Andreas Wellinger

Andreas Wellinger
Lične informacije
Rođenje	28. august 1995. Ruhpolding, Njemačka
Visina	183 cm
Karijera
Klub	SC Ruhpolding
Takmiči se za	Njemačku
Lični rekord	245 m (Vikersund 2017)
Svjetski kup
Sezone	2012–
Pobjede	7 (+ 7 ekipnih)
Pob. postolja	39 (+ 26 ekipno + 1 mješovito)
Medalje Zimske olimpijske igre Pyeongchang 2018. Mala Soči 2014. Ekipno Pyeongchang 2018. Velika Pyeongchang 2018. Ekipno Svjetsko prvenstvo Lahti 2017. Mješovito Planica 2023. Mješovito Lahti 2017. Mala Lahti 2017. Velika Planica 2023. Mala Svjetsko prvenstvo u letovima Tauplitz 2024. Pojedinačno Tauplitz 2016. Ekipno Vikersund 2022. Ekipno Tauplitz 2024. Ekipno Svjetsko juniorsko prvenstvo Almati 2015. Pojedinačno Almati 2015. Ekipno Liberec 2013. Ekipno
Ažurirano: 24. 3. 2024.

Andreas Wellinger njemački je skijaš-skakač.

Karijera

U Svjetskom kupu debitirao je 2012. na maloj skakaonici u Lillehammeru. Nakon prve serije bio je čak i vodeći, ali je na kraju završio na petom mjestu. Iste godine na velikoj skakaonici u Kuusamu s kolegama iz reprezentacije došao je do prve ekipne pobjede, a pojedinačno se dvaput plasirao na pobjedničko postolje: u Sočiju i Engelbergu. U sezoni 2012/13. osvojio je 393 boda, što mu je bilo dovoljno za 20. mjesto u ukupnom poretku.

2013. osvojio je Ljetni Grand Prix ispred Jerneja Damjana. Na prvom takmičenju sezone 2013/14. u Klingenthalu bio je drugi. Isti uspjeh ponovio je u Engelbergu. Novogodišnju turneju završio je na desetom mjestu, da bi kasnije u Wisłi došao do prve pobjede u karijeri.

Prvi mu je veći uspjeh zlatna medalja s Olimpijskih igara 2014. u Sočiju, koju je osvojio u ekipnim skokovima kao član reprezentacije Njemačke.

Veći dio sezone 2014/15. propustio je zbog povrede mada je na samom njenom startu u Klingenthalu osvojio treće mjesto. Vratio se u drugom dijelu sezone nastupima na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Almatiju, gdje je osvojio srebrnu medalju i u pojedinačnom i u ekipnom takmičenju. Još jednu ekipnu srebrnu medalju osvojio je na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu.

Na Svjetskom prvenstvu 2017. u Lahtiju osvojio je srebrnu medalju na maloj skakaonici, što mu je prva pojedinačna seniorska medalja na velikim takmičenjima, a odmah idućeg dana došao je i do zlatne medalje u mješovitim ekipnim skokovima. Tome je dodao još jednu srebrnu medalju na velikoj skakaonici.

Najbolji rezultat na Novogodišnjoj turneji ostvario je sljedeće sezone kad je u ukupnom plasmanu bio drugi.

Na Zimskim olimpijskim igrama 2018. u Pyeongchangu ostvario je najbolji pojedinačni rezultat u karijeri osvojivši zlatnu medalju na maloj skakaonici iako je nakon prve serije bio peti. Na velikoj skakaonici također je bio odličan, došavši do srebrne medalje, iza Kamila Stocha. Dva dana kasnije u ekipnim skokovima svojim skokom u posljednjoj seriji donio je Njemačkoj još jednu srebrnu medalju, prestigavši Stocha, odnosno Poljake, koji su dotad držali drugo mjesto. Tako je s jednom zlatnom i dvije srebrne medalje postao najuspješniji skijaš-skakač na ZOI 2018.

Na Svjetskom prvenstvu 2019. u Seefeldu na treningu je skakao protiv Stephana Leyhea kako bi bio određen četvrti član njemačke ekipe za skokove na velikoj skakaonici u Innsbrucku. Zbog razočaravajućeg 32. mjesta nije nominiran za ostala takmičenja na prvenstvu.

Početkom juna 2019. teško se povrijedio na treningu u Hinzenbachu, potpuno potrgavši križni ligament u desnom koljenu, zbog čega je morao propustiti cijelu sezonu 2019/20. Nedugo prije nego što je želio početi s treninzima za sezonu 2020/21. slomio je ključnu kost na odmoru u Australiji. Pokušao se vratiti takmičenjima, ali je sezonu okončao tokom Novogodišnje turneje nakon što se nijednom nije uspio plasirati među 30 najboljih u dotadašnjem dijelu sezone. Ni sljedeća sezona nije bila mnogo bolja, ali je ipak osvojio ekipnu srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u letovima u Vikersundu.

