Kazba Alžira
Kazba Alžira | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Alžir | |
Registriran: | 1992. (16. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | ii, v |
Ugroženost: | - |
Referenca: | UNESCO |
Kazba Alžira je kazba (ar.: قصبة, tj. "citadela") i tradicionalni kvart oko citadele grada Alžira. Kazba je nastala kao medina (utvrđeni stari grad) koji je gledao na otoke na kojima je još u 4. vijek pne. Kartaga osnovala svoje kolonije. Kao jedinstveni islamski stari grad s ostacima citadele, osmanskih palača i tradicionalnih kuća, koji je utjecao na oblik mnogih drugih gradova Magreba, 1992. godine upisana je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi. Pored brojnih sačuvanih hamama (javna kupatila), džamija i sokaka (natkrivene tržnice), u tradicionalnim kućama tu danas živi oko 50,000 stanovnika.
Alžirska kazba je izrasla na ostacima antičkog Icosiuma. To je bio maleni grad na brdu iznad mora koji je bio podijeljen na dva dijela: Gornji i Donji grad. Njime su vladali Feničani, Rimljani, Berberi i Arapi.
Današnji grad Alžir osnovao je 1516. berberski korsar (kasniji osmanski admiral Hajrudin Barbarosa. Kasniji alžirski begovi vladali su relativno samostalno od političkog centra Osmanskog carstva - Istanbula, što je dovelo do vojnog i ekonomskog procvata Alžira. Izgradnja grada se nastavila do 17. vijeka, i iako je Alžir bio turski grad u njegovoj arhitekturi su se kombinirali utjecaji arapsko-mediteranske arhitekture s turskom vojnom arhitekturom u kojem ova druga nije nikada dominirala. Sam lokalitet je uvjetovao nastanak dugih vijugavih sokaka i izmjenjivih meandara ulica antičkog grada.
Za vrijeme Francuske kolonijalne uprave (1830.-1962.) neki dijelovi grada su uništeni, većinom zbog nerazumijevanja zapadnjaka za islamsku arhitekturu, ali se nakon 1920-e kazba pokušava očuvati. Stroža zaštita kazbe se počela provoditi 1970-ih, a nakon tog počele su se restauriratia tradicionalne građevine, ali i modernizirati infrastruktura kazbe na takav način da se ne naruši integritet starog grada. Ipak je Reuters u augustu 2008. objavio kako je kazba zapuštena, a nekim dijelovima prijeti urušavanje[1].
Pored originalnog arapsko-mediteranskog plana grada koji se pruža od citadele na brdu, sve do morske obale i luke, grad je prepun raskošno uređenih privatnih kuća koje svjedoče o bogatstvu Alžira u 16. vijeku. Tu su također i palača reisa Dar Aziza, ali i džamije kao što su:
- Almoravidska Džamija El Kebir koja je najstarija u gradu, ali joj je današnji izgled iz 1794. godine
- Džamija Reisa Alije Betčnina iz 1623. godine
- Osmanska Džamija el Džedid iz 1660. godine s velikom kupolom iznad četiri manje
- Džamija Ketčua s dva minareta koju je 1794. godine izgradio Beg Baba Hasan
-
Krovovi kazbe -
Džamija el Džedid 1890. god. -
Ulica u kazbi 1900. god. -
Dvorište Reisove palače -
Džamija Ketčua
- ↑ William Maclean, A ray of hope for Algeria's crumbling Casbah? Arhivirano 2012-11-14 na Wayback Machine-u, Reuters 31. augusta 2008. (en) Prezeto 19. maja 2011.
- The Crumbling of the Casbah (en)
- Save the Casbah Arhivirano 2012-09-14 na Wayback Machine-u (en)