Idi na sadržaj

Sekelji

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava Sekelja

Sekelji su etnička grupa koja govori mađarski jezik. Postoji nekoliko protivrječnih teorija o njihovom porijeklu. Prvi put spominju se 1116, a prvobitno su živjeli u zapadnim krajevima Kraljevine Ugarske.

Srednjovjekovni Sekelji mogu se podijeliti u dvije grupe: zapadne i istočne. Međutim, do 14. stoljeća vjerovatno manji broj zapadnih Sekelja potpuno se stopio s Mađarima. Tokom preseljenja, istočni Sekelji, slično drugim nacionalnostima – Pečenezima, Saksoncima, Kumanima – dobili su posebno privilegovano pravo (u današnjem smislu: samoupravu), za razliku od ostalih naroda u današnjoj Mađarskoj i Rumuniji. Od 15. stoljeća nadalje u Transilvaniji su se smatrali posebnim narodom.

Sekelji danas uglavnom žive u istočnom dijelu Transilvanije, ali većina mađarskog govornog stanovništva, tzv. Saska, koja naseljava područja okruga Brasov i Sibiu, smatraju sebe Sekeljima. Sekelji iz Bukovine pobjegli su izvan Karpata nakon "opasnosti Madéfalve" 1764, gdje su preseljeni u 19. i 20. stoljeću. Danas žive uglavnom u Tolnanskoj i Baranjskoj županiji i u Vojvodini. Znatan broj Sekelja nastanio se u Budimpešti, Mađarskoj, Moldaviji i drugim dijelovima Transilvanije, zapadne Evrope, Amerike i Australije. Masovno su učestvovali u Mađarskom ratu za nezavisnost, a njihovi predstavnici smatrali su Sekelje dijelom mađarske nacije. Njihov teritorijalni administrativni sistem, sistem stolica, ukinut je županijskim pravilnikom iz 1876. Nakon poraza Mađarske u Prvom svjetskom ratu i Trijanonskog mira 1920, područja koja nastanjuju Sekelji postao je dio Rumunije. Drugom bečkom odlukom 1940. područje je vraćeno Mađarskoj, koju su 1944. okupirale sovjetske i rumunske trupe, a Pariskim mirovnim ugovorom 1947. Szeklerland je ponovno došao pod rumunsku vlast.

Porijeklo Sekelja

[uredi | uredi izvor]

Izrada genetske analize za cijelu Mađarsku, koju je koordinirao Endre Czeizel 1980-ih urađena je pomoću genetičke distance za usporedbu genetskog srodstva naroda (Hummel i Nei je metoda). Ova metoda je pokazala da je mješovito stanovništvo od Kiskuna, Jasa i Budimpešte (prema Hummel i Nei metodi, tu pripada čak i grad Palócs) nalaze se na maloj genetskoj udaljenosti, dok su stanovnici u gradovima Csángó, Palóc, Matyóföld na srednjoj udaljenosti, a Nagykunság stanovništvo na dugoj genetičkoj udaljenosti. Genetska udaljenost iranske populacije također je kratka. Czeizelova knjiga, objavljena 1990, sadrži rezultate studije o Sekeljima u Bukovini i odnosi se na sve Sekelje. Koristeći istu metodu, pokazao je da su finska, njemačka populacija na srednjoj udaljenosti, ali je iznenađujuće da je genetska populacija Őrséga na vrlo velikoj genetskoj udaljenosti od populacije Sekelja (3,6 iz Csángósa; 3,43 iz Szeklerovi).[1] Međutim, važno je napomenuti da su ove genetske studije provedene prije razvoja markera haplogrupe, jer metoda kojom se mogu izvaditi fragmenti gena iz više stotina godina starih koštanih ostataka nije bila poznata 1980 -ih, a same haplogrupe i njihovi odnosi bili su nepoznati.[2]

Srednjovjekovni Sekelji

[uredi | uredi izvor]

Sekelji koji su živjeli na teritoriji srednjovjekovnog Mađarskog Kraljevstva pripadali su ostrvima pograničnih okruga zapadnog dijela zemlje - u početku pograničnim ostrvima - a istočni Sekelji koji su živjeli u većem bloku bili su pod vlašću Szekler ispána od početka 13. vijeka. Pripadnici Szekler ispána bili su postavljeni iznad Sekelja bili su vojni zapovjednici i glavni suci Sekelja i vođe srednjovjekovne Sekeljske uprave.

