Samoodbrana
Samoodbrana je protivmjera koja uključuje odbranu zdravlja i dobrobiti samog sebe od šteta.[1] Upotreba prava na samoodbranu kao pravnog opravdanja za upotrebu sile u vremenima opasnosti dostupna je u mnogim jurisdikcijama.[2]
Fizička
[uredi | uredi izvor]
Fizička samoodbrana je upotreba fizičke sile za suzbijanje neposredne prijetnje nasiljem. Takva sila može biti naoružana ili nenaoružana. U oba slučaja, šanse za uspjeh zavise od različitih parametara, koji se odnose na težinu prijetnje s jedne strane, ali i na psihičku i fizičku pripremljenost defanzivca.
Nenaoružana
[uredi | uredi izvor]Mnogi stilovi borilačke vještine praktikuju se za samoodbranu ili uključuju tehnike samoodbrane. Neki stilovi treniraju prvenstveno za samoodbranu, dok se drugi borilački sportovi mogu efikasno primijeniti za samoodbranu. Neki borilački sportovi treniraju kako pobjeći iz situacije s nožem ili oružjem ili kako se odbraniti od udarca, dok drugi treniraju kako da napadnu. Kako bi pružile praktičniju samoodbranu, mnoge moderne škole borilačkih vještina sada koriste kombinaciju stilova i tehnika borilačkih vještina i često će prilagoditi trening samoodbrane kako bi odgovarao pojedinim polaznicima.
Naoružana
[uredi | uredi izvor]Širok izbor oružja može se koristiti za upotrebu u odbrambenom kapacitetu. Najprikladniji zavisi od predstavljene prijetnje, žrtve ili naoadnutog i iskustva branitelja. Zakonska ograničenja također se uvelike razlikuju i utiču na to koje opcije samoodbrane su dostupne za odabir.
Neke jurisdikcije dozvoljavaju da se vatreno oružje može snositi otvoreno ili skriveno izričito u tu svrhu, dok mnoge imaju stroga ograničenja o tome ko može posjedovati vatreno oružje i koje tipove mogu posjedovati. Noževi, posebno oni koji su kategorizirani kao preklopna oštrica („skakavac“ na oprugu), također mogu biti kontrolisano, kao i palice, biber sprej i lični šokovi za omamljivanje i taseri – iako neki mogu biti legalni za nošenje sa licencom ili za određene profesije.
Neoštećujući sprejevi za samoodbranu na bazi vode za samoodbranu ili ID-marker]] ili DNK-marker sprejevi koji povezuju osumnjičenog s mjestom zločina, u većini mjesta mogli bi biti legalna za posjedovanje i nošenje.[3]
Svakodnevni predmeti, kao što su svjetiljke, bejzbol palice, novine, privjesci za ključeve s ključevima, kuhinjsko posuđe i ostali [ [alat]]i i aerosol sprej za kosu u kombinaciji sa upaljačem, također se mogu koristiti kao improvizovano oružje za samoodbranu.
