Pređi na sadržaj

Akira Torijama

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Datum izmene: 8. mart 2024. u 09:37; autor: AxeAdam20 (razgovor | doprinosi)
Akira Torijama
Datoteka:Akira Toriyama.jpg
Akira Torijama 2002. godine na Šonen Džamp skupu u Njujorku.
Lični podaci
Datum rođenja(1955-04-05)5. april 1955.(69 god.)
Mesto rođenjaNagoja, Aiči,  Japan
Datum smrti1. mart 2024.(2024-03-01) (68 god.)
Porodica
SupružnikJošimi Torijama[1] (rođena Kato)[2]
Književni rad
Period1978. -
Uticaji odVolt Dizni, Osamu Tezuka[3][4]
Uticao naMasaši Kišimoto,[5] Taito Kubo[6]
Najvažnija delaZmajeva kugla, Dr. Slump
NagradeShogakukan Manga Award 1981. za Dr. Slump.
Specijalna nagrada na 40. internacionalnom festivalu stripa u Angulemu.

Potpis

Akira Torijama (jap. 鳥山明, translit. Toriyama Akira; Nagoja, 5. april 1955 - 1. mart 2024[7]) je japanski crtač manga stripova i crtač u video igrama. Prvi uspeh je postigao sa mangom Dr. Slump, pre nego što je krenuo u kreiranje Zmajeve kugle, njegov najpoznatiji rad, i kao jedan od dizajnera u nekoliko popularnih video igara kao što su Dragon Quest serija, Blue Dragon i Chrono Trigger. Torijama se smatra kao jedan od umetnika koji su promenili istoriju mange, jer su njegovi radovi veoma uticajni i popularni, naročito Zmajeva kugla, kojeg mnogi crtači mangi navode kao izvor inspiracije.

On je 1981. dobio nagradu Shogakukan Manga za Dr. Slump za najbolju šonen (Shōnen) ili šodžo (Shōjo) mangu, koju je prodao u 35 miliona primeraka u Japanu. Manga je adaptirana u jedan uspešan anime serijal 1981, pa zatim i u drugi 1997. godine. Anime je nakon 13 godina završen. Njegova druga serija, Zmajeva kugla, postala je jedna od najuspešnijih i najpopularnijih manga na svetu. Prodata je u preko 230 miliona primeraka, druga je najprodavanija manga svih vremena i smatra se jednim od glavnih razloga za „Zlatno doba Džampa,” period od sredine 1980-ih do sredine 1990-ih kada je najviše mangi cirkulisalo. U inostranstvu, anime Zmajeva kugla je bio uspešniji od mange i zaslužna je za povećanje popularnosti japanske animacije na zapadu.

Biografija

Akira Torijama je rođen u Nagoji, prefektura Aiči. Oženjen je i ima dvoje dece, sina Sasukea rođenog aprila 1987. i ćerku, koja je rođena kasnih 1990-ih, ali se njeno ime ne spominje. Ime Akira na japanskom znači „svetlost,” a Torijama „planina ptica,” otkud i ime njegovog studija Bird („ptica”).[3]

Kada je bio u osnovnoj školi, njegovi vršnjaci su crtali, imitirajući anime i mangu, zbog toga što nisu imali mnogo načina da se zabave.[8] Torijama je brzo napredovao crtajući portrete svojih prijatelja. Kada je osvojio nagradu na lokalnoj izložbi za sliku „Sto jedan Dalmatinac,” prvi put je pomislio da je „umetnost zabavna”.[8] Iako mu se roditelji nisu slagali sa time, 1974. je upisao grafičku srednju školu, i kasnije univerzitet, nadajući se da će crtati mangu. Nakon što je završio školu, postao je grafički dizajner i radio je u markentiškoj agenciji.[9]

Torijama voli kola i motorcikle, za šta kaže da je nasledio od svog oca koji je voleo da se trka sa motorima i jedno vreme je vodio autoservis.[10]

Bio jako popularan tokom '90-ih. Iako je od tada izgubio na popularnosti, u Japanu je i dalje slavan. Uprkos tome, o njegovom privatnom životu se malo zna, retko pristaje na intervjue, a još ređe na fotografisanje.[9]

Karijera

Rani rad i uspeh 1978—2000.

Naslovna stranica prvog broja mange Zmajeva kugla.

Pre nego što postao crtač mangi, tri godine je radio u reklamnoj agenciji u Nagoji na projektovanju postera.[11] Nakon otkaza, Torijama je ušao u manga industriju tako što je predao rad Džamp časopisu, odnosno na njihovo takmičenje.[8] Iako nije osvojio nagradu, Kazuhiko Torišima, koji će kasnije postati urednik časopisa, ga je kontaktirao i ohrabrio.[12] Njegov debi je izašao 1978. sa pričom Wonder Island. Međutim, nije dosegao popularnost sve do komedije Dr. Slump, koja je serijalizovana u Weekly Shōnen Jump časopisu u periodu od 1980. do 1984. i prati avanture izopačenog profesora i njegovog malog, ali ekstremno snažnog robota Arale.[13] On je započeo seriju u 25. godini, dok je živeo u kući sa svojim roditeljima, ali kada je serija završila 1984. godine, bio je „Manga superstar”.[13] Godine 1981, Dr. Slump osvojio je Shogakukan Manga nagradu za najbolji šonen ili šodžo manga seriju godine. Veoma uspešna anime adaptacija emitovana je na televiziji od 1981. do 1986. godine, sa rimejkom serije emitovane od 1997. do 1999. Do 2008. godine manga je bila prodata u preko 35 miliona primeraka u Japanu.[14]

