Пређи на садржај

Tiocijanat — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
м ispravke; козметичке измене
Ред 26: Ред 26:
}}
}}
|Section2={{Chembox Properties-lat
|Section2={{Chembox Properties-lat
| Formula=[[Sumpor|-{S}-]][[Ugljenik|-{C}-]][[Azot|-{N}-]]-
| Formula=[[Sumpor|-{S}-]][[Ugljenik|-{C}-]][[Azot|-{N}-]]-
| MolarMass=58,0824
| MolarMass=58,0824
| Appearance=
| Appearance=
| Density=
| Density=
| MeltingPt=
| MeltingPt=
| BoilingPt=
| BoilingPt=
| Solubility=
| Solubility=
}}
}}
|Section3={{Chembox Hazards-lat
|Section3={{Chembox Hazards-lat
Ред 43: Ред 43:
'''Tiocijanat''' ili ''rodanid'' je anjon [-{SCN}-]<sup>−</sup>. On je [[konjugovana baza]] [[tiocijanska kiselina|tiocijanske kiseline]]. Primeri jedinjenja sa ovom grupom su bezbojne soli [[kalijum tiocijanat]] i [[natrijum tiocijanat]]. [[Živa(II) tiocijanat]] je nekad korištena u pirotehničkim smesama. [[Organsko jedinjenje|Organska jedinjenja]] koja sadrže ovu [[funkcionalna grupa|funkcionalnu grupu]] se takođe nazivaju tiocijanatima.
'''Tiocijanat''' ili ''rodanid'' je anjon [-{SCN}-]<sup>−</sup>. On je [[konjugovana baza]] [[tiocijanska kiselina|tiocijanske kiseline]]. Primeri jedinjenja sa ovom grupom su bezbojne soli [[kalijum tiocijanat]] i [[natrijum tiocijanat]]. [[Živa(II) tiocijanat]] je nekad korištena u pirotehničkim smesama. [[Organsko jedinjenje|Organska jedinjenja]] koja sadrže ovu [[funkcionalna grupa|funkcionalnu grupu]] se takođe nazivaju tiocijanatima.


Tiocijanat je analogan [[cijanat]]nom jonu, [-{OCN}-]<sup>−</sup>, [[kiseonik]] je zamenjen [[sumpor]]om. [-{SCN}-]<sup>−</sup> je jedan od [[pseudohalogen|pseudohalid]]a, u smislu sličnosti njegovih reakcija sa [[halid]]nim jonima. Tiocijanat se formira reakcijom elementarnog sumpora ili [[tiosulfat]]a sa [[cijanid]]om:
Tiocijanat je analogan [[cijanat]]nom jonu, [-{OCN}-]<sup>−</sup>, [[kiseonik]] je zamenjen [[sumpor]]om. [-{SCN}-]<sup>−</sup> je jedan od [[pseudohalogen|pseudohalida]], u smislu sličnosti njegovih reakcija sa [[halid]]nim jonima. Tiocijanat se formira reakcijom elementarnog sumpora ili [[tiosulfat]]a sa [[cijanid]]om:
: -{8 CN<sup>−</sup> + S<sub>8</sub> 8 SCN<sup>−</sup>}-
: -{8 CN<sup>−</sup> + S<sub>8</sub> → 8 SCN<sup>−</sup>}-
: -{CN<sup>−</sup> + S<sub>2</sub>O<sub>3</sub><sup>2−</sup> SCN<sup>−</sup> + SO<sub>3</sub><sup>2−</sup>}-
: -{CN<sup>−</sup> + S<sub>2</sub>O<sub>3</sub><sup>2−</sup> → SCN<sup>−</sup> + SO<sub>3</sub><sup>2−</sup>}-
Drugu reakciju katalizuje enzim [[sulfotransferaza]], poznat kao [[rodanaza]]. Ta reakcija je relevantna za detoksifikaciju cijanida u telu.
Drugu reakciju katalizuje enzim [[sulfotransferaza]], poznat kao [[rodanaza]]. Ta reakcija je relevantna za detoksifikaciju cijanida u telu.