Verbalna samoodbrana
[uredi | uredi izvor]Verbalna samoodbrana definiše se kao korištenje riječi "za sprječavanje, deeskalaciju ili okončanje pokušaja napada."[4]
Ženska samoodbrana
[uredi | uredi izvor]Prema Victims of Sexual Violence: Statistics on Rainn, oko "80 posto maloljetnih žrtava bile su žene, a 90 posto žrtava silovanja bile su odrasle žene".[5] Osim toga, žene od 18 do 34 godine su u visokom riziku od seksualnog napada. Prema istoričarki Wendy Rouse u knjizi Her Own Hero: The Origins of Women's Self-Defence Movement, obuka za samoodbranu žena pojavila se početkom dvadesetog stoljeća u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu paralelno s pokretom za ženska prava i pravo glasa. Ove rane feministkinje nastojale su da podignu svijest o seksualnom uznemiravanju i nasilju sa kojima su se žene suočavale na ulici, na poslu i u kući. One su dovele u pitanje ideju da su muškarci njihovi "prirodni zaštitnici" ističući da su muškarci često počinioci nasilja nad ženama. Žene su otkrile osjećaj fizičkog i osobnog osnaživanja kroz treninge boksa i jiu-jitsua. Interesovanje za samoodbranu žena pratilo je naredne talase pokreta za prava žena, posebno sa usponom feminizma drugog talasa 1960-ih i 1970-ih i feminizma trećeg talasa 1990-ih.[6] Današnji kursevi osnažene samoodbrane (ESD) fokusiraju se na podučavanje verbalnih i psiholoških, kao i strategija fizičke samoodbrane. ESD kursevi istražuju višestruke izvore rodno zasnovanog nasilja, posebno uključujući njegove veze sa seksizmom, rasizmom i klasizmom. Instruktori za samoodbranu za osnaživanje fokusiraju se na držanje počinitelja odgovornim dok osnažuju žene s idejom da imaju i pravo i sposobnost da se zaštite.[7][8][9][10]
Obrazovanje za samoodbranu
[uredi | uredi izvor]Na časovima samoodbrane sistematski se podučavaju tehnike samoodbrane i preporučeno ponašanje pod prijetnjom nasilja. Komercijalno obrazovanje za samoodbranu dio je industrije borilačkih vještina u širem smislu, a mnogi instruktori borilačkih vještina također drže časove samoodbrane. Dok se za svaki trening borilačkih vještina može tvrditi da ima neke primjene u samoodbrani, kursevi samoodbrane se eksplicitno reklamiraju kao orijentirani na efikasnost i optimizirani prema situacijama kakve se dešavaju u stvarnom svijetu. Mnogi sistemi se podučavaju komercijalno, mnogi su prilagođeni potrebama specifične ciljne publike (npr. odbrana od pokušaja silovanja za žene, samoodbrana za djecu i tinejdžere). Značajni sistemi koji se poučavaju komercijalno uključuju:
- Civilne verzije modernih vojnih borbenih vještina, kao što su Krav Maga, Defendo, Spear, Systema
- Japanski oružani i nenaoružani borbeni umjetnički sistemi koji se direktno podučavaju kao Borci bez sportskog aspekta, također prilagođeni modernom oružju kao što je Bujinkan
- Jujutsu i umjetnosti izvedene iz njega, kao što su Aikijujutsu, Aikido, Bartitsu, njemački ju-jutsu, Kodokan Goshin Jutsu.
- Model Mugging
- Tradicionalni stilovi nenaoružanih borbi kao što su karate, kung fu, Hapkido, Pencak Silat, Taekkyon, itd. Ovi stilovi također mogu uključivati takmičenje.
- Tradicionalni stilovi oružanih borbi poput Kali/Eskrima/Arnis. To uključuje takmičarske, kao i oružane i nenaoružane borbe.
- Nenaoružani sistemi orijentisani na ulične borbe, kao što su Jeet Kune Do, Kajukenbo, Won Sung Do ®,[11] i Kejsi borilački metod
- Borilački sportovi, kao što su boks, kikboks, Muay Thai, savate,, Sanshou, Taekwondo, judo, brazilski jiu-jitsu, Sambo i rvanje.
Pravni aspekti
[uredi | uredi izvor]Primjena zakona
[uredi | uredi izvor]U svakom slučaju, može biti teško procijeniti da li je sila bila pretjerana. Odobrenje za prekomjernu silu može biti teško uskladiti sa ljudskim pravima.
