Vajmarski ustav
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Weimarski ustav je bio Ustav Weimarske republike i stime prvi demokratski Ustav Njemačke. Ustav je bio osnova parlamentarne, demokratske i federativne Republike.
Neki članovi tog Ustava se i danas nalaze u Ustavu Njemačke (Grundgesetz).
Historija
[uredi | uredi izvor]10. novembra 1918. godine došlo je do kapitulacije Njemačke. Iste godine u Njemačkoj izbija revolucija, u takvim uslovima Njemačko carstvo je palo novembra 1918., a istog dana je proglašena Republika. Ubrzo su raspisani izbori za ustavotvornu skupštinu. Rasprava o novom ustavu ubrzo je počela i on je donesen 14. augusta 1919.
To je bio Weimarski ustav. Njemačka je postala parlamentarna republika, organizovana na federativnom principu, s tim da u ustav Reicha ulazi sedamnaest zemalja. Državnu vlast na nivou Reicha vrše organi Reicha u skladu s ustavnim zemljama. Reichstag (Narodna skupština) sačinjavaju poslanici koji predstavljaju cio narod. Nisu bili vezani mandatom.
Predsjednika republike bira cijeli narod na sedam godina. On ima velika ovlaštenja. Njega po potrebi zamjenjuje kancelar. Vladu čini kancelar sa ministrima. Državno vijeće (Bundesrat) sačinjavaju predstavnici njemačkih zemalja, prema njihovoj veličini. U drugom odjeljku Weimarskog ustava govori se o osnovnim pravima i dužnostima Nijemaca, o društvenom životu, religiji i vjerskim zajdenicama, obrazovanju i školama, privrednom životu.
Ističe se jednakost pred zakonom, da je sloboda osobe nepredvidiva, a da je svako ograničenje ili ukidanje individualne slobode od organa javne vlasti moguće samo na temelju zakona; da se djelo može kazniti samo ako je u zakonu bila za njega propisana kazna prije nego što je bilo učinjeno i dr.
Weimarski ustav, vrlo liberalan, ostao je na snazi do dolaska Adolfa Hitlera na vlast 1933.