Godine 1984. Weekly Shōnen Jump je počeo da izdaje mangu Zmajeva kugla, koja je odmah postala hit. Do sada je prodato više od 156 miliona primeraka samo u Japanu, što ga čini Šueišinom drugom najprodavanijom mangom svih vremena.[15] To je počelo kao avanturističko/komična manga, ali je kasnije pretvoren u seriju o borilačkim veštinama, koju mnogi smatraju za „najuticajniju šonen mangu”. Zmajeva kugla je bio jedan od glavnih razloga za „Zlatno doba Džampa,” kada je promet časopisa bilo rekordno visokih 6,53 miliona primeraka (1995).[16][17] Uspeh serije je ohrabrio Torjamu da nastavi da radi na Zmajevoj kugli od 1984. do 1995. Na kraju serije, Torijama je rekao da je pitao sve koji su bili uključeni u rad, da okonča mangu, da bi mogao da „preduzme neke nove korake u životu”.[18] U periodu od 11 godina, on je napisao 519 poglavlja koja su prikupljena u 42 tomova. Štaviše, uspeh mange dovela je do četiri anime adaptacije, nekoliko animiranih filmova, brojne video igre i razne ostale proizvode. Treća anime adaptacija, Zmajeva kugla GT, nije bila zasnovana na njegovim mangama; Međutim, Torijama je i dalje bio uključen u smišljanje imena i projektovanja glavnih likova.[19] Iako ni četvrti serijal, Zmajeva kugla Super, nije zasnovan na mangi, Torijama je zaslužan za priču i dizajna likova.[20] Pored svoje popularnosti u Japanu, Zmajeva kugla je bila uspešna i van njega, uključujući i Evropu i Severnoj Americi, sa ukupno 230 miliona primeraka prodatih širom sveta.[21]

Reference

  1. ^ Toriyama 2009, str. 178.
  2. ^ „ドラゴンボール 冒険SPECIAL”. Weekly Shōnen Jump (na jeziku: japanski). Shueisha. 1. 12. 1987. 
  3. ^ a b „Akira Toriyama interview”. Shonen Jump. Viz Media (1). 26. 11. 2002. 
  4. ^ DRAGON BALL 大全集 3: TV ANIMATION PART 1 (na jeziku: japanski). Shueisha. 1995. str. 202—207. ISBN 978-4-08-782753-8. 
  5. ^ Kido, Misaki C. (januar 2012). „Interview with Masashi Kishimoto (Creator of Naruto)”. Weekly Shonen Jump Alpha. Viz Media (1–30–12): 118—121. 
  6. ^ Solomon, Charles (28. 8. 2008). „Creator Tite Kubo surprised by 'Bleach' success”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala 23. 4. 2009. g. Pristupljeno 17. 9. 2008. 
  7. ^ „[Information ; Dear Friends and Partners]”. DRAGON BALL OFFICIAL SITE (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-03-08. 
  8. ^ a b v DRAGON BALL 大全集 6: MOVIES & TV SPECIALS (na jeziku: japanski). Shueisha. 1995. str. 212—216. ISBN 978-4-08-782756-9. 
  9. ^ a b Dragon Ball Forever: Biography”. Arhivirano iz originala 27. 07. 2015. g. Pristupljeno 14. 10. 2015. 
  10. ^ Toriyama 2008, str. 145.
  11. ^ Toriyama 2009, str. 48.
  12. ^ Shonen Jump. Viz Media (1). 26. 11. 2002. 
  13. ^ a b Thompson, Jason (10. 3. 2011). „Jason Thompson's House of 1000 Manga – Dragon Ball”. Anime News Network. Pristupljeno 24. 3. 2013. 
  14. ^ „Top Manga Properties in 2008 – Rankings and Circulation Data”. Comipress. 31. 12. 2008. Pristupljeno 29. 3. 2013. 
  15. ^ „Top 10 Shonen Jump Manga by All-Time Volume Sales”. Anime News Network. 23. 10. 2012. Pristupljeno 17. 11. 2012. 
  16. ^ Ibaraki, Masahiko; Ohara, T. (translator) (31. 3. 2008). „The Reminiscence of My 25 Years with Shonen Jump”. ComiPress. Pristupljeno 15. 11. 2012. 
  17. ^ „The Rise and Fall of Weekly Shonen Jump: A Look at the Circulation of Weekly Jump”. ComiPress. 8. 5. 2007. Pristupljeno 15. 11. 2012. 
  18. ^ Toriyama 1995.
  19. ^ Dragon Ball GT Dragon Box: Dragon Book (na jeziku: japanski). Pony Canyon. 2005. str. 1. 
  20. ^ „Dragon Ball Super TV Anime Debuts on July 5”. Anime News Network. 2015. Pristupljeno 24. 6. 2015. 
  21. ^ „2013's Dragon Ball Z: Battle of Gods Film Story Outlined”. Anime News Network. 2012. Pristupljeno 6. 12. 2012. 

Literatura

Spoljašnje veze