Među Sekeljima, koji su bili klasificirani kao vojni pomoćnici, njihov društveni status, kao i status drugih pomoćnika, u početku je bio prilično nizak. Cijenjenje uloge pomoćnog vojnog osoblja utjecalo je samo na naseljena mjesta Sekelja u Transilvaniji, čiji se društveni uspon temeljio na vojnoj službi.[3]

Među (zapadnim) Sekeljima izvan Transilvanije bilo je ljudi koji su živjeli u ropstvu, kao i onih koji su živjeli u statusu kmetova, kao što su to bili stanovnici naselja Székelyszáz u Nagyvátyju ili Biharu, ali je nekoliko njih uzdignuto u kraljevske sluge.

Posebni pravni sistem Sekelja

[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da je prije vladavine kralja svetog Stefana među Mađarima moglo biti sličnih pravnih institucija kao u pisanim elementima Szeklerovog zakona. Iz mađarskih ljetopisa može se zaključiti da je bilo mnogo sličnosti između Szeklerovog zakona i mađarskog prava prije 10. stoljeća. Lajos Szádeczky-Kardoss i György Bónis objavili su knjigu o Szeklerovom pravu 1927. i 1942. godine [4], nakon čega je István Imreh objavio nekoliko knjiga o tome [5]. Ovaj posebni pravni sistem Sekelja od 2003. je privukao veću pažnju, što je na kraju dovelo do osnivanja Drugog nacionalnog vijeća Sekelja.[6]

Današnji Sekelji

[uredi | uredi izvor]

Denominacija

[uredi | uredi izvor]

Sekelji su, poput Mađara, nakon doseljenja postali rimokatolici. Od 1560. prvo je preživjelo ime pastora reformirane vjere iz Trojstva, koji je mogao biti luteran ili kalvinist . Nasuprot tome, između 1560. i 1580. u mnogim selima još je bilo katoličkih svećenika koji su do kraja stoljeća postali sljedbenici nove religije.[7] Na naselja Sepsiszék i Erdővidék, zatim Kézdi- i Orbaiszék također osvojio pravac Evanđelje.[8] Luteranizam u Brašovu koji je u to vrijeme predvodio Johannes Honterus, svakako je imao za cilj obnovu vjerskog života susjednog Trojstva. Međutim, kako su stanovnici naselja na području Trojstva tek u posljednjoj četvrtini stoljeća postali pretežno sljedbenici reformiziranog trenda, na njihovim su se teritorijama formirale uglavnom reformirane i u manjoj mjeri unitarističke župe.[9]

U početku je Sekeljima bilo teško razlikovati sljedbenike luteranskih i kalvinističkih tendencija, jer su oba pokreta pripadali reformistima.[10] Tek u drugoj polovici desetljeća razlika između ta dva trenda se pooštrila, posebno po pitanju sakramenta. Na sinodi održanoj u Târgu Murešu 1. novembra 1559., uz učešće mađarskih i transilvanskih župnika govorili su Péter Méliusz Juhász (kasnije biskup reformisane crkvene oblasti Trans-Tisa u Debrecenu) i Ferenc Dávid, koji je još bio reformirani pastor u Cluj-Napoci i odlučili da uvedu kalvinski duh na sakramentu. Potom je 1564. godine na Vijeću u Nagyenyedu, konačno došlo do razdvajanja kalvinističkog i luteranskog pokreta. Sekelji su postali sljedbenici kalvinističke reformacije.[9]

Godine 1564. poricanje Svetog Trojstva u Transilvaniji započeo je prvi apostol György Blandrata, koji je bio protjeran iz iz Poljske i našao utočište na dvoru transilvanskog princa Ivana Sigismunda II Zapoljskog. Zajedno s Ferencom Dávidom Blandratom započeo je odlučnu borbu za širenje antitrinitarističkih doktrina, a budući da je János Zsigmond postao sljedbenik unitarističkog gledišta, do kraja 1560-ih značajan dio Mađara u Transilvaniji postali sljedbenici doktrine antitrinitarizma. Sela Csík]], Gyergyó, Udvarhely]] kao i neka sela u okolini grada Marosszék i dalje su zadržali svoju katoličku vjeru, kojima je pripadao i sjeveroistočni dio Trojstva.[11] Mojsije Veliki, župnik iz Gelencea, preobratio je mnoge na rimokatoličku vjeru, a sam je upravljao s devet kongregacija. Uspio je čak i da osnuje samostane u Esztelneku i Kantánu. U tome su mu pomogle porodice Apor i Mikes, koje su imale istaknutu ulogu u sprječavanju širenja reformacije u selima Gornjeg Trojstva, sjeverno od Zabole.[12]