==Struktura, vezivanje i koordinaciona hemija==
== Struktura, vezivanje i koordinaciona hemija ==
[[Image:Thiocyanate-resonance-2D.png|thumb|center|300px|[[Rezonancija (hemija)|Rezonantne strukture]] tiocijanatnog jona]]
[[Датотека:Thiocyanate-resonance-2D.png|thumb|center|300px|[[Rezonancija (hemija)|Rezonantne strukture]] tiocijanatnog jona]]
Tiocijanat aproksimativno jednako deli svoje negativno naelektrisanje između [[sumpor]]a i [[azot]]a. Konsekventno, tiocijanat može da deluje kao [[nukleofil]] na bilo sumporu ili azotu. [-{SCN}-]<sup>−</sup> takođe može da premoštava (-{M−SCN−M}-) ili čak tri metala (>-{SCN}-− ili −-{SCN}-<). Eksperimentalna evidencija dovodi do opštog zaključka da [[klase metala|klasa A metala]] teži da formira -{''N''}--vezane tiocijanatne komplekse, dok metali klase B formiraju -{''S''}--vezane tiocijanatne komplekse. Drugi faktori, e.g. kinetika i rastvorljivost, ponekad imaju uticaja, te dolazi do izomerizma veza, na primer -{[Co(NH<sub>3</sub>)<sub>5</sub>(NCS)]Cl<sub>2</sub>}- i -{[Co(NH<sub>3</sub>)<sub>5</sub>(SCN)]Cl<sub>2</sub>}-.<ref name="G&E">{{Greenwood&Earnshaw | page = 326}}</ref>
Tiocijanat aproksimativno jednako deli svoje negativno naelektrisanje između [[sumpor]]a i [[azot]]a. Konsekventno, tiocijanat može da deluje kao [[nukleofil]] na bilo sumporu ili azotu. [-{SCN}-]<sup>−</sup> takođe može da premoštava (-{M−SCN−M}-) ili čak tri metala (>-{SCN}-− ili −-{SCN}-<). Eksperimentalna evidencija dovodi do opštog zaključka da [[klase metala|klasa A metala]] teži da formira -{''N''}--vezane tiocijanatne komplekse, dok metali klase B formiraju -{''S''}--vezane tiocijanatne komplekse. Drugi faktori, e.g. kinetika i rastvorljivost, ponekad imaju uticaja, te dolazi do izomerizma veza, na primer -{[Co(NH<sub>3</sub>)<sub>5</sub>(NCS)]Cl<sub>2</sub>}- i -{[Co(NH<sub>3</sub>)<sub>5</sub>(SCN)]Cl<sub>2</sub>}-.<ref name="G&E">{{Greenwood&Earnshaw | page = 326}}</ref>


==Organski tiocijanati==
== Organski tiocijanati ==
Tiocijanatni derivati organiskih jedinjenja i prelaznih metala mogu da postoje kao izomeri veza. U tiocijanatima, organska grupa (ili metalni jon) je vezan za sumpor: -{R−S−C≡N}- ima -{S-C}- jednostruku vezu i -{C-N}- trostruku vezu.<ref>{{ cite book | author = Guy, R. G. | chapter = Syntheses and Preparative Applications of Thiocyanates | title = Chemistry of Cyanates and Their Derivatives | volume = 2 | editor = Patai, S. | publisher = John Wiley | year = 1977 | location = New York }}</ref> U [[izotiocijanat]]ima, [[supstituent]] je vezan za azot: -{R−N=C=S}- ima -{S-C}- dvostruku vezu i -{C-N}- dvostruku vezu:
Tiocijanatni derivati organiskih jedinjenja i prelaznih metala mogu da postoje kao izomeri veza. U tiocijanatima, organska grupa (ili metalni jon) je vezan za sumpor: -{R−S−C≡N}- ima -{S-C}- jednostruku vezu i -{C-N}- trostruku vezu.<ref>{{ cite book | author = Guy, R. G. | chapter = Syntheses and Preparative Applications of Thiocyanates | title = Chemistry of Cyanates and Their Derivatives | volume = 2 | editor = Patai, S. | publisher = John Wiley | year = 1977 | location = New York }}</ref> U [[izotiocijanat]]ima, [[supstituent]] je vezan za azot: -{R−N=C=S}- ima -{S-C}- dvostruku vezu i -{C-N}- dvostruku vezu:
:[[Image:PhSCN-PhNCS-comparison.png|thumb|200px|center|Feniltiocijanat i fenilizotiocijanat su izomerno vezani]]
:[[Датотека:PhSCN-PhNCS-comparison.png|thumb|200px|center|Feniltiocijanat i fenilizotiocijanat su izomerno vezani]]
Organski tiocijanati se mogu hidrolizovati do [[tiokarbamat]]a.<ref>{{cite journal
Organski tiocijanati se mogu hidrolizovati do [[tiokarbamat]]a.<ref>{{cite journal
| title = Die Schmelzpunkte primärer Monothiocarbamidsäure-S-n-alkyl-ester Thiocarbamate. VI. Mitteilung
| title = Die Schmelzpunkte primärer Monothiocarbamidsäure-S-n-alkyl-ester Thiocarbamate. VI. Mitteilung
Ред 74: Ред 74:
| url =
| url =
| doi = 10.1021/ja01156a552 }}</ref>
| doi = 10.1021/ja01156a552 }}</ref>
:[[image:riemschneider.png|500px|center]]
:[[Датотека:riemschneider.png|500px|center]]
==Reference==
== Reference ==
{{Reflist}}
{{reflist}}
{{Funkcionalne grupe-lat}}
{{Funkcionalne grupe-lat}}


