Discover millions of ebooks, audiobooks, and so much more with a free trial

Only $11.99/month after trial. Cancel anytime.

Preobraženja - Pjesme
Preobraženja - Pjesme
Preobraženja - Pjesme
Ebook318 pages2 hours

Preobraženja - Pjesme

Rating: 0 out of 5 stars

()

Read preview

About this ebook

Antun Branko Šimić (1898.-1925.) autor je koji se nerijetko smatra najboljim pjesnikom hrvatske avangarde, ako ne i hrvatskog pjesništva uopće. Preminuo je mlad, od tuberkuloze. Izraziti avangardist, svoje stihove gradi na podlozi očuđenja svijeta, neovisno o pravilima tradicijom utvrđenog jezičnog i formalnog ustroja stihotvorstva. Šimićevo prevrednovanje jezičnog ustroja očituje se u vizualnoj organizaciji stihova, te u oslanjanju na osnovne izraze pjesnikovog doživljavanja svijeta, a time i u gubitku interpunkcije.


Za života je objavio samo jednu zbirku, Preobraženja (1920.). Naše Sabrane pjesme sadrže kompletan Šimićev pjesnički opus: tu zbirku, poeziju objavljenu po periodici, kao i posthumno.


Lektira za 4. razred srednje škole.

LanguageHrvatski jezik
Release dateSep 8, 2023
ISBN9789533284354
Preobraženja - Pjesme

Related to Preobraženja - Pjesme

Related ebooks

Reviews for Preobraženja - Pjesme

Rating: 0 out of 5 stars
0 ratings

0 ratings0 reviews

What did you think?

Tap to rate

Review must be at least 10 words

    Book preview

    Preobraženja - Pjesme - Antun Branko Šimić

    Antun Branko

    Šimić

    Sabrane pjesme

    Preobraženja

    Pjesme objavljene u periodici

    Posthuma

    e-Lektirelogotipi

    Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

    Više informacija o EU fondovima možete naći na web stranicama Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije:

    www.strukturnifondovi.hr

    Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET.

    Sadržaj

    O autoru: Antun Branko Šimić

    Prije čitanja...

    Preobraženja (1920.)

    Pjesnici

    Moja preobraženja

    Mladić

    Molitva na putu

    Žene, mladići, ljeto

    Zavodnik

    Zavedena

    Bolesnik

    Mjesečar

    Mučenik

    Mati

    Hercegovina

    Samoća na vodi

    Podne i bolesnik

    Veče i ja

    Žene s jednim srcem

    Gorenje

    Povratak

    Povratak

    Prenuće

    Ljubomora

    Prva noć samoće

    Zima

    Teški zrak

    Žrtve

    Ljubav

    Ljubomora

    Mrtva ljubav

    Zapuštena

    Bog mučitelj

    Jedanput

    Izgubljene žene

    Hercegovina

    Pjesma iznad zemlje

    April

    Ljetna pjesma

    Uzvišeno veče

    Molitva za preobraženje

    Pobjednici na livadi

    Cvijet u kavani

    Vampir

    Sudbine u ponoć

    Radosna noć u gradu

    Rastanak sa sobom

    Put

    Otkupljenje

    Opomena

    Budući

    Pjesme objavljene u periodici (1913.-1924.)

    Zimska pjesma

    Na kućnom pragu

    Žeteoci

    U krilu proljetne noći

    Glas iz daljine

    Na povratku kući

    Ah, evo opet...

    Noć na jezeru

    Vesper

    Ivanje

    Himnos

    Idila

    Na povratku kući

    Susret

    Priča

    Septembar

    Ljetne melodije

    1. Kosci

    2. Zvona

    3. Le clair du lune

    Nedjelja

    Lutanje

    Heba

    [Mrtvo bit će sve...]

