Idi na sadržaj

Armeni

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Datum izmjene: 21 juli 2024 u 12:17; autor: KWiki (razgovor | doprinosi)
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)
Pregledana verzija ove stranice, odobrena dana 21 juli 2024, zasnovana je na ovoj izmjeni.
Armeni
Հայեր Hayer
Ukupna populacija
c. 6[1]–8 miliona[2]
Značajno stanovništvo u
Armenija     2.961,514[3][4]
Rusija1.182,388[5]–2.900,000[6]
SAD1.000,366[7]–1.500,000[8]
Francuska250.000[9]–750.000[10]
Gruzija
 • Abhazija		168.191[11]
41.864[12]
Azerbejdžan
 • Nagorni Karabah[a]
146.573[13]
Libanon150.000[14]
Iran120.000[15]
Njemačka90.000–110.000[16]
Sirija[b]100.000[17]
Ukrajina100.000[18]
Brazil100.000[19][20]
Grčka80.000[21]
Argentina70.000[22]
Turska60.000[23]
Kanada55.740[24]
Poljska50.000[25]
Vjera
Kršćanstvo
Armenska apostolska crkva  · katolicizam  · protestantizam
Vezane etničke grupe
Hemšini, Cherkesogai

Armeni (armenski: հայեր, hayer) etnička grupa su porijeklom s Armenske visoravni u jugozapadnoj Aziji.[26]

Armeni su većina u Armeniji i Nagornom Karabahu. Dijaspora od oko 5 miliona ljudi živi izvan Armenije. Većina njih živi u Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Gruziji, Iranu, Njemačkoj, Ukrajini, Libanu, Brazilu i Siriji. S izuzetkom Irana i bivših sovjetskih država, današnja armenska dijaspora nastala je nakon genocida nad Armenima.[27]

Većina Armenaca su pripadnici Armenske apostolske crkve. Kršćanstvo se počelo širiti u Armeniji ubrzo nakon Isusove smrti, i tako je početkom 4. vijeka Armenska kraljevina postala prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao državnu religiju.[28]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da je indoevropska kultura iz bronzanog doba Trialeti-Vanadzor već u 3. mileniju p. n. e. imala uporište u Armeniji, s dokazima kao što su grobnice iz Ashtaraka.[29][30][31] Kontroverzna hipoteza nekih stručnjaka smješta indoevropsku pradomovinu na Armensku visoravan.[32]  

U bronzanom dobu nekoliko država je postojalo na području Armenije, uključujući Hetitsko carstvo.[33] Pod Ašurbanipalom (669–627. p. n. e.), Asirsko carstvo se prostiralo do planine Kavkaz (moderna Armenija, Gruzija i Azerbejdžan).[34]

Prvi geografski entitet koji su susjedni narodi nazivali Armenijom uspostavljena je u obliku satrapa (provincije) krajem 6. vijeka p. n. e. pod dinastijom Orontid (Yervanduni) unutar Ahemenidskog Carstva. Orontidi su kasnije vladali nezavisnom Kraljevinom Armenijom.

Kasnije je ta kraljevina s dinastijom Arsacida postala prva prva država koja je prihvatila kršćanstvo kao svoju religiju,[35] u ranim godinama 4. vijeka, vjerovatno 301. p. n. e.[36] U kasnom partskom razdoblju Armenija bila je priklonjena pretežno zoroastrijanizmu.[35] Armenija je 428. godine ponovo izgubila suverenitet pod osvajačkim bizantijskim i sasanidskim perzijskim carstvima, a kasnije i muslimanskim osvajanjem Perzije koja su obuhvatala područja gdje Armeni žive.

Godine 885. Armeni su ponovo uspostavili suvereno kraljevstvo pod vodstvom Ashota I iz dinastije Bagratid. Značajan dio Armena pobjegao je od bizantske okupacije 1045. godine i naknadne invazije turskih Seldžuka 1064. godine. Naselili su se u velikom broju u Kilikiji, anadolskoj regiji gdje su Armenci od rimskih vremena bili manjina. Godine 1080. osnovali su Kneževinu Armeniju, zatim i Kraljevinu Kilikiju, koja je postala žarište armenskog nacionalizma. Armenci su razvili bliske društvene, kulturne, vojne i vjerske veze s obližnjim križarskim državama, ali su na kraju podlegli napadima Memluka. U narednih nekoliko vijekova, nad Armenima su vladali Džinkis-kan, Timuridi i plemenske turske federacije Ak Koyunlu i Kara Koyunlu, te Osmanlijsko carstvo.

