Idi na sadržaj

Genetičko testiranje

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Genetičko testiranje, poznato i kao DNK testiranje, u genetičkoj medicinskoj dijagnozi se koristi za procjenjivanje ranjivosti od nasljednih bolesti. Može se koristiti i za određivanje roditeljstva djeteta (genetske majke i oca) ili predaka određenih osoba ili bioloških odnosa između ljudi. Pored proučavanja hromosoma na nivou pojedinačnih gena, genetsko testiranje u širem smislu objedinjuje biohemijske testove za moguće prisustvo nasljedne bolesti, ili mutantnog oblika gena koji su povezani sa povećanim rizikom od razvoja genetskih poremećaja. Genetičkim testiranjem se otkrivaju promjene u hromosomima, genima ili proteinima.[1][2][3][4][5][6]

Većinu vremena u postavljanju dijagnoze, koristi se za testiranje i pronalaženje promjena koje su povezane sa naslijednim poremećajima. Rezultati genetskog testa mogu potvrditi ili odbaciti pretpostavljeni genetski poremećaj ili pomoći da se odrede izgledi osobe za razvoj ili prolaz genetskog poremećaja. Već je u primjeni nekoliko stotina genetskih testova, a još više ih je u fazi razvoja i više se razvijaju.[7][8]

Budući da genetske mutacije mogu izravno utjecati na strukturu proteina, testiranjem za određene genetske bolesti može se postići otkrivanje onih proteina ili njihovih metabolita. Također se mogu posmatrati i obojenja ili fluorescencija hromosoma pod mikroskopom. Ovaj članak je usredsređen na genetska testiranja za medicinske potrebe. DNK sekvenciranje, koje ustvari proizvodi sekvence As, Cs, Gs, i Ts, upotrebljivo je u molekularnoj biologiji, evolucijskoj biologiji, metagenomici, epidemiologiji, ekologiji i mikrobiološkim istraživanjima.

Vrste genetičkih testiranja

[uredi | uredi izvor]

Genetičko testiranje je analiza hromosoma (DNK) i proteina u cilju otkrivanja nasljedno vezanih bolesti i genotipova mutacija s određenim metabolitskim fenotipovima ili kariotipova za kliničku potrebe.[9] Ova vrsta testiranja može dati informacije o osobnim genima i hromosomima tokom života. Dostupne mogućnosti uključuju sljedeće testove:

  • Skrining novorođenčeta se primjenjuje neposredno nakon rođenja za otkrivanje genetskih poremećaja koji se mogu liječiti u ranom životnom dobu. U Sjedinjenim Američkim Državama godišnje se rutinski pregledaju milioni beba. Sve države testiraju novorođenčad za fenilketonuriju (genetski poremećaj koji, ako se ne liječi, uzrokuje mentalne bolesti i kongenitalni hipotiroidizam (poremećaj tiroidne žlijezde).
  • Dijagnostičko testiranje se koristi za dijagnosticiranje ili isključivanje određenih genskih ili hromosomskih poremećaja. U mnogim slučajevima, genetsko testiranje se koristi za potvrdu dijagnoze kada se sumnja zasniva na fizičkoj mutaciji i simptomu. Dijagnostičko testiranje se može obaviti bilo kada tokom života neke osobe, ali nije dostupno za sve gene ili sve genetske poremećaje. Rezultati dijagnostičkih testova mogu uticati na osobni izbor zdravstvene zaštite i upravljanja bolesti.
  • Testiranje nositelja se koristi za identifikaciju osoba koje nose jednu kopiju mutacije gena koji kada je prisutan u dva primjerka, tj. u homozigotnom stanju, uzrokuje genetski poremećaj. Ovakvo testiranja se preporučuje osobama koje u porodičnoj historiji imaju genetski poremećaj i ljudima iz etničkih grupa s povećanim rizikom od posebnih genetskih poremećaja. Ako se testiraju oba roditelja, mogu se pružiti informacije o riziku para da imaju dijete s genetskim poremećajem, kao što je cistična fibroza.
  • Preimplantacijska genetička dijagnoza se izvodi na novozačetim ljudskim embrionima prije implantacije u maternicu, kao dijela postupka oplodnje in vitro.
  • Prenatalna dijagnostika se koristi za otkrivanje promjena u fetusnim genima ili hromosomima prije rođenja. Ova vrsta testiranja se nudi parovima s povećanim rizikom bebe za genske ili hromosomske poremećaje. U nekim slučajevima, prenatalno testiranje može smanjiti neizvjesnost para ili im pomoći da odluči da li će prekinuti trudnoću. To nažalost, ne može otkriti sve moguće naslijedne poremećaja i urođene defekte.
  • Intuitivno i presimptomsko testiranje se primjenjuje za otkrivanje gena povezanih s poremećajima koji se pojavljuju nakon rođenja, često kasnije u životu. Ovi testovi mogu biti od pomoći ljudima koji imaju člana porodice sa genetskim poremećajem, ali koji u vrijeme testiranja nemaju njegova obilježja. Intuitivno testiranje može otkriti mutacije koje povećavaju šanse za razvijanje poremećaja kod osobe sa genetskom osnovom, kao što su određene vrste raka. Na primjer, osoba s mutacijom BRCA1 ima 65% kumulativni rizik od raka dojke.[10] Presimptomskim testiranjem može se odrediti da li će se kod osobe razviti genetski poremećaj, kao što su hemohromatoza (poremećaj preopterećenja željezom), prije nego što se pojave znakovi ili simptomi. Rezultati prediktivnog i presimptomskog testiranja može pružiti informacije o riziku osobe od razvijanja određenog poremećaja i pomoć u donošenju odluke o medicinskoj njezi.
  • Farmakogenomika je vrsta genetskog testiranja koje određuje uticaj genetskih varijacija kao odgovor na lijekove.

Nedijagnostičko testiranje uključuje:

  • Forenzično genetičko testiranje upotrebljava sekvence DNK u otikrivanju osoba u pravne svrhe. Za razliku od opisanih testova, forenzička ispitivanja se ne koriste za otkrivanje gena povezanih sa bolešću. Ovom vrstom testiranja može se otkriti kriminalna radnja ili žrtve katastrofa, isključujući ili implicirajući zločin osumnjičenika, odnosno uspostave bioloških odnosa između ljudi (na primjer roditelji – potomci).
  • Testiranje roditeljstva je vrsta genetskog testa preko posebnih DNK markera za identifikaciju istih ili sličnih obrazaca nasljeđivanja između povezanih osoba. Na temelju činjenice da smo svi pola naše DNK naslijediti od oca, a pola od majke, analitičari DNK testova omogućuju osobama da pronađu podudarnu DNK sekvencu u nekom od visoko raznovrsnih markera za zaključak o povezanosti.
  • Genealoško DNK testiranje služi za određivanje predaka etničkih loza, prilikom rekonstrukcije genealoškog stabla.
  • Istraživačko testiranje uključuje pronalaženje nepoznatih gena, proučavanje kako geni djeluju i unapređuje razumijevanje genetskih poremećaja. Preduzima se i kao dio istraživačke studije i obično nije dostupno pacijentima ili njihovim zdravstvenim servisima.

Posebne bolesti

[uredi | uredi izvor]

Mnoge bolesti koje imaju genetsku komponentu, mogu se dijanosticirati već dostupnim testovima poput:

prekomjerna apsorpcija željeza; gomilanje željeza u vitalnim organima (srce, jetra, pankreas); oštećenja organa; bolesti srca; rak; bolesti jetre; artritis; dijabetes; neplodnost; impotencija.[11]

Hronična opstruktivna bolest pluća kod odraslih; ciroza jetre tokom djetinjstva; kada novorođenče ili beba ima žuticu koja traje duže vrijeme (više od sedmice ili dvije), uvećane slezene, ascitis (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini), svrbež (svrab), i drugi znakovi oštećenja jetre; osobe mlađe od 40 godina koje imaju otežano disanje, hronični kašalj ili bronhitis, kratki dah nakon napora i / ili ispoljavanje drugih znakova emfizema (posebno kada pacijent nije pušač, nije bio izložen poznatim plućnim iritansima i kada izgleda da se oštećenje pluća nalazi nisko na plućima); kada imate bliskog rođaka s nedostatkom alfa-1 antitripsina; kada pacijent ima smanjen nivo A1AT.