[[Категорија:Функционалне групе]]
[[Категорија:Функционалне групе]]
[[Категорија:Тиоцијанати| ]]
[[Категорија:Тиоцијанати|*]]
[[Категорија:Анјони]]
[[Категорија:Анјони]]
[[Категорија:Сумпорни јони]]
[[Категорија:Сумпорни јони]]

Верзија на датум 15. октобар 2013. у 17:40

Tiocijanat
Nazivi
IUPAC naziv
cijanosulfanid
Drugi nazivi
sulfocijanat, tiocijanid
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChEBI
ChemSpider
  • [S-]C#N
Svojstva
SCN-
Molarna masa 58,0824
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Tiocijanat ili rodanid je anjon [SCN]. On je konjugovana baza tiocijanske kiseline. Primeri jedinjenja sa ovom grupom su bezbojne soli kalijum tiocijanat i natrijum tiocijanat. Živa(II) tiocijanat je nekad korištena u pirotehničkim smesama. Organska jedinjenja koja sadrže ovu funkcionalnu grupu se takođe nazivaju tiocijanatima.

Tiocijanat je analogan cijanatnom jonu, [OCN], kiseonik je zamenjen sumporom. [SCN] je jedan od pseudohalida, u smislu sličnosti njegovih reakcija sa halidnim jonima. Tiocijanat se formira reakcijom elementarnog sumpora ili tiosulfata sa cijanidom:

8 CN + S8 → 8 SCN
CN + S2O32− → SCN + SO32−

Drugu reakciju katalizuje enzim sulfotransferaza, poznat kao rodanaza. Ta reakcija je relevantna za detoksifikaciju cijanida u telu.

Struktura, vezivanje i koordinaciona hemija

Rezonantne strukture tiocijanatnog jona

Tiocijanat aproksimativno jednako deli svoje negativno naelektrisanje između sumpora i azota. Konsekventno, tiocijanat može da deluje kao nukleofil na bilo sumporu ili azotu. [SCN] takođe može da premoštava (M−SCN−M) ili čak tri metala (>SCN− ili −SCN<). Eksperimentalna evidencija dovodi do opštog zaključka da klasa A metala teži da formira N-vezane tiocijanatne komplekse, dok metali klase B formiraju S-vezane tiocijanatne komplekse. Drugi faktori, e.g. kinetika i rastvorljivost, ponekad imaju uticaja, te dolazi do izomerizma veza, na primer [Co(NH3)5(NCS)]Cl2 i [Co(NH3)5(SCN)]Cl2.[3]

Organski tiocijanati

Tiocijanatni derivati organiskih jedinjenja i prelaznih metala mogu da postoje kao izomeri veza. U tiocijanatima, organska grupa (ili metalni jon) je vezan za sumpor: R−S−C≡N ima S-C jednostruku vezu i C-N trostruku vezu.[4] U izotiocijanatima, supstituent je vezan za azot: R−N=C=S ima S-C dvostruku vezu i C-N dvostruku vezu:

Feniltiocijanat i fenilizotiocijanat su izomerno vezani

Organski tiocijanati se mogu hidrolizovati do tiokarbamata.[5][6]

Reference

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Greenwood, Norman N.; Earnshaw, Alan (1997). Chemistry of the Elements (II изд.). Oxford: Butterworth-Heinemann. стр. 326. ISBN 0080379419. 
  4. ^ Guy, R. G. (1977). „Syntheses and Preparative Applications of Thiocyanates”. Ур.: Patai, S. Chemistry of Cyanates and Their Derivatives. 2. New York: John Wiley. 
  5. ^ Randolph Riemschneider, G. Orlick (1952). „Die Schmelzpunkte primärer Monothiocarbamidsäure-S-n-alkyl-ester Thiocarbamate. VI. Mitteilung”. Angewandte Chemie. 64 (15): 429. doi:10.1002/ange.19520641506. 
  6. ^ R. Riemschneider, F. Wojahn, and G. Orlick (1951). „Thiocarbamates. III.1 Aryl Thiocarbamates from Aryl Thiocyanates”. Journal of the American Chemical Society. 73 (12): 5905—5907. doi:10.1021/ja01156a552.