Srednji narodni sud Foshan, Narodna Republika Kina u slučaju iz 2009. presudio je da je ubistvo pljačkaša tokom njegovog pokušaja bijega opravdana samoodbrana jer je "pljačka još uvijek bila u toku" u vrijeme počinjenja.[12]
U Sjedinjenim Državama između 2008. i 2012. otprilike jedan od svakih 38 smrtnih slučajeva povezanih s oružjem (što uključuje ubistva, samoubistva i slučajne smrti) bilo je opravdano ubistvo, prema Centar za politiku nasilja.[13]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Oružana samoodbrana
- Zračna puška
- Balistički nož
- Palica / Tonfa
- Nož za čizme
- Mesingani zglobovi
- Klub (oružje)
- Samostrel
- CS gas
- Odbrambena rana
- Odbrambena upotreba oružja
- Oružje elektrošokom
- Sigurnost oružja
- Pištolj
- Šuplji metak
- Nož / Borbeni nož
- Laserski pokazivač
- Laserski nišan
- Nunchuku
- Napadno oružje
- PAVA sprej
- Suzavac
- Oružje za ličnu odbranu
- Riot sačmarica
- Samoodbrana u međunarodnom pravu
- Praćka
- Granata za šokiranje
- Čakija
- Taser
- Nož za bacanje
- Pištolj za smirenje
- Rukavica sa utegnutim zglobovima
Nenaoružana samoodbrana
Pravni i moralni aspekti
- Odbrana pretučene žene
- Doktrina zamka
- Skriveno nošenje
- Ustavni prijenos
- Dužnost povlačenja
- Zona bez oružja
- Politika oružja
- Politika oružja u Sjedinjenim Državama
- Opravdano ubistvo
- Princip neagresije
- Open Carry
- Razumna sila
- Samoodbrana u međunarodnom pravu
- Samoodržanje
- Zakon o postojanju
- Upotreba sile
- Okretanje drugog obraza
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Dictionary.com's Definition of "Self-Defense". Dictionary.reference.com. Retrieved on 2012-06-02.
- ^ Kopel, David B.; Gallant, Paul; Eisen, Joanne D. (2008). "The Human Right of Self-Defense". BYU Journal of Public Law. BYU Law School. 22: 43–178.
- ^ Branded a criminal – Red Offender spray is rolled out at Canterbury's nightspots (KentOnLine.co.uk, 13 May 2010). Retrieved on 2012-08-05.
- ^ Mattingly, Katy (juli 2007). Self-defense: steps to surviva. Human Kinetics. str. 2. ISBN 978-0-7360-6689-1. Pristupljeno 28. 7. 2010.
- ^ "Victims of Sexual Violence: Statistics | RAINN". rainn.org. Pristupljeno 22. 10. 2019.
- ^ Rouse, Wendy Her Own Hero: The Origins of the Women's Self-Defense Movement. New York: New York University Press, 2017. https://nyupress.org/9781479828531/her-own-hero/
- ^ Senn, Charlene Y.; Eliasziw, Misha; Barata, Paula C.; Thurston, Wilfreda E.; Newby-Clark, Ian R.; Radtke, H. Lorraine; Hobden, Karen L. (11. 6. 2015). "Efficacy of a Sexual Assault Resistance Program for University Women". The New England Journal of Medicine. 372 (24): 2326–2335. doi:10.1056/NEJMsa1411131. ISSN 0028-4793. PMID 26061837.
- ^ Hollander, Jocelyn A. (april 2013). "Does Self-Defense Training Prevent Sexual Violence Against Women?". Violence Against Women. 20 (3): 252–269. doi:10.1177/1077801214526046. ISSN 1077-8012. PMID 24626766. S2CID 21607932.
- ^ Thompson, Martha E. (2013–2014). "Empowering Self-Defense Training". Violence Against Women. 20 (3): 351–359. doi:10.1177/1077801214526051. ISSN 1077-8012. PMID 24686126. S2CID 206668145.
- ^ McCaughey, Martha; Cermele, Jill (2013–2014). "Guest Editors' Introduction". Violence Against Women. 20 (3): 247–251. doi:10.1177/1077801214526047. ISSN 1077-8012. PMID 24742868.
- ^ "Won Sung Do". The Won Sung Do Institute. Arhivirano s originala, 14. 7. 2022. Pristupljeno 14. 7. 2022.
- ^ Are There Limits to Self-Defense? Beijing Review, 28 April 2009.
- ^ Martelle, Scott (19. 6. 2015). "Gun and self-defense statistics that might surprise you -- and the NRA". Los Angeles Times. Pristupljeno 16. 2. 2018.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
| |||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||