Moderna historija

[uredi | uredi izvor]

Etničko čišćenje Armena tokom posljednjih godina Osmanskog Carstva smatra se genocidom, gdje se procjenjuje da je bilo 1,5 miliona žrtava. Prvi val progona bio je od 1894. do 1896, a drugi je kulminirao genocidom nad Armenima 1915. i 1916. S početkom Prvog svjetskog rata, Osmansko Carstvo vidjelo je Armene kao saveznike carske Rusije, što je bio izgovor za progone koji će uslijediti.

Nakon raspada Ruskog carstva i Oktobarske revolucije, Armenija je nakratko bila nezavisna od 1918. do 1920. Krajem 1920. komunisti su došli na vlast nakon invazije Crvene armije na Armeniju. Prvobitno je 1922. Armenija postala dio Kavkaskog SFSR u sklopu Sovjetskog Saveza, a kasnije je formirana Armenska sovjetska socijalistička republika koja je trajala od 1936. do 21. septembra 1991. kada je Armenija proglasila nezavisnost od SSSR-a i uspostavila drugu Armensku Republiku.

Jezik

[uredi | uredi izvor]

Armenski je indoevropski jezik.[37] Ima dva međusobno razumljiva i pisana oblika: istočni armenski, koji se danas govori uglavnom u Armeniji, Gorskom Karabahu, Iranu i bivšim sovjetskim republikama; i zapadni armenski, koja se koristi u historijskoj Zapadnoj Armeniji.

Iako se armenski svrstava u indoevropske jezike, njegovo precizno klasificiranje je predmet rasprava. Donedavno su naučnici vjerovali da je armenski najuže povezan s grčkim i drevnim makedonskim. Eric P. Hamp smjestio je armenski jezik u grčko-armensku podgrupu indoevropskih jezika u svom indoevropskom porodičnom stablu iz 2012. godine.[38]

Ipak, danas većina stručnjaka vjeruje da je armenski jezik blizak indo-iranskim jezicima, isto koliko i grčkom.[39][40][41] To je dovelo neke učenjake da predlože hipotetsku grčko-armensko-arijsku grupu unutar indoevropske jezičke porodice.[42]

Khorovats je omiljeno armensko jelo

Kultura

[uredi | uredi izvor]
Armenski[mrtav link] rukopis iz 14. vijeka.

Armenska literatura prvi put je zabilježena u 400. godini kada je Mesrop Mashtots izumio armensku abecedu. Ovaj vremenski period često se smatra kao zlatno doba armenske književnosti. Ranu armensku literaturu napisao je "otac armenske historije", Movses Khorenatsi, autor Historija Armenije. U 19. stoljeću ustanovljen je veliki književni pokret koji je trebao da stvori modernu armensku književnost. Ovaj period, tokom kojeg je cvjetala armenska kultura, poznat je kao razdoblje preporoda (Zartonki sherchan). Većina njih usvojila je novostvorenu istočnu ili zapadnu varijantu armenskog jezika.

Muzički instrumenti kao što je duduk, dhol, zurna i kanun obično se nalaze u repertoaru armenske narodne muzike.  

Horovac, jelo s roštilja, jedno je od omiljenih armenskih jela. Lavaš je vrlo popularan armenski hljeb, a armenska paklava popularni je desert napravljen od filo tijesta.  

