Georgij Fljorov

Ruska posebna marka, izdana u povodu 100. rođendana G.N. Fljorova (2013)

Georgij Nikolajevič Fljorov, ponekad navođen i kao Georgij Flerov, (ruski Георгий Николаевич Флёров; rođen 2. marta 1913. u Rostovu na Donu; umro 9. novembra 1990. u Moskvi) bio je sovjetski fizičar. Njegove oblasti istraživanja bile su nuklearna fizika, transuranijski elementi i kosmičko zračenje. Između ostalog, on se smatra i otkrivačem nekih novih hemijskih elemenata periodnog sistema.

Biografija

Nakon završetka škole, Fljorov je najprije radio razne poslove prije nego što je otišao u Lenjingrad, gdje je od 1933. do 1938. studirao na Fakultetu za inženjering i fiziku Politehničkog instituta. Već nekoliko mjeseci nakon diplomiranja, dobio je ponudu da postane saradnik radne grupe Igora Kurčatova na lenjingradskom Fizičko-tehničkom institutu, koju je vrlo rado prihvatio.

Već 1939. Fljorov je došao do svog prvog otkrića, zajedno sa svojim kolegom Konstantinom Petršakom, kada su dokumentirali spontani jezgreni raspad prirodnog izotopa uranija-238. Godine 1940. ponovili su isti eksperiment, nakon čega im je uspjelo da dokažu pretpostavljeni fenomen, pri čemu su na spektakularni način iskoristili jedan tunel moskovskog metroa, da bi spriječili eventualni utjecaj kosmičkog zračenja na eksperimentalna mjerenja.

Nakon što je Treći rajh prekršio ugovor sa Sovjetskim savezom i izbio rat, Georij Fljorov je tokom Drugog svjetskog rata, tačnije već od kraja 1941., bio uključen u razvoj sovjetske atomske bombe. Pošto su njegova nastojanja i cjelokupni rad bili "strogo povjerljivi" i nisu nigdje objavljivani, on je 1943. dobio doktorsku titulu, bez da je zvanično promoviran u to zvanje.

Fljorov je 1957. bio je začetnik a od 1960. i upravnik laboratorije za nuklearne reakcije na Zajedničkom institutu za nuklearna istraživanja u gradu Dubni kod Moskve. Godine 1963. otkrio je protonsku radioaktivnost a godinu dana kasnije i vještački hemijski element raderfordij. Nakon toga, Fljorov i njegove kolege u Dubni su i prvi sintetizirali elemente 102 (nobelij, 1957/68), 105 (dubnij, 1967, koji je dobio ime po gradu u kojem su radili i gdje se nalazio centar za istraživanja) te element 106 siborgij, zajedno sa Jurijem Oganesianom (1974).

U njegovu čast hemijski element s atomskim brojem 114 zvanično je 30. maja 2012. dobio ime flerovij, od strane Međunarodne unije za čistu i primijenjenu hemiju. Čuvena Fljorovljeva nagrada JINR instituta dobila je također ime po njemu.

Proglašen je herojom socijalističkog rada (1949), dva puta je dobio Lenjinov orden (1949, 1983), zatim je 1973. dobio orden Oktobarske revolucije, te tri put Crvenu traku rada (1959, 1963, 1975), dva puta Staljinovu nagradu (1946, 1949), a 1967. i Lenjinovu nagradu, kao i Državu nagradu SSSR-a. Godine 1981. izabran je u članstvo njemačke Akademije nauka Leopoldina.

Literatura

• Lexikon der bedeutenden Naturwissenschaftler. vol. 2, München 2007.