Zambija

Republika Zambija
Republic of Zambia
Republika Zambija Republic of Zambia
	Grb
	Geslo: "One Zambia, One Nation"; (engleski: "Jedna Zambija, jedna nacija")
	Himna: "Stand and Sing of Zambia, Proud and Free"
Glavni grad i najveći grad	Lusaka; 15°25′0″S, 28°17′0″E
Službeni jezici	engleski
regionalni jezici	Nyanja, Bemba, Lunda, Tonga, Nkoya, Lozi, Luvale, Kaonde, i oko 65 drugih domorodačkih jezika.
Demonim(i)	Zambijci
Government
• Predsjednik	Hakainde Hichilema
• Potpredsjednik	Mutale Nalumango
Independence od Ujedinjenog Kraljevstva
• datum	24. oktobar 1964.
Površina
• Ukupno	752,618 km2 (39.)
Stanovništvo
• Procjena za jul 2008.	11,862.740 (71.)
• Popis iz 2000	9,885.591
BDP (PPP)	procjena za 2008
• Ukupno	17.423 mrld. $
• Per capita	1.399 $
BDP (nominalni)	procjena za 2008
• Ukupno	14.323 mrld. $
• Per capita	$1,150
Gini (2002–03)	42.1; srednji
HDI (2007)	▲ 0.434; nizak (165.)
Valuta	Zambijska kwacha (ZMK)
Vremenska zona	UTC+2 (CAT)
• Ljeti (DST)	UTC+2 (not nema)
Pozivni broj	260
Veb-domena	.zm

Zambija je država u južnoj Africi, bez izlaza na more. Graniči na zapadu s Angolom, na sjeveru s DR Kongom, na sjeveroistoku s Tanzanijom, na istoku s Malavijem, na jugoistoku s Mozambikom te na jugu sa Zimbabveom, Bocvanom i Namibijom.

Zemljopis

Većina Zambije zauzima visoravan čije se visine kreću od 1000 do 1500 m, ispresijecana dubokim riječnim dolinama i tektonskim jarcima. Teren se uspinje prema istoku, gdje se u brdima Mafinga nalazi najviša točka Zambije s visinom od 2301 m. Velik dio južne granice prema Zimbabveu tvori rijeka Zambezi na kojoj se nalaze Viktorijini vodopadi, među najpoznatijima na svijetu.

Povijest

Prvotne starosjedioce Bušmane i Hotentote prije 2000 godina istisnuli su nadolazeći Bantu narodi. U 8. stoljeću na području gornjeg Zambezija ustanovio je narod Barotse državu Barotseland, a sjeverno od nje formirao se plemenski savez naroda Bemba. Glavnina doseljavanja započela je u 15. stoljeću s dolaskom naroda Luba i Lunda iz susjednog Konga i Angole. Narod Nguni, koji potječe s juga, pridružio im se u 19. stoljeću.

Osim malobrojnih portugalskih istraživača Europljani nisu došli u dodir s teritorijem Zambije sve do sredine 19. stoljeća kada na ovo područje prodiru zapadni istraživači, misionari i trgovci. Tako godine 1855. engleski istraživač David Livingstone za Europu otkriva slapove na rijeci Zambezi i naziva ih po kraljici Viktoriji.

Godine 1888. Cecil Rhodes, predstavnik britanskih trgovačkih i političkih interesa, dobio je od ovdašnjih poglavica koncesiju za iskorištavanje rudnih bogatstava, a još iste godine Sjeverna i Južna Rodezija (sadašnji Zimbabve) proglašene su za područja britanske interesne sfere. Upravljanje protektoratom Sjeverne Rodezije godine 1924. prebačeno je na Britanski kolonijalni ured.

Godine 1953. dvije Rodezije zajedno s Nyasom (današnji Malavi) oblikuju Federaciju Rodezije i Nyase. Sjeverna je Rodezija u to vrijeme poprište nemira, što uzrokuje krizu upravljanja Federacijom. Crna većina zahtjeva veće sudjelovanje u vladi, što dovodi u listopadu i prosincu 1962. do raspisivanja izbora za Zakonodavno vijeće. Pobjeđuju Udružena narodna stranka neovisnosti - UNIP i Afrički narodni kongres Zambije - ZANC, koji u koaliciji ne surađuju osobito složno. Vijeće zahtjeva odcjepljenje Sjeverne Rodezije od Federacije i potpunu samoupravu utemeljenu na novom ustavu i širim demokratskim pravima. Po raspadu Federacije 31. prosinca 1963. nastaje dana 24. listopada 1964. neovisna Republika Zambija.

Stanovništvo

U Zambiji živi oko 70 etničkih skupina koje uglavnom govore Bantu jezicima. Najveće su Bemba, Nyanja-Chewa, Tonga, Lunda, Luvale, Kaonde i Lozi. Najzastupljenija religija je kršćanstvo, najviše katoličanstvo, a oko trećina stanovnika su muslimani ili hinduisti. Zambija je u afričkim razmjerima prilično urbanizirana – u gradovima živi 44% stanovništva. Virusom HIV-a zaraženo je 16,5% odraslog pučanstva (nešto manje od milijun ljudi).

Gospodarstvo

Iako je velika većina stanovnika zemlje zaposlena u poljoprivredi, glavni je pokretač zambijskog gospodarstva rudarstvo. Zemlja ima velika nalazišta bakra, a vadi se i kobalt. U postkolonijalnom razdoblju zambijsko je gospodarstvo uglavnom stagniralo ili nazadovalo, dijelom i zbog nacionalizacije rudarske industrije i posljedičnog lošeg upravljanja, a dijelom i zbog nepovoljnog svjetskog tržišta bakra, glavnog izvoznog proizvoda. U posljednjih nekoliko godina program privatizacije i liberalizacije te rast cijena bakra na svjetskom tržištu pomogli su gospodarskom oporavku zemlje. Izvozi se i značajna količina struje dobivene u hidroelektranama.

BDP je za 2004. procijenjen na 900 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).

Gradovi

Popis gradova u Zambiji

Reference

↑ United Nations Statistics Division. „Population by sex, rate of population increase, surface area and density” (PDF). Pristupljeno 09. 11. 2007.
↑ Population estimates for Zambia explicitly take into account the effects of mortality due to AIDS/HIV; this can result in lower life expectancy, higher infant mortality rates, lower population growth rates, and unexpected changes in the distribution of population by age and gender.
↑ Central Statistical Office, Government of Zambia. „Population size, growth and composition” (PDF). Arhivirano iz originala na datum 2007-11-24. Pristupljeno 09. 11. 2007.
↑ ^4,0 ^4,1 ^4,2 ^4,3 „Zambia”. International Monetary Fund. Pristupljeno 22. 04. 2009.

[area-1] United Nations Statistics Division. „Population by sex, rate of population increase, surface area and density” (PDF). Pristupljeno 09. 11. 2007.

[pop-2] Population estimates for Zambia explicitly take into account the effects of mortality due to AIDS/HIV; this can result in lower life expectancy, higher infant mortality rates, lower population growth rates, and unexpected changes in the distribution of population by age and gender.

[censubibpibjnii-3] Central Statistical Office, Government of Zambia. „Population size, growth and composition” (PDF). Arhivirano iz originala na datum 2007-11-24. Pristupljeno 09. 11. 2007.

[imf2-4] 4,0 ^4,1 ^4,2 ^4,3 „Zambia”. International Monetary Fund. Pristupljeno 22. 04. 2009.

[1]

[2]

[3]

[4]