Zapadna Dvina
Zapadna Dvina | |
---|---|
rijeka | |
Zapadna Dvina | |
Bazen vodotoka na shemi baltičkog slijeva. | |
Položaj | |
Države | Bjelorusija, Latvija, Rusija |
Fizikalne osobine | |
Duljina | 1020 km |
Površina porječja | 87.900 km² km2 |
Istjek | |
• Prosječni | 678 m³/s m3 |
Tok rijeke | |
Izvor | jezero Ohvat, Rusija |
• Nad. vis. | 221 m |
• Koord. | 56°51'19,9469"N, 32°32'30,0757"E |
Ušće | grad Riga (erozijska delta) |
• Nad. vis. | 0 m |
• Koord. | 57°3'42,8"N, 24°1'32,9"E |
Slijev | baltički |
Ulijeva se u | Riški zaljev, Baltičko more |
Pritoci | Aiviekste, Disna, Drisa, Ogre |
Zapadna Dvina (bje. Заходняя Дзвіна/Zahodnjaja Dzvina, lat. Daugava, latg. Daugova, liv. Vēna, rus. Западная Двина, nje. Düna, polj. Dźwina) je rijeka u Europi koja prolazi kroz Bjelorusiju, Latviju i Rusiju. Izvire na Valdajskoj uzvisini, u Andreapoljskom rajonu. Ulijeva se u Baltičko more u Riški zaljev. Kanalom je preko Berezine povezana s Dnjeprom i dalje s Crnim morem. Na rijeci postoje tri hidroelektrane. To su Rīgas HES, Ķegums HPP i Pļaviņas HPP. Od 1021 km rijeke, 334 je kroz Rusiju (Tverska oblast), 352 km je kroz Latviju,[1] 335 km je kroz Bjelorusiju [2] (Vicebska oblast). Srednji nagib je 0,12 ‰. Zapadna Dvina ulijeva se u Riški zaljev. Tvori erozijsku deltu kod bivšega otoka Maingalsala, danas poluotoka, jer je ušće drugog rukavca bilo nasuto 1567. godine.
Izvori
Vanjske poveznice
- COPE's lapa. Makšķerēšana un ūdenstūrisms (Fishing and rafting) Daugavas apraksts (lat.)
- IVETA Galveno laivu pārvilkšanas ceļu apraksts vikingu laikos (lat.)
- http://www.skitalets.ru/books/100mar/zapad_dvina.htm (rus.)
- http://slovari.yandex.ru/dict/bse/article/00027/04200.htm (rus.)
- http://bse.sci-lib.com/article043270.html
- Velika sovjetska enciklopedija Zapadna Dvina (rus.)
- "Rječnik suvremenih zemljopisnih naziva" Zapadna Dvina (rus.)