Povišenje seruma holesterola i triglicerida; ubrzana ateroskleroza, koronarna bolest srca; kožne ksantome; periferne vaskularne bolesti; diabetes melitus, gojaznost ili hipotireoza

Slabost mišića (brzo progresivno); česti padovi; poteškoće sa motoričkim sposobnostima (trčanje, skakanje); progresvne poteškoće hoda (sposobnost kretanja mogu izgubiti prema starosti 12); umor; intelektualna retardacija (moguće); skeletni deformiteti; prsa i leđa (skolioza); deformacije mišića (kontrakture štikli, noge, pseudohipertrofija mišića)

Ograničena sinteza beta-hemoglobina: mikrocitna hipohromna anemija.

Tromboza vena; određene arterijske tromboze; pacijenati sa dubokom venskom trombozom, plućna embolija, cerebralne venske tromboze i prerani ishemijski moždani udari, kao i žena sa preranim infarktom miokarda; porodična historija ranog moždanog udara, duboke venske tromboze, tromboembolije, trudnoća povezana sa trombozom / embolije, hiperomocistinemija i više pobačaja. Osobe s mutacijom imaju povećan rizik od tromboze u okruženju oralne kontracepcije, trauma i operacije.

Tromboza vena; plućne embolije; prolazni ishemijski napad ili prerani moždani udar; periferne vaskularne bolesti, posebno donjih ekstremiteta; okluzivne bolesti; cerebralne venske tromboze; više spontanih pobačaja; intrauterinske fetalne smrti.

Venske tromboze; porast nivoa plazma homocisteina.

Nezavisni faktor rizika za bolesti koronarnih arterija, ishemijskog moždanog udara, venske tromboze (uključujući osteonekrozu).

Nekontrolirana dioma ćelija raka.

Upala ograničena na debelo crijevo; bolovi u trbuhu i krvava dijareja; mogu se pojaviti i analne fistule i perirektalni apscesi.

Velika količina abnormalno guste sluzi u plućima i crijevima; dovodi do zagušenja, upale pluća, proljeva i slabog rasta.

Kongenitalni nedostatak sluha; prelingvalna nesindromska gluhoća

Tetivni ksantomi; povišen LDL holesterol; prerana bolest srca

Predispozicija za akutne mijeloične leukemije; skeletne abnormalnosti; radijalna hipoplazija i vertebralni defekt i druge fizičke abnormalnosti, greške koštane srži (pancitopenija), endokrine disfunkcije, rani početak osteopenija / osteoporoze i abnormalnosti lipida, spontana hromosomska lomljenja, pogoršana izloženost DNK usljed unakrsno povezivanja agenasa.

Mentalna retardacija ili invalidno učenje nepoznate etiologije; autizam ili znaci koji liče na autizam; žene sa prerano menopauzom. Suptilni dismorfizam, ispoljavanje lica sa istaknutim mandibulama i velikim ušima, makroorhidizam kod postpubertetnih muškaraca, abnormalnosti u ponašanju, zbog nedostatka FMR1 u područjima kao što su: cerebralni korteks, amigdala, hipokampus i mali mozak.

Spore progresivne ataksije; obično povezane s depresivnim refleksom tetiva, disartrija, babinski odgovor i gubitak čula položaja i vibracija.

prekomjerna apsorpcija željeza; nakupljanje željeza u vitalnim organima (srce, jetra, pankreas); oštećenja organa; bolesti srca; rak; bolesti jetre; artritis; dijabetes; neplodnosti; impotencija.

Odsustvo utrobnih ganglija.

Progresivni poremećaj motornih i kognitivnih sposobnosti, psihotični poremećaji.

