Wagrama a zauzeo je i Lübeck. U vremenu do 1810. bio je guverner kneževine Hannover, Ansbacha i trgovačkih gradova. Od cara je dobio titulu princa od Ponte Corva. Poslije bitke kod Wagrama posvađao se s Napoleonom, ali je ipak vodio uspješnu obranu Francuske prigodom prodiranja Engleza u Nizozemsku.

Švedski parlament izabire ga za prijestolonasljednika, te ga Karl XIII od Švedske, koji nije imao djece, posvaja. Bernadotte je postao Karl Johan od Švedske.

Sukob s Napoleonom

[uredi | uredi kod]

Švedska se počinje protiviti francuskim pohodima, a Karl Johan počinje štititi interese Šveđana. Ruskom caru Aleksandru I. savjetuje taktiku povlačenja pred Napoleonom, koja je francuski pohod na Rusiju dovela do katastrofe. Godine 1813. postavio se sa švedskim trupama protiv Napoleona i bio je zapovjednikom jedne od triju vojski koalicije, takozvane Sjeverne armije, koja se sastojala od Prusa, Rusa i Šveđana. Pod njegovim zapovjedništvom imali su uspjeh u bitkama kod Grossbeerena i Dennewitza.

Kada je došlo do bitke kod Leipziga, u kojoj je oklijevajući sudjelovao, odnio je pobjedu. U daljim ratnim pohodima odbija se boriti na francuskom tlu, iako je car Aleksandar I u njemu vidio Napoleonovog nasljednika. Tako nije sudjelovao u borbama protiv Napoleona za vrijeme njegove vladavine od 100 dana već umjesto toga provodi ujedinjenje Švedske i Norveške.

Kralj Švedske i Norveške

[uredi | uredi kod]

Poslije smrti Karla XIII 5. veljače 1818. postaje Karl XIV Johan od Švedske i Karl III Johan od Norveške. Osnivač je dinastije Bernadotte. U unutarnjoj politici pokazao se kao autokratski monarh i bio je protivnik reformi. Opoziciji je popustio samo jednom, mijenjajući jednu točku Ustava iz 1809. Velike probleme predstavljala mu je i činjenica da nije govorio ni švedski ni norveški jezik. Velike probleme u Norveškoj predstavljao mu je parlament, Storting, koji je po tadašnjem ustavu imao više ovlasti nego ijedna legislatura u cijeloj Europi. Dok je Karl XIV Johan u Švedskoj imao pravo apsolutnog veta, u Norveškoj je imao tek pravo suspenzivnog veta pa je silom pokušao steći veća prava. Ipak, na koncu se morao povući i priznati dominaciju novreškog parlamenta.

Dana 26. siječnja 1844., na svoj 81. rođendan, kralj je doživio moždani udar u svojoj sobi. Iako je povratio svijest, nikada se nije potpuno oporavio od posljedica udara te je na koncu umro 8. ožujka 1844. godine. Nakon državničkog sporovoda, pokopan je u crkvi Riddarholmskyrkan u Stockholmu.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]
Karl XIV/III Johan
Rođen/a: 26. siječnja 1763. Umro/la: 8. ožujka 1844.
Kraljevske titule
Prethodi:
Karl XIII/II
Kralj Švedske i Norveške
5. veljače 1818.8. ožujka 1844.
Slijedi:
Oscar I
Nova titula Princ od Pontecorva
5. lipnja 1806.21. kolovoza 1810.
Upražnjen/a
Titulu preuzeo/la
Lucien Murat
Političke funkcije
Prethodi:
Louis de Mureau
Ministar rata Francuske
2. srpnja 1799.14. rujna 1799.
Slijedi:
Edmond Dubois-Crancé