    Učiteljeva kćer

    Kukuruzi

    Mjeseca srpnja

    Bolesnica

    Radost tišine

    Toplo popodne

    Blagoslov žita

    Djevojče

    Vrtovi u dolu

    Muzika kiše i krovova

    Svijetlo jutro

    Rosa Mystica

    Pobožna pjesma

    Veče ljubavi

    Seoski život

    Odmor uz pjevanje mladog vina

    Večernja pjesma o oblacima i zelenim jezerima

    Bule

    Tiha mahala

    Utjeha očiju

    Ogledalo

    Molitva

    Pjesma

    Vjetrovi

    Pjesma

    Tijela

    Život

    Bakterije

    Grad

    Žuta sjenka

    Zanesena pjesma

    Oči

    Ples

    Ljubomora

    Moja draga, prijatelj i ja

    Vampir

    20 godina

    Izgubljen

    Traženje žene

    Raskrsnuće

    Ulična ljubav

    Očaj

    Posljednja pjesma

    Pjesma pjesnika

    Život na oblaku

    Ljubav

    Dva tijela ispred olujna večera

    Bog i moje tijelo

    Pjesma čovjeka s tajnom

    Bog i gradsko popodne

    Zavodnik

    Sunce siromaha

    Siromahu

    Post scriptum

    Pogled siromaha

    Napitnica

    Konac

    Okna na kućama siromaha

    Veliki ubijač

    Umorstvo djeteta

    Žene pred uredima

    Materinstvo

    Siromasi

    Mladić

    Raspeće

    Marija

    Ćutljivi sastanak s prijateljem

    Smrt i ja

    Ručak siromaha

    Ukop druga

    Siromasi koji jedu od podne do podne

    Nad trupom

    Tijelo i mi

    Prazno nebo

    Nađeni Bog

    Svirač ili Preobraženje glasova

    Konac kraljeva

    Posthuma (1925.-1960.)

    Smrtno sunce

    Vraćanje suncu

    Smrt

    Mene boli

    Chanson

    Sevdalinke

    Nikad više...

    Innocentia

    Plavokosi suton

    Sunce djetinjstva

    Put u dolinu

    Jesen u polju

    Sebi

    Moj kraj

    I. Mir

    Aprilsko snatrenje u dubravi

    Poljem se smiruju žita

    Tužaljka

    Bog moga djetinjstva

    Pjesma jednoj seljakinji

    Nemoć pjesnika

    Teža

    Zemlja

    Pjesma jednom brijegu

    S naših njiva

    Nostalgija

    Ljetni nocturno

    Pod ljetnim suncem

    Strah

    Chanson triste

    Bilo je nekoć

    Rukovanje

    [U mom je tijelu vrijeme i polako me slabi...]

    San

    [Ti, koju za me rodi...]

    [Časovi sve glasnije zvuče...]

    Nekoliko mladića

    [Među tolikim mnoštvom lica...]

    [U uskim ulicama...]

    [To nije Jakov...]

    [Mi smo se sreli na zvijezdi...]

    [Ipak jedanput evo se nađoh...]

    [Mi sastasmo se onda dok ja još bijah dječak...]

    Život nekih žena

    [Ja imah 16 ljeta kad me mati uda...]

    [Već 20 godina je mrtva...]

    Bez ljubavi

    Žene

    Marija odlazi na ljetovanje

    Ljubav siromaha

    Pjesma jednog prijatelja

    Dokončavanje

    Čamac

    Pri polasku

    Smilje

    Krvolok

    Pjesnici u životu

    [Sva sunca ovog ljeta...]

    [Kuda da pođem u ovu prazninu ispred sebe?...]

    Zakonodavci

    Mrtvac

    Mi

    [Jedanput i ja ovako ružan kako jesam...]

    Djeca

    Mjeseca januara

    [Vidjeh na cesti danas mrtva psića...]

    Svjetlost

    Čačuga

    Ljetne večeri

    Hosana

    Blagoslov

    Pjesma jeseni

    Ponoć

    Pogledi

    Pod jesenjim suncem

    Slika

    Mandolina

    Podnevni pastel

    Pod jablanima

    Zločin

    Metodički instrumentarij

    Poticaji za daljnji rad

    Rječnik

    Kviz

    Antun Branko Šimić

    Antun Branko

    Šimić

    Drinovci kod Gruda, Hercegovina,

    18. XI. 1898.

    – Zagreb, 2. V. 1925.

    Ne samo o drugima, nego i o sebi samima mi znamo strahovito malo. Premda ih malo sluti da su sami sebi veliki tuđinci. Ne samo u njihovoj duši nego i u njihovu tijelu događa se nešto: to im je malone potpuno tuđe i daleko.

    Antun Branko Šimić

    Antun Šimić (potpisivao se i kao A. B. Šimić-Hercegovac, Branko Zvonković, Antun B. Š.-ić, itd.) rodio se u Drinovcima u zapadnoj Hercegovini 1898. godine. Roditelji su mu bili ugledni i imućni ljudi. Imali su devetoro djece. Antun je bio njihovo drugo dijete. Već u osnovnoj školi zamijećeno je da je Antun vrlo darovit. Polazio je potom Franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu, koja je zapravo bila sjemenište za mlade franjevce. Osnovna (pučka) škola je tada trajala četiri razreda, a gimnazija je počinjala od petoga razreda. U trećem razredu gimnazije (danas je to sedmi razred osnovne škole) postao je popularan i među vršnjacima i među profesorima, jer su se već naveliko čitali rukopisi njegovih pjesama. Poticao ga je na pisanje i njegov stariji rođak i veliki prijatelj Ilija Glavota koji će kasnije, još mlad, umrijeti od tuberkuloze. U počast svom prijatelju Antun je, potresen, napisao (Pjesma gladi, ulomak, 1916.):

    »Umro je!