Hipolaktazija; dugotrajna dijareja; abdominalni grčevi; nadutost; mučnina; flatus

MEN2A (što utječe na 60% do 90% od MEN2 porodica): Medularni karcinom štitnjače; Feohromocitom (tumor nadbubrežne žlijezde); Paratiroidni adenom (benigni tumor) ili hiperplazija (povećanje veličine) paratiroidne žlijezde; MEN2B (što uključuje 5% MEN2 porodica): Medularni karcinom štitnjače; feohromocitomom; Sluzokožni neuromi (benigni tumori nervnog tkiva na jeziku i usnama); Probavni problemi; mišići sa zajedničkim kičmenim problemima; tipične crte lica; porodični medularni karcinom štitnjače (FMTC) (koja pogađa 5% do 35% od MEN2 porodica): samo medularni karcinom štitnjače.

Pogađa skeletne i glatke mišiće, kao i oči, srce, endokrini sistem, centralni nervni sistem; klinički nalaz je u kontinuumu raspona od blage do teške, podijeljeni u tri donekle preklapajuća fenotipa: blaga, klasična i kongenitalna.

Pseudoholinesteraza (zvana i butirilholinesteraza ili "BCHE") hidrolizira nešto holin-baziranih komponenti, uključujući kokain, heroin, prokain i sukcinilholin, mivakurijum i druge brzodjelujuće relaksanse mišića.[12] Mutacija u BCHE genu vodi ka nedostatku u količini djelovanja proteina, što remeti opadanje metabolizma i odgađa njegove učinke. Sukcinilholin se obično upotrebljava kao anestetik u hirurškim procedurama. Osoba sa BCHE mutacijama može patiti od produžene paralize; 1/3.200 i 1/5.000 ljudi nosi BCHE mutacije; prevalentni su kod perzijskih Jevreja i starosjedilaca iz Aljaske.[12][13] As of 2013 there are 9 genetic tests available.[14]

Varijabilni stepeni hemolize i povremene epizode vaskularne okluzije dovodi do ishemije tkiva, akutne i hronične disfunkcije organa. Komplikacije uključuju: anemiju, žuticu, predispoziciju za aplastične krize, sepse, holelitijazom i odloženi rast. Dijagnoza kod dojenčadi ili male djece mogu biti: bolne otekline na rukama i nogama, bljedilo, žutica, pneumokokna sepsa ili meningitis, teške anemije sa proširenjem slezene ili akutni sindrom grudi.

Lipidi se gomilaju u mozgu; neurološke disfunkcije; progresivna slabost i gubitak motorike; smanjeno učešće u društvenim aktivnostima, napadi, sljepilo i ukupno slabljenje.

Kožni fotosenzitivnost (išaranost kože); akutne neurovisceralne krize.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ http://www.ghr.nlm.nih.gov/handbook/testing/genetictesting Arhivirano 29. 5. 2006. na Wayback Machine. What is genetic testing? - Genetics Home Reference.
  2. ^ Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini . Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo,ISBN 978-9958-9344-5-2.
  3. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  4. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  5. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
  6. ^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
  7. ^ "Genetic Testing: MedlinePlus". Nlm.nih.gov. Pristupljeno 7. 6. 2011.
  8. ^ "Definitions of Genetic Testing". Definitions of Genetic Testing (Jorge Sequeiros and Bárbara Guimarães). EuroGentest Network of Excellence Project. 11. 9. 2008. Arhivirano s originala, 4. 2. 2009. Pristupljeno 10. 8. 2008.
  9. ^ Holtzman NA, Murphy PD, Watson MS, Barr PA (oktobar 1997). "Predictive genetic testing: from basic research to clinical practice". Science. 278 (5338): 602–5. doi:10.1126/science.278.5338.602. PMID 9381169.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. ^ Average risks of breast and ovarian cancer as...
  11. ^ Health24 article on iron overload http://www.health24.com/medical/Condition_centres/777-792-1987-1992,53513.asp Arhivirano 15. 1. 2013. na Wayback Machine
  12. ^ a b National Library of Medicine, Genetics Home Reference. Pseudocholinesterase deficiency
  13. ^ PMID 20879632 (PubMed)
  14. ^ National Library of Medicine, Genetic Testing Registry. Deficiency of butyrylcholine esterase

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Genetičko_testiranje&oldid=3506279"