I u prvom dijelu sezone 2022/23. ostvarivao je prosječne do solidne rezultate, ali, kako je sezona odmicala i kako se počelo bližiti Svjetsko prvenstvo u Planici, njegova forma počela se popravljati, pa je na posljednja tri takmičenja prije prvenstva ostvario dvije pobjede i jedno drugo mjesto. Na prvenstvu je te rezultate potvrdio osvojivši najprije srebro na maloj skakaonici, a zatim i zlato u mješovitim skokovima.

Sezonu 2023/24. počeo je odličnim rezultatima, plasiravši se četiri puta na postolje (jedna pobjeda). I Novogodišnju turneju počeo je pobjedom u Oberstdorfu, ali je na sljedećim stanicama bio odmah ispod postolja, što mu je nakon šest godina donijelo još jedno drugo mjesto u ukupnom poretku. Na Svjetskom prvenstvu u letovima u Tauplitzu osvojio je prvu pojedinačnu letačku medalju u karijeri (srebro), dodavši tome još jednu ekipnu, ovog puta bronzanu. Sezonu je završio na trećem mjestu u generalnom poretku, što mu je najbolji plasman u karijeri.

Rezultati u Svjetskom kupu

Postolja

Br.	Datum	Mjesto	Skakaonica	K-tačka	HS	Skok 1	Skok 2	Bodovi	Plasman	Pobjednik
1.	9. 12. 2012.	Krasna Poljana	Ruskije Gorki	K-95	HS 106	100 m	102,5 m	261,6	3.	Andreas Kofler
2.	16. 12. 2012.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	130 m	138,5 m	270,3	2.	Gregor Schlierenzauer
3.	24. 11. 2013.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	132 m	–^	132,8	2.	Krzysztof Biegun
4.	22. 12. 2013.	Engelberg	Titlis	K-125	HS 137	131 m	129,5 m	270,8	2.	Kamil Stoch
5.	16. 1. 2014.	Wisła	Malinka	K-120	HS 134	127 m	128,5 m	262,8	1.	–
6.	23. 11. 2014.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	140 m	133 m	270,7	3.	Roman Koudelka
7.	14. 1. 2017.	Wisła	Malinka	K-120	HS 134	127,5 m	120,5 m	249,1	3.	Kamil Stoch
8.	22. 1. 2017.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-120	HS 134	130,5 m	133 m	285,8	2.
9.	29. 1. 2017.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 147	147,5 m	135 m	242,3	1.	–
10.	4. 2. 2017.	Oberstdorf	"Heini Klopfer"	K-200	HS 225	234,5 m	222,5 m	434,8	2.	Stefan Kraft
11.	5. 2. 2017.					238 m	–^	220,0	2.
12.	12. 2. 2017.	Sapporo	Okurayama	K-123	HS 137	140,5 m	132 m	255,3	2.	Kamil Stoch
13.	15. 2. 2017.	Pyeongchang	Alpensia	K-125	HS 140	136 m	136 m	279,8	2.	Stefan Kraft
14.	16. 2. 2017.			K-103	HS 109	99 m	112 m	240,8	3.	Maciej Kot
15.	12. 3. 2017.	Oslo	Holmenkollen	K-120	HS 134	133,5 m	127 m	258,6	2.	Stefan Kraft
16.	16. 3. 2017.	Trondheim	Granåsen	K-124	HS 140	133 m	141,5 m	289,6	3.
17.	24. 3. 2017.	Planica	Letalnica	K-200	HS 225	235 m	235 m	480,4	2.
18.	26. 3. 2017.					238,5 m	–^	236,2	2.
19.	26. 11. 2017.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	140 m	140 m	293,0	3.	Jernej Damjan
20.	3. 12. 2017.	Nižnji Tagil	Roda	K-120	HS 134	132 m	133,5 m	275,7	1.	–
21.	10. 12. 2017.	Titisee-Neustadt	Hochfirst	K-125	HS 142	139,5 m	–^	126,0	2.	Richard Freitag
22.	4. 1. 2018.	Innsbruck	Bergisel	K-120	HS 130	133 m	126 m	253,5	3.	Kamil Stoch
23.	6. 1. 2018.	Bischofshofen	"Paul Ausserleitner"	K-125	HS 140	129 m	139,5 m	270,5	3.
24.	28. 1. 2018.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-125	HS 140	119,5 m	136,5 m	242,0	2.	Anže Semenič
25.	25. 11. 2018.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	136 m	145,5 m	288,4	2.	Ryōyū Kobayashi
26.	11. 2. 2023.	Lake Placid	MacKenzie Intervale	K-115	HS 128	129 m	125,5 m	264,5	1.	–
27.	12. 2. 2023.					124 m	130 m	276,1	2.	Halvor Egner Granerud
28.	18. 2. 2023.	Râșnov	Râșnov	K-90	HS 97	94 m	99 m	240,4	1.	–
29.	26. 11. 2023.	Kuusamo	Rukatunturi	K-120	HS 142	143,5 m	146 m	334,1	3.	Stefan Kraft
30.	2. 12. 2023.	Lillehammer	Lysgårdsbakken	K-90	HS 98	99 m	92 m	291,7	2.
31.	3. 12. 2023.			K-123	HS 140	135 m	143 m	312,3	2.
32.	10. 12. 2023.	Klingenthal	Vogtland Arena	K-125	HS 140	137,5 m	146,5 m	293,1	3.	Karl Geiger
33.	29. 12. 2023.	Oberstdorf	Schattenberg	K-120	HS 137	139,5 m	128 m	309,3	1.	–
34.	1. 1. 2024.	Garmisch-Partenkirchen	Velika olimpijska	K-125	HS 142	138 m	137,5 m	291,4	3.	Anže Lanišek
35.	14. 1. 2024.	Wisła	Malinka	K-120	HS 134	131 m	128,5 m	262,4	3.	Ryōyū Kobayashi
36.	21. 1. 2024.	Zakopane	Wielka Krokiew	K-120	HS 140	135,5 m	137 m	327,8	2.	Stefan Kraft
37.	4. 2. 2024.	Willingen	Mühlenkopf	K-130	HS 147	139 m	149 m	237,6	1.	–
38.	17. 2. 2024.	Sapporo	Ōkurayama	K-123	HS 137	127,5 m	134 m	256,9	3.	Stefan Kraft
39.	1. 3. 2024.	Lahti	Salpausselkä	K-116	HS 130	129,5 m	126,5 m	257,1	2.	Lovro Kos