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Republika Nagorni Karabah je „de facto“ nezavisna i uglavnom vezana s Armenijom, međutim međunarodno je prepoznata kao „de jure“ dio Azerbejdžana.
  2. ^ Procjenjuje se da je broj sirijskih Armena daleko manji zbog Sirijskog građanskog rata, jer su to predratne brojke. Mnogi su izbjegli u Libanon, Armeniju i Zapad.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Dennis J.D. Sandole (24. 1. 2007). Peace and Security in the Postmodern World: The OSCE and Conflict Resolution. Routledge. str. 182. ISBN 9781134145713. The nearly 3 million Armenians in Armenia (and 3–4 million in the Armenian Diaspora worldwide) "perceive" the nearly 8 million Azerbaijanis in Azerbaijan as "Turks."
  2. ^ Von Voss, Huberta (2007). Portraits of Hope: Armenians in the Contemporary World. New York: Berghahn Books. str. xxv. ISBN 9781845452575. ...there are some 8 million Armenians in the world...
  3. ^ [1] հոկտեմբերի 12-21-ը Հայաստանի Հանրապետությունում անցկացված մարդահամարի արդյունքները (Rezultati popisa sprovedenog u oktobru 2011. godine u Republici Armeniji). pp 6-7.
  4. ^ Ministarstvo kulture Armenije "The ethnic minorities in Armenia. Brief information" Arhivirano 10. 10. 2017. na Wayback Machine. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine."National minority".
  5. ^ "National makeup of the population of the Russian Federation (Национальный состав населения Российской Федерации)" (jezik: ruski). Russian Federal State Statistics Service. Arhivirano s originala, 23. 12. 2021. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  6. ^ Robert A. Saunders, Vlad Struko (2010). Historical dictionary of the Russian Federation. Lanham, Maryland: Scarecrow Press. str. 50. ISBN 978-0-8108-5475-8.
  7. ^ Total ancestry categories tallied for people with one or more ancestry categories reported 2011 American Community Survey 1-Year Estimates. United States Census Bureau. Pristupljeno 22. 12. 2012.
  8. ^ "Barack Obama on the Importance of US-Armenia Relations". Armenian National Committee of America. 19. 1. 2008. Arhivirano s originala, 6. 1. 2013. Pristupljeno 24. 7. 2012. "Kim Kardashian Urges Support for Telethon". The Armenian Weekly. 20. 5. 2012. Pristupljeno 24. 7. 2012. Milliken, Mary (12. 10. 2007). "Armenian-American clout buys genocide breakthrough". Reuters. Arhivirano s originala, 5. 11. 2013. Pristupljeno 5. 12. 2012.
  9. ^ Thon, Caroline (2012). Armenians in Hamburg: an ethnographic exploration into the relationship between diaspora and success. Berlin: LIT Verlag Münster. str. 25. ISBN 978-3-643-90226-9.
  10. ^ Taylor, Tony (2008). Denial: history betrayed. Carlton, Victoria: Melbourne University Pub. str. 4. ISBN 978-0-522-85482-4.
  11. ^ "National Statistics Office of Georgia" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 5. 2. 2017. Pristupljeno 24. 5. 2016.
  12. ^ В Абхазии объявили данные переписи населения. Delfi (jezik: ruski). 29. 12. 2011. Pristupljeno 20. 8. 2013. (According to the 2011 census).
  13. ^ Republic of Artsakh. "Population estimates of NKR as of 01.01.2013". Pristupljeno 20. 2. 2014.[mrtav link]
  14. ^ Gibney, Matthew J. (2005). Immigration and asylum: from 1900 to the present. Santa Barbara, California: ABC-CLIO. str. 13. ISBN 978-1-57607-796-2.
  15. ^ Vardanyan, Tamara (21. 6. 2007). Իրանահայ համայնք. ճամպրուկային տրամադրություններ [The Iranian-Armenian community] (jezik: armenski). Noravank Foundation. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  16. ^ Sargsyan, Babken (8. 12. 2012). "Գերմանիաիի հայ համայնքը [Armenian community of Germany]" (jezik: armenski). Pristupljeno 10. 1. 2015.
  17. ^ "THE VIRTUAL MUSEUM OF ARMENIAN DIASPORA". Ministry of Diaspora of the Republic of Armenia. Arhivirano s originala, 19. 2. 2014. Pristupljeno 19. 2. 2014.
  18. ^ The distribution of the population by nationality and mother tongue, Kiev: State Statistics Committee of Ukraine, 2001, pristupljeno 5. 1. 2013[trajno mrtav link]
  19. ^ Comunidade armênia prospera no Brasil, mas não abandona luta pela memória do massacre. By Breno Salvador. O Globo, 24 April 2015