Književnost

[uredi | uredi izvor]

Jedan od prvih poznatijih književnih predstavnika Sekelja bio benediktinac István Székely (1505.-1565.) i prvi mađarski autor kalendara i svjetske historije. György Enyedi (1555–1597), rektor fakulteta u Cluj-Napoci i unitaristički biskup, napisao je stotine rukopisa na latinskom jeziku. Iz togvremena značajni su i rukopisi rukopis János Rudimenta od Jánosa Telegdija iz 1598. kao i rukopisi Istvána Szamosközija. Telegdi se uglavnom bavio Sekelji-mađarskim runskim pisanjem kao posebnim spisom Sekelja, koji je urađen u svrhu opisivanja mađarskog jezika. Sekeljska književnost može se razlikovati od ostale mađarske književnosti iz druge polovine 19. stoljeća. Obično je odlikuje poseban smisao za humor i razum, ali ponajviše će to biti sekeljska književnost, jer je po tematici povezana sa sekeljskom kulturom. Istaknute ličnosti sekeljske književnosti su: Elek Benedek, Sándor Bölöni Farkas, Tibor Cseres, Sándor Fodor, Sándor Kányádi, Kelemen Mikes, József Nyirő, Balázs Orbán, Áron Tamási i László Tompa.

Galerija

[uredi | uredi izvor]
  • Benedek Elek
    Benedek Elek
  • Sándor Farkas Bölöni
    Sándor Farkas Bölöni
  • Sándor Kányádi
    Sándor Kányádi
  • Mikes Kelemen
    Mikes Kelemen
  • Balázs Orbán
    Balázs Orbán

Sport

[uredi | uredi izvor]

Sekelji su se istakli i u sportu, a neki od najpoznatijih predstavnik su:

  • László Bölöni
    László Bölöni
  • Lajos Keresztes
    Lajos Keresztes
  • Edit Miklós
    Edit Miklós

Umjetnost

[uredi | uredi izvor]

Među Sekeljima koji su se istakli u umjetnosti jesu:

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Czeizel Endre (1990). A magyarság genetikája. Csokonai Könyvkiadóvállalat, Debrecen. str. 220-222 és 259. ISBN 9632600290.
  2. ^ "Mégis, kinek a DNS-e?". nyest.hu (jezik: mađarski). 20. 7. 2012. Pristupljeno 9. 2. 2014.
  3. ^ Kordé Zoltán (2001.). A középkori székelység. Pro-Print, Csíkszereda. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  4. ^ Bónis György: Magyar jog – székely jog, Kolozsvár, 1942
  5. ^ Imreh István: A törvényhozó székely falu. I. A székely falutörvények világa. II. Székely falutörvények, rendtartások. 1581–1847. III. Jegyzetek., 1983
  6. ^ Šablon:Hiv-web
  7. ^ Cs. Bogáts Dénes (1941). "Sepsiszentgyörgy története". u Dávid József (ured.). Székelyföld írásban és képben. Budapest. str. 269. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)
  8. ^ Imreh Dezső (1942). A sepsiszentgyörgyi református egyházközség története. Kolozsvár. str. 1. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)
  9. ^ a b Šablon:Hiv-web
  10. ^ Egyed Ákos (2006). A székelyek rövid története a megtelepedéstől 1918-ig. Pallas-Akadémia Kiadó, Csíkszereda. str. 105. ISBN 9789736651601.
  11. ^ Script error: No such module "CitPer".
  12. ^ Script error: No such module "CitPer".
  13. ^ "Újabb himalájai csúcsot ért el Erőss Zsolt". sportgeza.hu (jezik: mađarski). 20. 5. 2013. Pristupljeno 14. 1. 2014.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sekelji&oldid=3555971"