Vrelo (Niš)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Vrelo (razvrstavanje).
Vrelo
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Nišavski
Grad Niš
Gradska opština Pantelej
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 287
Geografija
Koordinate 43°22′22″N 22°02′26″E / 43.372666°N 22.0405°E / 43.372666; 22.0405
Nadmorska visina 440 m
Vrelo na mapi Srbije
Vrelo
Vrelo
Vrelo (Srbije)
Ostali podaci
Pozivni broj 018
Registarska oznaka NI


Koordinate: 43° 22′ 22" SGŠ, 22° 02′ 26" IGD
Vrelo je naseljeno mesto u gradskoj opštini Pantelej na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u podnožju Bajtarice (742 m) i u blizini Gramade, udaljeno 17 km severoistočno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 287 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 288 stanovnika).

Istorija

[uredi | uredi kod]

Kao i susedno selo Jasenovik tako je i Vrelo davnašnje selo čije crkvište ukazuje da je egzistiralo još u srpskom srednjem veku. Turski popis 1498. godine evidentirao ga je pod istim nazivom (Vrelo) kao spahiluk (zeamet) Ibrahim-bega iz Niša sa 60 domova, 24 neoženjena, 5 udovičkih domova, 4 rajinske vodenice (koje rade pola godine) i sa davanjima koja iznose 8.912 akči. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 74 kuća, 6 udovička domaćinstva, 10 samačka domaćinstva.[1]. Planinski smeštaj i skrovitost su verovatno razlog što o ovom selu u kasnijim vekovima jedva da ima podataka, sve do oslobođenja od Turaka. Krajem 19. veka (1895. godine) Vrelo je manje selo sa 33 domaćinstva i 274 stanovnika, a 1930. godine u njemu je živelo 50 domaćinstava i 289 stanovnika.

Po oslobođenju od Turaka atarska zemlja je konačno prešla u ruke mesnih, većinom zadružnih domaćinstava, ali je bilo i zajedničkih (seoskih) terena pod šumom i ispašom. S raspadom porodičnih zadruga krajem 19. i početkom 20. veka odvijao se proces usitnjavanja zemljišta, a sa postepenim uključivanjem u tržišnu privredu tokom prve polovine 20. veka, naročito posle izgradnje železničke pruge Niš - Zaječar 1922. godine, počela je znatno slabiti šumsko-stočarska, a jačati ratarska i nepoljoprivredna orijentacija (rad na pruzi i radničko zapošljavanje). Staro seosko naselje bolje je odgovaralo starim ekonomskim i društvenim pogodbama, a bilo je i bliže vrelu (po kojem je i dobilo ime), ali je bilo stešnjeno u dolu. Pojedina domaćinstva počela su se od 1950/52. godine izmeštati iz starog naselja i locirati 1 km niže i bliže drumu i železničkoj pruzi; uskoro je na novoj lokaciji niklo novo naselje dok je staro zapustelo. Istovremeno, odvijao se i proces napuštanja čiste poljoprivrede prelaskom na gradska zanimanja i mešovitu privredu. Godine 1971. Vrelo je imalo 6 poljoprivrednih, 67 mešovitih i 11 nepoljoprivrednih domaćinstava.

Demografija

[uredi | uredi kod]

U naselju Vrelo živi 237 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,8 godina (43,0 kod muškaraca i 44,5 kod žena). U naselju ima 84 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,42.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 416 [2]
1953. 456
1961. 439
1971. 400
1981. 314
1991. 288 288
2002. 287 287
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
286 99.65%
Jugosloveni
  
1 0.34%
nepoznato
  
0 0.0%


Reference

[uredi | uredi kod]
  1. „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE“”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-15. Pristupljeno 2014-08-24. 
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 21.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]