    Bijasmo zemljaci i prijatelji, prijatelji kakvi se samo mogu zamisliti. Bijasmo prijatelji i braća, jer nam duše bijahu srodne i bratske, jer imađasmo gotovo iste misli, čežnje i osjećaje.

    Svakih praznika školskih bijasmo cijelo vrijeme zajedno. Po čitave dane lutasmo i lunjasmo širokim drinovačkim poljem ćeretajući i razgovarajući o svemu i svačemu... O, dragi dani, najdraži moji dani! Polja, kukuruzi, visoki kukuruzi, među koje se zapleo vjetar i kao zarobljen trza se želeći se osloboditi, šumeći, šumoreći, šušteći šumnu pjesmu svoju. Pa onda jezero, okruglo modro jezero, čije su dubine neizmjerne, jezero priča moje majke, po kojem toliko puta šetaše kao labud naš čamac, moj i Ilijin. O, dragi dani, moji najdraži dani! Nebo naše, južno, južnjačko modro nebo!

    Ne bijaše pjesnikom, tj. ne pisaše i ne kovaše stihove, ali imađaše pjesničku dušu, osjetljivu, meku i finu. Bijaše nepraktičan, iako silom htijaše biti praktičnim. Jedne noći čitasmo, pruživši se po travi, Nikolića, onu malu njegovu crvenu knjižicu, čitasmo na mjesečini, bijeloj i snatrivoj, i te noći vidjeh najbolje kakvu dušu imađaše naš dobri Ilija. Drugi put deklamirah mu neke svoje stihove, koji govorahu o smrti, i taj mi put reče,da se ne boji smrti, da mu nije žao umrijeti. Kao da ga i sada čujem gdje ponavlja tihim i melankoličnim glasom zadnje strofe moje pjesme:

    Mrtvo bit će sve.

    Čamac će samo

    Mladosti, sreće

    K obali stići amo.

    Ja ću tad sjesti

    Zadnja će tako

    Sjen se zavesti

    Tihano i polako.

    Zgasnut će svijeće.

    Nikad se više

    Vratiti ne će

    Čamac, što ljetom diše...«

    Ovaj ulomak objavljen u Novinama puno govori i o autoru Antunu Šimiću, o njegovu djetinjstvu i ljetovanjima, o porijeklu motiva koji će se javljati kasnije u pjesmama (mjesečina, voda, zvjezdano nebo).

    U časopisu Vilingaj 1913. godine tiskana mu je prva pjesma – dakle, kad je imao petnaest godina. Gimnaziju je nastavio pohađati prvo u Mostaru, onda u Vinkovcima, a potom u Zagrebu. U međuvremenu i dalje objavljuje pjesme, počinje pisati i feljtone.

    Godine 1914. izlazi iz tiska čuvena antologija Hrvatska mlada lirika s kojom moderna dolazi svom kraju, a isto tako impresionistički i simbolistički poetski izraz. U antologiji je zastupljeno dvanaest pjesnika rođenih oko 1890. godine, te u njoj prevladava pejsažna, ritmična lirika pravilnoga stiha i forme, u kojoj je dovoljan mali životni poticaj da bi nastala pjesma. Antun neće biti sljedbenik pjesnika ove generacije, donijet će u hrvatsku književnost posve nove zamisli. Odvest će poeziju misaonijim smjerovima, uvest će u hrvatsku liriku slobodan stih. Interpunkciju će uporabiti samo onda kad ona bude također »imala što reći« u konstrukciji strofe, ili naglasiti neki njezin dio. Inače će pjesme ostavljati bez interpunkcije. Njegova poezija ritmizirana je na posve nov način, svaki dio pjesme ponekad ima drugačiji ritam. To ovisi o misli koju izriče. Pisanje poezije postat će način da se progovori o naročitom shvaćanju smisla svih stvari koje okružuju pjesnika. U prvom razdoblju stvaralaštva isticao je da je Matošev sljedbenik, pa je po uzoru na njega bio vrlo strog kritičar. U Zagrebu se počinje potpisivati kao Antun Branko Šimić. Kao maturant tiska pjesme u Hrvatskoj prosvjeti, a feljtone i kritičke članke u Griču, Novinama i Obzoru. Bio je

    Enjoying the preview?
    Page 1 of 1