^ – održana samo jedna serija zbog jakog vjetra

Ekipne pobjede

Datum	Mjesto	Skakaonica
30. 11. 2012.	Kuusamo	Rukatunturi
22. 11. 2014.	Klingenthal	Vogtland Arena
21. 11. 2015.
9. 1. 2016.	Willingen	Mühlenkopf
21. 1. 2017.	Zakopane	Wielka Krokiew
3. 3. 2018.	Lahti	Salpausselkä
19. 2. 2023^	Râșnov	Râșnov

^ – takmičenje dvočlanih ekipa ("supertim")

Ukupni poredak

Sezona	Plasman
2012/2013.	20.
2013/2014.	9.
2014/2015.	35.
2015/2016.	17.
2016/2017.	4.
2017/2018.	6.
2018/2019.	18.
2019/2020.	nije nastupao
2020/2021.	bez plasmana
2021/2022.	29.
2022/2023.	7.
2023/2024.	3.

Novogodišnja turneja

Sezona	Plasman
2012/2013.	9.
2013/2014.	10.
2014/2015.	nije nastupao
2015/2016.	10.
2016/2017.	23.
2017/2018.	2.
2018/2019.	31.
2019/2020.	nije nastupao
2020/2021.	62.
2021/2022.	31.
2022/2023.	11.
2023/2024.	2.

Svjetski kup u letovima

Sezona	Plasman
2012/2013.	45.
2013/2014.	12.
2014/2015.	bez plasmana
2015/2016.
2016/2017.	2.
2017/2018.	26.
2018/2019.	22.
2019/2020.	nije nastupao
2020/2021.
2021/2022.	25.
2022/2023.	9.
2023/2024.	7.

Raw Air

Sezona	Plasman
2017.	3.
2018.	19.
2019.	33.
2020.	nije nastupao
2021.	Otkazano
2022.	29.
2023.	22.
2024.	6.

Planica 7

Sezona	Plasman
2018.	24.
2019.	25.
2020.	otkazano
2021.	nije nastupao
2022.	17.
2023.
2024.	15.

Ljetni Grand Prix

Sezona	Plasman
2012.	72.
2013.	1.
2014.	18.
2015.	12.
2016.	2.
2017.	16.
2018.	58.
2019.	nije nastupao
2020.
2021.	21.
2022.	6.
2023.

Willingen Six

Sezona	Plasman
2018.	5.
2019.	19.
2020.	nije nastupao
2021.

Vanjski linkovi

• Wellingerov profil na FIS-u