Idi na sadržaj

Leucin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Leucin
CC(C)C[C@@H](C(=O)O)N
Općenito
Hemijski spojLeucin
Druga imena2-Amino-4-metilpentanoinska kiselina
Molekularna formulaC=6 H=13 N=1 O=2 ili (C6H13NO2)
CAS registarski broj61-90-5
Osobine1
Molarna masa131.17 g mol−
RastvorljivostRastvorljiv
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.
Skelet molekule L-Leucina
3D prikaz molekule L-Leucina

Leucin (skraćenica Leu ili L) je aminokiselina razgranatog lanca, α-aminokiselina, klasificirana kao hidrofobna zbog izobutilnog bočnog lanca. Njena hemijska formula je HO2CCH(NH2)CH2CH(CH3)2. L-Leucin je genetički kodiran putem šest kodona: UUA, UUG, CUU, CUC, CUA i CUG, a glavna komponenta su mu podjedinice feritin, astacin i ostali buferski proteini. L-Leucin je esencijalna aminokiselina, što znači da ga ljudski organizam ne može sintetizirati i da se mora unositi u hrani.[1][2][3][4]

Biosinteza

[uredi | uredi izvor]

Kao esencijalna aminokiselina, leucin ne može biti sintetiziran u organizmima životinja. Prema tome, mora se unijeti u organizam, obično kao sastavni dio proteina. U biljkama i mikroorganizmima, leucin se sintetizira od piruvatne kiseline, pomoću niza enzima:

Sinteza male, hidrofobne aminokiseline valin uključuje i početni dio ovog puta.

Leucin u hrani

[uredi | uredi izvor]
Prehrambeni izvori leucina[5]
Hrana g/100g
Soja, zrele sirove sjemenke 2,97
Govedina, sirova, suha, narezana, masna 1,76
Kikiriki 1,672
Salama, svinjska 1,63
Riba, sirove salmonide 1,62
Pšenične klice 1,571
Badem 1,488
Perad, sirovo ili pečeno meso 1,48
Kokošija jaja, sirovo, svježe žumance 1,40
Zob 1,284
Grah, kuhani 0,765
Leća, kuhana 0,654
Leblebija, kuhana 0,631
Kukuruz, žuti 0,348
Kravlje mlijeko, cijelo, 3,25% mliječne masti 0,27
Riža, smeđa, srednjezrnasta, kuhana 0,191
Mlijeko, ljudsko, zrelo, lečno 0,10

Dvopolnost i hemijska svojstva

[uredi | uredi izvor]
( S ) - leucin (ili L-leucin), lijevo ( R ) - leucin (ili D-leucin), desno, u dvopolnom obliku u pH neutralnoj sredini.

Leucin je aminokiselina razgranatog lanca aminokiselina (BCAA), jer posjeduje alifatsku kariku bočnog lanca koji je nelinearan. Razgranati leucin je bio podvrgnut kružno polariziranom sinhrotronom zračenju kako bi se bolje razumjelo porijeklo biomolekularnih asimetrija. Izazvano je povećanje jednog enantiomera za 2,6%, što ukazuje na moguće fotohemijsko porijeklo biomolekula "homohiraliteta".

Aditivi

[uredi | uredi izvor]

Kao prehrambeni aditiv, L-leucine ima E broj E641 i klasificiran je kao pojačivač okusa.[6]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Kornberg A. (1989): For the love of enzymes – The Odyssay of a biochemist. Harvard University Press, Cambridge (Mass.), London,ISBN 0-674-30775-5, ISBN 0-674-30776-3.
  2. ^ Graeme K. Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  3. ^ Nelson D. L., Michael M. Cox M. M. (2013): Lehninger Biochemie. Springer, ISBN 978-3-540-68637-8.
  4. ^ Nelson D. L., Michael M. Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman, 2013.ISBN 978-1-4641-0962-1.
  5. ^ National Nutrient Database for Standard Reference. U.S. Department of Agriculture. Arhivirano s originala, 3. 3. 2015. Pristupljeno 16. 9. 2009.
  6. ^ Winter, Ruth (2009). A consumer's dictionary of food additives (7th izd.). New York: Three Rivers Press. ISBN 0307408922.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]