Idi na sadržaj

Razlika između verzija stranice "Guido d'Arezzo"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m Izvor: clean up, removed: Kategorija:Biografije, Italija using AWB
 
(Nije prikazana 15 međuverzija 9 korisnika)
Red 1: Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
[[Datoteka:Guido van Arezzo.jpg|mini|desno|Guido d'Arezzo]]
[[Datoteka:Guido van Arezzo.jpg|mini|desno|Guido d'Arezzo]]
[[Datoteka:Ut queant.jpg|desno|mini|300px|Himna [[Saint Jean Baptiste]].]]
[[Datoteka:Ut queant.jpg|desno|mini|300px|Himna [[Saint Jean Baptiste]].]]
'''Guido d'Arezzo''' (Gvido od Areca ili Gvido Aretinski) je [[muzički]] [[teoretičar]] koji je djelovao u [[srednjem vijeku]] (991./992. - 1033.god.).
'''Guido d'Arezzo''' (Gvido od Areca ili Gvido Aretinski) je [[muzika|muzički]] [[muzička teorija|teoretičar]] koji je djelovao u [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]] (991./992. - 1033. god.).
Zaslužan je za veliki pomak u [[historiji]] notacije muzike.
Zaslužan je za veliki pomak u [[historija muzike|historiji]] notacije muzike.


Do trenutka kada je Guido počeo da djeluje kao teoretičar postojala je velika nestalnost u notnom zapisu.
Do trenutka kada je Guido počeo da djeluje kao teoretičar postojala je velika nestalnost u notnom zapisu.
Prije Guida su postojale [[neume]] (nastali u VIII vijeku) kojima se pokušavalo (bar izdaleka) odrediti položaj [[tonova]]. Prvi veliki korak u razvoju neuma je javljanje crvene linije u notnom zapisu koja je predstavljala žicu na nekom instrumentu. Ta linija je označavala ton ''f''. Međutim, uz pomoć te linije su se zapravo mogli fokusirati tri tona (jedan na liniji, jedan iznad, te jedan ispod linije).
Prije Guida su postojale [[neuma|neume]] (nastali u VIII vijeku) kojima se pokušavalo (bar izdaleka) odrediti položaj [[ton|tonova]]. Prvi veliki korak u razvoju neuma je javljanje crvene linije u notnom zapisu koja je predstavljala žicu na nekom instrumentu. Ta linija je označavala ton ''f''. Međutim, uz pomoć te linije su se zapravo mogli fokusirati tri tona (jedan na liniji, jedan iznad, te jedan ispod linije). Vremenom se dodaje druga linija koja je najčešće žute boje i koja je označavala ton ''c''. Kasnije se između ove dvije linije dodavala i crna linija na kojoj se bilježio ton ''a''.
Vremenom se dodaje druga linija koja je najčešće žute boje i koja je označavala ton ton ''c''.
Kasnije se između ove dvije linije dodavala i crna linija na kojoj se bilježio ton ''a''.


Zasluga Guida Aretinskog je to što je definitivno odredio polžaj neuma na sistemu od četiri crte (odnosno u prazninama između njih), dokrajčivši time nestalnost u dotadašnjoj notaciji.
Zasluga Guida Aretinskog je to što je definitivno odredio položaj neuma na sistemu od četiri crte (odnosno u prazninama između njih), dokrajčivši time nestalnost u dotadašnjoj notaciji. Četiri crte u notnom sistemu su bile dovoljne za zapisivanje [[horalne melodije|horalnih melodija]].
Četiri crte u notnom sistemu su bile dovoljne za zapisivanje [[koralnih melodija]].


Također je njegova zasluga davanje imena pojedinačnim tonovima. Da bi svojim učenicima olakšao pamćenje nota i melodija Arezzo je prvih šest tonova u ljestvici imenovao prvim slogovima stihova iz jedne himne sv. Ivana Krstitelja (Saint Jean Baptist). Ti slogovi su: ''ut'', ''re'', ''mi'', ''fa'', ''sol'', ''la''. Ton ''si'' je kasnije dobio ime [[analogija|analognim]] putem.
Takođe je njegova zasluga davanje imena pojedinačnim tonovima.
Da bi svojim učenicima olakšao pamćenje nota i melodija Arezzo je prvih šest tonova u ljestvici imenovao prvim slogovima stihova iz jedne himne sv. Ivana Krstitelja (Saint Jean Baptist). Ti slogovi su: ''ut'', ''re'', ''mi'', ''fa'', ''sol'', ''la''.
Ton ''si'' je kasnije dobio ime [[analognim]] putem.