  20. ^ "Federal Senate of Brazil Recognizes Armenian Genocide". Armenian Weekly. 3. 6. 2015.
  21. ^ Bedevyan, Astghik (18. 1. 2011). "Հունաստանի հայ համայնքը պատրաստվում է Հայաստանի նախագահի հետ հանդիպմանը [Armenian community of Greece preparing for the meeting with the Armenian president]" (jezik: armenski). Radio Free Europe/Radio Liberty Armenian Service. Pristupljeno 10. 1. 2015.
  22. ^ Ayvazyan 2003, str. 100.
  23. ^ "Foreign Ministry: 89,000 minorities live in Turkey". Today's Zaman. 15. 12. 2008. Arhivirano s originala, 20. 5. 2011. Pristupljeno 5. 1. 2013.
  24. ^ Canada National Household Survey, Statistics Canada, 2011, pristupljeno 20. 8. 2013. Od toga je 31.075 prijavilo jedinstveno i 24.675 mješovitog porijekla Armena.
  25. ^ "Narodowy Spis Powszechny 2011 (Polish Census of 2011)". Główny Urząd Statystyczny (Polish Central Statistical Office). 2011. Arhivirano s originala, 17. 10. 2015. Pristupljeno 31. 10. 2015.
  26. ^ "Armenia: Ancient and premodern Armenia". Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica, Inc. Pristupljeno 17. 7. 2018. The Armenians, an Indo-European people, first appear in history shortly after the end of the 7th century BCE[, d]riving some of the ancient population to the east of Mount Ararat [...]
  27. ^ Richard G. Hovannisian, The Armenian people from ancient to modern times: the fifteenth century to the twentieth century, Volume 2, p. 427, Palgrave Macmillan, 1997.
  28. ^ "Armenia first nation to adopt Christianity as a state religion". Arhivirano s originala, 6. 1. 2011. Pristupljeno 27. 2. 2007.
  29. ^ Peter I. Bogucki and Pam J. Crabtree Ancient Europe, 8000 B.C. to A.D. 1000: An Encyclopedia of the Barbarian World. Arhivirano 9. 1. 2016. na Wayback Machine Charles Scribner's Sons, 2004 ISBN 978-0684806686
  30. ^ Daniel T. Potts A Companion to the Archaeology of the Ancient Near East. Volume 94 of Blackwell Companions to the Ancient World. John Wiley & Sons, 2012 ISBN 1405189886 p.681
  31. ^ Simonyan, Hakob Y. (2012). "New Discoveries at Verin Naver, Armenia". Backdirt. The Cotsen Institute of Archaeology at UCLA (The Puzzle of the Mayan Calendar): 110–113. Pristupljeno 5. 8. 2019.
  32. ^ Thomas Gamkrelidze and Vyacheslav Ivanov (philologist)|Vyacheslav V. Ivanov, The Early History of Indo-European Languages, March 1990, p. 110.
  33. ^ Vahan Kurkjian, "History of Armenia", Michigan, 1968, History of Armenia by Vahan Kurkjian; Armenian Soviet Encyclopedia, v. 12, Yerevan 1987; Artak Movsisyan, "Sacred Highland: Armenia in the spiritual conception of the Near East", Yerevan, 2000; Martiros Kavoukjian, "The Genesis of Armenian People", Montreal, 1982
  34. ^ Curtis, John (November 2003). "The Achaemenid Period in Northern Iraq". L'archéologie de l'empire achéménide (Paris, France): 12.
  35. ^ a b Mary Boyce. Zoroastrians: Their Religious Beliefs and Practices Psychology Press, 2001 ISBN 978-0415239028 p 84
  36. ^ traditionally dated to 301 following Mikayel Chamchian (1784). 314 is the date favored by mainstream scholarship, so Nicholas Adontz (1970), p.82, following the research of Ananian, and Seibt The Christianization of Caucasus (Armenia, Georgia, Albania) (2002).
  37. ^ "Armenian (people) | Description, Culture, History, & Facts".
  38. ^ Hamp, Eric P. (august 2013). "The Expansion of the Indo-European Languages: An Indo-Europeanist's Evolving View" (PDF). Sino-Platonic Papers. 239: 8, 10, 13. Pristupljeno 8. 2. 2014.
  39. ^ Vavroušek P. (2010). "Frýžština". Jazyky starého Orientu. Praha: Univerzita Karlova v Praze. str. 129. ISBN 978-80-7308-312-0.
  40. ^ J. P. Mallory, Douglas Q. Adams. (1997). Encyclopedia of Indo-European culture. London: Fitzroy Dearborn Publishers. str. 419. ISBN 9781884964985.
  41. ^ Clackson James P.T. (2008). "Classical Armenian". The Ancient Languages of Asia Minor. New York: Cambridge University Press. str. 124.
  42. ^ Handbook of Formal Languages (1997), p. 6.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
  • Armenci – Mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Armeni&oldid=3633579"