== Izvor ==
== Izvor ==
* Josip Andreis, ''Historija muzike'' (1969.);
* Josip Andreis, ''Historija muzike'' (1969.);
* Članak sadrži i prevedene odlomke iz Wikipedije na francuskom jeziku.
* Članak sadrži i prevedene odlomke iz Wikipedije na francuskom jeziku.
{{Commonscat|Guido of Arezzo}}


[[Kategorija:Italijanski muzičari]]
[[Kategorija:Italijanski muzičari]]
[[Kategorija:Biografije, Arezzo]]

[[Kategorija:Muzička notacija]]
[[be:Гвіда д'Арэца]]
[[Kategorija:Italijanski pronalazači]]
[[br:Guido Arezzo]]
[[ca:Guido d'Arezzo]]
[[cs:Guido z Arezza]]
[[cy:Guido d'Arezzo]]
[[da:Guido af Arezzo]]
[[de:Guido von Arezzo]]
[[el:Γκουίντο ντ' Αρέτσο]]
[[en:Guido of Arezzo]]
[[eo:Guido de Arezzo]]
[[es:Guido de Arezzo]]
[[et:Guido Arezzost]]
[[fi:Guido Arezzolainen]]
[[fr:Guido d'Arezzo]]
[[gd:Guido da Arezzo]]
[[he:גואידו מארצו]]
[[hr:Guido Aretinski]]
[[hu:Arezzói Guido]]
[[is:Guido frá Arezzo]]
[[it:Guido Monaco]]
[[ja:グイード・ダレッツォ]]
[[ko:구이도 다레초]]
[[la:Guido Aretinus]]
[[nl:Guido van Arezzo]]
[[nn:Guido d’Arezzo]]
[[no:Guido av Arezzo]]
[[oc:Guido d'Arezzo]]
[[pam:Guido ning Arezzo]]
[[pl:Guido z Arezzo]]
[[pt:Guido d'Arezzo]]
[[ru:Гвидо д’Ареццо]]
[[sco:Guido o Arezzo]]
[[sv:Guido av Arezzo]]
[[uk:Гвідо д'Ареццо]]
[[zh-yue:桂多達賴左]]

Trenutna verzija na dan 9 februar 2018 u 15:00

Guido d'Arezzo
Himna Saint Jean Baptiste.

Guido d'Arezzo (Gvido od Areca ili Gvido Aretinski) je muzički teoretičar koji je djelovao u Srednjem vijeku (991./992. - 1033. god.). Zaslužan je za veliki pomak u historiji notacije muzike.

Do trenutka kada je Guido počeo da djeluje kao teoretičar postojala je velika nestalnost u notnom zapisu. Prije Guida su postojale neume (nastali u VIII vijeku) kojima se pokušavalo (bar izdaleka) odrediti položaj tonova. Prvi veliki korak u razvoju neuma je javljanje crvene linije u notnom zapisu koja je predstavljala žicu na nekom instrumentu. Ta linija je označavala ton f. Međutim, uz pomoć te linije su se zapravo mogli fokusirati tri tona (jedan na liniji, jedan iznad, te jedan ispod linije). Vremenom se dodaje druga linija koja je najčešće žute boje i koja je označavala ton c. Kasnije se između ove dvije linije dodavala i crna linija na kojoj se bilježio ton a.

Zasluga Guida Aretinskog je to što je definitivno odredio položaj neuma na sistemu od četiri crte (odnosno u prazninama između njih), dokrajčivši time nestalnost u dotadašnjoj notaciji. Četiri crte u notnom sistemu su bile dovoljne za zapisivanje horalnih melodija.

Također je njegova zasluga davanje imena pojedinačnim tonovima. Da bi svojim učenicima olakšao pamćenje nota i melodija Arezzo je prvih šest tonova u ljestvici imenovao prvim slogovima stihova iz jedne himne sv. Ivana Krstitelja (Saint Jean Baptist). Ti slogovi su: ut, re, mi, fa, sol, la. Ton si je kasnije dobio ime analognim putem.

  • Josip Andreis, Historija muzike (1969.);
  • Članak sadrži i prevedene odlomke iz Wikipedije na francuskom jeziku.